{"id":1243,"date":"2026-03-03T14:17:00","date_gmt":"2026-03-03T14:17:00","guid":{"rendered":"https:\/\/kontekstikulture.me\/?p=1243"},"modified":"2026-02-09T10:24:59","modified_gmt":"2026-02-09T10:24:59","slug":"edin-jasarovic-zbornik-radova-staklo-naslede-umetnost-kreativna-ekonomija-tehnologija-ur-hristina-mikic","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/2026\/03\/03\/edin-jasarovic-zbornik-radova-staklo-naslede-umetnost-kreativna-ekonomija-tehnologija-ur-hristina-mikic\/","title":{"rendered":"Edin Ja\u0161arovi\u0107 | Zbornik radova \u201eStaklo: nasle\u0111e, umetnost, kreativna ekonomija, tehnologija\u201c (ur. Hristina Miki\u0107)"},"content":{"rendered":"\n

Edin Ja\u0161arovi\u0107<\/em><\/strong> [1]
Univerzitet Crne Gore\u00a0<\/em>
Fakultet dramskih umjetnosti\u00a0<\/em>
Cetinje, Crna Gora\u00a0<\/em><\/p>\n\n\n\n

Tematski zbornik radova Staklo: nasle\u0111e, umetnost, kreativna ekonomija, tehnologija<\/em>, koji je uredila Hristina Miki\u0107, preispituje multidisciplinarni karakter stakla kao materijala, umjetni\u010dkog medijuma, tehnolo\u0161ke sirovine i tvorevine kreativne ekonomije. Tematski zbornik nastao je u okviru srpsko-ameri\u010dke saradnje na izradi preliminarne tehni\u010dke procjene za o\u010duvanje i revitalizaciju para\u0107inskog staklarstva, koji su realizovali Institut za kreativno preduzetni\u0161tvo i inovacije, FREN-Lab za kreativnu ekonomiju, Republi\u010dki zavod za za\u0161titu spomenika kulture i Muzej stakla Korning. Zbornik sadr\u017ei sedam radova i kurirane razgovore s istaknutim staklarskim umjetnicima iz Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava. Objavili su ga 2025. Institut za kreativno preduzetni\u0161tvo i inovacije i Fondacija za razvoj ekonomske nauke, u saradnji sa Muzejom stakla Korning. <\/p>\n\n\n\n

Rad Hristine Miki\u0107 \u201eKreativna ekonomija i staklarstvo\u201c posve\u0107en je istra\u017eivanju inovacija i tradicije kroz staklarstvo i kako ono postaje dio kreativne ekonomije kroz razne procese kulturalizacije. Posebno zna\u010dajan segment je obja\u0161njenje koncepta \u201ekreativno staklo\u201c. Kako autorka navodi, termin je nastao 90-ih godina pro\u0161log vijeka, a njegovu osnovu \u010dine prakti\u010dna nau\u010dna istra\u017eivanja izrade staklarskih proizvoda kombinovana s drugim nau\u010dnim disciplinama. Danas se ovaj termin pro\u0161iruje i na \u017eivu industrijsku ba\u0161tinu, koja se kroz kreativne pristupe revitalizaciji koristi kao novo mjesto inovacija i razvoja kreativnosti. U radu se posmatra i aspekt metamorfoze stakla od funkcionalnog materijala, lijepog i dopadljivog, do razumijevanja stakla kao medijuma kroz koji se iskazuju razli\u010diti umjetni\u010dki i dru\u0161tveni stavovi. Rad je ilustrovan primjerima kako kulturalizacije, uticaja kreativne ekonomije na poslovnu praksu poznatih proizvo\u0111a\u010da stakla (npr. Lalique, Mozer, Baccarat), tako i na umjetni\u010dka istra\u017eivanja stakla poput savitljivog stakla, procesa koji nastaju bakterijskim reakcijama na staklu, do recikla\u017ee staklarskog mulja i njegove upotrebe kao umjetni\u010dkog materijala.<\/p>\n\n\n\n

