{"id":1273,"date":"2026-02-28T21:19:44","date_gmt":"2026-02-28T21:19:44","guid":{"rendered":"https:\/\/kontekstikulture.me\/?p=1273"},"modified":"2026-04-06T16:34:34","modified_gmt":"2026-04-06T16:34:34","slug":"hristina-mikic-kreativna-ekonomija-i-muzeji-stakla-primeri-prakse-iz-sjedinjenih-americkih-drzava","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/2026\/02\/28\/hristina-mikic-kreativna-ekonomija-i-muzeji-stakla-primeri-prakse-iz-sjedinjenih-americkih-drzava\/","title":{"rendered":"Hristina Miki\u0107 | Kreativna ekonomija i muzeji stakla: Primeri prakse iz Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava"},"content":{"rendered":"\n<p class=\"has-text-align-right\"><strong><em>&nbsp;<\/em><\/strong><strong>Hristina Miki\u0107<\/strong> [1]<br><em>Univerzitet Metropolitan<\/em><em><br><\/em><em>Fakultet za menad\u017ement<\/em><em><br><\/em><em>Beograd, Srbija<\/em><\/p>\n\n\n\n<p><em>Sa\u017eetak<\/em>: Ovaj rad bavi se analizom uticaja kreativne ekonomije na savremene muzeje industrijskog nasle\u0111a, s posebnim fokusom na revitalizaciju staklarstva kao najzna\u010dajnijeg segmenta interpretacije industrijskog nasle\u0111a. Kao primer za analizu poslu\u017eila su tri muzeja u formi kreativnih centara za staklarstvo s teritorije Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava: Muzej stakla Korning, Muzej stakla Takoma i Muzej stakla Bergstrom\u2013Mahler. U prvom delu rada obja\u0161njava se uticaj kreativne ekonomije na muzejsku interpretaciju kulturnog nasle\u0111a, kao i potencijal koji hibridne ustanove za za\u0161titu kulturnog nasle\u0111a imaju na lokalni razvoj. U drugom delu rada analiziraju se istorijat i programska koncepcija izabranih muzeja s ciljem da se identifikuju konstitutivni elementi savremenih muzeja stakla. U poslednjem delu rada dati su zaklju\u010dci u cilju uspostavljanja i \u0161irenja savremene prakse interpetacije staklarstva u zemljama Zapadnog Balkana.<\/p>\n\n\n\n<p><em>Klju\u010dne re\u010di<\/em>: muzej staklarstva, kreativna ekonomija, Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave, Zapadni Balkan, Para\u0107in<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">KREATIVNA EKONOMIJA I SAVREMENI MUZEJI STAKLARSTVA<\/h3>\n\n\n\n<p>Uticaj kreativne ekonomije na savremene muzeje stakla pomera granice u interpertaciji muzejskih artefakata i njihovog o\u010duvanja, razbijaju\u0107i mit o muzeju kao stati\u010dnom prostoru koji prikuplja predmete od stakla ka platformama koje inoviraju, razvijaju se i nude razli\u010dita tuma\u010denja pro\u0161losti i budu\u0107nosti staklarstva.<sup>2<\/sup> Nova definicija muzeja koju je usvojio Me\u0111unarodni savet muzeja (ICOM) najbolje oslikava uticaj kreativne ekonomije na promenjenu prirodu muzeja, apostrofiraju\u0107i da je muzej \u201eneprofitna, trajna institucija u slu\u017ebi dru\u0161tva koja istra\u017euje, prikuplja, konzervira, interpretira i izla\u017ee materijalno i nematerijalno nasle\u0111e. Muzeji su otvoreni za javnost, dostupni i inkluzivni, neguju\u0107i diverzitet i odr\u017eivost. Funkcioni\u0161u i komuniciraju eti\u010dki, profesionalno i uz u\u010de\u0161\u0107e zajednica, nude\u0107i razli\u010dita iskustva za obrazovanje, u\u017eivanje, razmi\u0161ljanje i deljenje znanja\u201c (ICOM 2022).<\/p>\n\n\n\n<p>Muzeji staklarstva sporadi\u010dno su po\u010deli da nastaju posle Drugog svetskog rata, a njihovo osnivanje je intenzivirano tokom 70-ih godina pro\u0161log veka. Ubrzana industrijalizacija uvodila je sve ve\u0107u diferencijaciju stakla na ma\u0161insko i ono proizvedeno ru\u010dnim putem, tako da trku za ma\u0161inskom proizvodnjom nisu mogle da isprate mnoge fabrike, koje zapadaju u globalnu krizu. Dodatno, energetska kriza doprinela je restruktuiranju tr\u017ei\u0161ta stakla, ali i propadanju mnogih fabrika koje su obustavile svoju proizvodnju. Tako su odre\u0111eni kompleksi biv\u0161ih fabrika stakala usled deindustrijalizacije postali nova mesta kreativnosti i inovacija. Kreativna prenamena ovih objekata pretvorila ih je u simbole industrijalizacije i kolektivnog se\u0107anja, ali i u mesta u kojima se \u010duva kontinuitet istorije staklarstva (Miki\u0107 2025).<\/p>\n\n\n\n<p>U ovakvom dru\u0161tvenom kontekstu muzeji staklarstva postaju prostori nezaboravnog iskustva, podsti\u010du\u0107i bolje razumevanje istorije, tradicije i kulturnog konteksta (Van Aalst and Boogaarts 2002) u kome se razvijalo staklarstvo, ali i generatore lokalnog ekonomskog razvoja (Iorio and Geoffrey 2011). Jo\u0161 jedan va\u017ean proces promene muzejske funkcije bilo je njihovo tretiranje kao dela kreativog sektora, kasnije kreativne ekonomije (Sacco et al. 2018). Koncentracija muzeja u urbanim pejza\u017eima posmatrala se kao deo sinergije kreativne ekonomije i kulturnog nasle\u0111a, koja se zasnivala na holisti\u010dkom pristupu urbanom nasle\u0111u i rehabilitaciji graditeljskog nasle\u0111a. Dodano, dalji razvoj sinergije s kreativnom ekonomijom integrisao je muzeje u javne politike inovacija i oni su postali deo inovacionog ekosistema, a njihov doprinos kroz obrazovnu funkciju zna\u010dajan akcelerator inovacionog kapaciteta (Dalle Nogare, Murzyn-Kupisz 2021). Ova promenjena uloga muzeja naro\u010dito se odra\u017eavala na tehni\u010dke muzeje i \u017eive muzeje industrijskog nasle\u0111a, koji su <em>per se <\/em>svedo\u010danstvo materijalizacije inovacija kroz vreme. Muzeji rudarstva, agroekonomski muzeji, vodenice, vla\u010dare, tekstilne fabrike postali su popularni \u0161irom sveta, a zajedno s njima poslednjih nekoliko decenija i muzeji stakla. Re\u010d je o rastu\u0107em trendu nastalom pod uticajem industrijskog turizma koji privla\u010di sve ve\u0107u pa\u017enju turista jo\u0161 od 70-ih godina pro\u0161log veka. Nastao kao tr\u017ei\u0161na ni\u0161a u razvoju turizma, ovaj vid putovanja podrazumeva ne samo posetu lokacijama biv\u0161ih fabrika ve\u0107 i lokacijama industrijske proizvodnje. Globalno tr\u017ei\u0161te industrijskog turizma procenjuje se na 9 milijardi dolara, a najatraktivnije destinacije za industrijski turizam staklarstva su \u010ce\u0161ka, Francuska, Italija i Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave. Interrelacije svih pomenutih faktora iznedrile su razli\u010ditie tipove muzeja staklarstva, pri \u010demu se uo\u010davaju tri karakteristi\u010dna modela:<\/p>\n\n\n\n<ul class=\"wp-block-list\">\n<li>specijalizovane ustanove za\u0161tite koje predstavljaju muzejsku zbirku stakla s demonstracionim radionicama za staklo. Ovakvi muzeji su uglavnom specijalizovani prema tipu stakla, vremenskom periodu ili predmetima koje ba\u0161tine \u2013 muzej posuda, muzej anti\u010dkog stakla, muzej ambala\u017enog stakla, muzej opti\u010dkog stakla; mogu biti organizovani i kao zbirke stakla u sastavu drugih organizacija (evropski tradicionalni tip muzeja stakla);<\/li>\n\n\n\n<li>\u017eivi muzeji stakla u kojima se mogu u\u010diti razli\u010dite tehnike staklarstva uz prate\u0107u muzejsku zbirku stakla. Ovi muzeji u svom sastavu sadr\u017ee ateljee u vidu kreativnih laboratorija za istra\u017eivanje stakla kao materijala i svih prate\u0107ih umetni\u010dkih disciplina povezanih sa naknadnom doradom stakla (ameri\u010dki tip muzeja stakla);<\/li>\n\n\n\n<li>difuzni muzeji staklarstva <em>in situ <\/em>\u2013 ustanove kulture naj\u010de\u0161\u0107e nastale na prostoru nekada\u0161njih fabrika stakla koje predstavljaju nepokretno kulturno nasle\u0111e i koje svedo\u010de o industrijskim procesima, pro\u0161ireni \u017eivom staklarskom praksom u kojoj se posetioci mogu oprobati. Re\u010d je o difuznim centrima s digitalnim i fizi\u010dkim ta\u010dkama koje pru\u017eaju razli\u010dita iskustva otkrivanja staklarstva i u\u010denja o njemu. Neretko je re\u010d o ustanovama koje su deo formalnog ili neformalnog profesionalnog obrazovanja za dizajn stakla ili umetnosti u staklu (muzeji staklarstva koji se mogu na\u0107i, na primer u Velikoj Britaniji, Francuskoj, Danskoj).