{"id":1284,"date":"2025-08-12T17:16:00","date_gmt":"2025-08-12T17:16:00","guid":{"rendered":"https:\/\/kontekstikulture.me\/?p=1284"},"modified":"2026-02-09T10:28:14","modified_gmt":"2026-02-09T10:28:14","slug":"zrinka-mileusnic-materijalna-kultura-kao-zrcalo-medukulturnosti-xvi-vijeka","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/2025\/08\/12\/zrinka-mileusnic-materijalna-kultura-kao-zrcalo-medukulturnosti-xvi-vijeka\/","title":{"rendered":"Zrinka Mileusni\u0107 | Materijalna kultura kao zrcalo me\u0111ukulturnosti XVI vijeka"},"content":{"rendered":"\n

Zrinka Mileusni\u0107 <\/strong>[1]
Univerza na Primorskem <\/em>
Fakulteta za humanisti\u010dne \u0161tudije<\/em>
Koper, Slovenija<\/em><\/p>\n\n\n\n

Sa\u017eetak: <\/em>U radu donosimo prikaz jednog metalnog nalaza sa potopljenog broda kod Gnali\u0107a u Hrvatskoj. Radi se o dijelu brodske opreme za svakida\u0161nju upotrebu, o metalnoj prijenosnoj pe\u0107i. Na pe\u0107i je ugraviran natpis koji je od samog otkri\u0107a ukazivao na mogu\u0107nost druga\u010dije interpretacije od prvobitne \u2013 da se ne radi o mleta\u010dkom trgova\u010dkom brodu s mleta\u010dkom posadom, ve\u0107 o posadi koja je razumjela osmansko pismo, a i osmanske simbole. \u010citanjem urezanog natpisa i novijim rezultatima arhivskih istra\u017eivanja ta ideja je potvr\u0111ena. Tako samo na temelju jednog predmeta i natpisa na njemu imamo osnova za prikaz multikulturnosti i dru\u0161tvene dinamike Sredozemlja XVI vijeka, koje se ocrtavaju i u nalazima s potopljenog broda o kojem je ovdje rije\u010d.<\/p>\n\n\n\n

Klju\u010dne rije\u010di<\/em>: materijalna kultura, prijenosna pe\u0107, natpis, tugra, brodolom, XVI stolje\u0107e<\/p>\n\n\n\n

UVOD<\/h3>\n\n\n\n

Brodolomi su op\u0107enito doga\u0111aji kojima pripisujemo negativne konotacije zbog posljedica koje \u010desto uklju\u010duju prirodne nepogode, uzrokuju materijalnu i gospodarsku \u0161tetu, a ponekad i odnose ljudske \u017eivote. Za razliku od tog op\u0107eg dojma, u arheologiji nalaze ostataka brodoloma smatramo izuzetno vrijednim nalazima, jer iz njih mo\u017eemo i\u0161\u010ditati brojne informacije koje nam poma\u017eu razumjeti vrijeme u kojem je neki brod potonuo. Ovisno o tipu broda, nivou o\u010duvanosti same brodske konstrukcije, kao i njegovom sadr\u017eaju, tj. predmetima koji su se u njemu nalazili, mo\u017eemo do\u0107i do dragocjenih informacija, a ono \u0161to je pri tome najva\u017enije istaknuti jest da se radi o kronolo\u0161ki zatvorenim cjelinama, koje se \u010desto uspore\u0111uju s vremenskim kapsulama. Ukoliko materijalne ostatke brodoloma mo\u017eemo povezati i s drugim izvorima, prije svega arhivskim, onda su njihova vrijednost i interpretacijski potencijal jo\u0161 ve\u0107i, jer analize podatak iz razli\u010ditih izvora omogu\u0107uju njihovu integraciju, a posljedi\u010dno i cjelovitiju, to\u010dniju i objektivniju rekonstrukciju pro\u0161losti.<\/p>\n\n\n\n

U ovome radu predstavljamo ostatke brodoloma iz XVI vijeka koji su prona\u0111eni kod oto\u010di\u0107a Gnali\u0107a u Pa\u0161manskom kanalu, nedaleko od dana\u0161njeg Biograda na Moru u Hrvatskoj. To\u010dnije, fokus \u0107emo usmjeriti na jedan nalaz koji je pripadao brodskom inventaru, te su ga koristili \u010dlanovi posade, najvjerojatnije kapetan ili vlasnik broda. Radi se o metalnom predmetu, prijenosnoj pe\u0107i, koja sama po sebi ne predstavlja poseban i neobi\u010dan nalaz. Me\u0111utim, prilikom dokumentiranja primijetili smo urezan natpis koji je otvorio mnoga pitanja, prije svega o pripadnosti broda i sastavu njegove posade, te je na taj na\u010din posijao zrno sumnje u prvobitnu interpretaciju da se radi o venecijanskom trgova\u010dkom brodu. Kasnija interdisciplinarna istra\u017eivanja su tu sumnju i potvrdila, te razotkrila mnoge podatke koji kroz pri\u010du o tom brodu, od njegovog nastanka do nesretnog zavr\u0161etka, posredno svjedo\u010de o dinami\u010dnom \u017eivotu ranonovovjekovnog Sredozemlja, a isto tako i o njegovoj multikulturnoj dimenziji. Prije nego \u0161to se posvetimo analizi izabranog predmeta i natpisa, navesti \u0107emo osnovne podatke o istra\u017eivanju brodoloma i potonulog broda, kao i kratki pregled sa\u010duvanih predmeta. Nakon toga slijedi analiza, te na kraju interpretacija integrirana s rezultatima novijih istra\u017eivanja. <\/p>\n\n\n\n

