{"id":1279,"date":"2025-12-19T17:06:00","date_gmt":"2025-12-19T17:06:00","guid":{"rendered":"https:\/\/kontekstikulture.me\/?p=1279"},"modified":"2026-02-09T10:19:05","modified_gmt":"2026-02-09T10:19:05","slug":"martina-blecic-kavur-i-dusan-medin-izgubljene-u-prijevodima-sjekire-albano-crnogorskog-tipa-s-kufina","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/2025\/12\/19\/martina-blecic-kavur-i-dusan-medin-izgubljene-u-prijevodima-sjekire-albano-crnogorskog-tipa-s-kufina\/","title":{"rendered":"Martina Ble\u010di\u0107 Kavur i Du\u0161an Medin | \u201eIzgubljene u prijevodima\u201c: sjekire albano-crnogorskog tipa s Kufina"},"content":{"rendered":"\n

Martina Ble\u010di\u0107 Kavur<\/strong> <\/em>[1]
Univerza na Primorskem<\/em>
Fakulteta za humanisti\u010dne \u0161tudije<\/em>
Koper, Slovenija<\/em><\/p>\n\n\n\n

Du\u0161an Medin <\/sup><\/strong>[2]
Univerzitet Donja Gorica<\/em>
Fakultet za kulturu i turizam<\/em>
Podgorica, Crna Gora<\/em><\/p>\n\n\n\n

Sa\u017eetak:<\/em> U \u010dlanku se detaljno razmatraju osobite bron\u010dane sjekire albano-crnogorskog tipa, na\u0111ene, najvjerojatnije tijekom sedmdesetih godina 19. stolje\u0107a na nekada\u0161njoj povijesnoj trome\u0111i izme\u0111u Austrougarske Monarhije, Kne\u017eevine Crne Gore i Osmanskog Carstva. Iz aspekta povijesti arheolo\u0161ke znanosti, kronolo\u0161ki je predstavljen historijat njihova istra\u017eivanja, od prvih objava u 19. stolje\u0107u do suvremenih interpretacija i primjene arheometalur\u0161kih analiza. Sve su te sjekire pohranjene u vi\u0161e europskih muzeja, a tijekom istra\u017eivanja \u010desto su bile nepravilno klasificirane i terminolo\u0161ki neprecizno definirane. Razli\u010diti nazivi poput albano-dalmatinski ili ju\u017enojadranski tip nisu u potpunosti odgovarali njihovoj stvarnoj topografskoj i kulturnoj pripadnosti, a brojni toponimi potencijalnog mjesta nala\u017eenja izazvali su konfuziju u znanstvenom narativu. U studiji se stoga ponovno afirmira ve\u0107 predlo\u017eeni termin albano-crnogorski tip, kao korektniji naziv koji odra\u017eava njihovu prostornu distribuciju, dok se kao mjesto nala\u017eenja pobli\u017ee odre\u0111uje podru\u010dje Kufina, odnosno onda\u0161nje granice, prostor Crnogorskog primorja na kojem se susre\u0107u regije Pa\u0161trovi\u0107i i Spi\u010d. Budu\u0107i da su sve sjekire toga tipa nedovr\u0161ene i bez jasnih tragova uporabe, smatra se da nisu bile funkcionalno primjenjive. Razmatrane su stoga kao ritualni, tj. statusni predmeti, s mogu\u0107om ulogom u predmonetarnom optoku. Izuzev pojedina\u010dnih nalaza, pronala\u017eene su i u ostavama, \u0161to upu\u0107uje na specifi\u010dnu kulturnu i ideolo\u0161ku praksu odlaganja takvih predmeta, prisutnu i na ju\u017enom Jadranu tijekom kasnog bron\u010danog doba (12.\u201310. stolje\u0107e pr. Kr.). Kako bi \u0161to jasnije interpretirali te sjekire, autori se oslanjaju na arheolo\u0161ke i povijesne izvore, arhivsku dokumentaciju i analize. Zaklju\u010duju da su te sjekire dio regionalnog fenomena ju\u017enog Jadrana i njegova zale\u0111a, nagla\u0161avaju\u0107i njihov simboli\u010dki i kulturni zna\u010daj u tada\u0161njem dru\u0161tvu, te isti\u010du\u0107i va\u017enost arheometalur\u0161kih istra\u017eivanja, koja bi mogla donekle rasvijetliti njihovu zagonetnu proizvodnju i podrijetlo sirovina.<\/p>\n\n\n\n

Klju\u010dne rije\u010di<\/em>: Kufin, Kastel Lastva (Petrovac na Moru), Spi\u010d, Sutomore, kasno bron\u010dano doba, sjekire albano-crnogorskog tipa, biografija predmeta, arhivska istra\u017eivanja, toponimija, atribucija<\/p>\n\n\n\n

UVOD: NA KUFINU<\/h3>\n\n\n\n

Pa\u0161trovi\u0107i se prostiru od blizu Budve na sjeverozapadu do prijevoja Kufin (it. confine<\/em> \u2013 granica) na jugoistoku, gdje po\u010dinje podru\u010dje Spi\u010d, koje podrazumijeva prostor do prije grada Bara, \u0161to je njegov krajnji jugoisto\u010dni dio. Preciznije, Spi\u010d se prote\u017ee od Kufina do \u0160u\u0161anja i rijeke \u017deljeznice, i bio je najju\u017eniji dio nekada\u0161nje pokrajine Dalmacije u okviru Austrougarske, odnosno povijesne, tradicionalne i administrativne Boke Kotorske, koja je obuhva\u0107ala \u0161iri prostor od samog zaljeva, kako se danas uglavnom razmatra. <\/p>\n\n\n\n

Naziv toponima Kufin potekao je od povijesnih okolnosti koje su uvjetovale da je taj prijevoj, smje\u0161ten na brdu Dubovica, izme\u0111u Buljarice i \u010canja, koji se okomito spu\u0161ta u more, zajedno s obroncima Pa\u0161trovske gore u neposrednoj blizini, du\u017ee razdoblje bio mjesto susreta velikih dr\u017eava Zapada i Istoka, Austrougarske Monarhije i Osmanskog Carstva, dok se u neposrednoj blizini u zale\u0111u nalazila Stara Crna Gora. Osim \u0161to je Kufin ime mjesta (na kojem se danas grani\u010de teritoriji budvanske i barske op\u0107ina, tj. Pa\u0161trovi\u0107i i Spi\u010d), ovaj romanizam istovremeno ozna\u010dava i granicu kao takvu. Stoga se u lokalnom pa\u0161trovskom govoru zajedni\u010dkom imenicom kufin ili kofin naziva i granica (ne samo ona prema Osmanlijama i Spi\u010du), dok glagoli konfinat<\/em>, kunfinat<\/em>, kunvinat<\/em> i kufinat <\/em>nose zna\u010denje \u2013 grani\u010diti se (Lipovac Radulovi\u0107 1997: 157; \u0408\u043e\u0432\u0430\u043d\u043e\u0432\u0438\u045b 2022: 170, 184). Dakle, kufin je bila i cjelokupna granica s Osmanskim Carstvom \u2013 od mora ka vrhovima Pa\u0161trovske gore, gdje se susretala na trome\u0111i sa onom prema Crnoj Gori.<\/p>\n\n\n\n

Nakon Sanstefanskog mira, a potom i Berlinskog kongresa, 1878. Austrougarska se pro\u0161irila jugoisto\u010dno od Kufina i pripojena joj je regija Spi\u010d, koja je od 1571. pa do tada bila pod Osmanlijama, a teritorij oko Bara postao je izlaz tada\u0161nje Kne\u017eevine Crne Gore na Jadransko more, da bi mu se ne\u0161to kasnije, od 1880., pridru\u017eio i Ulcinj do u\u0161\u0107a rijeke Bojane (Pavi\u0107evi\u0107 2012_ 48). Sve to vrijeme, pa do kraja Prvog svjetskog rata, Spi\u010d je ostao u okviru Austrougarske Monarhije, kao i Pa\u0161trovi\u0107i, koji su bili u njenom sastavu u kontinuitetu od 1814. godine.<\/p>\n\n\n\n

U zale\u0111u Pa\u0161trovi\u0107a prolazio je tzv. Austrougarski put, koji je Kufin povezivao s fortifikacijama na Pa\u0161trovskoj gori, te tvr\u0111avom Kosma\u010d na Braji\u0107ima povi\u0161e Budve i dalje ka zapadnim dijelovima dr\u017eave. I prije prve austrijske uprave Bokom i Pa\u0161trovi\u0107ima (1797.\u20131806.), na koje se \u2013 kao i na cijelu Dalmaciju \u2013 pro\u0161irila odredbama Mirovnog ugovora u Kampoformiju (Campoformio) iz 1797., na Kufinu je bila granica (Pavi\u0107evi\u0107 2012: 17\u201319). Nakon zauzimanja Spi\u010da, Bara i Ulcinja s okolicom od Osmanlija 1571., Pa\u0161trovi\u0107i i naselje Kastel Lastva (danas Petrovac na Moru) dugo su bili isto\u010dna to\u010dka Serenisiminog Stato da M\u00e0r<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Tijekom 19. i po\u010detkom 20. stolje\u0107a taj najju\u017eniji dio Austrougarske, koji se protezao uskim priobaljem, postao je strate\u0161ki vrlo va\u017ean zbog blizine Otranta i kontrole pomorskih puteva. Trebalo je njime \u0161to bolje upravljati, zbog \u010dega su podizane i obnavljane mnoge vojne utvrde i infrastrukture, a prethodno su obavljena i mjerenja terena, s izradom katastra, te razgrani\u010denjima (osobito sa crnogorskom kne\u017eevinom, koje je zavr\u0161eno 1841.). Monarhija je time te\u017eila dosezanju pune integracije i uspostave totalne vojne kontrole na kopnu i na moru (Vratnica 2023: 45, 50\u201352, 60). Upravo je na tom povijesnom prostoru Kufina, smje\u0161tenom izme\u0111u Pa\u0161trovi\u0107a i Spi\u010da, odnosno negdje du\u017e tamo\u0161nje granice \u2013 kufina, a \u0161to je sve bilo obuhva\u0107eno tzv. pro\u0161irenim obrambenim podru\u010djem Budve (Pavi\u0107evi\u0107 2012: 48\u201349), otkriveno vi\u0161e primjeraka lijevanih bron\u010danih sjekira. Ti su predmeti u stru\u010dnoj literaturi bili razli\u010dito odre\u0111eni kao sjekire ju\u017enojadranskog, dalmatinsko-albanskog, skadarskog, albano-crnogorskog, crnogorsko-albanskog, ilirsko-jadranskog ili, naj\u010de\u0161\u0107e, albano-dalmatinskog tipa (Shr\u00e1nil 1924; Vulpe 1932; Prendi 1977; Batovi\u0107 1983; Prendi 1984; \u017deravica 1993: 32\u201344; Antonovi\u0107 2014: 96\u201398). Kako je sve do 1918. godine ta regija bila dakle u sastavu jugoisto\u010dnog dijela Austrougarske, tako je brojna materijalna kultura uglavnom odno\u0161ena u ve\u0107a i razvijenija sredi\u0161ta, gdje su, za razliku od ovog kraja, ipak postojale institucije i stru\u010dnjaci koji su se bavili arheolo\u0161kom ba\u0161tinom i njenom za\u0161titom. <\/p>\n\n\n\n

Pa iako su te sjekire bile temom vi\u0161e znanstvenih pregleda i analiza (Vulpe 1940; Vulpe 1960; Mijovi\u0107 1986; \u017deravica 1993: 32\u201344; Antonovi\u0107 2014: 96\u201398), u manjem ili ve\u0107em opsegu, njihov zna\u010daj i vrijednost ograni\u010davao se na prili\u010dno sku\u010den krug znanstvenika, s podatcima nedostupnim \u0161iroj zainteresiranoj javnosti. Budu\u0107i da su u kulturnom prostoru dana\u0161nje Crne Gore te sjekire i dalje manje poznate, sintagmom izgubljene u prijevodima <\/em>poku\u0161ali smo ponovno aktualizirati i iz perspektive okolnosti njihove \u201edistribucije\u201c predstaviti te izrazito va\u017ene nalaze materijalne gra\u0111e koji se smje\u0161taju u posljednja stolje\u0107a 2. tisu\u0107lje\u0107a pr. Kr., odnosno u vrijeme kasnog bron\u010danog doba toga prostora (Ble\u010di\u0107 Kavur i Medin 2022: 38; Ble\u010di\u0107 Kavur i Medin 2023: 76\u201377).<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Me\u0111utim, njihova je povijesna pozadina prili\u010dno slo\u017eena, obilje\u017eena mno\u0161tvom nejasno\u0107a i silnih opre\u010dnosti, po\u010dev\u0161i od samoga mjesta nala\u017eenja do njihovog sveukupnog broja, te to\u010dnog smje\u0161taja u pojedinim europskim muzejima. Naime, zabilje\u017eeno je da su smje\u0161tene u \u010detiri dr\u017eave, tj. u depoe muzeja u Zagrebu i Dubrovniku u Hrvatskoj, zatim u Ljubljani u Sloveniji, Trstu i Torinu u Italiji, te u Gracu i Be\u010du u Austriji, dakle u zemljama koje su nekad bile dijelom istoga Carstva. Povijesna i arhivska istra\u017eivanja mogu\u0107ih okolnosti nala\u017eenja zapravo nisu nikad sprovedena cjelovito, pa se fokus ove rasprave usmjerava ponajprije na prikupljanje sve relevantne dokumentacije u svrhu njenog rekonstruiranja i (re)interpretiranja, kako bi se ustanovili njihov put do institucija u kojima su pohranjene i njihovo realno stanje. Kroz faze istra\u017eivanja, tj. objavljivanja podataka, biti \u0107e definirani prostor, mjesto i vrijeme nala\u017eenja, a zatim i atribucija, te prostorna distribucija sjekira, s ciljem predstavljanja njihove konkretne pozicije unutar lokalnog i \u0161ireg kulturnopovijesnog ju\u017enojadranskog prostora tijekom perioda mla\u0111e pretpovijesti.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Povijest istra\u017eivanja predmetnih bron\u010danih sjekira odvija se ve\u0107 jubilarnih 150 godina koliko se o njima raspravlja u znanstvenom diskursu. U tome su procesu osjetno varirali (pored naziva i atribucije) kako njihov broj, tako i mjesta nala\u017eenja. Kod starijih objava, osobito iz 19. i po\u010detka 20. stolje\u0107a, topografski su se locirale dvojako; a) na regionalni prostor op\u0107enito pod Dalmacija <\/em>ili rje\u0111e Crna Gora<\/em>, te b) na preciznije polo\u017eaje, zabilje\u017eene u raznim jezi\u010dnim modalitetima i prijevodima. Tako ih nalazimo odre\u0111ene naj\u010de\u0161\u0107e pod Ka\u0161tel Lastva (Kastel Lastova, Castel Lastua, Kastel Astua) i Spi\u010d (Spica, Spizza, Spitza, Spicy)<\/em>, ali i Budva, Sutomore, Petrovac… Citiranje, neto\u010dno prepisivanje i brojni prijevodi tog mno\u0161tva toponima sazdali su podosta pote\u0161ko\u0107a u njihovom (ne)povezivanju, odnosno (pre)poznavanju. Odnosilo se to posebno na u\u017ei prostor mogu\u0107e pozicije, te s time povezanog eventualnog razja\u0161njenja u smislu pojedina\u010dnih nalaza ili predmeta iz ostave\/ostava (Mijovi\u0107 1986: 68\u201369; \u017deravica 1993: 32\u201336). <\/p>\n\n\n\n