<\/li>\n<\/ul>\n\n\n\n<p>Zajedni\u010dko za sve njih je prisustvo kreativne interpretacije industrijskog nasle\u0111a. Ona se zasniva na premisi da \u201emuzejski predmet postaje ne samo izvor saznanja ve\u0107 dragoceni instrument komunikacije, inspiracije i kreacije. On upravo tim svojim vrednostima opravdava svoj status kulturnog nasle\u0111a \u010diji se zna\u010daj meri njegovim potencijalom da inicira stvaranje novih slojeva kulturnog nasle\u0111a\u201c [&#8230;] koje omogu\u0107ava lak\u0161e razumevanje i ve\u0107i stepen identifikacije sa sadr\u017eajem kako bi se usvojila nova znanja i podsticale nove ideje (Ognjevi\u0107 2025).<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">MUZEJI STAKLA U SJEDINJENIM AMERI\u010cKIM DR\u017dAVAMA<\/h3>\n\n\n\n<p><em>Inspiri\u0161emo ljude da vide staklo u novom svetlu.<\/em><sup>3<\/sup><\/p>\n\n\n\n<p>Sjedinjenje Ameri\u010dke Dr\u017eave poznate su kao mesto gde je savremena muzejska interpretacija fokusirana na integraciji zajednice i stvaranju platformi za obrazovanje, u\u010denje i sticanje novih znanja. Ameri\u010dki muzeji nalaze se na listi najpose\u0107enijih muzeja na svetu (Art Newspaper 2024). Na teritoriji SAD radi 35.400 muzeja, od toga najve\u0107i broj op\u0161tih, oko 65% (IMLS 2024). Ameri\u010dke muzeje godi\u0161nje poseti oko 130 miliona posetilaca, a oko 30% stanovni\u0161tva minimum jednom godi\u0161nje ode u muzej. Va\u017ena kulturna praksa je i poseta istorijskim mestima, uklju\u010duju\u0107i i lokalitete industrijskog nasle\u0111a. Prema poslednjim raspolo\u017eivim podacima oko 28% Amerikanaca poseti lokalitete kulturnog nasle\u0111a barem jednom godi\u0161nje (AAAS 2018). Za Amerikance muzeji su klju\u010dni u razvoju lokalne ekonomije, a procenjuje se da svaki dolar ulo\u017een u muzej generi\u0161e dodatni dolar prihoda u drugim, komplementarnim delatnostima (AAM 2017). Amerikaci su ljubitelji muzejske delatnosti, to pokazuju i podaci da su me\u0111u zna\u010dajnim brojem osniva\u010da muzeja na lokalnom nivou lokalna istorijska dru\u0161tva ili privatne fondacije. Percepcija ve\u0107ine ameri\u010dke javnosti je da su muzeji ustanove u koje se veruje, one se nalaze na drugom mestu posle porodice i prijatelja (AAM 2018). Skoro 97% Amerikanaca muzeje smatra prioritetnim ustanovama za obrazovanje, koja \u0161ire znanja o gra\u0111anskom dru\u0161tvu i participativnoj demokratiji (AAM 2018). Muzeja stakla ima oko 247 (Corning Museum of Glass 1984), a najve\u0107i broj njih prikazuje ameri\u010dku staklarsku tradiciju koja je nastala u XVII veku dolaskom britanskih kolonista. Muzeji staklarstva su organizovani kao specijalizovane ustanove.<\/p>\n\n\n\n<p>Najve\u0107i muzej stakla u SAD je Muzej stakla Korning, koji je ujedno i najve\u0107i muzej za ovu oblast na svetu. Nastao je 1951. godine kao poklon koji je kompanija <em>Corning Incorporate <\/em>dala naciji, zasnovan na bogatoj tradiciji fabrike stakla<em>. <\/em>U muzeju se \u010duva najve\u0107a kolekcija stakla na svetu \u2013 preko 50.000 artefakata koji pokrivaju period od starog veka do savremenog doba. Zna\u010dajan aspekt njegovih kolekcija \u010dine i posude od stakla. One su prezentovane u Galeriji posuda \u2013 prostoru u kome je izlo\u017eeno vi\u0161e od 12.000 staklenih posuda. Postavka je organizovana tako da se kroz nju interpretira razvoj posuda kroz vreme, kao i promene u staklarskim materijalima od kojih su bile na\u010dinjene. Tu se mogu na\u0107i anti\u010dke posude, apotekarske posude, pa sve do savremenih posuda za pakovanje namirnica. Jedna od zna\u010dajnih kolekcija staklenih posuda je i zbirka <em>Steuben<\/em>. To je linija proizvoda od kristala upotrebnog, dekorativnog i umetni\u010dkog stakla koji se proizvodio u Korningu. <em>Steuben <\/em>staklarska radionica osnovana je 1903. godine u okviru saradnje staklarskog majstora Frederika Kardera, specijalizovanog za bojeno i umetni\u010dko staklo, i Tomasa Havkesa, vlasnika ateljea za graviranje. Manufaktura je 1918. pripojena Fabrici stakla Korning. Kristal <em>Steuben <\/em>postao je poznat 1933. zahvaljuju\u0107i inovativnoj formuli za topljenje i visokoj \u010disto\u0107i, \u0161to mu je omogu\u0107ilo izuzetnu mo\u0107 prelamanja svetlosti. Njegov presti\u017e je porastao 1938, kada je \u010dinija s graviranim gazelama izlo\u017eena u Metropolitan muzeju, a godinu dana kasnije kompanija je na svetskoj izlo\u017ebi u Njujorku predstavila modernisti\u010dke komade koji su postali ikone dizajna. Godine 1940. kompanija je organizovala zna\u010dajnu izlo\u017ebu umetni\u010dkih dela u kristalu, uklju\u010duju\u0107i radove Anrija Matisa, Salvadora Dalija i Isamua Nagu\u010dija. Sva dela postala su deo kolekcije Muzeja stakla Korning. Radionica je nastavila da sara\u0111uje s umetnicima i istra\u017euje potencijal kristala za skulpturu, dok je istovremeno proizvodila luksuzno posu\u0111e i dekorativne predmete. Novo slavu stekla je 1953, kada je na izlo\u017ebi u Luvru predstavljeno 150 kristalnih komada. Sredinom 50-ih godina <em>Steuben <\/em>uvodi inovaciju \u2013 graviranje kao sastavni deo skulpturalnih formi, \u010dime dodatno u\u010dvr\u0161\u0107uje svoj status u umetnosti kristala (v. vi\u0161e: Miki\u0107 2024). Zbirka obuhvata oko 4.300 predmeta, od \u010dega su zastupljene najrazli\u010ditije tehnike \u2013 staklena pasta, fuzionisanje stakla, kameo, valc, antika, a osim \u010da\u0161a stolovata, u zbirci se nalaze i retki primerci umetni\u010dkih parfemskih boca.<\/p>\n\n\n\n<p>U sklopu muzeja nalazi se i studio za staklo i najpoznatija biblioteka za istra\u017eivanje stakla \u2013 Biblioteka Rakov \u2013 centralno mesto za nau\u010dna istra\u017eivanja u oblasti staklarstva. Studija dru\u0161tvenih i ekonomskih efekata rada muzeja na lokalni razvoj pokazala je da svaki dolar ulo\u017een u muzej i njegove programe generi\u0161e 1,3 dolara dodatnih prihoda. Godi\u0161nje oko 800.000 osoba poseti Korning, mesto u kome \u017eivi 10.000 stanovnika, tako da Muzej stakla i njegov studio za staklo predstavljaju pravi primer investicije u kulturu koja ima akceleratorske efekte na razvoj \u010ditavog grada.<\/p>\n\n\n\n<p>Studio za staklo, koji je nastao 1996. godine na prostoru stare laboratorije kompanije Korning, predstavlja najatraktivniji deo muzeja. U saradnji s poznatim umetnicima Ejmi \u0160varc i Viliamom Gudenartom studio je razvijen u vode\u0107i centar za edukaciju i inovacije u staklarstvu. U ovom prostoru posetioci, umetnici i studenti imaju mogu\u0107nost da u\u010de tehnike toplog, hladnog i fuzionog stakla, eksperimenti\u0161u s tradicionalnim metodama oblikovanja stakla, ecovanjem, graviranjem, \u0161lifovanjem i u\u010destvuju u master klas kursevima za dizajn stakla. Studio tako\u0111e pru\u017ea infrastrukturu za komercijalnu proizvodnju umetni\u010dkih kolekcija i ostvaruje saradnju s vode\u0107im ameri\u010dkim fakultetima, dok se poslednjih godina poseban naglasak stavlja na odr\u017eivost, tako da zelena energija \u010dini oko 30% energetskih potreba studija. Dve atrakcije imaju posebno mesto u ovoj hibridnoj kulturnoj organizaciji \u2013 GlasasLAB i demonstracije stakla. GlassLAB je program razvoja inovacija u staklarstvu, koji omogu\u0107uje umetnicima da istra\u017euju nove forme, funkcionalnost i kreativne izraze kroz ispitivanje staklarskih materijala i procesa. Pro\u0161le godine prostor muzeja je pro\u0161iren i nabavljena je nova pe\u0107 za staklo koja omogu\u0107ava izradu monumentalnih skupltura jedinstvenih na teritoriji Severne Amerike (videti vi\u0161e: Miki\u0107 2024; \u0160varc 2025). Ovaj program, koji funkcioni\u0161e po pozivu, podsti\u010de saradnju