VI\u0160E PUTA \u201eOTKRIVAN\u201c BROD<\/h3>\n\n\n\n

Brod o kojemu je rije\u010d vi\u0161e puta je bio \u201eotkrivan\u201c. Prvi puta krajem 60-ih godina XX vijeka, to\u010dnije 1967. godine, kada je organizirana velika akcija njegovog spa\u0161avanja i va\u0111enja predmeta pomo\u0107u tada\u0161nje vojske i razli\u010ditih stru\u010dnih institucija i fakulteta (Vrulje 1970; Gnali\u0107 2013; Radi\u0107 Rossi & Nicolardi 2019). Nalazi su bili pohranjeni u muzeju u Biogradu, ne\u0161to je poslato na restauraciju i tada su, nakon brojnih prvih objava (Gasparetto 1973; Gasparetto 1976; Gasparetto 1977; Glu\u0161\u010devi\u0107 1994; Juraga 1981; Petricioli 1970, 1974, 1981), potopljeni brod i njegov teret ponovo pali u zaborav. <\/p>\n\n\n\n

Ne\u0161to novih podataka dobili smo sa istra\u017eivanjima 90-ih godina, kada su pod vodstvom Zdenka Brusi\u0107a izvo\u0111ena nova podvodna istra\u017eivanja i izva\u0111eni novi predmeti koji su bili i objavljeni (Brusi\u0107 1996; Brusi\u0107 2001). <\/p>\n\n\n\n

Nakon toga je slijedilo ponovno \u201eotkri\u0107e\u201c 2002. godine, u okviru me\u0111unarodnog projekta Ba\u0161tina Serenissime<\/em>, koji je vodila ekipa sa Sveu\u010dili\u0161ta Primorska u Kopru, sa profesorom Mitjom Gu\u0161tinom na \u010delu. U okviru projekta napravili smo temeljitu fotodokumentaciju, katalog na hrvatskom i engleskom jeziku, te objavili niz priloga (Beltrame 2006; Bo\u017euli\u0107 2003; Bo\u017euli\u0107 & Gu\u0161tin 2010; Davanzo Poli 2006; Lazar & Willmott 2006; Mileusni\u0107 2004; Mileusni\u0107 2010). <\/p>\n\n\n\n

Najve\u0107i pomak u istra\u017eivanjima ozna\u010dio je interdisciplinarni projekt pod vodstvom Irene Radi\u0107 Rossi sa Sveu\u010dili\u0161ta u Zadru, zapo\u010det 2012. godine. Rezultati tog projekta su zaista brojni iz vidika tipa istra\u017eivanja, metodologije, publikacija, te mno\u0161tva novih podataka o ovom potonulom brodu (Radi\u0107 Rossi 2012; Radi\u0107 Rossi & Castro 2012; Gnali\u0107 2013; Radi\u0107 Rossi i Nicolardi 2019).<\/p>\n\n\n\n

BROD I TERET<\/h3>\n\n\n\n

Ono \u0161to nas je fasciniralo prilikom prve posjete Biogradskom muzeju bilo je bogatstvo i raznolikost nalaza, koje \u0107u ukratko predstaviti u nastavku. <\/p>\n\n\n\n

Prona\u0111eni su ostaci oru\u017eja, prije svega topova, me\u0111u kojima je najva\u017eniji jedan primjerak s upisanom godinom 1583, \u0161to je i godina u kojoj se brod, prema podacima iz pisanih izvora, i potopio. Osim toga su na topu i inicijali ZA (Sl. 1), koji upu\u0107uju na proizvo\u0111a\u010da topova iz Venecije. Ve\u0107 kod tog nalaza se postavlja pitanje za\u0161to je trgova\u010dki brod bio naoru\u017ean? <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Sa\u010duvani su i brojni nalazi razli\u010ditih materijala, prije svega sirovina, kao i njihova originalna drvena ambala\u017ea. Sva ta drvena ambala\u017ea u kojoj su se nalazili predmeti odli\u010dno je sa\u010duvana, a uz to su na njoj urezani i znakovi kojima se ozna\u010davala trgova\u010dka roba koja se ukrcavala na trgova\u010dke brodove i putovala na razli\u010dita odredi\u0161ta (Sl. 2). Sirovina je bila prera\u0111ena u oblike, primjerene za transport i trgovinu, kao na primjer olovo u obliku manjih \u010dunjeva, metal prera\u0111en u \u0161ipke, limove i \u017eicu razli\u010ditih dimenzija (Sl. 3 i 4). <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Prona\u0111eni su i veliki \u010dunjevi cinobera, koji je bio sekundarni proizvod prilikom rudarenja \u017eive, pa mo\u017eemo pretpostaviti da se radi o cinoberu iz rudnika u Idriji. Taj rudnik je snabdijevao Veneciju \u017eivom za proizvodnju razli\u010ditih predmeta, izme\u0111u ostalog i ogledala. <\/p>\n\n\n\n