Estela Radonji\u0107 \u017divkov u svom radu \u201eOd fabrike do simbola: za\u0161tita industrijskog nasle\u0111a kao kulturnog resursa Srbije\u201c bavi se procesima ostvarivanja javnog interesa u politici za\u0161tite industrijskog naslje\u0111a. Tekst isti\u010de da \u201eindustrijsko nasle\u0111e obuhvata vi\u0161e od pukih arhitektonskih ostataka poput fabrika, rudnika i tehnolo\u0161kih postrojenja \u2013 ono predstavlja \u010duvara simboli\u010dkih vrednosti, uklju\u010duju\u0107i tradiciju radni\u010dke zajednice, ose\u0107aj solidarnosti i identitet lokalnih sredina\u201c. U poglavlju se za\u0161tita ovog naslje\u0111a analizira kroz istorijski razvoj, po\u010dev\u0161i od protoindustrijskih objekata kao \u0161to su vodenice, vjetrenja\u010de i tekstilne radionice, pa sve do doba intenzivne industrijalizacije. Na taj na\u010din se nagla\u0161ava zna\u010daj ovih objekata u formiranju dru\u0161tvenih struktura, urbanog pejza\u017ea i ekonomskih kretanja. Osim toga, razmatrani su i problemi vezani za o\u010duvanje i obnovu industrijskih objekata, uz predloge za unapre\u0111enje kulturne politike i njihovu adaptivnu prenamjenu u centre kreativnosti. Na kraju, predstavljeni su primjeri revitalizacije industrijskog naslje\u0111a u oblasti staklarstva, koji pokazuju savremenu upotrebu, prenamjenu i o\u010duvanje ovog oblika industrijskog naslje\u0111a poput industrijskog lokali teta Verrier u Mezantalu, istorijskog parka Lednjicke Rovnje u Slova\u010dkoj, stare staklare Stuart Crystal u Velikoj Britaniji i stare laboratorije za staklo u Portlandu. Vrlo inspirativni primjeri pokazuju da je za\u0161tita industrijskog naslje\u0111a koja se zasniva na integralnom pristupu (materijalnog i nematerijalnog naslje\u0111a) globalni trend i da sve vi\u0161e napu\u0161tene fabrike stakla postaju novi kreativni centri za revitalizaciju staklarstva. Takav je, na primjer, lokalitet industrijskog naslje\u0111a Verrier<\/em> u Mezantalu, u kome je uspostavljen Me\u0111unarodni centar za umjetni\u010dko staklo, koji ovom lokalitetu daje globalnu vidljivost, a staklarskoj praksi ovog podru\u010dja novi \u017eivot. <\/p>\n\n\n\n

Tamara Ognjevi\u0107 u tekstu \u201eMuzej i odr\u017eivost: trpezno staklo i gastronomsko nasle\u0111e kao platofrma za kreativne muzejske interpetacije\u201c obra\u0111uje problematiku prezentacije i interpretacije stakla iz perspektive gastronomskog naslje\u0111a. Uvode\u0107i koncept kreativne muzejske interpretacije autorka je defini\u0161e kao \u201eukr\u0161tanje vi\u0161e elemenata unutar ovakvog oblika interpretacije kojim se kreira autenti\u010dno iskustvo koje omogu\u0107ava ne samo raznolika, a povezana saznanja u \u010dijem sredi\u0161tu je staklo, ve\u0107 i visok stepen identifikacije sa li\u010dnostima i procesima od zna\u010daja za ovu temu\u201c. Autorka navodi i niz primjera, postoje\u0107ih izlo\u017ebi koje su mogle biti kreativno interpretirane, povezane sa gastronomijom, i koje su mogle da otvore put druga\u010dijoj interpretaciji stakla i gastronomskog naslje\u0111a. U kraljevoj trpezi<\/em>, Za stolom na\u0161ih baka <\/em>su samo neki od predloga i ideja koje autorka razra\u0111uje kao mogu\u0107e kreativne muzejske interpretacije. Vjeruju\u0107i da je staklo, isto kao i gastronomija, duboko integrisano u ljudske civilizacije posredstvom upotrebnih predmeta, potencijali kreativne intepretacije pru\u017eaju obilje mogu\u0107nosti. Kao zaklju\u010dak, a ujedno i su\u0161tina ovog rada, name\u0107e se autorkin stav da \u201emuzejski stru\u010dnjaci u Srbiji treba da shvate da izlo\u017eba nije vi\u0161e vrhunac muzeolo\u0161kog procesa ve\u0107 jedna vrsta platforme unutar koje nastaje interpretacija oja\u010dana svim dostupnim savremenim komunikacijskim alatima\u201c. \u0160to najbolje oslikava tradicionalnu (pomalo i zastarelu) muzejsku praksu u okru\u017eenju. <\/p>\n\n\n\n