Odraz takvog stanja bio je o\u010dit i u terminolo\u0161kom opredjeljenju sjekira koje se kretalo od sveop\u0107eg: sjekire ju\u017enojadranskog tipa, do regionalnijeg: albano-dalmatinskog ili albano-crnogorskog, pa \u010dak i do lokalnijeg: skadarskog tipa, jer se tipolo\u0161ka determinanta stvarala u povezanosti s prostorom njihove najve\u0107e zastupljenosti, a u zavisnosti od razli\u010ditih faza otkrivanja i dokumentiranja. Zanimljivo je zapravo slijediti kako su se podatci predstavljali, dopunjavali, popravljali i razvijali kroz stru\u010dne objave i kako su se u narativima razli\u010ditih arhelo\u0161kih \u0161kola od posljednjih desetlje\u0107a 19. stolje\u0107a, zapravo generirali podatci i tijekom 20. stolje\u0107a. Sukladno tomu, tek se pribli\u017eno mo\u017ee razdijeliti i kronolo\u0161ki slijed njihova ponovnog arhivskog otkrivanja u \u010dak \u0161est faza, povezanih s geopoliti\u010dkom situacijom, ali i s op\u0107im trendovimaunutar struke. Time se ne doprinosi samo razumljivijoj tzv. drugoj (povijesnoj) biografiji predmeta<\/em> kao takvoj, ve\u0107 se raspravlja i o njihovom trenuta\u010dnom stanju ba\u0161tinjenja, te vrednovanja ove cjelokupne problematike s po\u010detku 21. stolje\u0107a. <\/p>\n\n\n\n

DRUGA POLOVICA 19. STOLJE\u0106A: PRVE OBJAVE I PROBLEM NALAZI\u0160TA<\/h3>\n\n\n\n

Prvi podatak i ilustracija predmetnih sjekira uvodi nas u prostor Crne Gore, a povezani su uz djelo Popis predmeta iz predhistori\u010dke dobe u Nar. zem. muzeju u Zagrebu<\/em>, koju je 1876. godine objavio \u0160ime Ljubi\u0107. Izrijekom zapi\u0161e kako je jednu sjekiru osobno otkupio u \u0160ibeniku, ne zna se to\u010dno koje godine, zajedno s mnogim drugim predmetima, te da je ona \u201eosobitog na\u010dina\u201c s podrijetlom iz Crne Gore (Ljubi\u0107 1876: 16, T. II: 33). Na tu prvu objavu sjekire iz zagreba\u010dkog Narodnog zemaljskog muzeja, danas Arheolo\u0161kog muzeja u Zagrebu, ve\u0107 se iste godine referira Carlo Kunz u Bullettino di paletnologia italiana <\/em>II, predstavljaju\u0107i dvije oblikovno vrlo srodne sjekire iz Gradskog muzeja starina u Trstu, danas Museo d\u2019Antichit\u00e0 \u201eJ. J. Winckelmann\u201c, smatraju\u0107i ih oru\u0111em, tj. alatom za obradu drveta (Kunz 1876: 174\u2013175). U istome je \u010dasopisu Angelo Angelucci obradio tako\u0111er dvije sjekire iz muzeja Kraljeve oru\u017earnice u Torinu, danas Museo Storico Nazionale d\u2019Artiglieria. S ne\u0161to detaljnijim katalo\u0161kim opisom i ilustracijom samo jedne sjekire, zaklju\u010dio je da se mogu definirati kao bojne sjekire, dakle u kategoriji oru\u017eja, ne i oru\u0111a (Angelucci 1876: 27\u201328, fig. 2). Obojica su kao mjesto nala\u017eenja zapisali Dalmacija, bez referenci na pobli\u017ee bilje\u0161ke u muzejskoj dokumentaciji, jer su torinske dobavljene u Veneciji iz zbirke starina Guggenheim, a tr\u0161\u0107anske iz nepoznate staretinarnice i od jednog oru\u017eara u Trstu. Njihova me\u0111usobna povezanost tada nije bila razja\u0161njena, pa nije poznato potje\u010du li one iz istog mjesta\/prostora, iz zajedni\u010dkog nalaza ili iz posve razli\u010ditih konteksta. Me\u0111utim, Carlo Kunz donosi nekoliko va\u017enih podataka. Prvi je da su sjekire u tr\u0161\u0107anskom muzeju pohranjene ve\u0107 dvije godine, tj. da su s tr\u017ei\u0161ta prikupljene 1874. godine (Kunze 1876: 174), \u0161to zna\u010di da su one morale ranih 80-ih godina 20. stolje\u0107a biti dostupne ve\u0107 u Trstu. Uredni\u0161tvo istoga \u010dasopisa u bilje\u0161ci donosi dopunu Kunzeovog teksta, u kojoj su po prvi puta nabrojene sjekire koje se nalaze u drugim njima poznatim muzejima, pa time dobivamo podatke za jo\u0161 dva muzeja. Pored one, ve\u0107 objavljene u Zagrebu, navodi se i sjekira u be\u010dkom<\/em> muzeju koja navodno potje\u010de iz Livade u Albaniji. Jedinu sjekiru koja se nalazi u muzeju u Ljubljani povezuje s njih jo\u0161 19 primjeraka, bez pobli\u017eeg odre\u0111enja, koji su bili na\u0111eni na lokaciji izme\u0111u Castel Lastua<\/em> i Spizza <\/em>(Kunz 1876: 175). To su stoga i prvi konkretniji toponimi potencijalnih nalazi\u0161ta predmetnih sjekira, a ujedno i prvih bron\u010danodobnih sjekira koje su ve\u0107 tada bile u\u017ee povezane uz teritorij dana\u0161nje Crne Gore.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Slijedila je, nedugo zatim, objava u \u010dlanku \u201eObservations sur les s\u00e9ries pr\u00e9historiques de quelques mus\u00e9es de l\u2019Autriche\u201c iz 1878. godine, u kojoj Ernest Chantre, pi\u0161u\u0107i o pretpovijesnim nalazima u austrijskim muzejima, ponovno prikazuje sjekire iz tr\u0161\u0107anskog muzeja s preuzetim, ve\u0107 objavljenim podatcima, no donosi i crte\u017e samo jedne sjekire kojoj provenijenciju smje\u0161ta tako\u0111er u Dalmaciju<\/em>. Smatra da su njemu sve do tada poznate sjekire zapravo zna\u010dajne za ju\u017eni prostor isto\u010dnojadranskog priobalja, \u0161to uklju\u010duje i ovdje obra\u0111ivani prostor Crnogorskog primorja, a koji je tada, kako smo istaknuli, upravno bio u sastavu pokrajine, odnosno Kraljevine Dalmacije i austrijskog dijela Austrougarske. Nadovezao je i podatak da se jedna srodna sjekira \u010duva u muzeju u Gracu u Austriji (Chantre 1878: 552, fig. 266; Schr\u00e1nil 1924: 724).<\/p>\n\n\n\n

Ne\u0161to vi\u0161e od desetlje\u0107a kasnije \u0160ime Ljubi\u0107 u jo\u0161 opse\u017enijem muzejskom katalogu Popis Arkeologi\u010dkoga odjela Nar. zem. muzeja u Zagrebu 1<\/em> pored objave katalo\u0161kog opisa i ilustracije dopisuje i pomniju poziciju pod toponimom Spica (Ljubi\u0107 1889: 94, T. XIII: 86), ne upu\u0161taju\u0107i se u podrobnije obrade kako samog predmeta tako i okolnosti eventualnog nalaska.<\/p>\n\n\n\n

Najzad, te su sjekire na\u0161le svoje mjesto i u presti\u017enoj monografiji o bakrenom (i bron\u010danom) dobu Europe, onoj Matth\u00e4usa Mucha \u2013 Die Kupferzeit in Europa und ihr Verh\u00e4ltnis zur Kultur der Indogermanen<\/em> iz 1893. godine. Krajnje koncizno predstavljaju se dvije neobi\u010dne sjekire<\/em> \u2013 kladiva<\/em> (Hamme-r\u00e4xte<\/em>), smje\u0161tene u zagreba\u010dkom i u ljubljanskom muzeju, no autor ih je ovog puta locirao na podru\u010dje Budve (Much 1893: 46), \u010dime unosi dodatnu topografsku poziciju. Do kraja 19. stolje\u0107a bilo je tako poznato ukupno sedam, tj. osam primjeraka sjekira koje su mjestom nala\u017eenja ve\u0107inom bile povezane uz \u0161iri teritorij Dalmacije<\/em> ili Crne Gore<\/em>, a rje\u0111e uz potencijalna nalazi\u0161ta Spi\u010d<\/em>, Ka\u0161tel Lastvu<\/em> i Budvu<\/em>. Pri opse\u017enoj analizi novoistra\u017eenih ulomaka sjekira iz ostave Sitno Gornje ispod Mosora, u okolici Splita, op\u0107enito je to ve\u0107 zaklju\u010dio i Petar Kaer (Kaer 1897: 268\u2013269; up. Glogovi\u0107 2000: 15\u201316, sl. 4), koji im je pripisivao ili podrijetlo ili barem va\u017ean utjecaj za njihovo nastajanje iz isto\u010dnih regija, osobito Kavkaza (Kaer 1897: 267).<\/p>\n\n\n\n

PRVA POLOVICA 20. STOLJE\u0106A: PO\u010cETNE SINTEZE I TIPOLO\u0160KE KLASIFIKACIJE<\/h3>\n\n\n\n

S po\u010detkom 20. stolje\u0107a uslijedila je prva studioznija rasprava koju je potpisao Josip Brun\u0161mid. U opse\u017enom preglednom radu \u201eNaho\u0111aji bakrenoga doba iz Hrvatske i Slavonije i susjednih zemalja\u201c donosi mnogo vi\u0161e konkretnih podataka, uklju\u010duju\u0107i kriti\u010dku analizu dotada\u0161njih objava i okolnosti nala\u017eenja, odnosno pridobivanja pojedinih sjekira u europskim muzejima (Brun\u0161mid 1902: 58\u201359). Autor iznosi sve njemu poznate sjekire koje se nalaze po jedan primjerak u Zagrebu, Ljubljani, Gracu i Be\u010du, te po dva primjerka u Trstu i Torinu, za koje pi\u0161e da su u potpunosti izra\u0111ene od bronce, smje\u0161taju\u0107i ih vremenski u bron\u010dano doba (Brun\u0161mid 1902: 58, sl. 16). Za primjerak u Arheolo\u0161kom muzeju u Zagrebu (inv. br. 1996) donosi to\u010dne dimenzije i cjelovitiji katalo\u0161ki opis, posebno nagla\u0161avaju\u0107i njen izgled, tj. nedovr\u0161enost same izradbe predmeta, jer su prisutni tzv. \u0161avovi i ostaci od lijevanja. Konstatirao je da ta sjekira nije mogla nikada svrhovito biti u uporabi, a posebno ne kao bojna sjekira, kako se to prije isticalo. No u njegovom je zapisu mogu\u0107e mjesto nala\u017eenja ponovno locirano op\u0107enitije u ju\u017enu Dalmaciju<\/em>, tj. preciznije na dalmatinsko-crnogorsko-albansku trome\u0111u, a pretpostavio je da svih osam sjekira potje\u010de zapravo iz istog nalazi\u0161ta (Brun\u0161mid 1902: 58\u201359)! Ujedno, poku\u0161avao je razrije\u0161iti i podrijetlo tzv. sjekire iz Be\u010da (inv. br. 8577). Naime, zahvaljuju\u0107i anga\u017emanu i korespondenciji s onda\u0161njim kustosom Prirodoslovnog muzeja (Naturhistorische Museum Wien<\/em>) M\u00f6ritzom Hoernesom, ustanovljeno je kako je sjekira tako\u0111er otkupljena u Trstu 1884. godine i da se ona mo\u017eda mo\u017ee u\u017ee povezati sa sjekirama iz tr\u0161\u0107anskog muzeja. Njezinu je provenijenciju tako\u0111er smjestio u Dalmaciju<\/em>, jer je u arhivskoj dokumentaciji zabilje\u017eeno da potje\u010de negdje iz okolice Splita. Budu\u0107i da je u tom trenutku jedina istra\u017eena bila ostava iz Sitnog, zaklju\u010dio je kako se ta \u201ebe\u010dka sjekira\u201c ne mo\u017ee vi\u0161e smje\u0161tati u Albaniju (Brun\u0161mid 1902: 58). Me\u0111utim, tu zapravo u prepiskama dolazi do svojevrsne alternacije muzeja, jer je Brun\u0161mid zamijenio mjesto pohrane sjekire iz Livade, koja se zapravo nalazila u Muzeju povijesti umjetnosti (Kunsthistorisches Museum Wien<\/em>), a u koji dospijeva ve\u0107 1870. godine. Taj podatak nekoliko godina kasnije ispravlja Vejsil \u010cur\u010di\u0107 pi\u0161u\u0107i o predmetnim sjekirama iz Debelog brda na zapadnom obronku masiva Trebevi\u0107a iznad Sarajeva (\u010cur\u010di\u0107 1908: 379\u2013380). U kra\u0107em osvrtu tako\u0111er je povezao sve dotada\u0161nje objave i pripisao im regionalnu va\u017enost, tj. prepoznatljivost, pretpostavljaju\u0107i time i njihovu produkciju koja se razvijala pod sna\u017enim jugoisto\u010dnim utjecajima, a iz tog se, priobalnog, \u0161irila i u prostor zapadnog balkanskog zale\u0111a, od kojih je upravo sjekira iz Debelog brda predstavljala najsjeverniji nalaz (\u010cur\u010di\u0107 1908: 380). Nadovezuju\u0107i se na Josipa Brun\u0161mida, za sve tzv. ju\u017enojadranske sjekire pretpostavio je zajedni\u010dko izvori\u0161te iz samo jednog nalazi\u0161ta, mo\u017eda upravo iz ostave (\u010cur\u010di\u0107 1908: 379; up. \u017deravica 1993: 34\u201335).<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Prilikom obrade sjekira iz sjeverne Albanije, na te se sjekire ogledao i Franz Nopsca, bilje\u017ee\u0107i smje\u0161taj jedne iz Kastela Lastova<\/em> u muzeju u Dubrovniku (\u041d\u043e\u043f\u0447\u0430 1910: 308), gdje se i danas nalazi (inv. br. 689). Unato\u010d nepoznavanju okolnosti nala\u017eenja, ta informacija obilje\u017eavala je zapravo dobrodo\u0161lu novost, ako ni\u0161ta drugo, a onda zbog same prostorne udaljenosti u obli\u017enjem susjedstvu, kao i podatka da je i ta sjekira najvjerojatnije potjecala iz ostave u Spi\u010du<\/em> (\u017deravica 1993: 35).<\/p>\n\n\n\n