Ono \u0161to se isti\u010de me\u0111u nalazima jeste velika \u017eeljezna \u0161krinja u kojoj su se nalazile bijele krojene ko\u0161ulje (Sl. 5), koje su prilikom prvog otkrivanja i va\u0111enja nalaza odmah poslate na restauraciju u \u0161vicarske laboratorije. Pored ko\u0161ulja, u \u0161krinji su bile i vunene beretke, tipi\u010dne za XVI vijek i u obliku koji \u010desto vidimo na razli\u010ditim ikonografskim izvorima iz tog doba. Naravno, svi nalazi bili su obilje\u017eeni trgova\u010dkim plombama s razli\u010ditim oznakama. Najimpresivniji nalaz iz tog konteksta je velika bala nekrojenog tekstila, \u0161to je jedinstveni nalaz (Sl. 6). Nekrojeni damast je ukra\u0161en uzorkom kakvog mo\u017eemo na\u0107i na slikama i odje\u0107i pripadnika najvi\u0161ih slojeva, a prvenstveno onih iz Venecije. Dakle, radi se o \u017eeljeznoj \u0161krinji u kojoj se nalazio poseban teret jednog trgovca, namijenjen za posebnog kupca. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Osim toga je prona\u0111eno i puno ostataka stakla venecijanske proizvodnje (Sl. 7). Me\u0111u staklenim predmetima je najve\u0107i broj staklenih \u010da\u0161a, pored staklenih bo\u010dica, perlica, ali i nekoliko staklenih predmeta netipi\u010dnih za venecijansku proizvodnju i isto\u010dnja\u010dkih karakteristika. Kasnijim analizama je utvr\u0111eno da se radi o venecijanskoj izradi, ali da su to vjerojatno bili predmeti naru\u010deni od kupca koji je bio naviknut ili je preferirao drugu estetiku i druga\u010dije oblike. Dio nalaza su i ogledala, napravljena od stakla premazanog \u017eivom i ostaci prozorskih stakala s ravnom ili reljefno ukra\u0161enom povr\u0161inom (Sl. 8). <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

U teretu su prona\u0111eni i razli\u010diti svije\u0107njaci proizvedeni na prostoru dana\u0161nje Njema\u010dke. Za transport su bili rastavljeni, ali su kvalitetno izra\u0111eni i dobro sa\u010duvani, pa ih je i nakon 500 godina koje su proveli u moru bilo mogu\u0107e ponovo sastaviti i rekonstruirati. Prona\u0111en je i niz manjih predmeta (Sl. 9). U kompletima pribora za \u0161ivanje na\u0161li su se naprsci, igle i pribada\u010de. Prona\u0111ene su kutije s nao\u010dalama s ko\u017enim okvirima i, na\u017ealost, uni\u0161tenim staklima, kao i zapakirani kompleti britvica i \u0161kare s \u010detvrtastim i trokutastim zavr\u0161ecima, koji su slu\u017eili za ga\u0161enje svije\u0107a, a mogli su se koristiti i kao frizerski alat za kovr\u010danje kose. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Bogatstvo i raznolikost predmeta su nakon prvog otkri\u0107a upu\u0107ivali na ideju da se radi o mleta\u010dkom trgova\u010dkom brodu. Prona\u0111eni su bili i dokumenti koji su pomogli identificirati brod s imenom Gagliana<\/em> ili Gagiana<\/em>, te su potvrdili da se potopio 1583. godine. Nakon prve istra\u017eiva\u010dke kampanje objavljene su i razli\u010dite publikacije, pa se prilikom na\u0161eg \u201eponovnog otkri\u0107a\u201c 2004. \u010dinilo da o brodu ve\u0107 sve znamo: potopljeni brod je bio venecijanski trgova\u010dki brod, prona\u0111eni su njegovi oprema i teret, kao i ve\u0107 spomenuti dokumenti, u kojima se pominjao brod i njegovo potapanje. Znalo se da je uzrok potapanja bilo lo\u0161e vrijeme, pa smo pretpostavljali da je jedino \u0161to nedostaje bolja promocija tog dragocjenog pronalaska. Zato smo u okviru projekta sve predmete iz muzeja fotografirali i napravili kataloge koje smo poklonili muzeju na kori\u0161tenje za potrebe promocije.<\/p>\n\n\n\n

