{"id":1307,"date":"2025-10-01T17:47:00","date_gmt":"2025-10-01T17:47:00","guid":{"rendered":"https:\/\/kontekstikulture.me\/?p=1307"},"modified":"2026-02-09T10:20:07","modified_gmt":"2026-02-09T10:20:07","slug":"dusan-medin-stari-grad-budva-i-njegova-glavna-njegoseva-ulica-kroz-vjekove","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/2025\/10\/01\/dusan-medin-stari-grad-budva-i-njegova-glavna-njegoseva-ulica-kroz-vjekove\/","title":{"rendered":"Du\u0161an Medin | Stari grad Budva i njegova glavna (Njego\u0161eva) ulica kroz vjekove"},"content":{"rendered":"\n

Du\u0161an Medin<\/strong> [1]
Univerzitet Donja Gorica<\/em>
Fakultet za kulturu i turizam<\/em>
Podgorica, Crna Gora<\/em><\/p>\n\n\n\n

Miroslavu Miru Luketi\u0107u (1927\u20132022), <\/em>
ro\u0111enom i odraslom u Njego\u0161evoj ulici <\/em><\/p>\n\n\n\n

Sa\u017eetak: <\/em>Svaki grad mo\u017ee se posmatrati kao dinami\u010dan sistem znakova i simbola, nalik tekstu ili \u010dak specifi\u010dnom jeziku, koji funkcioni\u0161e kao komunikacijski sistem poruka koje generi\u0161u razli\u010dita zna\u010denja. Grad tako mo\u017ee postati simboli\u010dki prostor u kojem se sprovode kulturne i socijalne intervencije u skladu s odre\u0111enim dru\u0161tvenopoliti\u010dkim tendencijama. Iz te vizure posmatra\u0107e se Stari grad Budva i njegova Glavna, sada Njego\u0161eva ulica kroz vrijeme do danas. Rije\u010d je o najpoznatijoj i najfrekventnijoj pje\u0161a\u010dkoj komunikaciji, najdu\u017eoj i naj\u0161iroj ulici koja spaja dvije klju\u010dne ta\u010dke grada: glavni ulaz i Velja vrata (Vrata od Grada) sa sredi\u0161njim trgom (Trg od crkava), prelaze\u0107i pokraj Velike pjacete, poznatije po knji\u017eevnom programu koji se tamo odvija (\u201eTrg pjesnika\u201c). Kroz vi\u0161e kratkih pri\u010da o ovom gradu i glavnoj mu ulici, poku\u0161a\u0107e se sagledati budvanski grad kao tekst, klju\u010dne karakteristike, dru\u0161tvena i kultura povijest, ali i razvoj stare Budve u minulim vjekovima. S obzirom na to da se kroz ovu ulicu prelamala sudbina cijelog grada, \u010dini se da je i u sada\u0161njem trenutku Njego\u0161eva ulica prava slika i prilika budvanskog Starog grada i svih njegovih atributa.<\/p>\n\n\n\n

Klju\u010dne rije\u010di<\/em>: grad, tekst, Budva, Stari grad, Glavna\/Njego\u0161eva ulica, Velja vrata, arheolo\u0161ki nalazi, primorska arhitektura, urbana antropologija, hodonimi<\/p>\n\n\n\n

UVOD<\/h3>\n\n\n\n

Kao i o svakom gradu na svijetu, tako bi se i o budvanskom Starom gradu moglo pripovijedati nadugo i na\u0161iroko. Beskrajno duge mogle bi biti i pri\u010de o njegovoj centralnoj ulici \u2013 nekada Glavnoj (\u010diji odonim danas glasi \u2013 Njego\u0161eva),[2] posebno ako ste, poput autora ovog rada, njen redovni posjetilac, \u0161eta\u010d i posmatra\u010d, koji \u010desto provodi vrijeme u dru\u0161tvu njenih \u017eitelja, upoznaju\u0107i je i spolja i iznutra.<\/p>\n\n\n\n

Glavna ulica centralna je horizontalna komunikacija Starog grada. Pru\u017ea se u pravcu sjeverozapad (glavna gradska vrata) \u2013 jugoistok (glavni gradski trg kod katedralne i drugih crkava). Blago je zakrivljena, prate\u0107i trasu jugozapadnog gradskog bedema. Du\u017eina joj iznosi oko 135 m, dok \u0161irina varira od 2,5 do 7 m, koliko ima ne\u0161to \u0161iri prostor s unutra\u0161nje strane glavne gradske kapije. Ulicu okru\u017euje ukupno 24 objekta podignuta tokom raznih epoha.[3]<\/p>\n\n\n\n

Faktografija i drugi podaci o ovoj ulici, kao i hronika njenog razvoja i \u017eivota, ostali su prete\u017eno na nivou usmenih predanja mje\u0161tana, zabilje\u017eeni tek u ponekom zapisu, uglavnom uzgredno, dok su je se istra\u017eiva\u010di tek sporadi\u010dno doticali. Dosad joj je u cjelosti posve\u0107en samo kra\u0107i tekst memoarskog tipa, naslovljen \u201eUlicom moga grada\u201c, koji potpisuje jedan od njenih najistaknutijih \u017eitelja, istori\u010dar, dru\u0161tveni djelatnik, publicista i knji\u017eevnik dr Miroslav Miro Luketi\u0107, ro\u0111en 1927. godine u porodi\u010dnoj ku\u0107i lociranoj na samom po\u010detku ove ulice s desne strane.[4] Porodica Luketi\u0107, \u010diji je drugi sin, skulptor Stevan Luketi\u0107 (1925\u20132002) bio tako\u0111e \u010duveni i nadaleko cijenjeni stvaralac, u ovoj je ku\u0107i dugo \u017eivjela, a njihovi potomci i dalje su njeni vlasnici, koji svjedo\u010de o nepovratnim transformacijama grada i izazovima s kojima se decenijama nosi.<\/p>\n\n\n\n

Kako bi se \u0161to bolje sagledali konteksti nastanka, funkcionisanja i trajanja grada (a time i njegove glavne komunikacije), neophodno je posegnuti za raznovrsnim metodolo\u0161kim alatima i pristupima, baziranim kako na istorijskoj i arhivskoj gra\u0111i, arheolo\u0161kim nalazima, tako i na rijetkoj stru\u010dnoj i nau\u010dnoj literaturi koja se ipak uzgredno bavi ovom ulicom u prostoru i vremenu. Prou\u010davani su i vizuelni izvori, poput starijih i novijih fotografija, a nijesu izostale ni konsultacije sa Starogra\u0111anima, istra\u017eiva\u010dima sa strane i drugim poznavaocima budvanskog grada. Od koristi je bila i metoda koja se temelji na autorovim obilascima i opservacijama ove ulice, kojom hodi od svog najranijeg djetinjstva.[5]<\/p>\n\n\n\n

Imaju\u0107i u vidu kako tematsku, tako i metodsku heterogenost, struktura rada obuhvata vi\u0161e kra\u0107ih tekstova\/pri\u010da o razli\u010ditim segmentima i karakteristikama grada i glavne gradske ulice, pore\u0111anih ne nu\u017eno prema hronolo\u0161kom (od starijih ka mla\u0111im slojevima), odnosno prostornom na\u010delu (od po\u010detka prema kraju ulice), ve\u0107 unakrsno i asocijativno.<\/p>\n\n\n\n