\u201eIstorija staklarstva u Srbiji u 19. veku: od ba\u0161tine do savremene interpretacije\u201c rad je autora Dejana Vorgi\u0107a, zna\u010dajnog istra\u017eiva\u010da i poznavaoca staklarstva. Autor istra\u017euje razvoj staklarstva u Srbiji tokom XIX vijeka, prikazuju\u0107i kako su zanatske i industrijske prakse oblikovale kulturu i ekonomiju tog perioda. Interpretiraju\u0107i postoje\u0107u gra\u0111u i nova istra\u017eivanja, Vorgi\u0107 nas uvodi u procese modernizacije Srbije, kao i preduzetni\u010dke poduhvate na osnivanju prve fabrike stakla, pa sve do po\u010detka XX vijeka i osnivanja para\u0107inske fabrike. Autor obra\u0111uje napore dr\u017eavnika Avrama Petronijevi\u0107a na podizanju prve fabrike stakla u selu nadomak Jagodine, a kasnije i proizvodni program i razvojni put staklare Nacka Jankovi\u0107a. Rad pru\u017ea prikaz raznih izazova koji su pratili industriju stakla u Srbiji tokom XIX vijeka. U mladoj dr\u017eavi koja je stekla svoju nezavisnost gra\u0111enjem ekonomske baze, pa i industrija stakla nije i\u0161la lako. Imaju\u0107i u vidu da se 2026. organizuje proslava 180 godina staklarstva u Srbiji, autor nam daje niz kreativnih predloga i mogu\u0107e pravce za reinterpretaciju \u017eivog staklarskog naslje\u0111a. Ukazuje i na niz propusta koji su u\u010dinjeni lo\u0161om organizacijom i neadekvatnim obilje\u017eavanjem Me\u0111unarodne godine stakla, kao i propu\u0161tanjem prilike da se jagodinsko staklo dubinski i savremeno reinterpretira. Autor predla\u017ee nekoliko pristupa, s glavnom idejom da se prezentacija kulturne ba\u0161tine u vidu mapiranja i digitalizacije mo\u017ee ponuditi kroz novu dimenziju i novi na\u010din valorizacije. Taj pristup, autor smatra, treba nadograditi i nematerijalnim naslje\u0111em, saradnjom sa za jednicom, zainteresovanim stranama i muzeolozima.<\/p>\n\n\n\n