NEOBI\u010cAN DIO BRODSKOG INVENTARA<\/h3>\n\n\n\n

Prilikom fotografiranja imali smo mogu\u0107nost svaki predmet detaljno pregledati. Me\u0111u onima za svakodnevnu upotrebu na brodu, kao \u0161to su metalne tave za kuhanje, nalazio se i predmet u obliku duboke zdjele, koji smo identificirali kao prijenosnu pe\u0107. Oblikom je istupao iz konteksta venecijanskog broda, s obzirom na to da se radi o predmetu koji je prisutan u isto\u010dnim ili osmanskim kontekstima, a spominje se kao mangal<\/em>. Kako je rije\u010d o prijenosnoj pe\u0107i, koja je korisna na brodu, a posebno iz prakti\u010dnog vidika i opasnosti kori\u0161tenja vatre unutar drvenog broda, pretpostavili smo da je brod \u010desto plovio na istok, gdje je posada nabavila pe\u0107. Me\u0111utim, ono \u0161to je dodatno zaokupilo na\u0161u pa\u017enju bila je gravura na vanjskoj stijenki (Sl. 10). Na prvi pogled je bilo mogu\u0107e zaklju\u010diti da se radi o tipi\u010dnoj vrsti osmanskog natpisa, zapisanoj u karakteristi\u010dnom obliku tugre. <\/em><\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Tugra je kaligrafski formalni sultanov potpis, ne\u0161to kao pe\u010dat, oblikovan poput formule sastavljene od nekoliko karakteristi\u010dnih elemenata. Vanjska stijenka prijenosne pe\u0107i je za takav znak poprili\u010dno nekonvencionalno mjesto. Taj pronalazak je otvorio nova pitanja: \u0160to na mleta\u010dkom brodu, na jednom obi\u010dnom predmetu za svakodnevnu upotrebu, radi takav potpis? S obzirom na to da su tugre bile personalizirane i oblikovale su se za svakog sultana prilikom njegovog stupanja na vlast, pitali smo se \u0161to je to\u010dno u toj tugri napisano i je li posada koja se nalazila na brodu znala i\u0161\u010ditati tu gravuru, te je li razumjela njenu simboliku? Naime, tugra ima u svom osnovnom obliku vi\u0161e simboli\u010dkih elemenata (Sl. 11). Ve\u0107i jajoliki krugovi (tur. Beyze<\/em>) predstavljaju Sredozemlje i njegove dijelove, a rep koji izlazi iz potpisa (Han\u00e7er<\/em>) ma\u010d kao simbol mo\u0107i. Vertikalno postavljene crte su jarboli (Tu\u011f<\/em>) i simboliziraju nezavisnost. Na njima se vijore zastave u obliku slova S (Z\u00fclfe<\/em>), koje predstavljaju vjetar koji pu\u0161e s istoka prema zapadu, u smjeru \u0161irenja Osmanskog Carstva. Unutar tih elemenata nalazi se zapis imena sultana kojem pripada tugra (Sere<\/em>). U cijelom potpisu i svim njegovim dijelovima prisutna je jaka simbolika osmanskih vladara koji se takvim potpisom i ikonografijom prikazuju kao vladari Sredozemlja ili oni koji ga osvajaju s istoka. Zbog toga se mo\u017eemo pitati \u0161to radi takav natpis na inventaru mleta\u010dkog trgova\u010dkog broda? Razvoj oblika tugre mo\u017eemo pratiti od prve tugre Orhana I iz XIV vijeka, a tugra s potopljenog broda kod Gnali\u0107a oblikom pripada kasnijim tugrama i odgovara oblicima koji se koriste u XVI vijeku. <\/p>\n\n\n\n

Da bismo razumjeli \u0161iri kontekst, a i poku\u0161ali interpretirati graviranu tu gru na pe\u0107i, bilo je potrebno pro\u010ditati napisano ime. Za pomo\u0107 smo se obratili kolegama koji znaju \u010ditati osmanski turski. Me\u0111utim, zbog plitko urezane gravure poku\u0161aji \u010ditanja s fotografija bili su djelomi\u010dno uspje\u0161ni i cijeli proces ra\u0161\u010ditavanja je trajao skoro jedno desetlje\u0107e. Prva koja je uspjela pro\u010ditati dio natpisa bila je kolegica Dragica \u017divkova iz Skoplja, koja je uspjela pro\u010ditati rije\u010d \u201ekapetan\u201c. Prilikom \u010ditanja je upozorila i na to da se radi o obi\u010dnom stilu pisanja, koji se koristio u svakodnevnom \u017eivotu, a ne u formalnim dokumentima, u koju kategoriju spadaju tugre. Iz tih podataka mo\u017eemo pretpostaviti da je natpis bio razumljiv i pismenim pripadnicima dru\u0161tva izvan visokih krugova, a vjerojatno je netko iz tog kruga bio i autor gravure. Na osnovu tog \u010ditanja i spomena kapetana pretpostavili smo da je vrlo vjerojatno obja\u0161njenje da su \u010dlanovi posade broda ili dio njih, kao i kapetan broda, razumjeli natpis, pismo i simboliku tugre. U to vrijeme smo pretpostavljali da se mo\u017eda radi o \u201e\u0161ali\u201c posade, koja je svom kapetanu iz po\u0161tovanja na pe\u0107 urezala ime u obliku tugre, dakle iskazala po\u0161tovanje jednako onom koje se iskazivalo prema sultanu. Pretpostavka da je kapetan bio dio ove interpretacije temeljila se na tome \u0161to je na brodovima upotreba vatre bila ograni\u010dena na podru\u010djima za kuhanje, a grijanje nije bilo omogu\u0107eno u svim dijelovima broda ve\u0107 u prostorima u kojima se nalazio kapetan. Zato smo pretpostavili da se pe\u0107 koristila u kapetanovoj kabini. Iako smo uzeli u obzir \u010dinjenicu da bi se trebalo raditi o mleta\u010dkom trgova\u010dkom brodu, jo\u0161 uvijek je bilo prili\u010dno nejasno za\u0161to se na brodu nalazio predmet koji ukazuje na posadu, ili makar kapetana, koja razumije i zna koristiti osmansko pismo, a jo\u0161 je neobi\u010dnije to da su koristili ba\u0161 znak koji svojom simbolikom promovira osmansku nadmo\u0107 i vlast u Sredozemlju. Nakon tog \u010ditanja, 2017. godine je kolega Mehmet T\u00fct\u00fcnc\u00fc sa sveu\u010dili\u0161ta u Rotterdamu poku\u0161ao pro\u010ditati natpis, ali je i on uspio razaznati samo rije\u010d \u201ekapetan\u201c, dok je preostali dio natpisa i dalje bio ne\u010ditak. <\/p>\n\n\n\n