GRAD (KAO) TEKST<\/h3>\n\n\n\n

U knjizi Grad kao tekst<\/em> (2013) antropolog Sr\u0111an Radovi\u0107 zapisuje da se za grad mo\u017ee re\u0107i da posjeduje \u201ekvalitete tekstualnosti\u201c, te da ga mo\u017eemo \u201eposmatrati kao konstelaciju znakova i simbola, ili kao vrstu jezika, sistem hijeroglifa\u201c, odnosno kao \u201esimboli\u010dki poligon na kojem politika sprovodi zahvate kulturne i simboli\u010dke adaptacije u skladu sa politi\u010dkim i\/ili nacionalnim imaginarijem; na taj na\u010din, grad se mo\u017ee posmatrati u komunikacijskom klju\u010du, kao tekst, poruka sa relativno nezavisnom egzistencijom, sa\u010dinjena od kombinacije znakova koji u interakciji sa primaocima poruke stvaraju razli\u010dita zna\u010denja\u201c (Radovi\u0107 2013: 11). Autor dalje isti\u010de da grad kao tekst predstavlja \u201earenu diskursa i praksi u kojoj se kulture neprestano reprodukuju i transformi\u0161u\u201c, dok se pitanje upotrebe teksta grada i kreiranje krajolika ogleda u na\u010dinima na koje \u201egrad kao simbol osna\u017euje ili stvara zna\u010denja vezana za politi\u010dku sferu i kolektivne identitete\u201c (Radovi\u0107 2013: 12). Ukazuje se i na perspektive drugih istra\u017eiva\u010da koji odre\u0111uju sintagmu grad kao tekst u smislu konglomerata znakova koji se pi\u0161u, bri\u0161u i reinstaliraju, sa\u010dinjenih od postoje\u0107ih vidljivih markera u prostornom okru\u017eenju, sje\u0107anja i slika pro\u0161lih vremena, odnosno \u201ekao sistema znakova koji zvani\u010dnu istoriju i identitet transferi\u0161u u semiosferu grada\u201c, koju primarno \u010dine nazivi ulica i druga imenovanja u javnom prostoru, a koji predstavljaju \u201ereprezentacije pro\u0161losti i preovla\u0111uju\u0107eg sistema vrednosti u dru\u0161tvu, \u010dime oni sa\u010dinjavaju va\u017enu komponentu slu\u017ebenih kultura\u201c (Radovi\u0107 2013: 12). U tom klju\u010du poku\u0161a\u0107emo da posmatramo budvanski Stari grad u redovima koji slijede.<\/p>\n\n\n\n

TEKSTOVI O GRADU<\/h3>\n\n\n\n

Budva je prisutna u najrazli\u010ditijim zapisima jo\u0161 od klasi\u010dnih vremena, jer je bila poznata Sofoklu, Pseudo-Skilaksu, Filonu iz Biblosa, Ptolemeju, Pojtingeru, Pliniju, Ravenatu, Stefanu Vizantincu i drugim anti\u010dkim gr\u010dkim, rimskim i srednjovjekovnim piscima (Markovi\u0107 2006: 274). Zahvaljuju\u0107i njima, ostala je zabilje\u017eena kao jedan od, o\u010digledno zna\u010dajnih, urbanih centara Starog svijeta. Ovi rani izvori svjedo\u010de o postojanju Budve najkasnije od V vijeka s. e., a mogu\u0107e i ranije, \u0161to su potkrijepili i materijalni dokazi, otkriveni slu\u010dajno koncem tridesetih godina XX vijeka u vidu arheolo\u0161ih nalaza iz ilirsko-helenisti\u010dke i rimske nekropole.[6] Tom prilikom kopani su temelji za \u201eAvalu\u201c, prvi moderni hotel u gradu, podignut na Brijegu od Budve,[7] pred Starim gradom, gdje prvo \u201ezapuca\u201c pogled kada se iz grada iza\u0111e njegovom glavnom ulicom kroz Velja vrata.<\/p>\n\n\n\n

Saznanja o vremenu nastanka, drevnosti i dru\u0161tvenom zna\u010daju Budve u antici i srednjem vijeku pro\u0161irivana su i produbljivana tokom kasnijih sistematskih arheolo\u0161kih, arhitektonskih i konzervatorskih istra\u017eivanja, kao i vi\u0161egodi\u0161njeg kompleksnog projekta sanacije i obnove grada nakon razornog zemljotresa 15. aprila 1979. godine.[8] Ova prirodna nepogoda na svaki je na\u010din promijenila spolja\u0161nje i unutra\u0161nje konture grada, uti\u010du\u0107i ne samo na promjenu arhitektonsko-urbanisti\u010dke slike ve\u0107 i na sociolo\u0161ke i demografske prilike, posebno deopopulaciju starosjedilaca, kao i na cjelokupni \u017eivot i privredu, usmjeravaju\u0107i ga sve vi\u0161e ka komercijalno-turisti\u010dkim tokovima (Vujovi\u0107 1990: 117\u2013153).[9]<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

O materijalnom naslje\u0111u Budve \u2013 graditeljskom i pokretnom, pisano je u nemalom broju monografskih publikacija, zbornika radova, nau\u010dnih i stru\u010dnih \u010dlanaka, u raznih prikazima, katalozima izlo\u017ebi, a budvanska pro\u0161lost zastupljena je u vi\u0161e magistarskih radova i doktorskih disertacija.[10] Arheolozi i istori\u010dari, te istori\u010dari umjetnosti, arhitekte, konzervatori, epigrafi\u010dari i drugi, me\u0111u kojima se naro\u010dito izdvajaju Mihovil Abrami\u0107 (1884\u20131962), Duje Rendi\u0107 Mio\u010devi\u0107 (1916\u20131993), Ljubi\u0161a Popovi\u0107 (1927\u20132013), Jovan Martinovi\u0107 (1935\u20132022), Mirko Kova\u010devi\u0107 (1934) i \u010cedomir Markovi\u0107 (1937), bez dvojbe su zaklju\u010dili da je naselje na mjestu dana\u0161njeg Starog grada iz anti\u010dkog perioda staro oko dva i po milenijuma. Odre\u0111eni arheolo\u0161ki tragovi ostavljaju \u010dak mogu\u0107nost da se datovanje pomjeri u jo\u0161 dublju pro\u0161lost (Markovi\u0107 2006: 272\u2013274). Treba spomenuti i to da se mitski osniva\u010d Tebe, feni\u010danski kralj Kadmo i njegova supruga Harmonija, bo\u017eanskog porijekla, smatraju navodnim osniva\u010dima Budve, prema legendi o kojoj je dosad u vi\u0161e navrata pisano.[11] <\/p>\n\n\n\n

Osim o anti\u010dkom, nijesu izostala ni pisanja o kasnijim periodima politi\u010dkog, dru\u0161tvenog, kulturnog, vjerskog i svakog drugog \u017eivota Budve, stije\u0161njene morem na stjenovitom (polu)ostrvu, kao i silama stranih osvaja\u010da koji su nastojali da njome ovladaju i u tome, uglavnom, uspijevali. Gradom su, nakon Vizantije, Nemanji\u0107a i zetskih gospodara, s manjim prekidima, upravljali Mle\u010dani (1442\u20131797), pretendovali na njega i Osmanlije (ponaj\u010de\u0161\u0107e bezuspje\u0161no), pa Austrijanci (1797\u20131806), kratko Rusi i Crnogori (1806\u20131807), Francuzi (1807\u20131813), ponovo Crnogorci i Bokelji (1813\u20131814), te, kona\u010dno, \u010ditavo jedno stolje\u0107e Habzburzi (od 1814. do 1918), odnosno dvojna monarhija Austrougarska, uspostavljena kao takva 1867. godine. Nakon Prvog svjetskog rata, na op\u0161te zadovoljstvo najve\u0107eg broja ratom izmu\u010denog stanovni\u0161tva, Budva je do\u0161la pod okrilje prve, iako me\u0111unarodno nepriznatne dr\u017eave Ju\u017enih Slovena \u2013 Dr\u017eave Slovenaca, Hrvata i Srba, a ubrzo i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (od 1929. Kraljevine Jugoslavije).[12] U sastavu Jugoslavije bila je, iako u razli\u010ditim dr\u017eavnim, teritorijalnim i ideolo\u0161kim ure\u0111enjima, kao i nazivima dr\u017eave, sve do 2006. godine, kada je obnovljena nezavisnost Crne Gore. Administrativno-teritorijalno, Budva je dio istoimene lokalne samouprave (op\u0161tine), koja obuhvata areal uz more i u zale\u0111u \u2013 dio Grblja, Maine, Pobore, Braji\u0107e i Pa\u0161trovi\u0107e.<\/p>\n\n\n\n