s umetnicima staklarstva na prototipovima novih ideja. Prakti\u010dne demonstracije duvanja stakla su programi dv. teatralizacije staklarstva koji nude posetiocima da u teatarskoj izvedbi u\u017eivo gledaju umetnike i nastanak umetni\u010dkih dela. Ovi teatri imaju od 120 do 170 mesta i dnevno oko tri demonstracije duvanja stakla. Svaka od njih traje od 20 do 40 minuta. Program se zasniva na tome da jedan staklar u\u017eivo prikazuje tehniku duvanja stakla, dok drugi obja\u0161njava njegov postupak, a osim u muzeju organizuje se i na luksuznim kruzerima kompanije <em>Celebrity Cruise<\/em>. Putnici na kruzerima mogu se oprobati u tehnikama ru\u010dnog duvanja stakla i sa svog putovanja poneti predmet koji su izradili tokom krstarenja. Najpopularniji program u ateljeu za staklo je <em>Napravi sopstveno staklo<\/em>, koji posetiocima nudi vi\u0161e od 10 razli\u010ditih tehnika na osnovu kojih mogu napraviti svoj predmet od stakla \u2013 od duvanja, graviranja, ecovanja, fuzije, oblikovanja stakla na plamenu ili staklene paste. Programi su dostupni za mla\u0111u populaciju i za odrasle. Pored njih, nude se i kursevi za napredna znanja u staklarstvu kako za kreativne preduzetnike tako i za umetnike. Na primeru Muzeja stakla Korning vidimo da savremeni muzeji predstavljaju vi\u0161efunkcionalne kreativne centre u kojima se tradicija i inovacija stapaju. Va\u017eni elementi ovog tipa muzeja su integrisanje istra\u017eivanja, obrazovanja i saradnje s umetnicima. Akademske ustanove imaju va\u017enu ulogu u \u0161irenju funkcije muzeja kako bi muzeji stakla postali dinami\u010dni centri inovacija i kreativnih projekata.<\/p>\n\n\n\n<p>Muzej stakla Takoma (Takoma) posve\u0107en je savremenoj umetnosti u staklu. Najpoznatiji je po umetni\u010dkim rezidencijama umetnika, kao i putuju\u0107im izlo\u017ebama koje afirmi\u0161u savremeno staklo. Muzej je otvoren 2002. kao deo programa urbane regeneracije Takome kroz kulturne inicijative, ali je inicijativa zapo\u010dela jo\u0161 1992. godine. Takoma je rodno mesto jednog od najpoznatijih ameri\u010dkih staklarskih umetnika Dejla \u010cihulija, koji je odrastao blizu mesta na kome je podignut muzej, gde je imao i svoju \u0161kolu staklarstva. Inicijativa je podr\u017eana i usledile su godine rada na \u0161irenju ove vizije. Prvobitna ideja je bila da muzej bude posve\u0107en radovima Dejla \u010cihulija, me\u0111utim, sam umetnik je smatrao da muzej treba da bude usmeren ka umetni\u010dkim dostignu\u0107ima \u0161irom sveta koja afirmi\u0161u savremeno staklo. U muzeju se nalazi radionica za toplo i hladno staklo koja godi\u0161nje ugosti minimum 10 umetnika na rezidenciji. Programi namenjeni deci su tako\u0111e zna\u010dajan aspekt rada ovog muzeja, pa se tako mali\u0161ani mogu na\u0107i u ulozi dizajnera stakla, te kroz program <em>Nauka o umetnosti <\/em>u\u010diti o umetni\u010dkim dostignu\u0107ima, a u programu <em>Heroji toplog stakla <\/em>oni mogu da naprave svoje predmete toplim tehnikama oblikovanja stakla. Mobilna radionica vru\u0107eg stakla osmi\u0161ljena je da pose\u0107uje marginalne i dru\u0161tveno devastirane krajeve i nudi programe duvanja stakla. Svake godine muzej organizuje najmanje jednu izlo\u017ebu koja je posve\u0107ena marginalizovanim grupama kako bi se kroz staklo podstakao njihov ose\u0107aj za pripadnost. Kao i drugi muzeji stakla u Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama i Muzej stakla Takoma nudi teatarske izvedbe izrade stakla, kao i <em>live streem <\/em>rada sa staklom u njihovoj radionici za toplo staklo. Muzej u okviru svoje kolekcije ba\u0161tini staklo proizvedeno za masovnu potro\u0161nju u ameri\u010dkim i evropskim fabrikama u XIX i po\u010detkom XX veka. Tu se mogu na\u0107i razne posude i boce za staklo nastale najrazli\u010ditijim tehnikama staklarstva i za razli\u010dite namene. U kolekciji su najzastupljenije posude za staklo proizvo\u0111a\u010da <em>Steuben <\/em>(United States), a iz Evrope <em>Barovier &amp; Torso<\/em>, <em>Lalique, Schneider <\/em>and <em>Iittala. <\/em>Kako bi muzej o\u010duvao tradiciju izrade posuda za pi\u0107e, organizuje manifestaciju posve\u0107enu izradi pehara od stakla kao najstarije posude za pi\u0107e, iz koje su nastale mnoge modifikacije, a u cilju o\u010duvanja lokalne staklarske scene godi\u0161nje se organizuje Nedelja izrade staklenih pehara. Ona je zapo\u010dela kao stalna manifestacija \u010diji je cilj da slavi ru\u010dno ra\u0111ene funkcionalne predmete slo\u017eene i zahtevne izrade. Tokom nje poznati umetnici izra\u0111uju i demonstriraju tehnike venecijanske izrade pehara, koja je uticala na lokalnu scenu, jer su prvi staklari dolazili s ovog podru\u010dja. Program sadr\u017ei i predavanja o venecijanskim peharima, a na kraju manifestacije organizuje se prodaja ovih radova. Zna\u010dajnu kolekciju \u010dini zbirka radova Ameri\u010dkog pokreta za studijsko staklo koja pokriva period od 1960. do 2000. godine, kao i razni radovi nastali u okviru rezidencije u ovom muzeju koji se sakupljaju kao deo kolekcije savremenog stakla. Savremena kolekcija oslikava trendove u izradi stakla, pre svega fokusiranje na umetni\u010dku viziju i koncept rada i izradu raznih predmeta od stakla, koji u osnovi nisu staklene posude. Za razliku od ve\u0107ine ameri\u010dkih muzeja, koji su fokusirani na prikupljanju posuda za staklo, ovaj razbija mit o tome da je primarni predmet oblikovanja stakla posuda. Drugi fokus ove kolekcije je na istra\u017eivanjima stakla kao umetni\u010dkog materijala. Mo\u017eda jedinstvena u svetu jeste kolekcija de\u010djeg dizajna stakla, koja broji 170 radova i predstavlja de\u010dje radove u staklu koji su nastali u ovom muzeju, a \u010diji su dizajneri deca od 12 godina, kao i ona mla\u0111eg uzrasta. Program nastoji na poka\u017ee ma\u0161tovitost dece. Svake godine deca donose crte\u017ee u muzej, na osnovu kojih se bira jedan dizajn koji \u0107e biti izra\u0111en u staklu, dok izabrani de\u010dji autor nadgleda rad staklarskih majstora. Mladi dizajner usmerava staklare da naprave rad koji je autor zamislio \u2013 jedan primerak ostaje za muzejsku kolekciju, a drugi pripada autoru (videti vi\u0161e: Muzej stakla Takoma). Ovaj primer pokazuje kako ovaj muzej funkcioni\u0161e kao dinami\u010dki centar kulturne regeneracije, umetni\u010dke inovacije i dru\u0161tvene inkluzije kroz integraciju umetni\u010dkih rezidencija, obrazovnih programa za decu i posve\u0107enost marginalizovanim grupama. Kao \u0161to se vidi, osnovna misija muzeja u Takomi jeste afirmacija stakla kroz raznolikosti umetni\u010dkih izraza, istra\u017eivanje stakla kao novog umetni\u010dkog medijuma i \u0161irenje saznanja o staklu kao umetni\u010dkom materijalu. Primer pokazuje kako muzej mo\u017ee aktivno da promovi\u0161e socijalnu koheziju i zajedni\u0161tvo kroz radionice, putuju\u0107e izlo\u017ebe i demonstracije staklarstvih tehnika u\u017eivo. Tako\u0111e, muzej koristi staklo kao medijum za suo\u010davanje s mnogim dru\u0161tvenim pitanjima, kao \u0161to su polo\u017eaj i prava \u017eena, manjinskih grupa i marginalizovanih zajednica, ukazuju\u0107i na staklo kao kulturni fenomen.