Kona\u010dno, 2019. godine kolegica Merima Grab\u010danovi\u0107 sa Univerziteta u Tuzli manipulacijom fotografije, u smislu pove\u0107avanja kontrasta, uspijeva pro\u010ditati i ve\u0107 poznati dio natpisa i preostali dio (Sl. 11). U tugri je obi\u010dnim pismom, koje je bilo u svakodnevnoj upotrebi, zapisano \u201ekapetanov dar\u201c, a pored toga i ime, koje je uspjela pro\u010ditati, a to je \u201eAli\u201c. Dakle, nakon ovog \u010ditanja, pitamo se \u0161to to zna\u010di? Tko je Ali? Tko je kapetan? <\/p>\n\n\n\n

NOVI PODACI I NOVA INTERPRETACIJA<\/h3>\n\n\n\n

U me\u0111uvremenu, do\u0161li smo do novih podataka. U okviru interdisciplinarnog projekta koji smo ranije spomenuli otkriveno je puno novih podataka, koji su u isto vrijeme kada smo kona\u010dno do\u0161li do pomaka u \u010ditanju natpisa bili objavljeni u publikaciji autorica Irene Radi\u0107 Rossi i Mariangele Nicolardi s naslovom \u201eBrodolom kod Gnali\u0107a. Ogledalo renesansnog svijeta\u201c (2019), prema kojoj preuzimamo i osnovne podatke u nastavku. Tako su istovremeno bili poznati podaci \u010ditanja natpisa i rezultati vi\u0161egodi\u0161njih terenskih istra\u017eivanja i istra\u017eivanja arhivskih dokumenata objavljenih u novoj publikaciji, pa su se ponudile i nove mogu\u0107nosti za poku\u0161aj interpretacije i razumijevanja natpisa u kontekstu potopljenog broda. <\/p>\n\n\n\n

\u0160to je novo otkriveno u suvremenim istra\u017eivanjima? U okviru novih podvodnih terenskih istra\u017eivanja i mjerenja zaklju\u010deno je da je orijentacija potopljenog broda bila druga\u010dija od njene interpretacije nakon prve istra\u017eiva\u010dke kampanje. Otkriveni su i novi podaci u vezi sa sadr\u017eajem tereta, a prilikom ronila\u010dkih akcija prona\u0111eni su i novi ostaci tereta i brodskog inventara. Na osnovu podataka iz arhivskih dokumenata saznalo se da su prozorska stakla bila naru\u010dena za sultana Murata III, koji je vladao u razdoblju od 1574. do 1595. godine, dakle u vrijeme kada se brod potopio. A dragocjeni darovi, bogati predmeti, bili su darovi mleta\u010dkog senata, namijenjeni sultanovoj majci, N\u016br B\u0101n\u016b. <\/p>\n\n\n\n

Pored toga, prona\u0111eni su i popisi spa\u0161enog tereta. Naime, iz pro\u010ditanih dokumenata smo saznali da je nakon potapanja broda organizirana akcija spa\u0161avanja kako bi se izvadilo i spasilo \u0161to vi\u0161e tereta, a osiguravaju\u0107e dru\u0161tvo isplatilo \u0161to manji iznos odtete trgovcima koji su upravo zbog za\u0161tite tereta sklapali osiguranja prije njegovog ukrcavanja na trgova\u010dke brodove. Ako je organizirana akcija spa\u0161avanja tereta, a opseg predmeta koji su prona\u0111eni podvodnim istra\u017eivanjima bio tako raznolik i opse\u017ean, moramo se pitati \u0161to su u toj akciji uop\u0107e spasili? Arhivska istra\u017eivanja su pokazala da je akcija spa\u0161avanja vjerojatno bila zaustavljena nakon \u0161to su prona\u0161li najvrjedniji dio tereta, kutiju s dijamantima.<\/p>\n\n\n\n