Pregledni \u010dlanak kojeg je deset godina kasnije potpisao Oswald Menghin, Die pr\u00e4historische Arch\u00e4ologie in Montenegro und Albanien<\/em>, nije previ\u0161e pozornosti posve\u0107ivao sjekirama iz Spi\u010da<\/em> \/ Kastel Lastve<\/em>, ve\u0107 je izlo\u017eio prija\u0161nje objave u konciznom pregledu objavljenih nalaza s toga prostora, smje\u0161taju\u0107i sjekire op\u0107enito u Crnu Goru za vrijeme kasnog bron\u010danog doba (Menghin 1920). Na tu je publikaciju uslijedila i objava sjekire na\u0111ene prilikom gra\u0111evinskih radova austrijske vojske u Kotoru (Cattaro<\/em>). S iscrpnim katalo\u0161kim opisom i ilustracijom autor Martin Hell tako\u0111er izdvaja \u0161avove, spu\u017evastu povr\u0161inu, ostatke \u010depova od<\/p>\n\n\n\n

lijevanja i nedovr\u0161enost izradbe, pa zaklju\u010duje kako sjekira, unato\u010d izvanrednoj tehnologiji lijevanja, nije mogla nikada biti u uporabi. Pridru\u017eio ju je skupini ve\u0107 od prije poznatih sjekira, smje\u0161taju\u0107i ih ovog puta na zapadnobalkanski prostor<\/em> i vremenski okvirno u kasno bron\u010dano doba (Hell 1921: 84\u201386, sl. 1).<\/p>\n\n\n\n

U razdoblju izme\u0111u dva svjetska rata nastaju prve i najva\u017enije analiti\u010dne studije predmetnih sjekira, jer \u0107e se na osnovu njih graditi sve budu\u0107e analize kojima ih se poku\u0161avalo \u0161to vjernije terminolo\u0161ki, tipolo\u0161ko-stilski, provenijencijski i kulturno determinirati. Ponajprije je Josef Shr\u00e1nil (1924), objavljuju\u0107i dvije sjekire na\u0111ene u \u010ce\u0161koj (He\u0159man\u016fv M\u011bstec i Hrdlo\u0159ezy<\/em>) i dobavljenu sjekiru iz Podgorice, koje se \u010duvaju u Narodnom muzeju u Pragu, elaborirao sve dotada\u0161nje objave, te potom, sukladno tada ve\u0107 postojanju ne\u0161to ve\u0107eg broja tih sjekira i njihovog konteksta, tipolo\u0161ki ih definirao kao sjekire jadranskog tipa, nastale pod utjecajima s \u201eistoka\u201c, osobito Kavkaza, tijekom kraja bron\u010danog doba (Shr\u00e1nil 1924: 723\u2013727, sl. 1\u20133). Referirao se kako na novije objave sjekira u kontekstu ostave iz Sitnog (Kaer 1897), tako i na pojedina\u010dne sjekire iz Kotora (Hell 1921), te na zaklju\u010dke koje su ve\u0107 bili ponudili Ernest Chantre (1878) i Josip Brun\u0161mid (1902). U kra\u0107em komentaru pi\u0161e i o sjekirama iz Spicy<\/em> (Spi\u010da) i Kastel Astua <\/em>(Kastel Lastve), smatraju\u0107i ih dvijema razli\u010ditim nalazi\u0161tima, pri \u010demu zapisuje da se po jedna sjekira iz Kastel Lastue nalazi u muzejima u Ljubljani i Dubrovniku, a sjekira iz Spi\u010da<\/em> u Zagrebu, dok za sjekiru iz Be\u010da <\/em>ispravno navodi da potje\u010de iz Splita<\/em> (Shr\u00e1nil 1924: 724). Podatke o mjestima nala\u017eenja u navedenim muzejima generira iz starijih objava, osobito Franza Nopsce, ne uva\u017eavaju\u0107i podatke kod Josipa Brun\u0161mida i Vejsila \u010cur\u010di\u0107a, koji su ve\u0107 tada te dvije lokacije, kako je zapisano, povezivali sa samo jednim mogu\u0107im nalazi\u0161tem (Brun\u0161mid 1902: 58; \u010cur\u010di\u0107 1908: 379).<\/p>\n\n\n\n

Uslijedila je jo\u0161 iscrpnija studija \u201eBronzefunde aus Nord-Albanien\u201c Radua Vulpea, koja se doista mo\u017ee smatrati prvim sveop\u0107im i metodolo\u0161ki modernim radom, usmjerenim na detaljnu tipolo\u0161ko-stilsku klasifikaciju, relativno kronolo\u0161ku determinaciju i potencijalnu provenijenciju tih tzv. ju\u017enojadranskih sjekira (Vulpe 1932). Svoje \u0107e hipoteze razvijati, popravljati i dopunjavati u narednim desetlje\u0107ima, ponajvi\u0161e temeljim novijih nalaza srodnih sjekira iz Rumunjske (Vulpe 1940; Vulpe 1960). Autor tako uspore\u0111uje sve objavljene sjekire, pri \u010demu izostavlja sjekiru iz Podgorice i one iz \u010ce\u0161ke, te ih sukladno osnovnim morfolo\u0161kim i stilskim zna\u010dajkama razlikuje u \u010dak \u010detiri tipa: skadarski, albano-dalmatinski, tip Sitno i tip Debelo brdo. U ovom je kontekstu nama najzanimljiviji drugi, tj. albano-dalmatinski tip, koji, formiran terminolo\u0161ki na osnovi tada\u0161njeg topografskog rasprostiranja, prvi puta ulazi u \u0161iru znanstvenu uporabu, a odr\u017eati \u0107e se sve do danas (\u017deravica 1993: 32; up. Mijovi\u0107 1980; Mijovi\u0107 1986). U taj tip uklju\u010duje i sjekiru iz Spi\u010da<\/em> (Spizza<\/em>, pohranjenu u zagreba\u010dkom Arheolo\u0161kom muzeju), zatim one iz Kastel Lastve<\/em>, Skadarskog otoka (Krajina) (Ippen 1900: 511, sl. 1), Pesbasi (danas Pishkesh) i Livade. Ograni\u010davaju\u0107i tako njegovu koncentraciju na podru\u010dju od Kotora do Skadra, tj. u\u0161\u0107a Drima, smatrao je kako one nisu prelazile iznad skadarskog prostora, tj. crnogorskog ili albanskog gorskog masiva. Uz detaljne opise o\u010duvanosti i na\u010dina izrade, Vulpe je tako\u0111er naglasio vrlo va\u017enu \u010dinjenicu kako su one ve\u0107inom nedovr\u0161eni proizvodi koji nisu mogli biti u nikakvom funkcionalnijem kori\u0161tenju, a osobito ne kao bojne sjekire ili alati, ve\u0107 su slu\u017eile kao sredstvo predmonetarne trgovine i razmjene (Vulpe 1932: 135\u2013136; Vulpe 1960: 170\u2013171). Klju\u010dne uzore ili utjecaje u formiranju njihove proizvodnje tra\u017eio je na isto\u010dnim obalama Sredozemlja, tj. na Levantu, ponajprije preko sjekire iz Spi\u010da<\/em>, dovev\u0161i je u bli\u017eu usporedbu sa sjekirom iz Beit She’an u Izraelu (nekad Beisan u Palestini), te shva\u0107aju\u0107i ju unutar transsredozemnih komunikacijskih ruta i posredni\u0161tva feni\u010danskih pomoraca, jer im u europskom prostoru nije nalazio adekvatnih paralela (Vulpe 1932:138\u2013140).<\/p>\n\n\n\n

Budu\u0107i da su sjekire ve\u0107inom bile pojedina\u010dni nalazi ili su potjecale bez poznatih okolnosti nala\u017eenja, to je ote\u017eavalo njihovo kronolo\u0161ko pozicioniranje, pa ih Vulpe datira posredno, smatraju\u0107i da je upravo sjekira iz Spi\u010da (u Arheolo\u0161kom muzeju u Zagrebu) dio ostave s ostalim otkupljenim nalazima, a tek zatim slijede ostave iz Sitnog i Debelog brda. Spi\u010d<\/em> i Sitno jasno, zbog ostalih predmeta, deklarira kao nepouzdane, a Debelo brdo kao tada jedini vjerodostojni kontekst koji je dozvoljavao tek okvirnu dataciju na prijelaz 2. u 1. tisu\u0107lje\u0107e stare ere, odnosno na prijelaz iz bron\u010danog u \u017eeljezno doba. U kulturnopovijesnom aspektu vidio ih je u mitskoj povezanosti s Enhelejcima, te s dolaskom Kadma i Harmonije u te prostore i osnivanjem Budve (Vulpe 1932: 140\u2013144)! Uz tu \u0107e legendu, i mogu\u0107u etni\u010dko-kulturnu pripadnost, potom povezati samo sjekire albano-dalmatinskog tipa, smatraju\u0107i ih u\u017eom regionalnom pojavom (Vulpe 1940: 39\u201342; up. Vulpe 1960).<\/p>\n\n\n\n

Tako se po prvi puta ta zanimljiva i neobi\u010dna sjekira nastojala uvesti u etni\u010dku identifikaciju, tj. kulturnopovijesnu povezanost koja je, zajedno s predod\u017ebama iz legendarne pro\u0161losti, ne i konkretnih povijesnih izvora, osiguravala tzv. pripadnost i neposrednu vezu sa sredozemnim civilizacijama, \u0161to i jesu bile tendencije pretpovijesne arheologije prve polovice 20. stolje\u0107a i njihovih narativa unutar velikih migracijskih retorika u smislu ex oriente lux<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

DRUGA POLOVICA 20. STOLJE\u0106A: NACIONALNE ARHEOLOGIJE I NOVE INTERPRETACIJE<\/h3>\n\n\n\n

Nedugo nakon zavr\u0161etka Drugog svjetskog rata objavljena je i prva sjekira u crnogorskoj znanstvenoj literaturi, potpisana od crnogorskog istra\u017eiva\u010da i povjesni\u010dara Jovana Ivovi\u0107a. U \u010dlanku \u201eArheolo\u0161ki i numizmati\u010dki nalazi u Zavrhu\u201c Ivovi\u0107 predstavlja sjekiru iz Gradine u Zavrhu kod Nik\u0161i\u0107a, gdje je 1936., najvjerojatnije u zajedni\u010dkoj ostavi, na\u0111eno \u010dak \u0161est istih sjekira, od kojih se do tada o\u010duvao samo jedan primjerak (\u0418\u0432\u043e\u0432\u0438\u045b 1948: 156\u2013157, T. 1: 1; up. Benac 1955: 87). Me\u0111utim, u tipolo\u0161kom odre\u0111enju oslanja se na rad Vulpea (1940), pa ju uspore\u0111uje sa skadarskim primjercima, ne poznaju\u0107i tada ve\u0107 objavljene sjekire iz priobalnog dijela Crne Gore, odnosno one albano-dalmatinskog tipa s kojima je sjekira pokazivala i najvi\u0161e srodnosti. <\/p>\n\n\n\n

Nezadugo su se predmetnim sjekirama posvetili Draga Gara\u0161anin, uz objavu nove sjekire iz Sinaj\u00eb na Kosovu (Gara\u0161anin 1955), i Alojz Benac, koji je objavio dvije sjekire iz Petrovi\u0107a (Benac 1955: 87\u201388). Pa iako se ne zanimaju pobli\u017ee sjekirama iz Spi\u010da<\/em>, sve one albano-dalmatinskog tipa kronolo\u0161ki smje\u0161taju na prijelaz posljednjih pretpovijesnih tisu\u0107lje\u0107a. Oboje kriti\u010dki komentiraju proturje\u010dnosti i isklju\u010divosti u tipolo\u0161kom i kulturnom opredjeljenju tih predmeta kod Vulpea, a samo im se Draga Gara\u0161anin detaljnije posve\u0107uje u tipolo\u0161koj atribuciji. Smatrala je kako valja izdvojiti dva osnovna tipa, tip 1 ili skadarski i tip 2 ili albano-dalmatinski, kojima je tra\u017eila kronolo\u0161ko upori\u0161te u zatvorenim cjelinama. Pri tomu je kao jedini zatvoreni kontekst izdvojila ostavu iz Debelog brda, dok je onu iz Sitnog argumentirano odbacila zbog mije\u0161anja gradiva iz razli\u010ditih epoha. Sjekire je tako okvirno datirala u horizont Ha A i B po srednjoeuropskoj periodizaciji, odnosno u zadnje faze kasnog bron\u010danog doba. Pa iako je i sama dalje analizirala i potvr\u0111ivala (pra)uzore njihovom nastanku na prostoru civilizacija isto\u010dnog Sredozemlja, jasno je istaknula, s obzirom na kvantitetu i kapacitet sjekira, te rudom bogate prostore unutra\u0161njosti, mogu\u0107u regionalnu produkciju o kojoj \u0107e se mo\u0107i raspravljati \u201etek nakon provedenih metalografskih analiza\u201c (Gara\u0161anin 1955: 230\u2013232).<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Me\u0111utim, u prvom monografskom izdanju Istorije Crne Gore<\/em> (tom I) Draga i Milutin Gara\u0161anin, pi\u0161u\u0107i o nalazima iz bron\u010danog doba, vrlo se koncizno osvr\u0107u i navode kako \u201e[…] je sjekira iz Spi\u010da (Sutomore), u Arheolo\u0161kom muzeju u Zagrebu, a u Petrovcu na Moru na\u0111eno je 20 komada takvih sjekira od kojih je jedna dospjela u Arheolo\u0161ki muzej u Ljubljani\u201c (\u0413\u0430\u0440\u0430\u0448\u0430\u043d\u0438\u043d \u0438 \u0413\u0430\u0440\u0430\u0448\u0430\u043d\u0438\u043d 1967: 66\u201367), referiraju\u0107i se pri tomu na tipolo\u0161ko odre\u0111enje sjekira albano-dalmatinskom tipu prema Raduu Vulpeu (Vulpe 1932; Vulpe 1940; Vulpe 1960), ali i korigiraju\u0107i njegove ve\u0107 tada razli\u010dito postavljene hipoteze oko mogu\u0107eg nastanka i tipolo\u0161kog razvoja. U ovom je kontekstu ipak mo\u017eda najva\u017enije to da se prvi puta sjekire lociraju u Sutomore<\/em> i Petrovac na Moru<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Tek \u0107e u radovima kasnih 70-ih i tijekom 80-ih godina 20. stolje\u0107a te sjekire ponovno biti aktualizirane u impozantnijim studijama istra\u017eiva\u010da iz tog tzv. mati\u010dnog prostora albanskih, crnogorskih i hrvatskih arheologa. Objavom ostave iz Torovic\u00eb dogodio se pozitivan zaokret u njihovom istra\u017eivanju i novi uzlet mogu\u0107ih interpretacija, a osobito je bilo va\u017eno preciznije kronolo\u0161ko pozicioniranje i potvrda njihove regionalne proizvodnje.<\/p>\n\n\n\n