<\/p>\n\n\n\n<p>Muzej stakla Bergstrom\u2013Mahler (Nina) nastao je sasvim slu\u010dajno, zahvaljuju\u0107i interesovanju Evangeline Bergstrom, vlasnice staklenih dr\u017ea\u010da za papir. Njeno interesovanje za ove predmete po\u010delo je kada je od svoje bake nasledila nekoliko ovih predmeta, koji su je motivisali da napravi svoju kolekciju. Do 1939. imala je skoro 200 primeraka razli\u010ditih podmeta\u010da i svoju prvu izlo\u017ebu u Institutu za umetnost u \u010cikagu. Krenula je serija izlo\u017ebi i predstavljanja kolekcije, kao i pozitivne reakcije na njeno izlaganje. Katalog u kome je katalogizovana cela kolekcija izazvao je veliko interesovanje i razna priznjanja. Godine 1953, inspirisana ovim reakcijama, vlasnica kolekcije ustupila je svoju vilu kao mesto za budu\u0107u postavku muzeja. Evangelina Bergstrom je ubrzo do\u017eivela nesre\u0107u. Muzej je otvoren za javnost 1959, zatim pro\u0161iren 1965, 1986. i 1997. godine usled velikog interesovanja publike. Funkcioni\u0161e kao privatna neprofitna organizacija, a njegova zbirka danas poseduje 3.500 predmeta i godi\u0161nje bele\u017ei oko 31.000 posetilaca. Muzej se sastoji iz nekoliko soba u kojima su izlo\u017eeni razli\u010diti predmeti od stakla i koji prikazuju genezu razvoja razli\u010ditih tehnika \u2013 portreti u kameo tehnici, dr\u017ea\u010di za staklo izra\u0111eni tehnikom <em>milefiori<\/em>, a jedan deo muzeja posve\u0107en je i savremenom staklu koje se stvara u Ateljeu za staklo pri ovom muzeju, koji je jedna od najve\u0107ih atrakcija. Ova ustanova poseduje i nekoliko prostora koji slu\u017ee za povremene i gostuju\u0107e izlo\u017ebe stakla. Poseban deo posve\u0107en je posudama od stakla \u2013 to je Galerija 208, u kojoj se nalazi skoro 200 predmeta istorijskih posuda za pi\u0107e koje datiraju iz XVI veka. Ova kolekcija predstavlja tri veka proizvodnje stakla u severnoj i centralnoj Evropi, a najstariji primerak datira iz 1573. i re\u010d je o \u010da\u0161i za pivo. Pomenuta kolekcija prati promene u tehnikama dekoracije, kao i u ergonomskim standardima posuda za pi\u0107e. Sve do pojave poluautomatskog duvanja stakla posude za pi\u0107e nisu bile standardizovane. To je ograni\u010davalo njihovu prodaju u ugostiteljstvu i hotelijerstvu, gde su izdr\u017eljivost i standardizovani oblik i merna zapremina jedan od va\u017enih uslova. Veoma \u010desto tehnike dekoracije slu\u017eile su za obele\u017eavanje zapremine \u010da\u0161a koje se koriste u ove svrhe, pa su tako tehnike ukra\u0161avanja dobijale i upotrebnu vrednost. Naj\u010de\u0161\u0107e se koristila tehnika ecovanja, jer je ona bila podobna za uklanjanje ukoliko vlasti pri kontroli \u010da\u0161e utvrde nepravilnosti u njenoj zapremini. Stoga je najve\u0107i broj \u010da\u0161a u XVIII i XIX veku bio ukra\u0161avan ovom tehnikom. \u010ca\u0161e koje nisu ispunjavale standard dr\u017eavne vlasti su \u010desto uni\u0161tavale, pa su industrijalci po\u010deli da se bune protiv ovakve prakse, jer im je pri\u010dinjavala gubitke. Zatim se pre\u0161lo na povra\u0107aj takvih \u010da\u0161a, \u0161to je omogu\u0107avalo fabrikama da ove \u010da\u0161e dorade i prodaju doma\u0107instvima, gde nije bilo kontrole zapremine.<\/p>\n\n\n\n<p>Programi animacije i interpretacije stakla su ne\u0161to \u0161to ovaj muzej \u010dini vrlo atraktivnim mestom za sve generacije, poput Ateljea za toplo i hladno staklo i Festivala umetni\u010dkog stakla. Festival se odr\u017eava tokom avgusta i na njemu u\u010destvuje od 40 do 60 u\u010desnika \u2013 hobista, kreativnih preduzetnika i umetnika u staklu. Ima vi\u0161e od 5.000 posetilaca i tokom avgusta muzej postaje najzinimljivije mesto za provod, nude\u0107i jedinstveni doga\u0111aj ove vrste. Na festivalu se realizuju demonstracije duvanja stakla, radionice za decu i mogu\u0107e je videti radove vi\u0161e od 46 izlaga\u010da. Svake godine jedna kompanija sponzori\u0161e ovaj festival i dodeljuje nagradu za najbolje radove u staklu. Tokom godine, muzej funkcioni\u0161e kao obrazovna ustanova koja nudi \u010dasove duvanja stakla i raznih tehnika hladnog stakla poput graviranja, ecovanja, oslikavanja, izrade raznih predmeta od stakla&#8230; Programi se u ateljeu organizuju u obliku otvorenog studija, umetni\u010dkog kampa i klasi\u010dnih \u010dasova za odrasle, porodi\u010dnih \u010dasova, <em>team buildinga<\/em>, dana likovne umetnosti, programa za pobolj\u0161anje pam\u0107enja. Cene programa kre\u0107u se od 7 do 210 dolara. \u010casovi staklarstva obuhvataju izradu raznih predmeta od fuzionog stakla, tehniku antike, foto-stakla, reaktivnog stakla sa srebrnom folijom. Interesantni progami su izrada \u010dinije od staklene paste s gostuju\u0107im umetnicima, ukra\u0161avanje dr\u0161ke za \u010da\u0161e za vino, izrada staklenih tikvi od duvanog stakla, mozaici od stakla, izrada sadilica za cve\u0107e od recikliranih boca za vino, izrada manjih predmeta od stakla s plamenom razli\u010dite ja\u010dine.<\/p>\n\n\n\n<p>Muzej stakla Bergstrom\u2013Mahler pokazuje kako muzeji u privatnom vlasni\u0161tvu s ne toliko diversifikovanom kolekcijom mogu zasnovati svoje programe na negovanju istorije i tradicije izrade stakla, ali i aktivno promovisati i savremene tehnike kroz radionice, ateljee i festivalske doga\u0111aje. Tako\u0111e, daju primer kako i privatne kolekcije mogu biti osnov stvaranja modernog pristupa staklarstvu koje omogu\u0107ava interaktivno u\u010denje i kreativnu interakciju. Festivali umetni\u010dkog stakla i saradnja s kreativnim preduzetnicima u staklu pokazuju da muzej mo\u017ee postati centar zajednice i platforma za izgradnju zajednice, te njihovo ekonomsko i kulturno osna\u017eivanje.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">MUZEJI STAKLA NA ZAPADNOM BALKANU<\/h3>\n\n\n\n<p>Na Zapadnom Balkanu uglavnom se kolekcije stakla \u010duvaju u op\u0161tim muzejima, kao zbirke stakla i keramike. Jedini specijalizovani muzej je Muzej anti\u010dkog stakla u Zadru. Ovaj muzej osnovan je 2006, a po\u010deo je sa radom 2009. godine. Muzej je specijalizovan, arheolo\u0161kog tipa. Njegovu zbirku \u010dine posude od stakla i drugi predmeti koji pripadaju anti\u010dkom staklarstvu. Ima ih vi\u0161e od 5.000, dok izlo\u017ebena postavka broji oko 1.500 predmeta raspore\u0111enih u osam tematskih celina. Osim toga, muzej poseduje stakloduva\u010dku radionicu za demonstracije, u kojoj se metodom ru\u010dnog duvanja stakla izra\u0111uju replike anti\u010dkih posuda. Postoje jo\u0161 dve radionice u sklopu ove ustanove \u2013 jedna za izradu laboratorijskog stakla od borosilikatnog stakla na plamenu, kao i demonstraciona radionica za izradu nakita tehnikom fuzije stakla. Zbirka anti\u010dkog stakla podeljena je u osam programskih linija \u2013 zbirka <em>varia<\/em>, zbirka stolnog posu\u0111a, skladi\u0161tenog i transportnog posu\u0111a, minijature, nakitni predmeti, kozmeti\u010dko i farmakolo\u0161ko posu\u0111e, gra\u0111evinsko staklo i urne. Muzej privla\u010di zna\u010dajno interesovanje jer je specijalizovan arheolo\u0161ki muzej, jedinstven u svetu. Pro\u0161le godine je u muzeju odr\u017ean i simpozijum stakla, gde se te\u017eilo povezivanju istorijskih tehnika staklarstva i savremene umetnosti u staklu (v. vi\u0161e: Muzej anti\u010dkog stakla 2025).<\/p>\n\n\n\n<p>Skora\u0161nje istra\u017eivanje sprovedeno je u Srbiji i pokazalo je da je u muzejima specijalizovanog tipa (izuzev Narodnog muzeja Zaje\u010dar i Zavi\u010dajnog muzeja Para\u0107in koji nisu u\u010destvovali u istra\u017eivanju) registrovano 2.573 predmeta od stakla od XIX veka do danas, od kojih najve\u0107i broj njih nije obra\u0111en niti adekvatno atribuiran (Opa\u010di\u0107 <em>et al<\/em>. 2024). Veliki broj predmeta \u010dini upotrebno staklo, i to trpezno i posude oko 75% (Opa\u010di\u0107 <em>et al<\/em>. 2024). Ovi predmeti poti\u010du iz doma\u0107e prizvodnje, prvenstveno iz Srpske fabrike stakla iz Para\u0107ina i fabrike kristala u Zaje\u010daru, potom su tu i proizvodi \u010de\u0161kih staklara. Dva su klju\u010dna problema u doma\u0107im muzejima u Srbiji u pogledu muzealizacije i interpretacije stakla \u2013 nedostatak adekvatne edukacije i stru\u010dne literature da bi se pravovremeno izvr\u0161ila atribucija i obrada predmeta, i mala zainteresovanost i nekreativna interpretacija trpeznog stakla. Predmeti su obra\u0111eni kroz inventarne kartone, gde se insistira na opisu predmeta, ali ne i kontekstu. Atribuiranje primarno poti\u010de od informacija koje pru\u017eaju vlasnici takvih predmeta, a re\u0111e katalo\u0161ki.