Tokom ranog modernog doba, pa sve do po\u010detka XX vijeka, budvanske prilike bilje\u017eili su hroni\u010dari grada, pa imamo sa\u010duvane zapise istaknutih li\u010dnosti svoga doba, poput plemi\u0107a don Krsta Ivanovi\u0107a (1628\u20131689), Petra Markovi\u0107a (XVII\u2013XVIII vijek), don Antuna Kojovi\u0107a (1751\u20131845) i Pava Mikule (1843\u20131924). Kako je dio ovih rukopisa preveden i publikovan,[13] odnosno javno dostupan,[14] njihovom analizom mogu\u0107e je izvr\u0161iti bli\u017eu rekonstrukciju segmenata javnog i privatnog \u017eivota grada kroz vrijeme. Nekada\u0161nji gradona\u010delnik i javni poslenik Marko Anzulovi\u0107 (1876\u20131957) od 1902. do 1938. fotografisao je svoj rodni grad oko dvije stotine puta, stvaraju\u0107i time jednu od najobimnijih vizuelnih kolekcija predratne Budve.[15]<\/p>\n\n\n\n

Mnogi savremeni hroni\u010dari, istra\u017eiva\u010di, knji\u017eevnici, publicisti, putopisci, novinari i drugi ostavili su o Budvi (dodu\u0161e, ne i o Glavnoj ulici) zna\u010dajnog pisanog traga, kako nau\u010dnog, tako i u dokumentarnim, popularnim, umjetni\u010dkim i ostalim formama, pa bi sveukupna bibliografija o gradu, koju on neminovno zaslu\u017euje, zasigurno bila vanredno obimna.[16] Brojno\u0161\u0107u, raznovrsno\u0161\u0107u i zna\u010dajem objavljenih radova izdvaja se bogati opus spomenutog Miroslava Luketi\u0107a, naro\u010dito monografije Budva, Sv. Stefan, Petrovac<\/em> (\u041b\u0443\u043a\u0435\u0442\u0438\u045b 1966), Turizam u Budvi: 1918\u20131941<\/em>. (\u041b\u0443\u043a\u0435\u0442\u0438\u045b 1997) i Pomenik Pa\u0161trovi\u0107a I<\/em> (\u041b\u0443\u043a\u0435\u0442\u0438\u045b 2000), kao i memoarska proza u djelima \u0110edova pri\u010danja i unukove pri\u010de<\/em> (Luketi\u0107 2011) i Zapisi i pri\u010danja<\/em> (\u041b\u0443\u043a\u0435\u0442\u0438\u045b 2017), te zbirke njegovih radova \u0161tampane pred kraj \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n

Arheolog \u010cedomir Markovi\u0107, rukovodilac arheolo\u0161kih iskopavanja ilirsko-helenisti\u010dke i rimske nekropole po\u010detkom 80-ih godina, objavio je monografiju o anti\u010dkim grobovima (Markovi\u0107 2012) i seriju nau\u010dnih radova o ovoj problematici, ali i uop\u0161te o kulturnim slojevima budvanskog grada na osnovu materijalne zaostav\u0161tine u periodu antike.<\/p>\n\n\n\n

Nadalje, arhitekta konzervator i profesor Mirko Kova\u010devi\u0107, rukovodilac projekta sanacije i obnove Starog grada nakon potresa 1979, potpisuje nekoliko stru\u010dnih radova o graditeljskom naslje\u0111u Budve, a s koleginicom Gordanom Ra\u017enatovi\u0107 priprema i monografiju s objedinjenim podacima o ovom kompleksnom arhitektonsko-konzervatorskom poduhvatu (Ra\u017enatovi\u0107 2023).<\/p>\n\n\n\n

Knjiga Kako je Budva sanjala Mediteran<\/em> Bo\u017eene i Mata Jelu\u0161i\u0107a (1996; 2008), profesorice knji\u017eevnosti i sociologa iz Budve, pripovijeda o dru\u0161tvenoj povijesti grada na osnovu jelovnika njegovih stanovnika i jedinstven je istra\u017eiva\u010dki poduhvat te vrste o budvanskom kontekstu, nastao konsultovanjem sa\u010duvanih recepata i u razgovorima s vreme\u0161nim savremenicima, od kojih ve\u0107ina nije vi\u0161e me\u0111u \u017eivima, jer je istra\u017eivanje sprovo\u0111eno prije vi\u0161e od tri decenije. Sadr\u017ei, kao i druge spomenute knjige, brojne fotografije koje prikazuju nekada\u0161nji izgled grada, pa i Glavne ulice.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Istori\u010darka umjetnosti, tako\u0111e rodom iz Budve, Lucija \u0110ura\u0161kovi\u0107, istra\u017euju\u0107i i pi\u0161u\u0107i o religioznosti, kultovima i sakralnoj ba\u0161tini grada, prou\u010davala je i marijanski kult koji je ovdje stolje\u0107ima bio izra\u017een. Gospa je smatrana za\u0161titnicom grada, a njoj posve\u0107ena nevelika ikona dugo se nalazila u ni\u0161i s unutra\u0161nje strane iznad Veljih vrata, ba\u0161 tu gdje po\u010dinje Glavna, tj. Njego\u0161eva ulica, odnosno gdje sa zavr\u0161ava ako se izlazi iz grada. Stru\u010dno-popularne monografije koje je uredila (Budva grad kralja Kadma<\/em>, 2009; Budvanska sela: biseri etno-turizma<\/em>, 2009. i Muzej grada Budve: blago Kadmovog grada<\/em>, 2013), sa objedinjenim vi\u0161e desetina radova, sadr\u017ee obilje korisnih informacija o mnogim segmentima \u017eivota grada, ali ne i vi\u0161e podataka o s\u00e2moj ulici.<\/p>\n\n\n\n

GEOGRAFIJA BUDVE<\/h3>\n\n\n\n

\u201eGrad Budva, malen po opsegu zidina koje ga okru\u017euju ali velik po ugledu koji u\u017eiva zbog svojih vrlina i hrabrosti, smje\u0161ten je na obali morskoj na polo\u017eaju jednako plemenitom kao \u0161to je i njegova klima koja godi ljudskom zdravlju. More ga okru\u017euje sa svih strana, osim sa zapadne gdje postoji prilaz sa kopna \u0161irok 100 koraka. Grad je odasvud opasan zidovima koji su na nekim mjestima veoma slabi usljed laguma i po\u017eara, kao \u0161to \u0107e to izbiti iz detalja opisanih u ovoj hronici\u201c[17] \u2013 napisao je u Ljetopisu Budve<\/em> neke od naupe\u010datljivijih redaka posve\u0107enih svome gradu hroni\u010dar don Krsto Ivanovi\u0107 sredinom XVII stolje\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