Najvi\u0161e novih sjekira, koje predstavlja pod sintagmom iliro-jadranske<\/em> sjekire, objavio je Frano Prendi. On se nije detaljnije pozabavio sjekirama iz Crne Gore, iako prihva\u0107a i razlikuje tipolo\u0161ki samo dva tipa, skadarski i albano-dalmatinski. U svezi potonjeg objavljuje sjekire iz Pishkash, Shistavce i Skadra (Shk\u00f6der) (Prendi 1977: 15\u201316, T. XI: 3\u20135), isti\u010du\u0107i kako je znatno porastao njihov broj ne samo u priobalnom dijelu ve\u0107 i ozbiljnije u unutra\u0161njosti prostora sjeverne Albanije, jer im je ve\u0107 ranije pridru\u017eio sjekire iz okolice Mirdita<\/em>, zale\u0111a Skadra, Vorf\u00eb i Borje (Prendi 1958). Zaklju\u010dio je kako su se te sjekire, oba tipa, zasigurno morale proizvoditi negdje na \u0161irem prostoru dana\u0161nje sjeverne Albanije, koja je bogata bakrom osobito u regijama Mati ili Kuk\u00ebs, podr\u017eavaju\u0107i time ve\u0107 prije pretpostavljene hipoteze Drage Gara\u0161anin. S obzirom na stanje samih sjekira, ustanovio je da su one skadarskog tipa starije, iz kojih se potom razvijaju one albano-dalmatinskog tipa, te ih posredno smjestio u vrijeme od 12.\u201310. stolje\u0107a pr. Kr. Kao i brojni istra\u017eiva\u010di prije njega, ali sada na znatno ve\u0107em uzorku, Prendi potvr\u0111uje kako one nemaju tragova uporabe, za razliku od skadarskih, koje su morale biti kori\u0161tene kao oru\u0111e, ali zato imaju ostatke od lijevanja i znatno manje funkcionalnih detalja. Sve pokazuju sli\u010dne dimenzije i te\u017eine, te su u pravilu na\u0111ene u ostavama. Argumentirao je kako ih vi\u0161e ne mo\u017eemo smatrati oru\u0111em ili oru\u017ejem, ve\u0107 ih moramo razumijevati kao odre\u0111ene standarde u razmjenama, odnosno kao predmete predmonetarne vrijednosti (Prendi 1977: 36\u201337).<\/p>\n\n\n\n

Pa iako je o njoj ve\u0107 i prije usputno pisao, Prendi napokon 1984. godine objavljuje i ostavu iz Torovic\u00eb kod Lje\u0161a (Lezh\u00eb), najve\u0107u ostavu na prostoru albanskog priobalja, koja je sadr\u017eavala 124 bron\u010dane sjekire ukupne te\u017eine 70 kg, od toga \u010dak 32 sjekire albano-dalmatinskog tipa (Prendi 1984: 19\u201345). Bila je to ujedno najiscrpnija studija koja se do tog vremena dogodila iz pera albanskih istra\u017eiva\u010da, s pregr\u0161t novih i va\u017enih podataka. Kako je u ostavi zabilje\u017eena i sjekira tipa Solento, zna\u010dajna za Apuliju i Otrant, koja je uostalom dokumentirana i u ostavi Reinzano zajedno sa sjekirom skadarskog tipa (Carancini 1984: T. 153: 4235, T. 162: 4356; Primas 1996: 14), stvorili su se \u201euvjeti\u201c za pobli\u017ee kronolo\u0161ko odre\u0111enje, pa je tada predlo\u017eio da su sjekire skadarskog tipa ve\u0107 bile korektno u \u0161iroj uporabi tijekom 14.\u201312. stolje\u0107a, tj. u vrijeme kada se albano-dalmatinska sjekira mogla tek pojaviti u proizvodnji, vjerojatno u 12. stolje\u0107u pr. Kr. (Prendi 1984: 23\u201324). Pored toga, autor je argumentirano prikazao mogu\u0107u evoluciju albano-dalmatinskih sjekira upravo iz skadarskih tipova i varijanti, a na primjeru sjekire iz Boksa (Prendi 1984: T. 10: 2; Galaty et al.<\/em> 2023: sl. 6.1b), i time jo\u0161 \u010dvr\u0161\u0107e potkrijepio svoje tvrdnje u smislu lokalne produkcije i ne vi\u0161e \u201eisto\u010dnih\u201c prototipova ili uvoza preko mitskih feni\u010danskih moreplovaca u povezanosti s usiljenom zgodom oko lokalizacije Kadmejskog mita u Iliriji. Potvrdio je tako, s velikom sigurno\u0161\u0107u, ve\u0107 prije predlo\u017eenu dataciju u razdoblje od 12.\u201310. stolje\u0107a pr. Kr. i sada nedvojbeno njihovu regionalnu proizvodnju na prostoru sjeverne Albanije i regije. Najju\u017enije nalaze zabilje\u017eio je u dolini rijeke Erzen kod Dra\u010da (Durr\u00ebs), ali je isto tako naglasio njihov znatan udio u optoku tzv. jadranske koin\u00e9<\/em> (Prendi 1984: 28\u201333; up. Prendi 1982: 223\u2013224, sl. 42: 10). Me\u0111utim, niti prigodom tako detaljne obradbe nije se pobli\u017ee pozabavio sjekirama iz Crne Gore, ve\u0107 ih, ovisno o tipovima i varijantama, taksativno navodi, oslanjaju\u0107i se na objavljenu gra\u0111u kod jugoslavenskih arheologa, isti\u010du\u0107i samo kako je u Petrovcu<\/em> na\u0111eno 20 takvih sjekira, ali kartira \u201esva\u201c poznata mu nazivlja nalazi\u0161ta, tj. Spic<\/em>, Petrovac<\/em> i Budvu<\/em> (Prendi 1984: 25, fig. 3)!<\/p>\n\n\n\n

U istome razdoblju \u0160ime Batovi\u0107 najprije samo \u0161turo navodi sjekire albano-dalmatskog<\/em> tipa s izdvojenim sjekirama, razli\u010ditih varijanti, i to iz Sitnog i iz Petrovi\u0107a u Crnoj Gori, referiraju\u0107i se pritom samo na ostavu iz Sitna kao jedine do tada poznate s toga podru\u010dja i s mogu\u0107om pobli\u017eom datacijom. Sve je sjekire svrstao u gradivo zna\u010dajno za tzv. delmatsku grupu, premda su one rasprostranjenije na ju\u017enijem prostoru njihove teritorije, a nastale pod utjecajima s Bliskog istoka (Batovi\u0107 1980: 35, T. XIII: 8; T. XVIII: 3). Time je delmatsku kulturnu skupinu ve\u0107 sagledao u vremenu kasnog bron\u010danog doba, a koju je ra\u0161irio na ve\u0107em teritoriju sve do Crne Gore. Sjekire je ubrzo ponovno predstavio u Praistoriji jugoslavenskih zemalja IV<\/em>, gdje posebno izdvaja crnogorske primjerke, pa na dva mjesta koristi nazive razli\u010ditih toponima, i to Petrovac<\/em> i Sutomore<\/em> kod Spi\u010da, preuzimaju\u0107i dakle podatke koje su kao mjesta nala\u017eenja objavili Draga i Milutin Gara\u0161anin (1967). Opisuje ih u svega nekoliko re\u010denica, ali im mijenja terminolo\u0161ku determinantu, te ih naziva dalmatinsko-albanskim <\/em>tipom sjekira! Bilje\u017ei kako je u Petrovcu na\u0111ena ostava od \u010dak 20 takvih sjekira, koje su bile osnovnom ratnom opremom<\/em> u vrijeme kasnobron\u010danog razdoblja, predo\u010duju\u0107i sjekiru iz crnogorskih Petrovi\u0107a (Batovi\u0107 1983: 283\u2013284, 358; up. Lo\u017enjak Dizdar i Potrebica 2017: 122, sl. 58), ne uzimaju\u0107i u obzir sve ranije ve\u0107 mnogo puta afirmirane tvrdnje o nedovr\u0161enosti samih sjekira i njihove prakti\u010dne neupotrebljivosti. Zanimljiva je i konstatacija autora kojom, uspore\u0111uju\u0107i poznate mu ostave, bilje\u017ei da su u svim ostavama<\/em> iz Crne Gore zastupljene isklju\u010divo sjekire upravo tzv. dalmatinsko-albanskog<\/em> tipa (Batovi\u0107 1983: 359\u2013360)! Ostava iz Petrovca<\/em> u tom je kontekstu izdvojena kao najbrojnija ostava Crne Gore, iako se za ostale sjekire nije znalo jasnije kontekstualno nala\u017eenje. Sjekire su odre\u0111ene kao lokalna varijanta zastupljena na ju\u017enojadranskom Primorju (Dalmacije, Crne Gore i Albanije), ina\u010de \u0161iroko rasprostranjenog trenda izrade takvih sjekira od Levanta do srednje Evrope, smatraju\u0107i ih u neku ruku doma\u0107im proizvodima nastalim po stranom uzoru. Naposljetku, sve je ostave \u0160ime Batovi\u0107 interpretirao kao trgova\u010dke ili radioni\u010dke, smje\u0161taju\u0107i ih unutar optoka trgova\u010dkih i posredni\u010dkih veza s jugoistokom Evrope, te ih posredno povezao uz razvijenu pomorsku djelatnost (Batovi\u0107 1983: 362, 364). <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Otprilike istovremeno publicirani su i radovi Pavla Mijovi\u0107a, ponajprije u preglednom radu iz 1980., gdje ih svrstava u korpus va\u017enih predmeta zna\u010dajnih za \u201eumjetni\u010dko blago\u201c Crne Gore (Mijovi\u0107 1980: 38\u201339). Pored objava novih nalaza sjekira iz Vladimira i Perdi\u0161a, u kasnijoj, opse\u017enoj studiji \u201eBojne i radne sjekire kasnog bronzanog doba iz Crne Gore i sjeverne Albanije\u201c prvi je predlo\u017eio katalog (registar) svih dotad poznatih nalazi\u0161ta, cjeloviti popis crnogorskih i albanskih sjekira (27), njihove crte\u017ee i fotografije s najpreciznijom kartom rasprostranjenosti. Pored toga, metodolo\u0161ki je analizirao kulturnopovijesno determiniranje sjekira, te argumentirano predlo\u017eio novo tipolo\u0161ko-terminolo\u0161ko odre\u0111enje sintagmom albano-crnogorski<\/em> ili crnogorsko-albanski<\/em> tip sjekira, \u010diju proizvodnju tako\u0111er odre\u0111uje lokalno i povezuje s mogu\u0107im le\u017ei\u0161tima bakra u neposrednom zale\u0111u (Mijovi\u0107 1986). Ipak, uspore\u0111uju\u0107i ih s drugim tipovima sjekira, zaklju\u010dio je da su one ponajprije slu\u017eile kao oru\u017eje i tek potom kao mogu\u0107e oru\u0111e, nazivaju\u0107i ih bojnim sjekirama<\/em> (Mijovi\u0107 1986: 87). Va\u017eno je tako\u0111er navesti kako opravdano odbacuje starije interpretacije o mogu\u0107em isto\u010dnom utjecaju za njihovu proizvodnju i pretenciozno povezivanje uz mitove i legende, bez konkretnih arheolo\u0161kih i metalografskih istra\u017eivanja (Mijovi\u0107 1986: 76\u201380). Nagla\u0161ava stoga nu\u017enu potrebu arheometalur\u0161kih analiza kako bi se ustvrdio sastav, izvor, odnosno njihovo podrijetlo, a time omogu\u0107ilo pomnije tipolo\u0161ko i terminolo\u0161ko odre\u0111enje (Mijovi\u0107 1986: 88\u201393). \u0160to se ti\u010de sjekira iz Spi\u010da<\/em> i Kastel Lastve<\/em>, smatra da su one prikupljane iz razli\u010ditih pozicija i da je ukupan broj od njih 20 zbroj svih do tada prona\u0111enih sjekira razli\u010ditih tipova, jer su one otkupljivane pojedina\u010dno (Mijovi\u0107 1986: 69)! Pavle Mijovi\u0107 tada nema uvida u dokumentaciju Narodnog muzeja Slovenije, \u0161to je ve\u0107 posjedovala Draga Gara\u0161anin, niti provjerava mnoge sjekire u inozemnim muzejima, pa su tako njegova saznanja bila ograni\u010dena na i isklju\u010divo samo dostupne mu objave, premda i tu sa znatnim pomanjkanjem. Ipak, donosi novi podatak kako se iz Konavala \u010dak dvije sjekire takvog tipa \u010duvaju u Aschmolean muzeju u Oxfordu, \u010dime se broj sjekira u Dalmaciji pove\u0107ao na \u010detiri primjerka (Mijovi\u0107 1986: 94; Aschmolean Museum inv. br. 455928 i 456217).<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Nakon radova Vulpea, Prendija i Mijovi\u0107a, najaktualniju i svakako najpotpuniju raspravu s pove\u0107im usmjerenjem upravo na sjekire iz Crne Gore, te na sjekire albano-dalmatinskog tipa uop\u0107e, pru\u017eio je Zdenko \u017deravica 1993. godine u katalogu \u00c4xte und Beile aus Dalmatien und anderen Teilen Kroatiens, Montenegro, Bosnien und Herzegowina<\/em>, monografske edicije Pr\u00e4historische Bronzefunde<\/em>. Studija je uklju\u010dena u ovo razdoblje \u201ejugoslavenske \u0161kole\u201c jer nastaje tijekom 80-ih godina, odnosno dovr\u0161ena je za tisak 1989. godine, kada je i sakupljanje gra\u0111e iz danas razli\u010ditih dr\u017eava bilo znatno jednostavnije. Bila je to posljednja iznimno detaljna rasprava o ovim sjekirama, kako u tipolo\u0161ko-stilskom tako u prostornom i mogu\u0107em kronolo\u0161kom opredjeljenju s ukupnim brojem od 26 sjekira. U njegovom se katalogu tako\u0111er nalaze dva nalazi\u0161ta, premda je ve\u0107ina sjekira ipak katalogizirana pod lokacijom Spi\u010d (Castel Lastua) kod Sutomora<\/em>. Me\u0111utim, Zdenko \u017deravica ovdje ipak donosi konkretnije poja\u0161njenje zbog dotada silnih proturje\u010dja u literaturi, kako su Spi\u010d i Kastel Lastva, dana\u0161nji Petrovac na Moru, zapravo jedno te isto nalazi\u0161te. Od tog je prili\u010dnog broja opisao devet i crte\u017eom objavio svega \u0161est \u201epre\u017eivjelih\u201c sjekira (\u017deravica 1993: kat. 89\u201392, 93A, T. 9). Pri tome je sjekiru iz Be\u010da<\/em> sa signaturom gegend von Spalato<\/em>, tj. okolica Splita, potpisao pod mogu\u0107e nalazi\u0161te Spi\u010d?<\/em>, upravo kao \u0161to je evidentirao i sjekiru u Gracu<\/em> koju ne objavljuje (\u017deravica 1993: 34\u201335). Katalogizirane su dvije sjekire iz Trsta, ali su predstavljene samo jednim crte\u017eom, koji je preuzet iz starije objave Chantrea (1878). Budu\u0107i da sjekire nisu ponovno provjerene u tr\u0161\u0107anskom muzeju, crte\u017e sjekire nije autenti\u010dan, pa otuda njihovo morfolo\u0161ko odudaranje od ostalih sjekira, a isto vrijedi i za one iz Torina. Nedosljednosti su razvidne i kod crte\u017ea sjekira iz Ulcinja i Vladimira (up. Mijovi\u0107 1986: 99, T. 5).<\/p>\n\n\n\n