Joana Dhiamadi u radu \u201eFragile strength, shaping light and space: The role of glass in contemporary design\u201c analizira ulogu stakla u savremenom dizajnu, isti\u010du\u0107i njegovu estetsku i funkcionalnu vrijednost u oblikovanju svjetlosti i prostora. Navode\u0107i neke primjere iz svjetske arhitekture, Dhiamandi ukazuje na veliku mo\u0107 svjetlosti i stakla u arhitekturi, kao i zna\u010dajnim procesima arhitektonskog dizajniranja prostora. Interesantan dio \u010dini i njena analiza vrijednosti stakla u arhitekturi, posmatraju\u0107i ga kroz vrijednosne, simboli\u010dke, estetske i funkcionalne elemente. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Dragana Tomi\u0107 Pilipovi\u0107 i Ivana Mi\u0161kovi\u0107 u tekstu \u201eBudu\u0107nost zanatstva u rukama generacije Z\u201c istra\u017euju na koji na\u010din mlade generacije, posebno generacija Z, mogu doprinijeti o\u010duvanju zanatskih vje\u0161tina i njihovom prilago\u0111avanju savremenim tr\u017ei\u0161nim uslovima. Posmatraju\u0107i pona\u0161anje i na\u010din \u017eivota mladih koji pripadaju generacija Z, njihov rad pru\u017ea odgovore na pitanja o odnosu mladih prema zanatstvu. Autorke postavlju opravdano pitanje \u2013 \u201eDa li \u0107e u budu\u0107nosti biti mesta i za tradicionalne vrednosti i zanatstvo, bilo kao vid li\u010dnog izra\u017eavanja ili na\u010din proizvodnje i konzumiranja? Da li \u0107e savremene tehnologije potpuno zameniti ru\u010dne alate i prirodne materijale? Da li \u0107e ve\u0161ta\u010dka inteligencija preuzeti mesto ljudskoj kreativnosti i \u017eelji za stvaranjem ili nas \u010deka neki potpuno druga\u010diji sce nario?\u201c, a odgovore sakupljanju kroz terensko istra\u017eivanje. Na uzorku od 286 ispitanika predstavljaju veoma interesantne nalaze, a na osnovu njih izvode i generalnu konstataciju da nema mjesta brizi, jer ve\u0107 ova generacija ima planove za o\u010duvanje svoje tradicije. Autorke posebno analiziraju tr\u017ei\u0161ne ni\u0161e kao na\u010din da se o\u010duvaju zanati, pa tako i straklarski zanat kroz nau\u010dne stakloduva\u010de i laboratorijske stakloduva\u010de. Vrlo ilustrativni primjeri koje autorke navode su i kampovi kojima se populari\u0161u zanati, a koji su namijenjeni tinejd\u017eerima, za tim radionice, labovi, otvoreni \u010dasovi i sli\u010dno. Autorke ove oblike neformalne edukacije vide kao \u201enovi oblik u\u010denja za nove generacije koje ne sti\u010du samo zanatske ve\u0161tine, ve\u0107 se i dru\u017ee i usvajaju \u017eivotne ve\u0161tine poput timskog rada, odr\u017eavanja fokusa, brzog razmi\u0161ljanja i kreativnosti\u201c. Njihovo istra\u017eivanje pokazalo je da zanatima, barem onim tradicionalnim, slijedi svijetla budu\u0107nost \u2013 najve\u0107i broj mladih zainteresovan je za zanate kako bi iskazao svoju kreativnost, kao i zbog samostalnog kreativnog rada. Ve\u0107ina njihovih ispitanika vjeruje da zanatskim radom \u010duva svoju tradiciju i kulturno naslje\u0111e, i time doprinosi nekom \u0161irem dru\u0161tvenom cilju. Ipak, najve\u0107e interesovanje mladih je za one zanate koji su lako dostupni i vidljivi \u2013 frizeri, tka\u010di,vodoinstalateri i sli\u010dno. Mladi pokazuju malo interesovanje za umjetni\u010dke zanate, jer je i njihova vidljivost i dostupnost mala. Rad je veoma korisno empirijsko istra\u017eivanje koje donosiocima odluka mo\u017ee poslu\u017eiti kao uvod u javne politike koje bi trebalo definisati i osmisliti kako bi se jo\u0161 bolje o\u010duvali zanati, a posebno za njih zainteresovale mla\u0111e generacije. <\/p>\n\n\n\n

SEPARAT PRIKAZA<\/h3>\n\n\n\n

Separat ovog prikaza (pdf), objavljenog u tre\u010dem broju \u010dasopisa Konteksti kulture: studije iz humanistike i umjetnosti<\/em> (2025), mo\u017eete preuzeti klinom na ovaj link<\/a>.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Edin Ja\u0161arovi\u0107 [1]Univerzitet Crne Gore\u00a0Fakultet dramskih umjetnosti\u00a0Cetinje, Crna Gora\u00a0 Tematski zbornik radova Staklo: nasle\u0111e, umetnost, kreativna ekonomija, tehnologija, koji je uredila Hristina Miki\u0107, preispituje multidisciplinarni karakter stakla kao materijala, umjetni\u010dkog medijuma, tehnolo\u0161ke sirovine i tvorevine kreativne ekonomije. Tematski zbornik nastao je u okviru srpsko-ameri\u010dke saradnje na izradi preliminarne tehni\u010dke procjene za o\u010duvanje i revitalizaciju para\u0107inskog […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1541,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[20],"tags":[],"class_list":["post-1243","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-prikazi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1243","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1243"}],"version-history":[{"count":10,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1243\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1654,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1243\/revisions\/1654"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1541"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1243"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1243"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1243"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}