Mogu\u0107e prvobitno ostrvo, a tek kasnije poluostrvo, na kojem je formirano najranije naselje, dana\u0161nji grad, smje\u0161teno je ispod isto\u010dnih padina brda Spas i velikim dijelom predstavlja stjenovitu podlogu (Sl. 2). Okru\u017euje ga plitko more, prepuno oblutaka razli\u010ditih dimenzija i komada arhitekture obru\u0161enih s obli\u017enjih objekata, fragmentovanih pokretnih nalaza i \u0161uta koji su tamo na razli\u010dite na\u010dine tokom du\u017eeg perioda dospjeli.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Dvije pla\u017ee nalaze se u neposrednom okru\u017eenju Starog grada (Sl. 5), a povr\u0161ina koju vidimo nastala je kasnijim nasipanjem. Ve\u0107a \u0161ljunkovita pla\u017ea pozicionirana je jugozapadno i uz dio ju\u017enih bedema grada, na mjestu Brijeg od Budve (raniji naziv \u201eIspod fratara\u201c,[18] dat je zbog blizine nekada\u0161njeg Gospinog benediktinskog, pa franjeva\u010dkog samostana s druge strane zidina). Manja pje\u0161\u010dana pla\u017ea je sjeveroisto\u010dno, ka Pizani, odnosno gradskoj luci.<\/p>\n\n\n\n

Geografski polo\u017eaj, prirodno okru\u017eenje, \u010disto more, blaga mediteranska klima i lijepe pje\u0161\u010dane pla\u017ee u okolini, zajedno s donekle stabilnijim dru\u0161tvenoekonomskim prilikama nakon Prvog, a posebno Drugog svjetskog rata, uslovili su da Budva zapo\u010dne svoj novi \u017eivot, orijentisan primarno ka turizmu i ugostiteljstvu, djelatnostima tada u povoju, koje \u0107e joj docnije donijeti izvjesno blagostanje, atraktivnost, prepoznatljivost, ali i jo\u0161 vi\u0161e izazova, devastacija i problemati\u010dnih posjetilaca, te prili\u010dno sladunjav epitet \u201emetropole crnogorskog turizma\u201c. Me\u0111utim, i pored brojnih problema i naru\u0161enog prirodnog ambijenta, budvanski prostor, priobalje i pla\u017ee i dalje plijene svojom ljepotom.<\/p>\n\n\n\n

O\u010daranost budvanskim pla\u017eama \u201edo\u017eivio\u201c je i veliki anti\u010dki tragi\u010dar Sofokle (495\u2013406. p. n. e.), makar u literarno uobli\u010denoj storiji o anti\u010dkom gradu crnogorskog knji\u017eevnika Mira\u0161a Martinovi\u0107a \u201eSofokle na budvanskoj pla\u017ei\u201c (Martinovi\u0107 1999: 22\u201326), koji u arheolo\u0161kim zapisima i epigrafici pronalazi stvarala\u010dko nadahnu\u0107e. U helensko doba, kada je ovaj \u010duveni tragi\u010dar i pisac Antigone<\/em> zaista znao za Budvu, \u0161to je i potvrdio spomenuv\u0161i je u svom djelu, grad je vjerovatno bio dio ilirskog svijeta, kasnije helenisti\u010dki emporion, odnosno stajali\u0161te za putnike i trgovce, mjesto za razmjenu robe, ali ne i gr\u010dka kolonija, kakve su postojale du\u017e isto\u010dne jadranske obale zahvaljuju\u0107i gr\u010dkim kolonistima (Markovi\u0107 2006: 274\u2013275). <\/p>\n\n\n\n

ISTORIJSKI RAZVITAK<\/h3>\n\n\n\n

Na osnovu arheolo\u0161kih pronalazaka zaklju\u010duje se da je od druge polovine IV vijeka s. e. ovo bio grad \u201etemeljno utvr\u0111en i izgra\u0111en po sistemu gr\u010dkih helenisti\u010dkih gradova \u2013 polisa\u201c, u doba rimske vlasti, kada je povr\u0161inom narastao, oppidum civium romanorum<\/em> \u2013 utvr\u0111eni grad rimskih gra\u0111ana (Markovi\u0107 2006: 342), a nosio je i status municipijuma (\u0414\u0438\u043c\u0438\u0442\u0440\u0438\u0458\u0435\u0432\u0438\u045b 2016: 197).<\/p>\n\n\n\n

Strani vladari gradom od XV pa sve do po\u010detka XX vijeka (mleta\u010dki, francuski, austrijski\/austrougarski), ali jo\u0161 vi\u0161e oni doma\u0107i koji su potom do\u0161li (jugoslovenski, pa i aktuelni crnogorski), ostavili su trajna prostorna obilje\u017eja na ovoj teritoriji, posebno u domenu vizuelne kulture, posljednjih decenija znatno devastirane ekspanzijom gradnje i urbanisti\u010dkog haosa, a ponegdje i trajno uni\u0161tenog prostora i krajolika.<\/p>\n\n\n\n

Dana\u0161nji obuhvat Starog grada predstavlja naslje\u0111e srednjeg i, jo\u0161 vi\u0161e, novog vijeka, a zidine koje ga okru\u017euju nastale su po\u010detkom mleta\u010dke uprave, o \u010demu, pored stilsko-hronolo\u0161kih atributa, svjedo\u010di i to \u0161to su koncipirane za odbranu od vatrenog oru\u017eja (\u041a\u043e\u0432\u0430\u0447\u0435\u0432\u0438\u045b 1996: 34), a \u0161to se jasno vidi na osnovu njihove strukture, otvora za pu\u0161ke, topove i drugih srodnih arhitektonskih elemenata. <\/p>\n\n\n\n

Upravo na osnovu analiziranih pravnoistorijskih i socioekonomskih markera iz toga doba, zaklju\u010deno je da je Budva morala biti usmjerena samo na sopstveni distrikt, na \u201e\u017eetvu na morskoj njivi\u201c, jer su tada nestala solila, opustio trg od soli, brogodradnja je prestala…, dok je grad pretvoren prevashodno u grani\u010dno mjesto za vojsku, u od venecijanske metropole prili\u010dno udaljenom Stato da M\u00e0r<\/em>, \u0161to je ocijenjeno kao vi\u0161estoljetna prinudna samodovoljnost grada kojem je Venecija tada \u201eukinula san o Mediteranju\u201c (Jelu\u0161i\u0107 i Jelu\u0161i\u0107 2008).<\/p>\n\n\n\n

NAJSTARIJI SLOJEVI<\/h3>\n\n\n\n

Arheolozi smatraju da je upravo na mjestu Starog grada nekada bilo ilirsko, a potom i helenisti\u010dko i rimsko naselje, o \u010demu svjedo\u010de nalazi arhitekture prona\u0111eni u spomenutim arheolo\u0161kim istra\u017eivanjima grada osamdesetih godina. \u201eNema vi\u0161e nikakve sumnje: najstariji ostaci Budve […] nalaze se na isturenom, ju\u017enom delu poluostrva, odnosno danas postoje\u0107eg Starog grada u zidinama. Deo najstarijeg masivnog zida \u2013 bedema sa kapijom, otkriven je ispod objekta broj 75* i ulice pored njega\u201c (\u041a\u043e\u0432\u0430\u0447\u0435\u0432\u0438\u045b 1996: 29). Rije\u010d je o tzv. kiklopskim zidovima, nazvanim jo\u0161 i anti\u010dki piloni (Sl. 1), koji su gra\u0111eni masivnim bijelim kamenim kvaderima, bez dodatka kre\u010dnog maltera, tehnikom lezbijske spojnice, odnosno, \u201ejedan od kvadera, iz donjeg ili gornjeg reda, je zasecan da bi se uklopio sa visinom onog drugog i na taj na\u010din red bi menjao visinu\u201c (\u041a\u043e\u0432\u0430\u0447\u0435\u0432\u0438\u045b 1996: 29). Ovaj lokalitet smje\u0161ten je oko dva i po metra ispod nivoa dana\u0161nje ulice, u novijem privatnom objektu (na tom mjestu godinama je ve\u0107 butik!), ba\u0161 u Njego\u0161evoj broj 40 (\u0414\u0438\u043c\u0438\u0442\u0440\u0438\u0458\u0435\u0432\u0438\u045b 2016: 200\u2013201)[19], za koji se pretpostavlja da po\u010dite iz XIX vijeka.[20] Desetak metara ju\u017eno od ovog bedema prona\u0111eni su ostaci profane zgrade iz helenisti\u010dkog perioda, datovane tako na osnovu grn\u010darije otkrivene na podu (\u041a\u043e\u0432\u0430\u0447\u0435\u0432\u0438\u045b 1996: 29). Navedeno dodatno ilustrije zna\u010daj ovog dijela grada u pro\u0161losti, za koji se i smatra da je najstariji, zajedno s najju\u017enijim prostorom oko Citadele, ponekad nazivane i akropola, a gdje su na\u0111eni i ostaci predmeta iz doba helenizma (Markovi\u0107 2006: 274\u2013275). Iako su vi\u0161e puta arheolo\u0161ki iskopavani djelovi grada, u pitanju su manje i sporadi\u010dne povr\u0161ine koje pru\u017eaju samo fragmentovanu i dalje nedovoljno jasnu sliku.<\/p>\n\n\n\n