Temeljem \u010dinjenice da su sjekire pohranjene u razli\u010ditim muzejskim zbirkama ne ocjenjuje sa sigurno\u0161\u0107u da sve one potje\u010du iz iste ostave, ve\u0107 dopu\u0161ta mogu\u0107nost njihova pojedina\u010dnog sakupljanja (\u017deravica 1993: 33\u201335). Sve su odre\u0111ene ili ranom ili klasi\u010dnom tipu albansko-dalmatinskih sjekira, kako im se vrlo detaljno, u tipolo\u0161kom pogledu \u017deravica posvetio. Datirao ih je tako, na temelju arheolo\u0161ki dobro poznatih analogija iz okru\u017eenja Albanije i Dalmacije, ve\u0107 u kraj srednjeg i po\u010detak kasnog bron\u010danog doba, 15. i 14. stolje\u0107a pr. Kr. Time ih je protuma\u010dio kao najstarije sjekire ju\u017enojadranskog, tj. crnogorskog podru\u010dja, koje su ondje i najvi\u0161e rasprostranjene, zbog \u010dega im ba\u0161 tamo valja tra\u017eiti i obrtni\u010dko izvori\u0161te (\u017deravica 1993: 40\u201344). Zaklju\u010dio je kako su one primarnom namjenom na mati\u010dnom podru\u010dju slu\u017eile kao oru\u0111e i oru\u017eje, unato\u010d svim dotada\u0161njim egzaktnim potvrdama kako sjekire nisu mogle, zbog nedovr\u0161enosti metalur\u0161ke obrade, kao i premalog otvora za dr\u0161ku, nikada biti u stvarnoj uporabi kao takve. Dodaje kako su ipak namjene mogle biti razli\u010dite i brojne, pa ne isklju\u010duje mogu\u0107nost predmonetarnog sredstva i statusnog simbola kojim se isticao polo\u017eaj i dostojanstvo pojedinaca (\u017deravica 1993: 38).<\/p>\n\n\n\n

Vihor sukoba 90-ih godina 20. stolje\u0107a na Balkanu, izuzev kataloga Zdenka \u017deravice (1993), u doma\u0107im arheologijama donosi tek manje osvrte i pokoju, uglavnom prihva\u0107enu interpretaciju, premda se i dalje koriste ukorijenjeni narativi zna\u010dajni za poslijeratno razdoblje. Na ovome mjestu valja istaknuti tezu Anthonyja Hardinga, koji je podr\u017eao interpretaciju po kojoj su, upravo zbog nedovr\u0161enosti, morale kolati u odre\u0111enim razmjenama, tj. u predmonetarnom sistemu materijalnih predmeta (Harding 1992: 20), nadovezuju\u0107i se tako\u0111er na ranije postavljene zaklju\u010dke Radua Vulpea i osobito Frana Prendija.<\/p>\n\n\n\n

Ubrzo se, prilikom monografske objave tumula iz Velike Grude kod Tivta, predmetnih sjekira dotaknula i Margarita Primas, a u svezi sjekire iz Kotora (Primas 1996: 14). Smatraju\u0107i ih regionalnim fenomenom koji se odra\u017eavao i unutar me\u0111ujadranske mre\u017ee komunikacija, ona donosi njihovo rasprostiranje prema podatcima koje je sabrala kod Frane Prendija (1984) i Zdenka \u017deravice (1993), ne upu\u0161taju\u0107i se u njihovu podrobniju analizu ni interpretaciju. Predmetne nalaze sjekira kartirala je samo pod nalazi\u0161tem Spi\u010d (Sutomore)<\/em> (Primas 1996: sl. 2.3). <\/p>\n\n\n\n

Iste godine i Dragoslav Srejovi\u0107 u svojemu radu \u201eDrevna Budva u mitu i istoriji\u201c navodi 20 primjeraka sjekira, ali ih smje\u0161ta, bez pobli\u017eih obja\u0161njena, u neposrednu okolinu Budve<\/em>, kao argument prili\u010dno pojednostavljenoj tematici vezano za mitsko osnivanje Budve, odnosno uz Kadma i Harmoniju. Izostavljaju\u0107i nova saznanja i podatke o tim sjekirama, smatrao je kako su se one tijekom 14. stolje\u0107a pr. Kr. proizvodile ve\u0107 u isto\u010dnja\u010dkim metalur\u0161kim radionicama, odnosno da predstavljaju odraz intenzivnih utjecaja razvijenih kultura iz Egeje i Sredozemlja na crnogorsko priobalje (\u0421\u0440e\u0458\u043e\u0432\u0438\u045b 1996: 21), \u0161to je zapravo bila hipoteza jo\u0161 iz 60-ih godina pro\u0161log stolje\u0107a. Srejovi\u0107ev je tekst kasnije pre\u0161tampan u posthumno objavljenoj zbirci njegovih \u010dlanaka \u2013 Iliri i Tra\u010dani: o starobalkanskim plemenima <\/em>(\u0421\u0440\u0435\u0458\u043e\u0432\u0438\u045b 2002: 307\u2013318).<\/p>\n\n\n\n

U preglednom radu o istra\u017eivanju bron\u010danog i \u017eeljeznog doba u Albaniji iz 1998. Frano Prendi ponovno se vra\u0107a tim izuzetnim sjekirama, smatraju\u0107i ih zapravo kontraverznima u pogledu kronologije i podrijetla. Ovoga puta u potpunosti je izostavio crnogorske primjerke, navode\u0107i kako su one ponajvi\u0161e rasprostranjene na prostoru Albanije i ju\u017ene Dalmacije! U smislu njihove geneze istaknuo je da su nastale neposredno iz skadarskog tipa, \u010dime je opravdavao (proto)ilirsku metalurgiju na prijelazu iz bron\u010danog u \u017eeljezno doba, kao i njihovu odre\u0111enu ulogu u transjadranskim kulturnim kontaktima (Prendi 1998: 86).<\/p>\n\n\n\n

Na Prendijeve zaklju\u010dke u preglednoj se studiji o sistemima razmjene na prijelazu iz bron\u010danog u \u017eeljezno doba, a u odnosu na ostave s lijevanim sjekirama iz jugoisto\u010dne Europe, osvrnuo i Christoph Huth. Posebice izdvaja sjekire albano-dalmatinskog tipa iz sjeverne Albanije i ostavu Torovic\u00eb, istaknuv\u0161i da, unato\u010d nedostatku metalografskih analiza, pretpostavlja sastav legure s visokim udjelom kositra ili olova (Huth 2000: 30, sl. 1\/7). <\/p>\n\n\n\n

U OSVITU 21. STOLJE\u0106A: NOVE\/STARE INTERPRETACIJE I ARHEOMETALURGIJA<\/h3>\n\n\n\n

S novim je tisu\u0107lje\u0107em uslijedila katalo\u0161ka objava ve\u0107eg broja sjekira iz sjevernijih dijelova Crne Gore koju su potpisali Lenka Savelji\u0107 Bulatovi\u0107 i Predrag Lutovac u katalogu izlo\u017ebe Zlatno doba Crne Gore<\/em>. Pri tome su katalogizirane sjekire iz s Grdove gradine kod Petrovi\u0107a, sjekira iz Ostrelja kod Bijelog Polja i ona iz Boana kod \u0160avnika, sve kao pojedina\u010dni, tj. slu\u010dajni nalazi. A ti su podatci i te kako bili po\u017eeljni i va\u017eni u razmatranju njihove distribucije i u unutra\u0161njost Crne Gore. Ostale crnogorske sjekire predstavljene su poimence u odnosu na tipolo\u0161ku pripadnost, a u \u0161turom osvrtu na one iz priobalnog dijela navode po jednu sjekiru iz Spi\u010da kod Sutomora i 20 sjekira iz Petrovca na Moru<\/em> (Savelji\u0107 Bulatovi\u0107 i Lutovac 2003: 22\u2013\u201323, 34\u201337, sl. 11\/1\u201312\/1, 15\/1). <\/p>\n\n\n\n

U djelu Arheologija Crne Gore<\/em> jo\u0161 je sa\u017eetiji bio \u010cedomir Markovi\u0107, koji za predmetne sjekire zapravo prenosi podatke iz kataloga Zlatno doba Crne Gore<\/em>, nazivaju\u0107i ih, kao i prethodnici, sjekirama albano-dalmatinskog tipa, te reproduciraju\u0107i, bez to\u010dnog mjesta nalazi\u0161ta, drugu sjekiru iz Petrovi\u0107a (Markovi\u0107 2006: 202, sl. 43; up. Savelji\u0107 Bulatovi\u0107 i Lutovac 2003: 11\/2).<\/p>\n\n\n\n

Uslijedio je pregledni rad Maje Gori na temu ostave iz Torovic\u00eb, u kojoj, tako\u0111er oslonjena isklju\u010divo na radove Prendija i \u017deravice, iznosi osnovne tipolo\u0161ke zna\u010dajke i njihovu zastupljenost u ostavama, s najve\u0107im fokusom upravo na albanska nalazi\u0161ta. Zaklju\u010dila je, kao i Prendi mnogo prije nje, da su ti predmeti imali vrijednost u razmjenama dobara, osobito u cirkuliranju metalur\u0161kih modela i dobrina, kao svojevrsnog predmonetarnog koncepta (Gori 2008: 209\u2013211).<\/p>\n\n\n\n

Krajem drugog desetlje\u0107a 21. stolje\u0107a i Christos Kleitsas se osvr\u0107e na sjekire albano-dalmatinskog tipa, smatraju\u0107i Torovic\u00eb metalur\u0161kom ostavom upravo zbog nedovr\u0161enosti sjekira. Sve ostale ostave, osobito one u okolici Skadra, interpretirao je kao mogu\u0107e zavjetne darove nadnaravnim vodenim silama tog podru\u010dja (Kleitsas 2018: 63). Pa iako ne navodi niti jednu ostavu ili sjekiru iz Crne Gore, isti\u010de kako su one zna\u010dajne za njen ju\u017eni dio, prenose\u0107i naravno zastarjele podatke Prendija (1958) i Vulpea (1960). <\/p>\n\n\n\n

I dok Christos Kleitsas poku\u0161ava razumjeti kontekst ostava i njihova mogu\u0107eg ideolo\u0161kog potencijala u smislu produkcije i potro\u0161nje sjekira krajem bron\u010danog doba, istovremeno se Barry Molloy vra\u0107a na samu funkciju sjekira, definiraju\u0107i ih primarno kao te\u0161ke bojne sjekire <\/em>na osnovu njihova oblika i objelodanjuju\u0107i jednu sjekiru iz Skadra (Molloy 2018: 208, sl. 10.5; Molloy & Horn 2020: 127\u2013128, sl. 5.3). Bez ikakve pobli\u017ee argumentacije ili znanstvenog aparata odnosno upori\u0161ta u dotad prihva\u0107enoj i vrlo opse\u017enoj znanstvenoj literaturi, u smislu namjene sjekira, Molloy se tako vratio na sam (pra)po\u010detak duge povijesti njihova istra\u017eivanja.<\/p>\n\n\n\n

Ve\u0107 je Radu Vulpe, kao i brojni istra\u017eiva\u010di nakon njega, posebice u drugoj polovici 20. stolje\u0107a, isticao va\u017enost arheometalur\u0161kih i kemijskih analiza legure predmetnih sjekira, kojima bi se dobili drugi i vrlo va\u017eni podatci o sastavu i izvoru ruda, kada su im ve\u0107 okolnosti nala\u017eenja tako oskudne. Ali izgledno je taj proces iznimno zahtjevan i spor, pa se jedine, u tom smjeru u\u010dinjene analize odnose samo na sjekire iz Skadra i sa Kosova. Naime, u kapitalnom djelu o bakrenodobnim sjekirama iz Srbije, unato\u010d iznimnoj vremenskoj distanci, Dragana Antonovi\u0107 pregledno se pozabavila i sjekirama varijante Debelo brdo, a zbog analize sjekire iz Sinaj\u00eb na Kosovu. U tu je varijantu pridru\u017eila jo\u0161 dvije sjekire iz Visoke i Ivanjice, odrediv\u0161i ih u tzv. zapadnosrpsku varijantu i interpretiraju\u0107i ih kao bojne ili ceremonijalne sjekire (Antonovi\u0107 2014: 97\u201398, T. 40\/363\u2013365). Ovdje je najva\u017enije istaknuti kako je upravo sjekira iz Sinaj\u00eb arheometalur\u0161ki analizirana, pri \u010demu je odre\u0111ena kositrena bronca sa srednjom zastupljeno\u0161\u0107u kositra od 7,5% i niskom olova od 0,22% (Antonovi\u0107 2014: 97, T. 2\/363), \u010dime je sjekira nedvojbeno bila \u010dvr\u0161\u0107a i otpornija, prikladnija dakle za funkcionalnu upotrebu. Uslijedili su rezultati analiziranih osam sjekira albano-dalmatinskog tipa iz Shirok\u00eb kod Skadra, koje su tako\u0111er bile izra\u0111ene od kositrene bronce s vrlo malim postotkom kako kositra tako i olova, premda prolomniji zaklju\u010dci u svezi sa sirovinama i proizvodnjom samih sjekira nisu realizirani. Samo je jedna sjekira (14747) pokazala ve\u0107u zastupljenost kositra, a sve su imale prisutnost olova ispod 2% (\u00c7akaj et al.<\/em> 2016: T. 5; \u00c7akaj et al.<\/em> 2019), \u0161to za sada ne potvr\u0111uje sveop\u0107i trend u metalurgiji kraja bron\u010danog i po\u010detnog \u017eeljeznog doba Europe, a time niti postavku koju je u svezi s na\u0161im sjekirama prognozirao Christoph Huth (2000).<\/p>\n\n\n\n

ZAKLJU\u010cAK<\/h3>\n\n\n\n

Cilj ovog istra\u017eivanja bio je ustanoviti \u0161to to\u010dnije mjesto nala\u017eenja prepoznatljivih, u dvojnom kalupu lijevanih bron\u010danih sjekira sa zakrivljenim i lepezasto ra\u0161irenim sje\u010divom. Kako je prikazano, kroz povijest su se uglavnom locirale u Spi\u010d<\/em> (Sutomore) i Kastel Lastvu<\/em> (Petrovac na Moru) ili izme\u0111u njih. Od podjednake va\u017enosti bilo je ustanoviti i realno stanje tih, u mnogim jezi\u010dnim prijevodima i povijesno-politi\u010dkim okolnostima izgubljenih predmeta. Stoga je trenuta\u010dna situacija sljede\u0107a: arhivskim istra\u017eivanjima odre\u0111eno je da su one i danas pohranjene u ve\u0107ini institucija u koje su dospjele u drugoj polovici 19. stolje\u0107a, premda valja izdvojiti nekoliko primjera i novih korekcija. Prvi je Joanneum muzej u Gracu, jer se ondje takva sjekira danas ne nalazi, ako je uop\u0107e ikad i bila. Nadalje, u inventarnoj knjizi Prirodoslovnog muzeja u Be\u010du pi\u0161e kako sjekira potje\u010de iz podru\u010dja Splita, te da je otkupljena u Trstu tek 1884. godine od Carla Battistella. Poja\u0161njeno je kako se u Be\u010du u vrijeme posljednjih desetlje\u0107a 19. stolje\u0107a nalaze ve\u0107 dvije sjekire srodnog tipa, ali iz posve razli\u010ditih nalazi\u0161ta i putem razli\u010ditih posredni\u010dkih na\u010dina pridobivanja. Upravo taj podatak sugerira da sjekira iz tog muzeja ne potje\u010de iz Crne Gore, jer bi to nedvosmisleno bilo zapisano, ili bi, kao i druge, bila zavedena pod Dalmacija<\/em>, pa je stoga ne mo\u017eemo vi\u0161e smatrati korpusom iste ostave iz Spi\u010da<\/em>, kako je to zapisao \u017deravica (1993: T. 9: 93A).<\/p>\n\n\n\n