<\/p>\n\n\n\n<p>U ustanovama kulture mali je broj kataloga na osnovu kojih se mo\u017ee izvr\u0161iti identifikacija stakla. Najve\u0107i broj sa\u010duvanih kataloga postoji u slu\u010daju Srpske fabrike stakla (od 1930. do 2019. godine) i oni se \u010duvaju u ovoj fabrici, zatim para\u0107inskom Zavi\u010dajnom muzeju i Biblioteci \u201eVi\u0107entije Raki\u0107\u201c. Me\u0111utim, ve\u0107inu ovih kataloga ne prati postojanje i fizi\u010dkog predmeta. Osnovni razlog tome je \u0161to se sistemski nije vr\u0161ila muzealizacija predmeta od stakla, veliki obim je uni\u0161ten u po\u017earima koji su zadesili fabriku u XX veku, a i ovo nasle\u0111e nije istra\u017eivano niti obra\u0111ivano na sistemati\u010dnim osnovama sve do po\u010detka projekta digitalizacije para\u0107inskog stakla povodom Me\u0111unarodne godine stakla (2022). Stoga je i najve\u0107i broj predmeta od stakla, atribuiran u okviru projekta digitalizacije para\u0107inskog staklarstva i izrade digitalnog muzeja Srpske fabrike stakla, pohranjen na platformi <a href=\"http:\/\/www.creativeglassserbia.com\/\">www.creativeglassserbia.com<\/a> (rukovodilac projekta Hristina Miki\u0107, finansijer Ministarstvo kulture Republike Srbije).<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-full is-resized\"><img fetchpriority=\"high\" decoding=\"async\" width=\"656\" height=\"527\" src=\"https:\/\/kontekstikulture.me\/wp-content\/uploads\/2025\/07\/Screenshot-2025-07-16-224426.png\" alt=\"\" class=\"wp-image-1274\" style=\"aspect-ratio:1.2448544449762848;width:518px;height:auto\" srcset=\"https:\/\/kontekstikulture.me\/wp-content\/uploads\/2025\/07\/Screenshot-2025-07-16-224426.png 656w, https:\/\/kontekstikulture.me\/wp-content\/uploads\/2025\/07\/Screenshot-2025-07-16-224426-300x241.png 300w\" sizes=\"(max-width: 656px) 100vw, 656px\" \/><\/figure>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-full is-resized\"><img decoding=\"async\" width=\"653\" height=\"516\" src=\"https:\/\/kontekstikulture.me\/wp-content\/uploads\/2025\/07\/Screenshot-2025-07-16-224439.png\" alt=\"\" class=\"wp-image-1275\" style=\"aspect-ratio:1.2655078934779143;width:534px;height:auto\" srcset=\"https:\/\/kontekstikulture.me\/wp-content\/uploads\/2025\/07\/Screenshot-2025-07-16-224439.png 653w, https:\/\/kontekstikulture.me\/wp-content\/uploads\/2025\/07\/Screenshot-2025-07-16-224439-300x237.png 300w\" sizes=\"(max-width: 653px) 100vw, 653px\" \/><\/figure>\n\n\n\n<p>Kako se u Para\u0107inu planira pokretanje muzeja stakla, muzealizacija para\u0107inskog stakla vrlo je interesantnan primer iz koga se mogu sagledati svi izazovi za\u0161tite i o\u010duvanja staklarstva, kao i uspostavljanja specijalizovanog muzeja za staklo. Tako, na primer, liste identifikovanih predmeta koje su sa\u010dinjene u okviru pomenutog projekta digitalizacije para\u0107inskog stakla broje vi\u0161e od 4.500 atribuiranih predmeta prema proizvodnim linijama koji mogu biti relevantni za budu\u0107i muzej stakla u Para\u0107inu. Ipak, oni svi nisu obra\u0111eni na adekvatan na\u010din, u smislu da se iz predmeta mo\u017ee interpretirati kulturni i ekonomski kontekst razvoja industrije stakla, kao ni njihova upotrebna funkcija, niti se sistemati\u010dno radilo na otkupnoj politici, te jedan broj predmeta predstavlja 3D modele, odnosno digitalne rekonstrukcije. U ustanovama kulture mo\u017ee se na\u0107i i odre\u0111eni broj predmeta koji je pogre\u0161no atribuiran, tako da se pripisuju proizvodnji koja ne pripada Srpskoj fabrici stakla, a ovo stanje govori da postoje\u0107a inventarizacija nije revdirana. U lokalnom muzeju nema ni ljudskih resursa za obradu ovakve zbirke \u2013 istori\u010dara sa specijalizacijom za staklo. Drugi deo zbirke para\u0107inskog stakla \u010dine predmeti sa simpozijuma stakla koji su se odr\u017eavali u Para\u0107inu u periodu od 1978. do 1999. godine. Me\u0111u ovim predmetima nalaze se i predmeti koji su uzorci industrijske proizvodnje, posude i drugo trpezno staklo koje su dizajnirali Cvetanka Vukobratovi\u0107, Aleksandar Portnoj i Dimitije Gvozdenovi\u0107 (Miki\u0107 2023). Ovi predmeti od stakla nisu obra\u0111eni, sistematizovani niti inventarisani, a zna\u010dajan deo njih je o\u0161te\u0107en tokom poplave koja je zadesila Para\u0107in. Tre\u0107i deo zbirke predstavljaju predmeti koji su izlagani povodom 150 godina staklarstva u Srbiji na izlo\u017ebi odr\u017eanoj u periodu od decembra 1997. do januara 1998, \u010dija je autorka izlo\u017ebe bila Biljana Vukoti\u0107, a komesarka Sanja Vule\u0161evi\u0107, kao i predmeti prona\u0111eni prilikom izgradnje pogona, a koje su vlasnici staklare zakopali tokom Prvog svetskog rata, kako bi ih sa\u010duvali. Najve\u0107i deo zbirke para\u0107inskog stakla, uklju\u010duju\u0107i i zbirku uzoraka koja je u trenutnom vlasni\u0161tvu ste\u010dajne mase Srpske fabrike stakla, predstavljaju upotrebni predmeti \u2013 trpezno staklo (\u010da\u0161e stolovate za vino, \u017eestoka pi\u0107a, dekanteri, flute za \u0161ampanjac, kuleri za \u0161ampanjac, servisi).<\/p>\n\n\n\n<p>Zbirka uzoraka koja je trenutno u vlasni\u0161tvu ste\u010dajne mase Srpske fabrike stakla ima vi\u0161e od 2.000 predmeta nastalih u pogonu za ru\u010dno staklo od 1950. do 2011. godine. Ova zbirka \u010dini oko 70% svih predmeta koji se \u010duvaju u doma\u0107im muzejima, a da im je pripisana proizvodnja iz Srpske fabrike stakla. Njena najve\u0107a vrednost je sistemati\u010dnost, za razliku od svih drugih zbirki koje nemaju taj kvalitet. Re\u010d je o uzorcima koji su se izra\u0111ivali kao originali, tj. ogledni modeli po kojima su se radile serije. U zbirci se nalaze i originalni ogledni modeli koji nikada nisu za\u017eiveli kao komercijalne serije, ve\u0107 su ura\u0111eni u nekoliko primeraka. Uzorke posuda od stakla su izra\u0111ivali graveri umetnici i osmi\u0161ljavali na\u010din nano\u0161enja dezena po fazama, pa ova zbirka posuda svedo\u010di i o nematerijalnom nasle\u0111u staklarstva. Svaki graver imao je svoju logiku nano\u0161enja mustre, ali glavni principi prilikom izrade bili su brzina i lako\u0107a nano\u0161enja dezena, tvorba dezena i specijalizacija rada. Me\u0111u graverima retko ko je mogao da u potpunosti kvalitetno izradi celokupan dezen na posudama od stakla i taj posao su radili graveri umetnici. U zbirci uzoraka najvi\u0161e je posuda od kobaltnog stakla i rubin stakla, a nalazi se i jedan broj predmeta u me\u0111ufazama proizvodnje, s obele\u017eenim poljima za graviranje, nepoliranim dezenima, \u0161to je vredno svedo\u010danstvo proizvodnih faza i na\u010dina dekorisanja posuda i organizacije dekoraterskog posla u Srpskoj fabrici stakla. Deo zbirke \u010dine i retki komadi posuda od stakla koje je kao kolekciju izra\u0111ivala Ema Marodi\u0107 za prodavnicu stakla StakloArt koja je bila u vlasni\u0161tvu Srpske fabrike stakla u Beogradu. U zbirci se nalaze dve vrste \u010da\u0161a \u2013 one namenjene za doma\u0107e tr\u017ei\u0161te i eksportne. Eksportne \u010da\u0161e odlikuju se ve\u0107om slikovito\u0161\u0107u \u0161lifovanog dezena i ve\u0107im brojem dorada, kao i debljim slojevima nano\u0161enja iberfang kristala. Po svom karakteru re\u010d je o \u010da\u0161ama \u010dija je osnovna izrada skuplja. Takve \u010da\u0161e prolazile su pet do sedam faza kontrole, i od tri do pet faza dorade posle nano\u0161enja osnovnog motiva. Ra\u0111ene su za poznate kupce i po narud\u017ebini za tr\u017ei\u0161te Francuske, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Belgije, Nema\u010dke, Austrije, \u0160vajcarske. Na ve\u0107ini \u010da\u0161a nalazi se i unikatni motiv, Cvetankina zvezda, \u0161lif koji je osmislila Cvetanka Vukobratovi\u0107 (1942\u20132015), dizajnerka stakla u para\u0107inskoj fabrici. U okviru dokumentovanja para\u0107inskog \u0161lifa<sup>4<\/sup> digitalizovan je zna\u010dajan broj autohtonih dezena, kao i proces njihovog nano\u0161enja, ali i na tom polju ima jo\u0161 mnogo posla kako bi se sistematizovao ve\u0107i deo proizvodnog opusa para\u0107inskog \u0161lifa sa posuda za pi\u0107e.