Kroz sva ta nova istra\u017eivanja otkriveno je da je \u017eivotni vijek broda bio od 1567\/1569. do 1583. godine. Te prve godine 1567. po\u010dinje izgradnja broda u Veneciji. To je projekt koji pokre\u0107u tri mladi\u0107a, jer je posjedovanje trgova\u010dkog broda omogu\u0107avalo unosan posao s velikom zaradom. Ta tri mladi\u0107a, investitora, bili su Benedetto da Lezze, Lazzaro Mocenigo i Piero Bassadonna. Brod odmah nakon izgradnje (1569) preuzima vojska za svoje potrebe. To nam mo\u017ee djelomi\u010dno poslu\u017eiti kao obja\u0161njenje za\u0161to je na brodu bilo topovsko naoru\u017eanje. Naime, u periodu od 1570. do 1573. godine vode se mleta\u010dko-osmanski ratovi, pa brod slu\u017ei kao transportni i logisti\u010dki brod za prijevoz namirnica i ostalog za potrebe mleta\u010dke vojske na terenu. <\/p>\n\n\n\n

Zanimljivo je da od 1571. taj brod \u201enestaje\u201c iz mleta\u010dkih arhiva, to\u010dnije, do 1581. godine se ni u jednom dokumentu vi\u0161e ne spominje. Naravno, pitamo se za\u0161to, a i \u0161to se s brodom doga\u0111alo u tom desetogodi\u0161njem periodu? Znamo jedino da je ve\u0107 na po\u010detku, 1571. godine, kod albanske obale brod napala, o\u0161tetila i zarobila osoba koja se u izvorima spominje pod razli\u010ditim imenima. U onim ranijim pominje se kao Occhiali ili Givoani Dionigi Galeni, a kasnije pod imenima Ulu\u00e7 Ali ili Kili\u00e7 Ali Pa\u015fa. Radi se o admiralu osmanske flote od 1571. do 1587, koji je vjerojatno zauzeo i imao ovaj brod u svojem vlasni\u0161tvu. Ina\u010de, on je porijeklom bio s Kalabrije i kroz \u017eivot je pre\u0161ao veliki put od obi\u010dnog seljaka, zarobljenika pirata, pirata i na kraju osmanskog admirala. \u017divio je u visokim krugovima osmanskog dru\u0161tva i 1581. godine brod prodaje osobi koja se zove Odoardo da Gagliano, iznimno uspje\u0161nom trgovcu. Tada brod dobiva ime prema kojem ga poznajemo od otkri\u0107a u pisanim izvorima koji su spominjali nesre\u0107u i njegov nesretan kraj. <\/p>\n\n\n\n

Novi vlasnik koristi brod kao trgova\u010dki brod do njegovog potonu\u0107a. Va\u017ean podatak koji otkrivaju arhivski dokumenti je i taj da Ododardo da Gagliano nije bio Mle\u010danin. \u017divio je u Istanbulu, u osmanskom okru\u017eenju, gdje je zauzimao vrlo visoke funkcije me\u0111u sredozemnim trgovcima, a i sam je bio u tom poslu vrlo uspje\u0161an. Porijeklom je bio iz poznate trgova\u010dke obitelji (Luca 2020: 79\u201282). Svoj izniman trgova\u010dki uspjeh je vjerojatno gradio i na sposobnosti prilago\u0111avanja, pa je tako mijenjao i pripadnost, ovisno o potrebama i identificirao se kao Mle\u010danin, kada mu je to koristilo. Brod je kupio da bi na neki na\u010din zavarao trgovce \u010diju je robu prevozio. Prema pomorskom pravu XVI vijeka mleta\u010dki trgova\u010dki brodovi su bili dobro osigurani i garantirali su siguran transport tereta. Me\u0111utim, arhivska istra\u017eivanja su potvrdila da nije bio zaveden u registrima mleta\u010dkih brodova. S obzirom na to da je brod bio naru\u010den i napravljen u Veneciji, novi je vlasnik poku\u0161ao kod trgovaca ostaviti dojam da \u0107e njihova roba na tom brodu biti sigurna, iako se nije radilo o venecijanskom brodu. <\/p>\n\n\n\n

Dakle, pitanje te male pe\u0107i i na njoj ugraviranog natpisa u obliku tugre je mo\u017eda ve\u0107 na po\u010detku davalo indiciju da je 1581, prilikom trgova\u010dke transakcije, kada biv\u0161i vlasnik koji tada nosi ime Ali i posjeduje brod od 1571. do 1581, uz prodaju novom vlasniku Odoardu da Gaglianu poklanja i tu pe\u0107 s urezanim natpisom. Velika je vjerojatnost da su se dobro poznavali, s obzirom na to da su obojica pripadali istanbulskim visokim krugovima. <\/p>\n\n\n\n