Za sjekire iz muzeja u Trstu i Torinu pregledom dokumentacije ne doznajemo ni\u0161ta vi\u0161e podataka od onih koji su ve\u0107 bili zapisani u prvim objavama. Arhivske bilje\u0161ke iz Arheolo\u0161kog muzeja u Zagrebu dostupne su i tako\u0111er su ve\u0107 bile objavljene u djelima Ljubi\u0107a (1886; 1889), Brun\u0161mida (1902) i \u017deravice (1993), pa niti tu nije ostvaren ve\u0107i pomak. Kako su svih pet sjekira zavedene u muzejima do 1874., mo\u017ee se pretpostaviti je da su ve\u0107 i prije tog datuma morale biti dostupne na tr\u017ei\u0161tu u Splitu, tj. u Trstu. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

U tom je kontekstu zato najva\u017enija sjekira iz Ljubljane<\/em>, koja se \u010duva u Narodnom muzeju Slovenije (inv. br. P 3408; Sl. 12), jer je s njom sa\u010duvana i autenti\u010dna, iako nedatirana bilje\u0161ka dr. Heinricha Coste, koja sadr\u017ei osnovne, ali za ono vrijeme prili\u010dno konkretne podatke o nala\u017eenju i sadr\u017eaju (Sl. 11): \u201eFundort: an der 3fachen Grenze von \u00f6sterreichisch, t\u00fcrkisch Albanien und Montenegro, zwischen Castel Lastva u[nd] Spizza, bei einem Baue in der Tiefe von 5 Fu\u00df u[nd] einem beil\u00e4ufigen Umkreise von 40 (4?) Schuh bei 20 dieser Beile gefunden wurden. 2\u00bd Pfd schwer\u201c, \u0161to u prijevodu glasi: \u201eLokacija: na trostrukoj granici austrijskoj, turske Albanije i Crne Gore, izme\u0111u Kastel Lastva i Spi\u010da, prilikom gradnje na dubini od 5 stopa i proizvoljnog krugu od 40 (4?) stopa prona\u0111eno je 20 ovih sjekira. Te\u017eina 2\u00bd Pfd\u201c. Naime, bilje\u0161ka je vrijedna iz vi\u0161e razloga. Prvi je s obzirom na povijesno okru\u017eenje. Naime, Heinrich Costa, carinski direktor u Ljubljani, jo\u0161 je za \u017eivota Narodnom muzeju Slovenije u Ljubljani poklanjao odre\u0111ene predmete, a po njegovoj smrti ostatak predmeta Muzeju je posredovala njegova supruga, pa tom prigodom 1870. u Muzej prispijeva i navedena sjekira. Druga vrijednost te bilje\u0161ke jest iznimna preciznost podataka, koja nije prisutna niti kod ijedne druge muzejske dokumentacije o predmetnim sjekirama, \u0161to sugerira da je Costa morao imati ili neposredan kontakt sa samim nalaznikom ili su pobli\u017ei podatci isklju\u010divo bili dostavljeni uz predmetnu sjekiru u Ljubljani!? Pa iako je sjekira inventarizirana u muzejskoj dokumentaciji tek od Alfonsa M\u00fcllnera 1892. godine (3408), ona je ve\u0107 1888., uz kra\u0107i katalo\u0161ki opis i s mjestom nala\u017eenja, kako ga je zapisao Costa, objavljena u prvom muzejskom vodi\u010du kojeg je objavio Karl De\u017eman. On je ipak zapisao da su te sjekire na\u0111ene prije nekoliko desetlje\u0107a i tijekom izgradnje utvrde (Deschmann 1888: 80, T. 8\/4), \u0161to se vremenski podudara, tj. povezuje uz godine od 1867.\/1868., a fizi\u010dki uz prije predstavljene infrastrukturne radove na tom grani\u010dnom prostoru.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Potaknuto vodi do zaklju\u010dka da predstavljenih sedam o\u010duvanih sjekira tog tipa ne potje\u010du ni iz Spi\u010da<\/em>, tj. Sutomora, niti iz Kastel Lastve<\/em>, tj. Petrovca na Moru, ve\u0107 s grani\u010dnog prostora izme\u0111u njih. Ono se mo\u017ee pobli\u017ee locirati na nekada\u0161nji grani\u010dni prijevoj Kufin, \u010diji je zapadni dio, kao i danas, upravno-administrativno spadao pod \u0161iri teritorij Kastel Lastve \/ Petrovca na Moru (Pa\u0161trovi\u0107i), dok je isto\u010dni, makar od 1878., vezan za Sutomore (Spi\u010d). Nije isklju\u010deno ni lociranje i u ne\u0161to \u0161iru regiju uz kufin-granicu koja se tuda protezala nekoliko kilometara od obale mora ka zale\u0111u. Me\u0111utim, iako je lokalitet Kufin bio dvostruka granica (izme\u0111u Austrougarske i Osmanlija), dok je prava<\/em> trome\u0111a bila koji kilometar sjevernije, blizu Din vrha na Pa\u0161tovskoj gori, navodi o otkri\u0107u sjekira u kontekstu izgradnje vojnog utvr\u0111enja, ipak mogu i\u0107i u prilog pretpostavci da je to bilo upravo na ovom teritoriju. Ne samo jer je rije\u010d o vi\u0161estruko prometnijem prostoru, sa znatno vi\u0161e graditeljskih djelatnosti u kontinuitetu, ve\u0107 stoga \u0161to je for Presjeka gra\u0111en 1848. godine, ali se sjekire prvi puta objavljuju tek nekoliko desetlje\u0107a kasnije. Stoga je vjerojatnije da su sjekire slu\u010dajno otkrivene prilikom neke od graditeljskih aktivnosti na Kufinu, tj. u njegovoj najbli\u017eoj okolici, na primjer, kada se 1869. poja\u010dava obli\u017enje pregradno utvr\u0111enje (blockhaus<\/em>) Dubovica, koje je prethodno (1859.) bilo poljskog tipa (Pavi\u0107evi\u0107 2012: 304). Na ovome je prostoru postojalo jo\u0161 takvih utvr\u0111enja, me\u0111u kojima je i Vjetreno gumno, kao i ne\u0161to ni\u017ee pri moru karaula \u010canj, dok su se upravo ovim prijevojem protezali Austrougarski put (Pavi\u0107evi\u0107 2012: 302\u2013304) i Cmilova ulica, pri \u010dijem su se vrhu, podno Kufinu, nalazila dva objekta za vojsku. Sude\u0107i stoga po arhivskim zapisima, sjekire, koje su najvjerojatnije sve potjecale iz jedne ostave, morale su biti otkrivene izme\u0111u 1867. i 1869. godine, svakako u vrijeme kada je taj prijevoj kontrolirala austrougarska vojska i iz \u010dijih je redova prona\u0111eno arheolo\u0161ko gradivo posredni\u010dkim vezama razdijeljeno dalje po tr\u017ei\u0161tima starina i naposljetku do muzeja u kojima se i danas \u010duvaju.<\/p>\n\n\n\n

Atribucija i prostorna distribucija sjekira, s ciljem predstavljanja njihove konkretne pozicije u kontekstu ju\u017eno-jadranskih nalazi\u0161ta, bili su tako\u0111er jedan od ciljeva na\u0161eg islje\u0111ivanja. Terminolo\u0161ki, konvencionalan naziv albano-dalmatinski tip sjekira nastao je temeljem lociranja najstarijih nalaza i navo\u0111enja crnogorskih nalazi\u0161ta tijekom 19. stolje\u0107a pod tada\u0161nju administrativnu upravnu jedinicu Dalmacije, iniciran upravo na tr\u017ei\u0161tu pojavom sjekira sa Kufina. Me\u0111utim, danas ta determinacija ne odra\u017eava realno stanje s obzirom na teritorijalnu rasprostranjenost, koli\u010dinu nalazi\u0161ta, kvantitetu i varijabilnost samih sjekira. Ostala nazivlja, osobito ona etni\u010dkih atribucija poput dalmatski<\/em>, delmatski<\/em> ili ilirski<\/em>, svakako su neadekvatna i zavaravaju\u0107a, jer se tako odre\u0111ena etni\u010dka pripadnost regija i predmeta u tom vremenu ne mo\u017ee dokazati. Smatramo stoga da je \u010desto neuva\u017een ili propu\u0161ten terminolo\u0161ki prijedlog Pavla Mijovi\u0107a, a kojeg uva\u017eava i Dragana Antonovi\u0107, mnogo korektniji i autenti\u010dniji u smislu sjekire albano-crnogorskog tipa, i kao takvog ga valja prihvatiti.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Kako je predo\u010deno, rije\u010d je o regionalnoj manifestaciji ili fenomenu, jer su te sjekire brojno\u0161\u0107u rasprostranjene na teritorij unutar dana\u0161njih geopoliti\u010dkih prostora Crne Gore i Albanije, kako na priobalnom tako i na unutra\u0161njem dijelu. Izvan mati\u010dnog podru\u010dja rijetki su primjerci zabilje\u017eeni u Hrvatskoj (5), Bosni i Hercegovini (2), Srbiji (2) i na Kosovu (1), u Italiji (1), te u dalekoj \u010ce\u0161koj (2). Iz Crne Gore poznato je ukupno 11 topografskih pozicija s 38 dokumentiranih sjekira albano-crnogorskog tipa, od \u010dega se je o\u010duvalo tek 19 primjeraka (Sl. 10): Ostrelj 2, Kola\u0161in 1, Zavrh 1\/6, Petrovi\u0107 2, Podgorica 1, tumul Predi\u0161 1, Kotor 1, Kufin (7\/20), otok na Skadarskom jeziku (Krajina) 1, Vladimir 1 i Ulcinj 1, te sjekira varijante Debelo brdo iz Boana kod \u0160avnika, ekskluzivno se predstavljaju\u0107i kao najrasprostranjeniji i naju\u010destaliji metalni nalaz iz vremena kasnog bron\u010danog doba Crne Gore. Od toga kontekstu ostava nevjerojatnije se mogu pripisati one iz Zavrha i sa Kufina, dok se za sjekire iz Petrovi\u0107a i Ostrelja mo\u017ee samo naga\u0111ati. Jo\u0161 je zanimljivija situacija u Albaniji, gdje je trenuta\u010dno registrirano 17 nalazi\u0161ta s vi\u0161e od 70 sjekira. Najve\u0107a je ostava mje\u0161ovitog sastava iz Torovic\u00eb, koja ujedno reprezentira najbrojniju ostavu toga tipa sjekira i podr\u017eava njihovu dataciju u vrijeme 12.\u201310. stolje\u0107a pr. Kr.<\/p>\n\n\n\n

Obra\u0111ene sjekire eksplicitno posvjedo\u010duju, \u0161to su istra\u017eiva\u010di kroz proteklih 150 godina uzastopce dokazivali, kako one zbog nedovr\u0161enosti, izvedbenih nedosljednosti i neujedna\u010denosti, te bez tragova ikakve uporabe, nisu mogle biti u \u0161iroj primjeni, osobito ne kao radne ili bojne sjekire, a \u0161to se, na\u017ealost, nerijetko i danas ponavlja u znanstvenom diskursu. Pored svojevrsne uloge u predmonetarnom optoku dobara, nedvojbeno su morale imati i statusnu ulogu u dru\u0161tvu toliko vrijednu za navedeni ju\u017enojadranski prostor i njegovo zale\u0111e. Jer svi predmeti postoje u kontekstu dru\u0161tva koje ih je stvaralo i reprezentiralo, pa \u0107e se shodno tomu i ostave mo\u0107i razumjeti u nekim od mogu\u0107ih dru\u0161tvenih i ideolo\u0161kih praksi, ovisno o motivacijama koje su ih inspirirale da se izraze na taj na\u010din. Mnogo puta isticana \u010dinjenica o njihovom zatjecanju isklju\u010divo u ostavama, relativna je, budu\u0107i da do sada sa sigurno\u0161\u0107u mo\u017eemo izdvojiti samo dvije ostave u Crnoj Gori i pet ostava u Albaniji, a to je skroman pokazatelj u odnosu na njihov cjelovit broj. Imaju\u0107i pri tomu na umu da ih najvi\u0161e potje\u010de upravo iz ostava Torovic\u00eb i Kufin (39), statisti\u010dka slika postaje jo\u0161 krhkija. Nekada se mislilo da ostave predstavljaju poku\u0161aj odlaganja i osiguranja oru\u0111a i oru\u017eja za budu\u0107u upotrebu, ali u mnogim slu\u010dajevima predmeti su namjerno savijeni, slomljeni ili na neki drugi na\u010din ritualizirani, te tako onemogu\u0107eni za ponovno funkcionalno kori\u0161tenje, pa im se \u010desto pridaje vjerska ili ritualna intencija, s jedne, odnosno jednostavno sirovinska s druge strane. Zanimljivo je svakako ista\u0107i kako izvan mati\u010dnog prostora ve\u0107ina sjekira jest na\u0111ena u ostavama (Sitno, Debelo brdo, Reinzano \u2013 4). Preostale sjekire, u kvantitativnoj premo\u0107i (72), zapravo predstavljaju pojedina\u010dne nalaze, koji su, izuzev u prirodnom okru\u017eenju (stjenjaci, rijeke, Skadarsko jezero, prijelazi…), nala\u017eeni manje u naseobinskim i rijetko u grobnim cjelinama. Na bilo koji od na\u010dina te su sjekire nedvojbeno bile izba\u010dene iz uporabe i odlo\u017eene na specifi\u010dnim mjestima. Time \u0161to one nalikuju alatima koje bi trebalo da predstavljaju, ali su lo\u0161e izlivene, nedovr\u0161ene odnosno proizvedene s malom zastupljeno\u0161\u0107u kositra i na takav na\u010din da nikada nisu mogle biti svrhovito upotrebljavane, podupiru pretpostavku da su bile izra\u0111ivane isklju\u010divo kao ritualni i\/ili ceremonijalni, tj. statusni predmeti. Za integralniju interpretaciju i dalje nam nedostaju podrobnije okolnosti nala\u017eenja, kao i temeljite arheometalur\u0161ke analize, kojima \u0107e se odgovoriti na mnoga do sada postavljena pitanja, odgonetnuti kontroverze, ali i otvoriti razne nove teme u svezi s produkcijom, optjecanjem i potro\u0161njom tako iznimnih predmeta s kraja 2. milenija stare ere.<\/p>\n\n\n\n