ARHITEK(S)TURA GRADA<\/h3>\n\n\n\n

Od grada kao teksta inkluzivniji je pojam arhitekstura, \u201ekoji uz gradsko nazivlje obuvata i fizi\u010dke objekte, mesta, spomenike i ostalu urbanu ikonografiju koji grad transformi\u0161u u prostor istorijskih se\u0107anja, kulturnog imaginarija i politi\u010dkih vizija\u201c (Radovi\u0107 2013: 12). Svaki je grad, pa i Stari grad Budva, sa\u010dinjen od, \u201eskupine znakova (arhitektura, spomeni\u010dka ba\u0161tina, ulice itd.), pre svega javnih simbola, i kao ve\u0107ina kulturnih\/antropolo\u0161kih tekstova uti\u010de na konstrukciju identiteta ljudi i formiranje i promenu kulturnih vrednosti\u201c (Radovi\u0107 2013: 13). <\/p>\n\n\n\n

Tako je i u Budvi, koju odlikuje obilje arhitektonskih, spomeni\u010dkih, religijskih, umjetni\u010dkih i drugih elemenata naslje\u0111a, kao i znakova i simbola, identitet stanovnika stolje\u0107ima bio, posredno ili ne, odre\u0111ivan arhiteksturom ovog drevnog primorskog grada. Njegovi korijeni prodiru duboko do anti\u010dkih vremena, natopljenih hri\u0161\u0107anstvom, naro\u010dito marijanskim kultom, vi\u0161estoljetnom odbrambenom ulogom grada na granici, grada nerijetko na ivici gladi, a danas jednog od najbogatijih crnogorskih gradova, sa sna\u017enim kapitalisti\u010dkim karakteristikama. Sve to sabijeno je i ugra\u0111eno u identitet ovog grada i njegovih \u017eitelja.<\/p>\n\n\n\n

ARHITEKTURA GLAVNE ULICA<\/h3>\n\n\n\n

Prije Drugog svjetskog rata ulica je u cjelosti poplo\u010dana kamenim \u010detvorougaonim plo\u010dama,[21] koje su docnije, tokom obnove grada nakon zemljotresa, zamijenjene novim, koje i dalje stoje. Iako nijesmo u mogu\u0107nosti da precizno odredimo kada je ta\u010dno na njenom mjestu utabana prva trasa, kako je kroz pro\u0161lost izgledala i kuda se sve protezala, ipak mo\u017eemo s izvjesnom vjerovatno\u0107om pretpostaviti da je formu koju danas ima, kao i raspored ku\u0107a koje je okru\u017euju, dobila nakon tzv. Velike tre\u0161nje koja je pogodila Dubrovnik i ju\u017eno primorje 6. aprila 1667. godine.[22] Nakon tog zemljotresa, koji je umnogome uru\u0161io dotada\u0161nju urbanu strukturu i sliku grada, bilo je neophodno pristupiti njegovoj obnovi i izgradnji nove infrastrukture i zdanja, \u0161to \u0107e uticati i na promjenu izgleda ambijenta ove urbane cjeline.[23]<\/p>\n\n\n\n

Arhitekti i istori\u010dari arhitekture smatraju da je najve\u0107i dio aktuelnih objekata za stanovanje podignut upravo nakon potresa, tvrde\u0107i da je to uo\u010dljivo u na\u010dinu gradnje (na brzinu, bez dekoracija), te prema vrsti i izgledu gra\u0111evinskog materijala (kamen va\u0111en iz ru\u0161evina pa sekundarno upotrebljavan za gradnju). Mirko Kova\u010devi\u0107, arhitekta-konzervator koji je vodio projekat obnove Starog grada nakon posljednjeg zeljotresa (1979), navodi da su objekti iz ne\u0161to kasnijih vremena bolje gra\u0111eni i \u201estidljivo obele\u017eeni ponekim elementima kasnog baroka\u201c, dok su zgrade druge polovine XIX i XX vijeka velikih dimenzija, s tri do \u010detiri eta\u017ee, zbog \u010dega su \u201enaru\u0161ile sklad male, \u010dovekomerne celine Starog grada\u201c (\u041a\u043e\u0432\u0430\u0447\u0435\u0432\u0438\u045b 1996: 35). S druge strane, ovaj autor zapisuje i da \u201eglavna spomeni\u010dka vrednost Budve (ako se tako mo\u017ee re\u0107i) nisu pojedina\u010dni objekti bogati stilskim elementima (njih je malo bilo), ve\u0107 naprotiv, skladna celina starih zidina, Kastela i specifi\u010dnih ambijenata koje su \u010dinili objekti vi\u0161e primorsko-ruralnog, a manje primorsko-urbanog karaktera\u201c (cit. prema: Vujovi\u0107 1990: 141).<\/p>\n\n\n\n

Oko Velike pjacete, smje\u0161tene s jugozapadne strane Njego\u0161eve ulice, nalaze se starije gra\u0111evine iz zrelog srednjeg vijeka, s kasnijim doradama, kakvih u ovoj ulici ima desetak. Trg je ranije nazivan i Pjaca od Medina,[24] po ku\u0107ama ove porodice koje ga ome\u0111uju, a od devedesetih je nezvani\u010dno prozvan \u2013 Trg pjesnika, po istoimenom naslovu knji\u017eevnog programa ljetnjeg festivala \u201eGrad teatar\u201c, koji se odvija na ovom prostoru preko tri decenije. Jedina zelena zona na potezu ove ulice nekada se nalazila na jo\u0161 jednom ve\u0107em pro\u0161irenju ove ulice, kod dana\u0161njih ugostiteljskih objekata \u201eJef\u201c i \u201eEl Greco\u201c, gdje je sve do zemljotresa 1979. godine bio zid u visini znatno ni\u017eoj od dana\u0161njeg, koji je dozidan tokom obnove.[25]<\/p>\n\n\n\n