Na kraju se pitamo koju nam poruku \u0161alje cijela ova pri\u010da? Ona, djelomi\u010dno, kroz preplet dinami\u010dne i raznolike sudbine i \u017eivotnog puta broda i njegovih vlasnika do\u010darava dru\u0161tvenu dinamiku i me\u0111ukulturni karakter sredozemnog svijeta XVI stolje\u0107a. Pored toga, upozorava i na va\u017enost interdisciplinarnih istra\u017eiva\u010dkih pristupa, koji svakako uzimaju u obzir sve raspolo\u017eive izvore, materijalne i pisane, bez obzira na to kako mali i nebitni nam se \u010dinili na prvi pogled, jer mogu dati veliki doprinos ili nas pravilno usmjeriti u istra\u017eivanju me\u0111ukulturnog svijeta Sredozemlja u pro\u0161losti.<\/p>\n\n\n\n

BIBLIOGRAFIJA<\/h3>\n\n\n\n

Beltrame, Carlo. 2006. \u201eOsservazioni preliminari sullo scafo e l\u2019equipaggiamento della nave di Gnali\u0107\u201c. The Heritage of Serenissima, Annales Mediterranea<\/em>. Koper: Zalo\u017eba Annales, 93\u201295.<\/p>\n\n\n\n

Bo\u017euli\u0107, Gorka. 2003. \u201eTeret potopljenog broda iz XVI. stolje\u0107a\u201c. Vila Velebita: \u010dasopis Hrvatske pomorske stra\u017ee<\/em> 4\u20135: 61\u201266.<\/p>\n\n\n\n

Bo\u017euli\u0107, Gorka & Mitja Gu\u0161tin. 2010. \u201eLa nave veneziana affondata al largo della Dalmata presso l\u2019 isola di Gnali\u0107 (Biograd)\u201c. L\u2019 avventura del vetro dal Rinascimento al Novecento tra Venezia e mondi lontani<\/em>. Katalog izlo\u017ebe. Trento: Museo Castello dei Buonconsiglio.<\/p>\n\n\n\n

Brusi\u0107, Zdenko. 1996. Pomorska arheolo\u0161ka istra\u017eivanja kod oto\u010di\u0107a Gnali\u0107a<\/em>. Biograd na Moru: Muzej Biograd na Moru.<\/p>\n\n\n\n

Brusi\u0107, Zdenko. 2001. \u201eBlago \u0161ibenskog podmorja. U: Brusi\u0107, Zdenko, Juri\u0161i\u0107, Marijo i \u017deljko Krn\u010devi\u0107. Blago \u0161ibenskog podmorja<\/em>. \u0160ibenik: \u017dupanijski muzej, 17\u201246.<\/p>\n\n\n\n

Davanzo Polli, D. 2006. \u201eI reperti tessili di Gnali\u0107\u201c. The Heritage of Serenissima<\/em>. Koper: Zalo\u017eba Annales, 98\u201299.<\/p>\n\n\n\n

Filep, Ana, Jurdana, Ela i Ankica Pand\u017ei\u010d (ur.). 2013. Gnali\u0107. Blago potonulog broda iz 16. stolje\u0107a<\/em>. Zagreb: Hrvatski povijesni muzej.<\/p>\n\n\n\n

Gasparetto, Astone. 1973. \u201eThe Gnali\u0107 wreck: Identification of the ship\u201c. Journal of Glass Studies<\/em> 15: 79\u201284.<\/p>\n\n\n\n

Gasparetto, Astone. 1977. \u201eIdentifikacija potopljenog broda kod Gnali\u0107a\u201c. Zadarska revija <\/em>3\u20134: 381\u2012386.<\/p>\n\n\n\n

Gasparetto, Astone. 1976. \u201eVetri veneziani da un naufragio in Dalmazia e da documenti dell\u2019ultimo Cinquecento\u201c. Studi veneziani<\/em> XVII\u2012XVIII: 411\u2012466.<\/p>\n\n\n\n

Glu\u0161\u010devi\u0107, Smiljan. 1994. \u201eBrodolomi na Jadranu u antici i srednjem vijeku\u201c. Adrias: zbornik Zavoda za znanstveni i umjetni\u010dki rad HAZU u Splitu <\/em>4\u20125: 13\u201232.<\/p>\n\n\n\n

Juraga, Branka. 1981. \u201eNakit s galije kod oto\u010di\u0107a Gnali\u0107a s konca 16. st.\u201c. Nakit na tlu Sjeverne Dalmacije od prapovijesti do danas<\/em>. Zadar: Narodni muzej Zadar, 69\u201271.<\/p>\n\n\n\n

Lazar, Irena, Hugh Willmott. 2006. The Glass from the Gnali\u0107 Wreck<\/em>. Koper: Zalo\u017eba Annales.<\/p>\n\n\n\n

Luca, Christian. 2020. \u201eThree Families (Galante, Panzani, and Gagliano\/da Gagliano) of Levantine Merchants from Constantinople in the Late Sixteenth Century International Maritime Trade in North\u2013Western Black Sea and Lower Danube Areas\u201c. Transylvanian Review<\/em> XXIX (1): 75\u201286.<\/p>\n\n\n\n

Mileusni\u0107, Zrinka. 2010. \u201eIl carico della nave affondata presso Gnali\u0107\u201c. L\u2019 avventura del vetro dal Rinascimento al Novecento tra Venezia e mondi lontani<\/em>. Trento: Museo Castello dei Buonconsiglio, 99\u2012101.<\/p>\n\n\n\n