<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-full is-resized\"><img decoding=\"async\" width=\"656\" height=\"491\" src=\"https:\/\/kontekstikulture.me\/wp-content\/uploads\/2025\/07\/Screenshot-2025-07-16-224505.png\" alt=\"\" class=\"wp-image-1277\" style=\"width:540px;height:auto\" srcset=\"https:\/\/kontekstikulture.me\/wp-content\/uploads\/2025\/07\/Screenshot-2025-07-16-224505.png 656w, https:\/\/kontekstikulture.me\/wp-content\/uploads\/2025\/07\/Screenshot-2025-07-16-224505-300x225.png 300w\" sizes=\"(max-width: 656px) 100vw, 656px\" \/><\/figure>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-full is-resized\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"645\" height=\"514\" src=\"https:\/\/kontekstikulture.me\/wp-content\/uploads\/2025\/07\/Screenshot-2025-07-16-224453.png\" alt=\"\" class=\"wp-image-1276\" style=\"width:556px;height:auto\" srcset=\"https:\/\/kontekstikulture.me\/wp-content\/uploads\/2025\/07\/Screenshot-2025-07-16-224453.png 645w, https:\/\/kontekstikulture.me\/wp-content\/uploads\/2025\/07\/Screenshot-2025-07-16-224453-300x239.png 300w\" sizes=\"(max-width: 645px) 100vw, 645px\" \/><\/figure>\n\n\n\n<p>Zbirka Zavi\u010dajog muzeja Para\u0107in broji oko dve stotine predmeta trpeznog stakla koji se mogu podeliti u tri grupe: trpezno staklo od soda stakla nastalo u periodu 1920\u20131941; trpezno staklo od soda stakla nastalo u periodu 1946\u20132011. i trpezno staklo od iberfang kristala. Primerci koji se \u010duvaju obuhvataju vi\u0161e tehnika: trpezno staklo ukra\u0161eno tehnikama gilo\u017eiranja, od kojih su interesantne mider \u010da\u0161a Vojislava Mati\u0107a iz sela Skirice, naru\u010dena 1939. i gilo\u017eirana \u010da\u0161a za \u017eestoka pi\u0107a (zapremina 20 ml, stolovata). Ova tehnika je napu\u0161tena 1950. godine. Drugu grupu trpeznog stakla \u010dine predmeti od stakla ukra\u0161eni tehnikom \u0161lifovanja i graviranja. Nastali su u periodu od 1920. do 1990. godine. Re\u010d je servisima i komadnom staklu \u2013 \u010da\u0161ama, posudama za vino, bocama za vino i rakiju. \u0160lifovanje je jedan od najinteresantnijih na\u010dina ukra\u0161avanja ru\u010dnog trpeznog stakla, a Srpska fabrika stakla je bila najpoznatija po ovoj tehnici. Naro\u010dito su se njome ukra\u0161avali predmeti u sklopu velikih komadnih garnitura koje su nu\u0111ene ugostiteljima i hotelima. Ova tehnika po\u010dela je \u201eobimnije da se koristi po\u010detkom 20-ih, kada je osvojena tehnologija izrade kristalnog stakla, a renesansu do\u017eivljava od 30-ih godina, kada fabriku preuzimaju Bra\u0107a Abel i ona po\u010dinje da posluje kao deo Sjedinjenih tvornica stakla d. d. (v. vi\u0161e: Miki\u0107 2023). U para\u0107inskoj fabrici do 70-ih to\u010dkovi na cajgu bili su napravljeni od karborunduma, a nakon toga se koriste dijamantske \u0161ajbne za ukra\u0161avanje posuda od stakla (Arhivski fond, Srpska fabrika stakla 2022).<\/p>\n\n\n\n<p>\u201eIako tvrd to\u010dak na staklu mo\u017ee praviti linije razli\u010ditih profila, para\u0107insko \u0161lifovanje zasnovano je na ravnim, ovalnim ili okruglim urezima. Stakleni predmet koji se \u0161lifuje vrednuje se po broju pojaseva i slo\u017eenosti elemenata koji ih \u010dine. Najve\u0107e majstorstvo zahteva \u0161lifovanje zatvara\u010da za boce, noga na \u010da\u0161ama i drugih sitnih detalja\u201c (v. vi\u0161e: Miki\u0107 2023). Tre\u0107u grupu predmeta \u010dini iberfang kristal. To su posude za pi\u0107e, \u010da\u0161e stolovate i obi\u010dne, ura\u0111ene od dvoslojnog kristala. On je po\u010deo da se proizvodi u Srpskoj fabrici stakla 30-ih godina pro\u0161log veka kao tehnika dvoslojnog oblaganja predmeta za osvetljenje, a od sredine 1960. ovom tehnikom izra\u0111uju se \u010da\u0161e stolovate, dekanteri i kuleri.<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-full is-resized\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"776\" height=\"622\" src=\"https:\/\/kontekstikulture.me\/wp-content\/uploads\/2025\/07\/Screenshot-2025-07-25-122319.png\" alt=\"\" class=\"wp-image-1330\" style=\"width:579px;height:auto\" srcset=\"https:\/\/kontekstikulture.me\/wp-content\/uploads\/2025\/07\/Screenshot-2025-07-25-122319.png 776w, https:\/\/kontekstikulture.me\/wp-content\/uploads\/2025\/07\/Screenshot-2025-07-25-122319-300x240.png 300w, https:\/\/kontekstikulture.me\/wp-content\/uploads\/2025\/07\/Screenshot-2025-07-25-122319-768x616.png 768w\" sizes=\"(max-width: 776px) 100vw, 776px\" \/><\/figure>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-full is-resized\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"786\" height=\"588\" src=\"https:\/\/kontekstikulture.me\/wp-content\/uploads\/2025\/07\/Screenshot-2025-07-25-122342.png\" alt=\"\" class=\"wp-image-1331\" style=\"width:565px;height:auto\" srcset=\"https:\/\/kontekstikulture.me\/wp-content\/uploads\/2025\/07\/Screenshot-2025-07-25-122342.png 786w, https:\/\/kontekstikulture.me\/wp-content\/uploads\/2025\/07\/Screenshot-2025-07-25-122342-300x224.png 300w, https:\/\/kontekstikulture.me\/wp-content\/uploads\/2025\/07\/Screenshot-2025-07-25-122342-768x575.png 768w\" sizes=\"(max-width: 786px) 100vw, 786px\" \/><\/figure>\n\n\n\n<p>U okolnostima zbirke stakla koja nije adekvatna za muzej, kao i usled nedostatka velikog broja dokumentacije koja nije sistemski o\u010duvana (npr. tehni\u010dkih crte\u017ea, kalupa, kataloga dezena itd.) uspostavljanje muzeja staklarstva u Para\u0107inu veliki je izazov. Preliminarna ideja da se tu uspostavi industrijski muzej ne bi bila odr\u017eiva, niti kvalitetno realizovana. Mogu\u0107i pravci razvoja muzeja staklarstva su: kreiranje difuznog muzeja stakla koji bi obuhvatio postoje\u0107e objekte industrijskog nasle\u0111a, kao i disperzirane digitalne i fizi\u010dke ta\u010dke po gradu i kreiranje \u017eivog muzeja staklarstva. Tu se prvenstveno misli na Minhovu vilu, predratni objekat koji je slu\u017eio kao vila za sme\u0161taj upravnika staklare i kao uprava Srpske fabrike stakla; zatim sa\u010duvana zgrada staklarske kolonije i objekat novogradnje koji je nekad slu\u017eio kao sve\u010dana sala, a sada prvobitno je namenjen za muzej staklarstva. Bez uvo\u0111enja \u017eivog nasle\u0111a ovakav muzej ne bi bio atraktivan ni konkurentan. Preliminarna tehni\u010dka procena koja je izra\u0111ena u saradnji s Muzejom stakla Korning u okviru projekta revitalizacije para\u0107inskog staklarstva za potrebe inicijative Kreativno staklo Srbije pokazala je efekte ovakve investicije na razvoj Para\u0107ina. Na primer, revitalizacija para\u0107inskog staklarstva doprinela bi promociji turisti\u010dkih potencijala op\u0161tine, s procenjenim prilivom turista godi\u0161nje od oko 35.000 do 45.000 i direktnom ekonomskom koristi u vidu lokalne potro\u0161nje usluga i dobara od 6,6 do 10 miliona evra godi\u0161nje. Ako bi se uklju\u010dile organizovane \u0161kolske posete, priliv turista bi mogao da bude izme\u0111u 50.000 i 64.000, ali sa neznatnim pove\u0107anjem lokalne potro\u0161nje (Miki\u0107 i Radonji\u0107-\u017divkov 2024). Bez \u017eivog nasle\u0111a i revitalizacije ovakav muzej ne bi mogao godi\u0161nje da generi\u0161e vi\u0161e od 1.000 posetilaca, i to uglavnom \u0161kolskih poseta. Dodatni problem je i pitanje ko \u0107e upravljati ovom novom ustanovom kulture. Naime, istra\u017eivanje o zadovoljstvu uslugama i posetama pokazalo je da je lokalna ustanova za\u0161tite ocenjena kao najneatraktivnija ustanova kulture u Para\u0107inu. Ispitanici u oblasti interpretacije i promocije kulturnog nasle\u0111a zameraju na zastarelim postavkama i neatraktivnom sadr\u017eaju, nedovoljnom komuniciranju sa javno\u0161\u0107u, nedostatku interaktivnog i kreativnog sadr\u017eaja (v. vi\u0161e: Plan razvoja kulture op\u0161tine Para\u0107in 2023\u20132028), \u0161to za posledicu ima veoma malu pose\u0107enost programa kulturnog nasle\u0111a u Para\u0107inu. Prilika da se kulturno nasle\u0111e interpretira na savremen i kreativan na\u010din pru\u017ea muzej staklarstva, te takvu priliku treba iskoristiti u funkciji izgradnje druga\u010dijeg indentiteta op\u0161tine Para\u0107in, ali i njenog modela razvoja, za \u0161ta kao velika inspiracija mogu poslu\u017eiti ameri\u010dki muzeji stakla.