Budvanske porodice koje su \u017eivjele u Glavnoj ulici ve\u0107inom su bile imu\u0107nije od onih iz nekih drugih djelova grada (poput siroma\u0161nije i u pro\u0161losti ne tako ugledne Piskare). Bile su naseljene u zbijenim kamenitim zdanjima s bo\u010dnim zidovima koji ih ujedno spajaju i dijele, uglavnom vi\u0161espratnim i reprezentativnijim (mada, nikada toliko velikim i rasko\u0161nim poput kotorskih i dubrova\u010dkih), dok su prostori suterena bili rezervisani za zanatske radionice, butige<\/em>[27] ili konobe<\/em>[28] (\u041a\u043e\u0432\u0430\u0447\u0435\u0432\u0438\u045b 1996: 35). Neke od ku\u0107a, na strani suprotnoj od ulice, imale su i unutra\u0161nja dvori\u0161ta \u2013 avlije, poput npr. ku\u0107a porodica Vilovi\u0107 i Rajkovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Ve\u0107ina objekata i dalje ima spratnost kao i stolje\u0107ima unazad (p + 1, p + 2 ili p + 3), a svi su podignuti od pritesanog, fino oba\u0111enog ili \u0161tokovanog kamena, mahom lokalne provenijencije, s fugama od kre\u010dnog maltera (Sl. 3 i 4). U pro\u0161losti su spoljnji zidovi nekih, iz estetskih i sanitarnohigijenskih razloga, bili premazivani malterom i bojom. Ulicom nakon obnove ponovo dominiraju kamene fasade, s tek ponekom koja je ostala oblo\u017eena malterom i potom obojena.<\/p>\n\n\n\n

Prizemlja gra\u0111evina imaju jednostavne otvore u obliku vrata zasvedenih \u201ena koljeno\u201c, zatim vrata u vidu jednog arhitektonskog elementa i prozora (dvokrilni sa \u0161kurima), a oivi\u010duju ih elementi obra\u0111eni u kor\u010dulanskom ili bra\u010dkom kamenu (nadvratnici, natprozornici, dovratnici, doprozornici, pragovi, potprozornici). Olu\u010dni vijenci su, tako\u0111e, jednostavno profilisani, a krovni pokriva\u010di su ve\u0107inom dvovodni, prekriveni tiglom kanalicom.<\/p>\n\n\n\n

Ukrasna kamena plastika na fasadama dominantno je izostala ili nije sa\u010duvana, pa su gotovo jedini dekorativni elementi ujedno i oni funkcionalni \u2013 okviri vrata i prozora, balustrade, balkoni, osnove balkona, konzole itd., kao i rijetki ornamenti plitkog reljefa, svedene profilacije ili poneka spolija. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Na dva objekta koja stoje jedan nasuprot drugom u Glavnoj ulici, kraj Velike pjacete, u vi\u0161im zonama prizemlja, uo\u010dljive su tri nevelike kamene spolije. U pitanju su: 1) kru\u017eni medaljon sa simbolom Isusa Hrista (hristogram) na ku\u0107i Radovi\u0107a, 2) horizontalno polo\u017eena pravougaona plo\u010da s likovima Isusa i Marije u plitkom reljefu i uklesanom godinom 1586, tako\u0111e, na ku\u0107i Radovi\u0107a, kao i 3) jo\u0161 jedna pravougaona plo\u010da (mogu\u0107e nosa\u010d prislonjenog luka ili pilastra) s urezanim natpisom RAFAEL DEBEGLIA DI ANTIVARI i godinom 1709. na ku\u0107i Ra\u0111enovi\u0107a. Ovi elementi su objavljeni u novijim publikacijama, ali detaljnija istorijska i stilsko-hornolo\u0161ka analiza jo\u0161 uvijek nije ura\u0111ena.<\/p>\n\n\n\n

HODONIMI ULICE<\/h3>\n\n\n\n

Najstariji poznati naziv koji se vezuje uz ovu ulicu jeste Bernardovina<\/em>, dokumentovan je u arhivskoj gra\u0111i i u starijoj literaturi. <\/p>\n\n\n\n

U antropogeografskoj studiji Boka<\/em> popa Save Naki\u0107enovi\u0107a, pisanoj za Srpsku kraljevsku akademiju u Beogradu i objavljenu 1913, zapisano je sljede\u0107e: \u201eU Budvi glavne su ulice: \u2019Ulica Pizani\u2019 i \u2019Bernardovina\u2019, a glavna im je \u0161etnja \u2019ispod Murava\u2019, kako se izlazi od Veljih vrata do Velje vode\u201c (\u041d\u0430\u043a\u0438\u045b\u0435\u043d\u043e\u0432\u0438\u045b 2012: 403\u2013404).<\/p>\n\n\n\n

Naziv Strada Bernardovina<\/em> sre\u0107emo i na austrijskoj mapi Budve koja poti\u010de iz prve polovine XIX stolje\u0107a (Sl. 6), a pohranjena je u Dr\u017eavnom arhivu u Zadru[29] kao dio Dr\u017eavnog katastra Habzbur\u0161ke monarhije (odnosno Austrogarske od 1867), izra\u0111enog za austrijsku krunsku Kraljevinu Dalmaciju, \u010diji je Budva bila jedan od najju\u017enijih djelova. Na njoj se uo\u010dava da se ulica nalazi na \u010destici zemlje br. 964, da je na identi\u010dnoj prostornoj lokaciji kao i danas, s napomenom da je jedan objekat uo\u010dljiv na poziciji dana\u0161nje Velike pjacete, dok je zelena povr\u0161ina u blizini (sada ugostiteljski objekti \u201eJef\u201c i \u201eEl Greco\u201c). Na pitanje \u0161ta je etimologija naziva Bernardovine trenutno nijesmo u prilici da pru\u017eimo bli\u017ei odgovor, osim eventualno da uka\u017eemo na dva mleta\u010dka rektora Budve s imenom Bernardo \u2013 Bernardo Baldi (1668\u20131670) i Bernardo Zorzi (1794\u20131796) (Martinovi\u0107 2016: 387). Ne zna se ta\u010dno ni do kad se ulica ovako zvala, iako se mo\u017ee pretpostaviti da je naziv zadr\u017ean tokom austrijske\/austrougarske uprave.<\/p>\n\n\n\n