Petricioli, Sofija. 1970. \u201eNjema\u010dki renesansni svije\u0107njaci na Jadranu\u201c. Peristil: zbornik radova za povijest umjetnosti <\/em>12\u201313: 107\u2012112.<\/p>\n\n\n\n

Petricioli, Sofija. 1974. \u201eKulturno-historijsko zna\u010denje hidroarheolo\u0161kog nalaza kod Gnali\u0107a\u201c. Zadarsko oto\u010dje: zbornik<\/em>. Zadar: Narodni muzej u Zadru, 71\u201278.<\/p>\n\n\n\n

Petricioli, Sofija. 1981. \u201eDeset godina rada na hidroarheolo\u0161kom nalazu kod Gnali\u0107a\u201c. Godi\u0161njak za\u0161tite spomenika kulture Hrvatske<\/em> 6\u20137: 37\u201245.<\/p>\n\n\n\n

Radi\u0107 Rossi, Irena. 2012. \u201eBrodolom kod oto\u010di\u0107a Gnali\u0107a\u201c. Staklena Odiseja: staklo u opremi i teretu broda<\/em>. Zadar: Muzej anti\u010dkog stakla, 36\u201343. <\/p>\n\n\n\n

Radi\u0107 Rossi, Irena i Mariangela Nicolardi. 2019. Brodolom kod Gnali\u0107a: ogledalo renesansnog svijeta<\/em>. Zagreb: AGM.<\/p>\n\n\n\n

Gu\u0161tin, Mitja, Gelichi, Sauro & Konrad Spindler (eds). 2006. The Heritage of Serenissima.<\/em> Koper: Zalo\u017eba Annales Mediterranea.<\/p>\n\n\n\n

Mileusni\u0107, Zrinka (ed.) 2004. The Venetian Shipwreck at Gnali\u0107<\/em>. Kopar: University of Primorska.<\/p>\n\n\n\n

Petricioli, Sofija i Uranija Valentin (ur.). 1970. Brod kod Gnali\u0107a \u2012 na\u0161e najbogatije hidroarheolo ko nalazi\u0161te<\/em>. Zadar: Narodni muzej.<\/p>\n\n\n\n

MATERIAL CULTURE AS A MIRROR OF INTERCULTURALITY OF THE 16<\/strong>TH<\/sup><\/strong> CENTURY<\/strong><\/h3>\n\n\n\n

Abstract:<\/em> The article shows the importance of the integrated and thorough analysis of the material culture for interpreting the archaeological context. It focuses on one specific find from the underwater closed context of the shipwreck at Gnali\u0107, the metal object with an engraved inscription. The object, the brass brazier, was probably used by the ship\u2019s crew, most probably by its captain or owner. Research of the shipwreck has focused chiefly on the finds representing the ship\u2019s cargo and has not focused on the objects belonging to the crew, especially the mentioned object with inscription. According to the recently acquired information, if addressed before, it could have helped decipher the object\u2019s origin and context and serve as an essential element for reconstructing the ship\u2019s ownership at a certain period. The article focuses on the object, inscription, and their interpretive potential. From the moment of its discovery, the engraved inscription indicated the possibility of a different interpretation than the original one, that it was a Venetian merchant ship with a Venetian crew rather than a crew that understood the Ottoman alphabet and Ottoman symbols. This idea was confirmed by reading the incised inscription and recent archival research results. Thus, based on one object and its inscription, we have the basis for showing the multiculturalism and social dynamics of the Mediterranean in the 16th century, which is also outlined in the finds from the sunken ship in question here.<\/p>\n\n\n\n

Keywords<\/em>: material culture, braziers, inscription, tughra, shipwreck, 16th <\/sup>century<\/p>\n\n\n\n

ENDNOTES<\/h3>\n\n\n\n

[1] zrinka.mileusnic@fhs.upr.si.<\/p>\n\n\n\n

SEPARAT RADA<\/h3>\n\n\n\n

Separat ovog rada (pdf), objavljenog u drugom broju \u010dasopisa Konteksti kulture: studije iz humanistike i umjetnosti<\/em> (2024), mo\u017eete preuzeti klinom na\u00a0ovaj link<\/a>.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Zrinka Mileusni\u0107 [1]Univerza na Primorskem Fakulteta za humanisti\u010dne \u0161tudijeKoper, Slovenija Sa\u017eetak: U radu donosimo prikaz jednog metalnog nalaza sa potopljenog broda kod Gnali\u0107a u Hrvatskoj. Radi se o dijelu brodske opreme za svakida\u0161nju upotrebu, o metalnoj prijenosnoj pe\u0107i. Na pe\u0107i je ugraviran natpis koji je od samog otkri\u0107a ukazivao na mogu\u0107nost druga\u010dije interpretacije od prvobitne \u2013 […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1370,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-1284","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-radovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1284","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1284"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1284\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1657,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1284\/revisions\/1657"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1370"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1284"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1284"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1284"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}