ZAHVALA<\/h3>\n\n\n\n

Susretljivost, razumijevanje i pomo\u0107 mnogih kolega bili su odlu\u010duju\u0107i u ovom me\u0111unarodnom istra\u017eiva\u010dkom pothvatu kako bismo dobili mogu\u0107nost uvida i provjere samih sjekira i ne manje va\u017ene prate\u0107e arhivske gra\u0111e. Stoga najiskrenije zahvaljujemo na svakom ustupljenom podatku dr. sc. Jacqueline Balen, dr. sc. Maji Bun\u010di\u0107 i dr. sc. Ivanu Drni\u0107u iz Arheolo\u0161kog muzeju u Zagrebu, dr. sc. Domagoju Perki\u0107u iz Muzeja Dubrovnika, dr. sc. Bo\u0161tjanu Laharnaru i Barbari Jerin iz Narodnog muzeja Slovenije u Ljubljani, dr. sc. Costanzi Brancolini iz Civico Museo d\u2019Antichit\u00e0 \u201eJ. J. Winckelmann\u201c u Trstu, dr. sc. Marku Meleu iz Joanneum muzeja u Gracu, dr. sc. Georgu Tiefengraberu iz Naturhistorische Museum u Be\u010du, dr. sc. Draganu Jovanovi\u0107u iz Gradskog muzeja Vr\u0161ac, mr. sc. Ivanu Vratnici iz ICOMOS-a Austrija, Be\u010d, Radojici Pavi\u0107evi\u0107u iz Herceg Novog, Stevu Davidovi\u0107u iz Pa\u0161trovskog istorijskog dru\u0161tva iz Buljarice i prof. dr. sc. Borisu Kavur s Univerziteta Primorska u Kopru. Zahvalnost za ra\u0161\u010ditavanje i prevod originalnog zapisa iz Narodnog muzeja Slovenije upu\u0107ujemo prof. dr. sc. Marijani Kokanovi\u0107 Markovi\u0107 sa Akademije umetnosti Univerziteta u Novom Sadu. \u010clanak je nastao u okviru istra\u017eiva\u010dkih projekata \u201eOd mora do mora\u201c (N6-0297) i bilateralnog projekta Slovenija \u2013 Crna Gora \u201eKulturna ba\u0161tina u mre\u017ei kreativnih industrija\u201c (BI-ME\/23-24-023), koje su sufinancirale Javna agencija za istra\u017eiva\u010dku djelatnost i inovacije Republike Slovenije i Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija Crne Gore iz dr\u017eavnoga prora\u010duna.<\/p>\n\n\n\n

BIBLIOGRAFIJA<\/h3>\n\n\n\n

Izvori<\/em><\/p>\n\n\n\n

Arhiv Arheolo\u0161kog muzeja u Zagrebu.<\/p>\n\n\n\n

Arhiv Narodnog muzeja Slovenije, Ljubljana.<\/p>\n\n\n\n

Arhiv Prirodoslovnog muzeja Be\u010d (Kunsthistorisches Museum Wien<\/em>).<\/p>\n\n\n\n

Arhivski odsjek Budva, Dr\u017eavni arhiv Crne Gore, Cetinje.<\/p>\n\n\n\n

Literatura<\/em><\/p>\n\n\n\n

Angelucci, Angelo. 1876. \u201eSpade e scure d\u2019arme, di bronzo, dell\u2019Armeria Reali in Torino\u201c. Bullettino di paletnologia italiana<\/em> II: 25\u201328.<\/p>\n\n\n\n

Antonovi\u0107, Dragana. 2014. Kupferzitliche \u00c4xte und Beile in Serbien<\/em>. Stuttgart: Franz Steiner.<\/p>\n\n\n\n

Batovi\u0107, \u0160ime. 1980. \u201eL\u2019eta del bronzo recente sulla costa orientale dell\u2019Adriatico\u201c. Godi\u0161njak Centra za balkanolo\u0161ka ispitivanja<\/em> XVIII (16): 21\u201362.<\/p>\n\n\n\n

Batovi\u0107, \u0160ime. 1983. \u201eKasno bron\u010dano doba na isto\u010dnom Jadranskom primorju\u201c. U: Benac, Alojz (ur.). Praistorija jugoslavenskih zemalja IV: Bron\u010dano doba<\/em>. Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Centar za balkanolo\u0161ka ispitivanja, 271\u2013373. <\/p>\n\n\n\n

Benac, Alojz. 1955. \u201eNekoliko prahistorijskih nalaza sa podru\u010dja Nik\u0161i\u0107a u Crnoj Gori\u201c. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu<\/em> X: 85\u201390.<\/p>\n\n\n\n

Ble\u010di\u0107 Kavur, Martina i Du\u0161an Medin. 2022. \u201eZaboravljene sjekire u konceptu kreativne ba\u0161tine\u201c. U: Medin, Du\u0161an (ur.). Me\u0111unarodna multidisciplinarna stru\u010dna konferencija po pozivu: Kulturne i kreativne industrije & ba\u0161tina: potencijali i izazovi: Hotel \u201ePalas\u201c, Petrovac na Moru, 4\u20136. mart 2022. godine: knjiga sa\u017eetaka<\/em>. Petrovac na Moru: Dru\u0161tvo za kulturni razvoj \u201eBauo\u201c, 38.<\/p>\n\n\n\n

Ble\u010di\u0107 Kavur, Martina i Du\u0161an Medin. 2023. \u201eWeapons, tools and symbols: Late Bronze Age axes from Montenegro\u201c. In: \u0426\u0440\u043d\u043e\u0431\u0440\u045a\u0430, \u0410\u0434\u0430\u043c \u0438 \u0412\u043e\u0458\u0438\u0441\u043b\u0430\u0432 \u0424\u0438\u043b\u0438\u043f\u043e\u0432\u0438\u045b (\u0443\u0440.). C\u0440\u043f\u0441\u043a\u043e \u0430\u0440\u0445\u0435\u043e\u043b\u043e\u0448\u043a\u043e \u0434\u0440\u0443\u0448\u0442\u0432\u043e: XLVI \u0441\u043a\u0443\u043f\u0448\u0442\u0438\u043d\u0430 \u0438 \u0433\u043e\u0434\u0438\u0448\u045a\u0438 \u0441\u043a\u0443\u043f: \u0421\u043e\u043c\u0431\u043e\u0440, 25\u201327. \u043c\u0430\u0458 2023. \u0433\u043e\u0434\u0438\u043d\u0435: \u041f\u0440\u043e\u0433\u0440\u0430\u043c, \u0438\u0437\u0432\u0435\u0448\u0442\u0430\u0458\u0438 \u0438 \u0430\u043f\u0441\u0442\u0440\u0430\u043a\u0442\u0438<\/em>. \u0411\u0435\u043e\u0433\u0440\u0430\u0434: \u0421\u0440\u043f\u0441\u043a\u043e \u0430\u0440\u0445\u0435\u043e\u043b\u043e\u0448\u043a\u043e \u0434\u0440\u0443\u0448\u0442\u0432\u043e; \u0421\u043e\u043c\u0431\u043e\u0440: \u0413\u0440\u0430\u0434\u0441\u043a\u0438 \u043c\u0443\u0437\u0435\u0458 \u0421\u043e\u043c\u0431\u043e\u0440, 76\u201377.<\/p>\n\n\n\n

Brun\u0161mid, Josip. 1902. \u201eNaho\u0111aji bakrenoga doba iz Hrvatske i Slavonije i susjednih zemalja\u201c. Vjesnik Arheolo\u0161kog muzeja u Zagrebu <\/em>6 (1): 32\u201367. <\/p>\n\n\n\n

\u00c7akaj, Olta, Dilo, Teuta, Civici, Nikolla, Schmidt, Gert & Frederik Stamati. 2016. \u201eStudy of eight Albanian-Dalmatian axes (XIII\u2013XII B.C.) and six celts (XI\u2013X B.C.) found in northern Albania, by \u03bc-XRF, OM, SEM-EDS\u201c. Journal of Archaeological Science: Reports 9<\/em>: 219\u2013225.<\/p>\n\n\n\n

\u00c7akaj, Olta, Duka, Edlira, Dilo, Teuta, Civici, Nikolla & Frederik Stamati. 2019. \u201eEffect of porosity in the microhardness of an Albanian-Salmatian axes (XIII\u2013XII B.C.) and a celt one (XI\u2013\u2013X B.C.) excavated in northern Albania\u201c. Buletini i Shkencave te Natyres 28<\/em>: 152\u2013157.<\/p>\n\n\n\n

Carancini, Gian Luigi. 1984. Le asce nell\u2019Italia continentale 11. Pr\u00e4historische<\/em> Bronzefunde <\/em>IX, 12. M\u00fcnchen: C. H. Beck.<\/p>\n\n\n\n

Chantre, Erneste. 1878. \u201eObservations sur les s\u00e9ries pr\u00e9historiques de quelques mus\u00e9es de l\u2019Autriche\u201c. Mat\u00e9riaux pour l\u2019histoire primitive de l’Homme<\/em> 2 (9): 533\u2013553.<\/p>\n\n\n\n

\u010cur\u010di\u0107, Vejsil. 1908. \u201ePrehistori\u010dke utvrde oko Sarajeva\u201c. Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini <\/em>XX: 363\u2013386.<\/p>\n\n\n\n

Deschmann, Karl. 1888. F\u00fchrer durch das Krainische Landes-Museum Rudolfinum in Laibach<\/em>. Laibach: Landes-Museum.<\/p>\n\n\n\n

Galaty, Michael L., Lambert, Dora, Baci, Erina, Lulja, Shefqet & John C. Rodgers III. 2023. \u201eAssessing the Evidence for Conflict Using Geographic Information Systems\u201c. In: Galaty, Michael L. & Lorenc Bejko (eds). Archaeological Investigations in a Northern Albanian Province: Results of the Projekti Arkeologjik i Shkodr\u00ebs (PASH): Volume One: Survey and Excavation Results<\/em>. Michigan: University of Michigan, 166\u2013189.<\/p>\n\n\n\n

Gara\u0161anin, Draga. 1955. \u201eO problematici sekira jadranskog tipa \u2013 povodom sekire iz Sinaja na Kosmetu\u201c. Arheolo\u0161ki vestnik<\/em> 6 (2): 227\u2013232.<\/p>\n\n\n\n

\u0413\u0430\u0440\u0430\u0448\u0430\u043d\u0438\u043d, \u0414\u0440\u0430\u0433\u0430 \u0438 \u041c\u0438\u043b\u0443\u0442\u0438\u043d \u0413\u0430\u0440\u0430\u0448\u0430\u043d\u0438\u043d. 1967. \u201e\u0426\u0440\u043d\u0430 \u0413\u043e\u0440\u0430 \u0443 \u043f\u0440\u0430\u0438\u0441\u0442\u043e\u0440\u0438\u0458\u0441\u043a\u043e \u0434\u043e\u0431\u0430\u201c. \u0423: \u0411\u0435\u0448\u0438\u045b, \u0417\u0430\u0440\u0438\u0458\u0435 (\u0443\u0440.). \u0418\u0441\u0442\u043e\u0440\u0438\u0458\u0430 \u0426\u0440\u043d\u0435 \u0413\u043e\u0440\u0435: \u043a\u045a\u0438\u0433\u0430 1: \u041e\u0434 \u043d\u0430\u0458\u0441\u0442\u0430\u0440\u0438\u0458\u0438\u0445 \u0432\u0440\u0435\u043c\u0435\u043d\u0430 \u0434\u043e \u043a\u0440\u0430\u0458\u0430 XII \u0432\u0438\u0458\u0435\u043a\u0430<\/em>. \u0422\u0438\u0442\u043e\u0433\u0440\u0430\u0434: \u0420\u0435\u0434\u0430\u043a\u0446\u0438\u0458\u0430 \u0437\u0430 \u0438\u0441\u0442\u043e\u0440\u0438\u0458\u0443 \u0426\u0440\u043d\u0435 \u0413\u043e\u0440\u0435, 35\u201386.<\/p>\n\n\n\n

Glogovi\u0107, Dunja. 2000. \u201eBron\u010danodobne ostave iz Dalmacije\u201c. Opvscula archaeologica <\/em>23\u201324: 11\u201320.<\/p>\n\n\n\n

Gori, Maja. 2008. \u201eNuovi dati relativi alla circolazione di Bronzi tra le due sponde dell\u2019Adriatico meridionale nell\u2019et\u00e0 del Bronzo Finale: Il ripostiglio II Torovic\u00eb (Albania)\u201c. In: Cardarelli, Andrea, Pacciarelli, Marco & Alessandro Vanzetti (eds). Studi in onore di Renato Peroni<\/em>. Firenze: All\u2019Insegna del Giglio, 207\u2013212.<\/p>\n\n\n\n

Harding, Anthony. 1992. \u201eThe Prehistoric Background of Illyrian Albania\u201c. In: Winnifrith, Tom (ed.). Perspectives on Albania<\/em>. London: Warwick Studies in the European Humanities, 14\u201328.<\/p>\n\n\n\n

Hell, Martin. 1921. \u201eEine bronzeaxt aus Cattaro\u201c. Wiener Pr\u00e4chistorische Zeitschrift <\/em>VII\u2013VIII: 84\u201386.<\/p>\n\n\n\n

Huth, Christoph. 2000. \u201eQuality and quantity in Late Bronze and Early Iron Age exchange systems\u201c. In: Giumlia-Mair, Alessandra (ed.). Ancient Metallurgy between Oriental Alps and Pannonian Plain<\/em>. Workshop, Trieste, 29\u201330 October 1998. Aquileia: Associazione nazionale per Aquileia<\/em>, 26\u201339.<\/p>\n\n\n\n

Ippen, Theodor. 1900. \u201eStari spomenici u Albaniji\u201c. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini<\/em> XII (2): 511\u2013531.<\/p>\n\n\n\n

\u0418\u0432\u043e\u0432\u0438\u045b, \u0408\u043e\u0432\u0430\u043d. 1948. \u201e\u0410\u0440\u0445\u0435\u043e\u043b\u043e\u0448\u043a\u0438 \u0438 \u043d\u0443\u043c\u0438\u0437\u043c\u0430\u0442\u0438\u0447\u043a\u0438 \u043d\u0430\u043b\u0430\u0437\u0438 \u0443 \u0417\u0430\u0432\u0440\u0445\u0443\u201c. \u0418\u0441\u0442\u043e\u0440\u0438\u0458\u0441\u043a\u0438 \u0437\u0430\u043f\u0438\u0441\u0438 3\u20134<\/em>: 155\u2013158.<\/p>\n\n\n\n