Me\u0111utim, poznato je da ju je lokalna zajednica nazivala \u2013 glavnom\/Glavnom ulicom, na osnovu najbitnijih obilje\u017eja koja su im relevantna u odnosu na nju, a to je da predstavlja centralnu pje\u0161a\u010dku komunikaciju. Po\u0161to je rije\u010d o klju\u010dnoj ulici kroz grad, racionalno ju je bilo ovako i prozvati, a tako je i mnogi Budvani i dalje zovu, dok se oni stariji prisje\u0107aju da su je tako zvali i njihovi preci.[30] Ovaj naziv javlja se i u objavljenom zapisu Vojmira Voja Medina iz Budve i njegove \u0107erke Olge Skro\u010d, koji ina\u010de poti\u010de iz septembra\/oktobra 1999. godine i otkucan je na pisa\u0107oj ma\u0161ini.[31] Rije\u010d je zapravo o tekstu \u201eNapomene\u201c, koji dodatno poja\u0161njava stihove tu\u017ebalice posve\u0107ene njihovoj direktnoj pretkinji, Ljubici Ljubi Medin, ro\u0111. Gregovi\u0107 (1860\u20131928), u prilici tu\u017eenja Jane Ot nad njenim odrom u porodi\u010dnoj ku\u0107i. Porodi\u010dna ku\u0107a Medina nalazi se na Velikoj pjaceti, s pogledom na Glavnu ulicu, \u0161to se i \u010dita iz zapisa objavljenog na 322. stranici: \u201e\u02bcTu\u017ebalica uz odar\u02bc: pokojnica je bila izlo\u017eena na odru u sobi na drugom katu porodi\u010dne ku\u0107e u Budvi, s prozorima (dva) na Glavnu ulicu, ljeta 1928. god. Umrla je u istoj ku\u0107i na prvom spratu gdje je imala svoju prostranu sobu na \u0107o\u0161ku s pogledom na Pjacu i Glavnu ulicu.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Kako se naziv ulice pojavljuje u izvornom tekstu s velikim slovom G na po\u010detku rije\u010di, i to dva puta u istom obliku, time se dodatno argumentuju kazivanja mje\u0161tana da je ovo bio odoma\u0107eni lokalni hodonim, kao \u0161to je kod dijela stanovni\u0161tva to slu\u010daj i danas (i pored postojanja novog, zvani\u010dnog naziva). Upravo u tom smislu moglo bi se re\u0107i da se \u201eosnov za imenovanje uglavnom nalazio u neposrednoj uzro\u010dnoj vezi izme\u0111u nosioca naziva urbane jedinice i same te jedinice, te u morfolo\u0161kim i sli\u010dnim mesnim karakteristikama urbane jedinice. Ovaj obrazac mo\u017ee se ozna\u010diti kao ‘tradicija organi\u010dnosti’ po kojoj su nastajali toponimi u mnogim gradovima toga doba\u201c (\u0420\u0430\u0434\u043e\u0432\u0438\u045b 2014: 33). <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Kao \u0161to je ve\u0107 istaknuto, ulica se decenijama ve\u0107 naziva Njego\u0161eva, prema imenu Petra II Petrovi\u0107a Njego\u0161a (1813\u20131851), znamenitog crnogorskog mitropolita, vladara, filozofa i knji\u017eevnika. Na aktuelni naziv ulice podsje\u0107aju i metalne podu\u017ene pavougaone plo\u010dice, uo\u010dljive na vi\u0161e lokacija du\u017e ulice (na krajevima i pri sredini), u zonama izme\u0111u prizemlja i prvog sprata. Nevelike i diskretne, obojene tamnosivim\/crnim tonovima, sa \u010detiri \u0161rafa na uglovima koji plo\u010de dr\u017ee na zidovima, nose kratko NJEGO\u0160EVA, ispisano (izvu\u010deno\/ispup\u010deno) na njima latini\u010dnim pismom. Plo\u010de nenametljivo stoje okru\u017eene brojnim reklamama, natpisima, \u0161kurima, klima ure\u0111ajima i tendama, skre\u0107u\u0107i pa\u017enju tek malobrojnima koji \u0107e se u njih zagledati i eventualno zapitati kako se ulica kojom hode uop\u0161te zove. <\/p>\n\n\n\n

Po kazivanju vreme\u0161nijih Starogra\u0111ana, ovaj naziv ulica je dobila tek nakon Drugog svjetskog rata,[32] kada se, kako smatraju, u Budvi pristupilo davanju honodinma gradskim komunikacijama na na\u010din na koji se to i u savremeno doba \u010dini, prema istaknutim li\u010dnostima i doga\u0111ajima od zna\u010daja za lokalnu, odnosno nacionalnu ili svjetsku istoriju. Promjena naziva ulice od Glavne ka Njego\u0161evoj ukazuje na transformaciju \u201eiz spontanih organskih sistema u dr\u017eavno orijentisane sisteme koji nagla\u0161avaju naciju i istoriju prate\u0107i trend preobra\u017eaja prirodnog u istorijsko pam\u0107enje\u201c (Radovi\u0107 2013: 12). <\/p>\n\n\n\n

Stanovnici Starog grada neke djelove ove ulice jo\u0161 uvijek zovu prema porodi\u010dnim imenima vlasnika ku\u0107e koja se tamo nalazi (npr. kod ku\u0107e Rajkovi\u0107a, Antoniolija, Medina, Radovi\u0107a, Ra\u0111enovi\u0107a…), \u0161to je sasvim razumljivo, jer je u pitanju bli\u017ee odre\u0111enje radi lak\u0161e orijentacije u prostoru.<\/p>\n\n\n\n

Blizu Trga od crkava, na kraju Njego\u0161eve ulice, nadovezuje se (s njene lijeve\/sjeverne strane) jo\u0161 jedna zna\u010dajna gradska ulica, s imenom njegovog strica \u2013 Petra I Petrovi\u0107a (1748\u20131830), koja vodi preko Piskare do sjevernih gradskih vrata pokraj Lu\u010dke kapetanije.[33] I ona se na spomenutoj austrijskoj karti naziva Strada Bernardovina<\/em> (\u010destica zemlje br. 971).<\/p>\n\n\n\n

ULAZNA KAPIJA<\/h3>\n\n\n\n

U Njego\u0161evu ulicu dospijeva se prolaskom kroz glavnu gradsku kapiju (zapadnu), koja ima vi\u0161e naziva \u2013 Velja vrata, Vrata od Grada, Kopnena vrata, Porta di terra ferma<\/em>.[34] Pravougaonog je oblika, oivi\u010dena bijelim kamenim gredama \u2013 kvaderima. Jovan Martinovi\u0107 donosi podatak da je ulazna kapija u grad naknadno pro\u0161irena po\u010detkom XIX vijeka i opremljena ravnim, neprofilisanim dovratnicima i nadvratnikom (Martinovi\u0107 2016: 385). Takav izgled vrata su do na\u0161ih dana zadr\u017eala. Me\u0111utim, prema starijoj slikovnoj gra\u0111i i mapama vidi se da je sa spolja\u0161nje strane glavnih vrata nekada postojalo jo\u0161 odbrambenih objekata, kuda je vodio nekada\u0161nji stariji ulaz u grad. Dakle, gradska vrata nijesu oduvijek bila izlo\u017eena i otvorena ka zale\u0111u kao \u0161to su danas.<\/p>\n\n\n\n

Sa spoljnje strane vidi se luneta, otvor starih vrata, ispunjen kamenom i malterom, u \u010dijem je sredi\u0161tu postavljena \u010detvorougaona plo\u010da s plitkim reljefom na kojoj je prikazan grb venecijanskog patricijskog roda Querini<\/em>, sa tri osmokrake zvijezde u gornjem dijelu \u0161tita. Arheolog Jovan Martinovi\u0107, pi\u0161u\u0107i o heraldici u budvanskom Starom gradu, za ovaj primjerak navodi: \u201eNema nikakve sumnje da je grb postavio jedan od budvanskih rektora baroknog perioda, sasvim sigurno Antonio Querini, koji se pominje kao upravitelj grada 1684. godine\u201c (Martinovi\u0107 2016: 385). Na plo\u010di iznad grba uklesan je krilati lav Svetog Marka, simbol Serenisime, koja je ovim podru\u010djem gospodarila od sredine XV do kraja XVIII vijeka. <\/p>\n\n\n\n

Istra\u017eiva\u010d arhitektonske ba\u0161tine grada Budve, arhitekta Mirko Kova\u010devi\u0107, o Veljim vratima zapisuje: \u201eVrata prema kopnu na trasi su glavne saobra\u0107ajnice Starog grada koja se, svakako, tu formirala u najstarija vremena kao prilazni put kapiji najstarije Budve. Otvor je, dakle, po svemu sude\u0107i, odavno tu, samo se njegov oblik, verovatno, vi\u0161e puta menjao\u201c (\u041a\u043e\u0432\u0430\u0447\u0435\u0432\u0438\u045b 1996: 35). Debljina zida bedema ovdje iznosi oko dva metra.<\/p>\n\n\n\n

S unutra\u0161nje strane kapije nalaze se ostaci stare oru\u017earnice (Sl. 7), mjesta za odlaganje naoru\u017eanja prilikom ulaska u grad, od koje se sada vide samo djelovi zidova u vi\u0161oj zoni i dva kamena luka koja izviru iz nivoa ulice i spajaju ku\u0107e s lijeve i desne strane vrata. <\/p>\n\n\n\n