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">ZAKLJU\u010cAK<\/h3>\n\n\n\n<p>Primeri ameri\u010dkih muzeja stakla sugeri\u0161u da savremeni muzeji nisu samo mesta gde se staklo sakuplja i \u010duva ve\u0107 savremeni kreativni centri gde \u017eivi ba\u0161tina. Oni omogu\u0107avaju ne samo njeno o\u010duvanje ve\u0107 i kontinuitet istorije staklarstva. Ve\u0107ina muzeja stakla u svetu, a naro\u010dito u Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama, krajem 80-ih godina XX veka od stati\u010dnih muzejskih ustanova postali su dinami\u010dne platforme \u017eivog industrijskog nasle\u0111a. Prate\u0107i programi u\u010denja o staklarstvu i izrade sopstvenih predmeta postaju popularniji od muzejskih postavki. Za razliku od tradicionalnog shvatanja muzeja, savremeni muzeji stakla razbijaju mit o tome da se u muzejima samo razgledaju predmeti ve\u0107 oni postaju mesta kontinuiranog dijaloga izme\u0111u pro\u0161losti i savremenosti.<\/p>\n\n\n\n<p>Na teritoriji Zapadnog Balkana postoji specijalizovani muzej anti\u010dkog stakla u Zadru, dok se druga ustanova uspostavlja u Para\u0107inu. Muzej staklarstva u Para\u0107inu planiran je kao ustanova za za\u0161titu industrijskog nasle\u0111a staklarstva tradicionalnog tipa. Ove primere i iskustva trebalo bi iskoristiti i inkorporirati u njegovu budu\u0107u programsku funkciju, koja sada nije definisana, kako bi on otvorio vrata novoj interpretaciji tradicije staklarstva. Pre svega, treba obratiti pa\u017enju na koncept \u017eivog muzeja industrijskog nasle\u0111a, koji podrazumeva da se muzejsko iskustvo zasniva na \u010dulnom nasle\u0111u i da anga\u017euje \u0161to vi\u0161e \u010dula u muzejsku interpetaciju. Kao \u0161to navodi <em>Schnotal<\/em>e, koncept \u017eivog muzeja utemeljen je na imerzivnom iskustvu posetilaca koje podsti\u010de bolje razumevanje i prihvatanje istorije staklarstva. Po njegovom mi\u0161ljenju \u201e\u017eivi muzej ima za cilj da rekreira i uroni posetioce u odre\u0111eno vremensko razdoblje, istorijski doga\u0111aj ili kulturno okru\u017eenje uklju\u010divanjem demonstracija u\u017eivo, interaktivnih aktivnosti i dinami\u010dnog ambijenta. [\u2026] Termin \u2019\u017eiv\u2019 odra\u017eava ideju da ovi muzeji o\u017eivljavaju istoriju ili kulturno nasle\u0111e na razli\u010dite na\u010dine. \u017divi muzeji mogu obuhvatiti \u0161irok spektar tema, od istorijskih perioda do specifi\u010dnih kulturnih tradicija\u201c (Schnotale 2024).<br><\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">BIBLIOGRAFIJA<\/h3>\n\n\n\n<p><em>Izvori<\/em><\/p>\n\n\n\n<p><em>Arhivski fond<\/em>, Srpska fabrika stakla a. d., Para\u0107in.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><em>Literatura<\/em><\/p>\n\n\n\n<p>American Alliance of Museums. 2017. <em>Museums as Economic Engines<\/em>. New York: American Alliance of Museums.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>American Alliance of Museums. 2018.<em> Museum and Public Opinion: Exploring four key questions about what Americans think of museums<\/em>. New York: American Alliance of Museums.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Corning Museum of Glass. 1984. <em>Glass Collections in Museums in the United States and Canada<\/em>. Corning: Corning Museum of Glass.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Dalle Nogare, Chiara &amp; Monika Murzyn-Kupisz. 2021. \u201eDo museums foster innovation through engagement with the cultural and creative industries?\u201c.<em> Journal of Cultural Economics <\/em>45: 671\u2013704.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Iorio, Monica and Geoffrey Wall. 2011. \u201eLocal museums as catalysts for development: Mamoiada, Sardinia, Italy\u201c. <em>Journal of Heritage Tourism<\/em> 6 (1): 1\u201315.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Miki\u0107, Hristina. 2024. \u201eSvetsko \u010dudo na staklenim nogama, bukvalno\u201c. <em>Novi magazin<\/em> 668: 56\u201361.<\/p>\n\n\n\n<p>Miki\u0107, Hristina. 2025. \u201eKreativna ekonomija i staklarstvo\u201c. U: Miki\u0107, Hristi na (ur.). <em>Staklo: nasle\u0111e, umetnost, kreativna ekonomija, tehnologija.<\/em> Para\u0107in: Institut za kreativno preduzetni\u0161tvo i inovacije; Beograd: Fondacija za razvoj ekonomske nauke, 3\u201321.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Miki\u0107, Hristina i Estela Radonji\u0107-\u017divkov. PTA. 2024. <em>Preliminarna tehni\u010dka procena za revitalizaciju staklarstv<\/em>a. Para\u0107in: Inicijativa Kreativno staklo Srbije (nepublikovan dokument).&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Ognjevi\u0107, Tamara. 2025. \u201eMuzeji i odr\u017eivost: Trpezno staklo i gastronomsko nasle\u0111e kao platforma kreativne muzejske\u201c. U: Miki\u0107, Hristina (ur.).<em> Staklo: nasle\u0111e, umetnost, kreativna eko nomija, tehnologija.<\/em> Para\u0107in: Institut za kreativno preduzetni\u0161tvo i inovacije; Beograd: Fondacija za razvoj ekonomske nauke, 39\u201359.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Opa\u010di\u0107, Bogdana et al. 2024. <em>Staklo \u2013 materijal u kome se reflektuje civilizacija.<\/em> Beograd: Zavod za prou\u010davanje kulturnog razvitka. Plan razvoja kulture Op\u0161tine Para\u0107in 2023\u20132028. Para\u0107in: Op\u0161tina Para\u0107in, 2022.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Radonji\u0107-\u017divkov, Estela. 2025. \u201eOd industrije do simbola: industrijsko nasle\u0111e kao kulturni resurs Srbije\u201c U: Miki\u0107, Hristina (ur.). <em>Staklo: nasle\u0111e, umetnost, kreativna ekonomija, tehnologija<\/em>. Para\u0107in: Institut za kreativno preduzetni\u0161tvo i inovacije; Beograd: Fondacija za razvoj ekonomske nauke, 21\u201338. Sacco, Pier et al. 2018. \u201eFrom Culture 1.0 to Culture 3.0: Three SocioTechnical Regimes of Social and Economic Value Creation through Culture, and Their Impact on European Cohesion Policies\u201c, Sustainability 10: 3923.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Schnotale, Grzegorz. 2024. \u201eProtecti on of Visual and Architectural Heritage Based on the Implementation of the Living Museum Concept in the Cracow Stained Glass Factory\u201c. <em>Muzeol\u00f3gia a kult\u00farne dedi\u010dstvo<\/em> 12 (3): 33\u201342.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>\u0160varc, Ejmi. 2025. \u201eBudu\u0107nost studijskog stakla \u2013 razgovor sa Ejmi \u0160varc, direktorkom studija za staklo, Muzej stakla Korning\u201c. U: Miki\u0107, Hristina (ur.). <em>Staklo: nasle\u0111e, umetnost, kreativna ekonomija, tehnologija<\/em>. Para\u0107in: Institut za kreativno preduzetni\u0161tvo i inovacije; Beograd: Fondacija za razvoj ekonomske nauke, 135\u2013145.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Van Aalst, Irina &amp; Inez Boogaarts. 2002. \u201eFrom museum to mass entertainment: The evolution of the role of museums in cities\u201c. <em>European Urban and Regional Studies<\/em> 9 (3): 195\u2013209.