\u0408\u043e\u0432\u0430\u043d\u043e\u0432\u0438\u045b, \u041c\u0438\u043e\u0434\u0440\u0430\u0433 2022. \u0420\u0458\u0435\u0447\u043d\u0438\u043a \u0433\u043e\u0432\u043e\u0440\u0430 \u041f\u0430\u0448\u0442\u0440\u043e\u0432\u0438\u045b\u0430<\/em>. \u041f\u043e\u0434\u0433\u043e\u0440\u0438\u0446\u0430: \u0426\u0440\u043d\u043e\u0433\u043e\u0440\u0441\u043a\u0430 \u0430\u043a\u0430\u0434\u0435\u043c\u0438\u0458\u0430 \u043d\u0430\u0443\u043a\u0430 \u0438 \u0443\u043c\u0458\u0435\u0442\u043d\u043e\u0441\u0442\u0438. Kaer, Peter. 1897. \u201ePrvo broncano nalazi\u0161te u Dalmaciji\u201c. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini <\/em>IX: 245\u2013\u2013271.<\/p>\n\n\n\n

Kleitsas, Christos. 2018. \u201eIdeology, production and consumption of metal axes in Epirus and Albania during the Late Bronze Age and Early Iron Age\u201c. In: Lamboley, Jean-Luc, P\u00ebrzhita, Luan & Altin Skenderaj (eds). L\u2019Illyrie m\u00e9ridionale et l\u2019Epire dans l\u2019Antiquit\u00e9 VI. Actes du VIe colloque international de Tirana<\/em> (20\u201323 mai<\/em> 2015). Paris: De Boccard, 57\u201365.<\/p>\n\n\n\n

Kunz, Carlo. 1876. \u201eMartello-scure di bronzo\u201c. Bullettino di paletnologia italiana<\/em> II: 174\u2013175.<\/p>\n\n\n\n

Lipovac Radulovi\u0107, Vesna. 1997. Romanizmi u Crnoj Gori: Budva i Pa\u0161trovi\u0107i<\/em>. Novi Sad: MBM-plas.<\/p>\n\n\n\n

Lo\u017enjak Dizdar, Daria i Hrvoje Potrebica. 2017. Bron\u010dano doba Hrvatske u okviru srednje i jugoisto\u010dne Europe<\/em>. Zagreb: Meridijani: Centar za prapovijesna istra\u017eivanja: Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu.<\/p>\n\n\n\n

Ljubi\u0107, \u0160ime. 1876. Popis predmeta iz predhistori\u010dke dobe u Nar. zem. muzeju u Zagrebu<\/em>. Zagreb: Tiskarski i litografijski zavod C. Albrechta.<\/p>\n\n\n\n

Ljubi\u0107, \u0160ime. 1889. Popis arkeologi\u010dkoga odjela Narodnog Zemaljskog Muzeja u Zagrebu: Odsjek I: Svezak I: Egipatska sbirka \u2013 Predhistori\u010dka sbirka<\/em>. Zagreb: Tiskarski i litografijski zavod C. Albrechta.<\/p>\n\n\n\n

Markovi\u0107, \u010cedomir. 2006. Arheologija Crne Gore<\/em>. Podgorica: CID. <\/p>\n\n\n\n

Menghin, Oswald. 1920. \u201eDie pr\u00e4historische arch\u00e4ologie in Montenegro und Albanien\u201c. Pr\u00e4chistorische Zeitschrift<\/em> XI\u2013XII: 197\u2013202.<\/p>\n\n\n\n

Mijovi\u0107, Pavle. 1980. Umjetni\u010dko blago Crne Gore<\/em>. Beograd: Jugoslovenska revija; Titograd: NIO Pobjeda.<\/p>\n\n\n\n

Mijovi\u0107, Pavle. 1986. \u201eBojne i radne sjekire kasnog bronzanog doba iz Crne Gore i sjeverne Albanije\u201c. Zbornik radova Muzeja rudarstva i metalurgije Bor<\/em> 3\u20134: 61\u2013104.<\/p>\n\n\n\n

Molloy, Barry. 2018. \u201eConflict at Europe\u2019s Crossroads: Analysing the Social Life of Metal Weaponry in the Bronze Age Balkans\u201c. In: Dolfini, Andrea, Rachel, Crellin J., Horn, Christian & Marion Uckelmann (eds). Prehistoric Warfare and Violence: Quantitative Methods in the Humanities and Social Sciences<\/em>. Springer, 199\u2013224.<\/p>\n\n\n\n

Molloy, Barry & Christian Horn. 2020. \u201eWeapons, Warriors and Warfare in Bronze Age Europe\u201c. In: Fagan, Garrett G., Fibiger, Linda, Hudson, Mark & Matthew Trundle (eds). The Cambridge World History of Violence<\/em>. Cambridge: Cambridge University Press, 117\u2013141. <\/p>\n\n\n\n

Much, Matth\u00e4us. 1893. Die Kupferzeit in Europa und ihr Verh\u00e4ltniss zur Kultur der Indogermanen<\/em>. Jena: Hermann Costenoble.<\/p>\n\n\n\n

\u041d\u043e\u043f\u0447\u0430, \u0424\u0440\u0430\u045a\u043e. 1910. \u201e\u041f\u0440\u0438\u043d\u043e\u0441\u0438 \u0441\u0442\u0430\u0440\u0438\u0458\u043e\u0458 \u043f\u043e\u0432\u0438\u0458\u0435\u0441\u0442\u0438 \u0441\u0458\u0435\u0432\u0435\u0440\u043d\u0435 \u0410\u043b\u0431\u0430\u043d\u0438\u0458\u0435\u201c. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini <\/em>XXI: 307\u2013377.<\/p>\n\n\n\n

Pavi\u0107evi\u0107, Radojica. 2012. Werk: Austro-ugarske tvr\u0111ave u Crnoj Gori<\/em>. Podgorica: Pobjeda.<\/p>\n\n\n\n

Prendi, Frano. 1958. \u201eMateriale t\u00eb kultur\u00ebs ilire t\u00eb zbulueme n\u00eb Shqip\u00ebrin\u00eb e veriut\u201c. Busht<\/em> II: 110\u2013132.<\/p>\n\n\n\n

Prendi, Frano. 1977. \u201eEpoka e bronzit n\u00eb Shqip\u00ebri \/ L\u2019Age du Bronze en Albanie\u201c. Iliria<\/em> 7\u20138: 5\u201358.<\/p>\n\n\n\n

Prendi, Frano. 1982. \u201eThe Prehistory of Albania\u201c. In: Boardman, John, Edwards, Iorwerth E. S., Hammond, Nicholas G. L. & Edmond Sollberger (eds). The Cambridge ancient history, vol. III, part 1: The Prehistory of the Balkans; The middle east and the Aegean world, X to VIII centuries<\/em> B. C. Cambridge: Cambridge University Press, 187\u2013237.<\/p>\n\n\n\n

Prendi, Frano. 1984. \u201eNj\u00eb depo s\u00ebpatash nga Torovica e Lezh\u00ebs\u201c. Iliria<\/em> 14 (2): 19\u201345.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Prendi, Frano. 1998. \u201eEpoka e bronzit dhe e hekurit n\u00eb k\u00ebrkimet shqiptare \/ Bronze and Iron Age in Albanian Researches\u201c. Iliria <\/em>28: 73\u2013103.<\/p>\n\n\n\n

Primas, Margarita. 1996. Velika Gruda I. H\u00fcgelgr\u00e4ber des fr\u00fchen 3. Jahrtausends v. Chr. im Adriagebiet \u2013 Velika Gruda, Mala Gruda und ihr Kontext<\/em>. Bonn: Rudolf Habelt.<\/p>\n\n\n\n

Savelji\u0107 Bulatovi\u0107, Lenka i Predrag Lutovac. 2003. Zlatno doba Crne Gore \/ The golden age of Montenegro<\/em>. Podgorica: JU Muzeji i galerije Podgorice.<\/p>\n\n\n\n

Shr\u00e1nil, Josef. 1924. \u201eBronzove sekery jadranskeho typu v C\u00e9chach\u201c. U: Abrami\u0107, Mihovil i Viktor Hoffiler (ur.). Strena Buliciana \/ Buli\u0107ev Zbornik: nau\u010dni prilozi posve\u0107eni Franu Buli\u0107u prigodom LXXXV. godi\u0161njice njegova \u017eivota od u\u010denika i prijatelja<\/em>. Zagreb\u2013Split: Zaklada tiskare Narodnih novina, 723\u2013727.<\/p>\n\n\n\n

\u0421\u0440\u0435\u0458\u043e\u0432\u0438\u045b, \u0414\u0440\u0430\u0433\u043e\u0441\u043b\u0430\u0432. 1996. \u201e\u0414\u0440\u0435\u0432\u043d\u0430 \u0411\u0443\u0434\u0432\u0430 \u0443 \u043c\u0438\u0442\u0443 \u0438 \u0438\u0441\u0442\u043e\u0440\u0438\u0458\u0438\u201c. \u0423: \u041a\u0430\u043b\u0435\u0437\u0438\u045b, \u0414\u0430\u043d\u0438\u043b\u043e (\u0443p.). \u0411\u0443\u0434\u0432\u0430<\/em>. \u0411\u0435\u043e\u0433\u0440\u0430\u0434: \u041e\u043a\u0442\u043e\u0438\u0445: \u041a\u0418\u0417 \u041a\u0443\u043b\u0442\u0443\u0440\u0430, 18\u201327.<\/p>\n\n\n\n

\u0421\u0440\u0435\u0458\u043e\u0432\u0438\u045b, \u0414\u0440\u0430\u0433\u043e\u0441\u043b\u0430\u0432. 2002. \u201e\u0414\u0440\u0435\u0432\u043d\u0430 \u0411\u0443\u0434\u0432\u0430 \u0443 \u043c\u0438\u0442\u0443 \u0438 \u0438\u0441\u0442\u043e\u0440\u0438\u0458\u0438\u201c. \u0418\u043b\u0438\u0440\u0438 \u0438 \u0422\u0440\u0430\u0447\u0430\u043d\u0438: \u043e \u0441\u0442\u0430\u0440\u043e\u0431\u0430\u043b\u043a\u0430\u043d\u0441\u043a\u0438\u043c \u043f\u043b\u0435\u043c\u0435\u043d\u0438\u043c\u0430<\/em>. \u0411\u0435\u043e\u0433\u0440\u0430\u0434: \u0421\u0440\u043f\u0441\u043a\u0430 \u043a\u045a\u0438\u0436\u0435\u0432\u043d\u0430 \u0437\u0430\u0434\u0440\u0443\u0433\u0430, 307\u2013318.<\/p>\n\n\n\n

Vratnica, Ivan. 2023. Za\u0161tita i revitalizacija tvr\u0111ave Fort Kosma\u010d na Braji\u0107ima<\/em>. Braji\u0107i: Mjesna zajednica Braji\u0107i.<\/p>\n\n\n\n

Vulpe, Radu. 1932. \u201eBronzefunde aus Nord-Albanien\u201c. Praehistorische Zeitschrift<\/em> 23: 132\u2013145.<\/p>\n\n\n\n

Vulpe, Radu. 1940. \u201eHache de bronze du type de Scutari decouverte en Moldavie\u201c. U: Serta Hoffilleriana \/ Hoffillerov zbornik: nau\u010dni radovi pove\u0107eni Viktoru Hoffilleru o 60 godi\u0161njici njegova \u017eivota<\/em>. Zagreb: Zaklada tiskare Narodnih novina, 39\u201342.<\/p>\n\n\n\n

Vulpe, Radu. 1960. \u201eEdhe nj\u00ebher\u00eb mbisopatat e bronzit \u00eflire-adriatik\u00e9\u201c. Busht<\/em> 14: 165\u2013187.<\/p>\n\n\n\n

\u017deravica, Zdenko. 1993. \u00c4xte und Beileaus Dalmatien und anderen Teilen Kroatiens, Montenegro, Bosnien und Herzegowina<\/em>. Stuttgart: Franz Steiner.<\/p>\n\n\n\n

LOST IN TRANSLATIONS: <\/em><\/strong>AXES OF THE ALBANIAN-MONTENEGRIN TYPE FROM KUFIN<\/strong><\/h2>\n\n\n\n

Abstract:<\/em> The article offers a detailed study of particular bronze axes of the Albanian-Montenegrin type discovered, presumably, during the seven decades of the 19th<\/sup> century in the historical border area between the Austrian Monarchy, Principality of Montenegro and the Ottoman Empire. From the perspective of the history of archaeological science, the research history of these axes is presented chronologically, from the first publications in the 19th<\/sup> century to contemporary interpretations and the application of archaeometallurgical analyses. All these axes are kept in various European museums and have often been misclassified and terminologically imprecisely defined in the course of research. Various designations such as Albanian-Dalmatian or South Adriatic type did not fully correspond to their actual topographical and cultural origin, while numerous place names of potential sites caused confusion in the scientific narrative. Consequently, the study confirms the previously proposed term Albanian-Montenegrin type as a more accurate designation reflecting their spatial distribution, with the area of Kufin identified as the more precise site of discovery. As all axes of this type are unfinished and show no clear traces of use, they are considered non-functional. They are observed as ritual or status objects, possibly with a role in pre-monetary exchange. Apart from individual finds, they are more frequently found in hoards, suggesting a specific cultural and ideological practise of depositing such objects, which was common in the southern Adriatic during the Late Bronze Age (12th<\/sup>\u201310th<\/sup> century BCE). In order to interpret these axes as clearly as possible, the authors rely on archaeological and historical sources, archival documentation, and analyses. They conclude that these axes are part of a regional phenomenon of the southern Adriatic and its hinterland, emphasise their symbolic and cultural significance in the society of the time and underline the importance of archaeometallurgical research that could further clarify their manufacture and the origin of the raw materials.<\/p>\n\n\n\n

Keywords<\/em>: Kufin, Kastel Lastva (Petrovac na Moru), Spi\u010d, Sutomore, Late Bronze Age, Albanian-Montenegrin type axes, object biography, archival research, toponymy, attribution<\/p>\n\n\n\n

ENDNOTES<\/h3>\n\n\n\n

[1] martina.blecic.kavur@upr.si.<\/p>\n\n\n\n

[2] dusan.medin@gmail.com.<\/p>\n\n\n\n

SEPARAT RADA <\/h3>\n\n\n\n

Separat ovog rada (pdf), objavljenog u drugom broju \u010dasopisa Konteksti kulture: studije iz humanistike i umjetnosti<\/em> (2024), mo\u017eete preuzeti klinom na ovaj link<\/a>.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Martina Ble\u010di\u0107 Kavur [1]Univerza na PrimorskemFakulteta za humanisti\u010dne \u0161tudijeKoper, Slovenija Du\u0161an Medin [2]Univerzitet Donja GoricaFakultet za kulturu i turizamPodgorica, Crna Gora Sa\u017eetak: U \u010dlanku se detaljno razmatraju osobite bron\u010dane sjekire albano-crnogorskog tipa, na\u0111ene, najvjerojatnije tijekom sedmdesetih godina 19. stolje\u0107a na nekada\u0161njoj povijesnoj trome\u0111i izme\u0111u Austrougarske Monarhije, Kne\u017eevine Crne Gore i Osmanskog Carstva. Iz aspekta povijesti […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1613,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-1279","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-radovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1279","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1279"}],"version-history":[{"count":11,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1279\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1638,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1279\/revisions\/1638"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1613"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1279"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1279"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1279"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}