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><em>Internet izvori&nbsp;<\/em><\/p>\n\n\n\n<p><em>Bergstrom-Mahler Museum of Glass<\/em>. https:\/\/bmmglass.com (pristupljeno 1. 2. 2025).&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><em>Corning Museum of Glass<\/em>. https:\/\/ho me.cmog.org (pristupljeno 1. 2. 2025).&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>\u201eHumanities Indicators\u201c. <em>American Academy of Arts &amp; Sciences<\/em>. 2018. www. humanitiesindicators.org (pristupljeno 2. 2. 2025).&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><em>Kreativno staklo Srbije<\/em>. www.creativegla ssserbia.com (pristupljeno 2. 2. 2025).&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>\u201eMuseum Data Files.\u201c <em>Institute of Museum and Library Services<\/em>. 2024. https:\/\/www.imls.gov\/research-evaluation\/ data\/museum-data-files (pristupljeno 2. 2. 2025).&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>\u201eMuseum definition\u201c.<em> International Council of Museums<\/em>. 2022.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>https:\/\/icom. museum\/en\/resources\/standards-gu idelines\/museum-definition\/&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>(pristupljeno 1.2. 2025).&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><em>Museum of Glass Tacoma<\/em>. https:\/\/www. museumofglass.org (pristupljeno 2. 2. 2025).&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><em>Muzej anti\u010dkog stakla<\/em>, Zadar. https:\/\/ www.mas-zadar.hr\/hr (pristupljeno 1. 2. 2025).&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Miki\u0107, Hristina. 2024. \u201eKorning muzej stakla: najpoznatiji muzej stakla na svetu\u201c. <em>Kreativno staklo Srbije<\/em>. https:\/\/ creativeglassserbia.com\/glass-usa\/corning-muzej-stakla-najpoznatiji-mu zej-stakla-na-svetu\/ (pristupljeno 1. 2. 2025).&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Miki\u0107, Hristina. 2023. \u201eOplemenjivanje stakla i dekoracija\u201c. <em>Kreativno staklo Srbije.<\/em> https:\/\/creativeglassserbia.com\/ praeteritum\/oplemenjivanje-dekoraci ja-stakla\/&nbsp;(pristupljeno 3. 2. 2025).&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Miki\u0107, Hristina. 2023. Umetnost i kreativnost u staklarstvu. <em>Kreativno staklo Srbije<\/em>. https:\/\/creativeglassserbia. com\/praeteritum\/umetnost-i-kreativnost-u-staklarstvu\/ (pristupljeno 3. 2. 2025).&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>\u201eThe 100 most popular art museums in the world \u2013 blockbusters, bots and bounce-backs\u201c. <em>The Art Newspaper \u2013 International art news and events<\/em>. 2024. https:\/\/www.theartnewspaper. com\/2024\/03\/26\/the-100-most-popu lar-art-museums-in-the-world-2023&nbsp;(pristupljeno 1. 2. 2025).<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\"><strong>CREATIVE ECONOMY AND GLASS MUSEUMS: PRACTICAL EXAMPLES FROM THE UNITED STATES<\/strong><\/h2>\n\n\n\n<p><em>Abstract: <\/em>This paper examines the impact of the creative economy on contemporary industrial heritage museums, with a particular focus on the revitalization of glassmaking as a new segment of its interpretation. Four museums and creative centers for glassmaking in the United States were selected as case studies: the Corning Museum of Glass (Corning), the Tacoma Museum of Glass (Tacoma), the Toledo Museum of Art (Toledo), and the Bergstrom Mahler Museum of Glass (Neenah). The first part of the paper explains the influence of the creative economy on the museum interpretation of cultural heritage, as well as the potential of hybrid cultural heritage institutions to foster local development. The second part analyzes the history and programmatic concepts of the selected museums, aiming to identify the constitutive elements of contemporary glass museums. The final section presents conclusions intended to establish and promote quality, contemporary practices in the interpretation of glassmaking in the countries of the Western Balkans.<\/p>\n\n\n\n<p><em>Keywords<\/em>: glass museum, creative economy, United States of America, Western Balkans, Para\u0107in&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Endnotes:<\/h3>\n\n\n\n<p>[1]\u00a0hristinamikic@gmail.com.<\/p>\n\n\n\n<p>[2] Ovaj rad nastao je delimi\u010dno na osnovu istra\u017eivanja za potrebe izrade Preliminarne tehni\u010dke procene za o\u010duvanje i revitalizaciju para\u0107inskog staklarstva (<em>Preliminary Technical Assessment for the revitalization of glass blowing and industrial heritage in Para\u0107in<\/em>), koji je finansirala Ambasada Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava u periodu 2023\u20132024. godine, a koji je realizovan u saradnji Instituta za kreativno preduzetni\u0161tvo i inovacije, Fondacije za razvoj ekonomske nauke, Republi\u010dkog zavoda za za\u0161titu spomenika kulture i Muzeja stakla Korning kao deo inicijative Kreativno staklo Srbije, br. SRB10023GR0080. Vi\u0161e o projektu na: https:\/\/creativeglassser bia.com\/ (pristupljeno 2. 2. 2025).<\/p>\n\n\n\n<p>[3] Izjava o misiji Muzeja stakla Korning<\/p>\n\n\n\n<p>[4] Projekat sprovodi Institut za kreativno preduzetni\u0161vo i inovacije, i zapo\u010deo je terenskim istra\u017eivanjem staklarstva u 2022. godini za potrebe izrade i vrednovanja stakla (rukovodilac Hristina Miki\u0107), te su materijali delimi\u010dno objavljeni pod naslovom \u201ePara\u0107insko staklarstvo: tehnike i tehnologije\u201c, \u201ePara\u0107insko staklarstvo: oplemenjivanje i dekoracija\u201c, dostupni na www. creativeglassserbi.com. Projekat je ostavljen i u slede\u0107im fazama fokusiran na tehnike graviranja i \u0161lifovanja, jer se u njima na\u0161lo najvi\u0161e potencijala za revitalizaciju. U periodu 2023\u20132024. sprovedeno je dalje terensko istra\u017eivanje para\u0107inskog \u0161lifa kroz intervjue i terenski rad, demon stracione radionice, izradu uzoraka, kao i digitalizaciju 97 mustri dezena koje su kori\u0161\u0107ene za izradu para\u0107inskog \u0161lifa.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">SEPARAT RADA<\/h3>\n\n\n\n<p>Separat ovog rada (pdf), objavljenog u tre\u0107em broju \u010dasopisa&nbsp;<em>Konteksti kulture: studije iz humanistike i umjetnosti<\/em> (2025), mo\u017eete preuzeti klinom na <a href=\"https:\/\/kontekstikulture.me\/wp-content\/uploads\/2026\/02\/Hristina.pdf\" data-type=\"link\" data-id=\"https:\/\/kontekstikulture.me\/wp-content\/uploads\/2026\/02\/Hristina.pdf\">ovaj link<\/a>.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>&nbsp;Hristina Miki\u0107 [1]Univerzitet MetropolitanFakultet za menad\u017ementBeograd, Srbija Sa\u017eetak: Ovaj rad bavi se analizom uticaja kreativne ekonomije na savremene muzeje industrijskog nasle\u0111a, s posebnim fokusom na revitalizaciju staklarstva kao najzna\u010dajnijeg segmenta interpretacije industrijskog nasle\u0111a. Kao primer za analizu poslu\u017eila su tri muzeja u formi kreativnih centara za staklarstvo s teritorije Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava: Muzej stakla Korning, [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1378,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-1273","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-radovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1273","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1273"}],"version-history":[{"count":9,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1273\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1756,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1273\/revisions\/1756"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1378"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1273"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1273"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1273"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}