Projekat konzervacije i restauracije glavnih gradskih vrata, izra\u0111enih od hrastovog drveta nakon zemljotresa 1979, zavr\u0161en je marta 2019. godine, kada su vra\u0107ena na svoje mjesto nakon sprovo\u0111enja konzervatorskih mjera.[35]<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Desetak metara sjeverno od glavnih vrata nalazi se jo\u0161 jedan otvor u grad, tzv. romani\u010dka vrata, polukru\u017eno zasvo\u0111ena, koja su stolje\u0107ima ve\u0107 zazidana. Ovaj zatvoreni ulaz, iako stopljen s zidinama grada, lako je uo\u010dljiv sa spolja\u0161nje strane mleta\u010dke fortifikacije i ostaje da svjedo\u010di o nekada\u0161njem izgledu grada. Mogu\u0107e da je tu bila i kula sa spolja\u0161nje strane (\u041a\u043e\u0432\u0430\u0447\u0435\u0432\u0438\u045b 1996: 33; Ra\u017enatovi\u0107 2023).<\/p>\n\n\n\n

IKONA NAD VRATIMA<\/h3>\n\n\n\n

Na samom po\u010detku Glavne ulice, s unutra\u0161nje strane Veljih vrata, u zasvo\u0111enoj luneti, dugo se nalazila ikona Gospe s Hristom,[36] dok je pred njom gorelo kandilo. U skladu sa lokalnim predanjem, ovo kandilo su, navodno 300 godina svake ve\u010deri palili \u010dlanovi stare budvanske gra\u0111anske porodice Mikula.[37] <\/p>\n\n\n\n

Ova ikona nasilno je uklonjena sa svog drevnog boravi\u0161ta nedugo nakon Drugog svjetskog rata (1949) i promjena \u0161ireg dru\u0161tvenopoliti\u010dkog i ideolo\u0161kog okvira u Jugoslaviji. Stari Budvani pripovijedaju da je tada ba\u010dena s Brijega od Budve u more, kao znak raskidanja s religijskim vrijednostima, ali je \u201eoplovila\u201c oko grada i neo\u010dekivano se pojavila na Pizani, gradskoj luci, odakle ju je prihvatio mje\u0161tanin i odnio u Crkvu Svetog Ivana Krstitelja, gdje se i dalje \u010duva (\u0402\u0443\u0440\u0430\u0448\u043a\u043e\u0432\u0438\u045b 2009: 274\u2013275).[38] Od jednog smo mje\u0161tanina \u010duli pri\u010du da je ikona i prije ovog, posljednjeg, uklanjanja ne\u0161to ranije ve\u0107 jednom skinuta i na identi\u010dan na\u010din oplovila grad. <\/p>\n\n\n\n

Ikona je u veoma lo\u0161em stanju i nikada nije vra\u0107ena na lokaciju gdje se ranije nalazila. Na njeno je mjesto krajem 90-ih postavljen pravougaoni mozaik s portretom Bogorodice sa Hristom, u isto\u010dnohri\u0161\u0107anskom ikonografskom maniru, za razliku od ranije ikone koja je bila zapadne provenijencije, \u0161to je izazvalo negodovanje dijela sugra\u0111ana, ali bez reakcije nadle\u017enih institucija da se stanje promijeni, iako je Stari grad uveliko bio za\u0161ti\u0107eni spomenik kulture, odnosno kulturno dobro, u kojem su sve intervencije u prostoru i na objektima mogu\u0107e uz strogo po\u0161tovanje propisa, konzervatorskih i eti\u010dkih standarda.<\/p>\n\n\n\n

NASLJE\u0110E SOCIJALIZMA<\/h3>\n\n\n\n

Jedna od prvih ku\u0107a od Veljih vrata s lijeve\/sjeverne strane u Glavnoj ulici bila je mjesto gdje je prije Drugog svjetskog rata radila kroja\u010dka radnja \u201eNapredak\u201c, a vodio ju je Ivo Mikovi\u0107, Pa\u0161trovi\u0107 rodom s \u010celobrda iznad Svetog Stefana. Ro\u0111en 1908, sa zavr\u0161enim kroja\u010dkim zanatom na Cetinju, do\u0161ao je u Budvu, gdje osniva radnju sa svojim drugovima. Nedugo zatim, u\u010destvuje u organizovanju sindikalnog potreta u Budvi, koji je docnije (1937) pretvodio u Podru\u017enicu mje\u0161ovitih radnika, a iste godine u njegovom salonu formirana je \u0107elija Komunisti\u010dke partije Jugoslavije. Po kapitulaciji dr\u017eave, aktivno je u\u010destvovao u pripremanju Trinaestojulskog ustanka, a borio se i u NOB-u, stradaju\u0107i u bici kod Pljevalja 1. decembra 1941. godine (\u041b\u0443\u043a\u0435\u0442\u0438\u045b 2000: 147).<\/p>\n\n\n\n

Jednoj ulici u budvanskom Starom gradu dodijeljeno je njegovo ime, a na ku\u0107i u Starom gradu u kojoj je radio 1964. postavljena je spomen-plo\u010da s natpisom na \u0107irilici: \u201eOvdje je, u kroja\u010dkoj radnji Napredak, osnovana 1937. godine \u0107elija KPJ kojom je do 1941. godine rukovodio njen osniva\u010d radnik Ivo Mikovi\u0107.\u201c (Sl. 8).[39] To su jedine ta\u010dke grada koje danas podsje\u0107aju na lik i djelo ovog revolucionara, \u010dime se njeni dvoipomilenijumski kulturni slojevi od antike do XX vijeka na svojevrstan na\u010din prepli\u0107u i zaokru\u017euju.<\/p>\n\n\n\n

KUDA IDE NJEGO\u0160EVA ULICA?<\/h3>\n\n\n\n

Njego\u0161evu ulicu ili kako god da se zvala, od kad postoji, pohode svi koji se iz bilo kojeg razloga upute u Stari grad. Kroz nju kuca \u017eila ovog grada, cirkuli\u0161u ljudi, roba, informacije. Mo\u017eda tek u na\u0161e, savremeno doba u ovoj se ulici, tj. u njenim ku\u0107ama, tek ponegdje \u017eivi tokom cijele godine. Od rezidenata najmanje je Starogra\u0111ana, a mnogo je vi\u0161e novih vlasnika, zakupaca poslovnih prostora i, ponajvi\u0161e, turista, prete\u017eno stranaca, koji tu borave uglavnom samo tokom ljetnjeg sta\u0111una, provode\u0107i tada vrijeme u vrelom, zgusnutom, vla\u017enom i robom i ljudima pretrpanom urbanom jezgru. Osim \u0161to ih okru\u017euju drevne zgrade, vjerovatno nijesu ni svjesni pro\u0161losti grada, niti svih onih koji su ovuda hiljadama godina prolazili, \u017eivjeli i stvarali, a i kako bi bili kad je nad najstarijim arheolo\u0161kim nalazi\u0161tem, anti\u010dkim pilonima, decenijama ve\u0107 butik!? Mnogima vjerovatno ni naziv Njego\u0161eva ulica, ispisan na tamnim metalnim tablama, ako ga i uspiju vidjeti od tendi i reklama, ne zna\u010di mnogo, a upitno je da li se iko uop\u0161te i zapita o njenom imenovanju.<\/p>\n\n\n\n

Prizemne prostorije u koje se ulazi direktno s ulice i dalje su butige<\/em>, nepristupa\u010dne svima kao nekad (kada je u njima prodavana roba \u0161iroke potro\u0161nje namijenjena prije svega \u017eiteljima grada), ve\u0107 samo onima visoke plate\u017ene mo\u0107i, koji su spremni da odvoje znatne novce u skupim restoranima du\u017e nje, u zlatarama, prodavnicama luksuznog nakita, parfema, firmirane garderobe i obu\u0107e. I neki novi ljudi u njima, ve\u0107inom ne Budvani, niti sa jedne strane kase ili izloga. Tim slikama se, makar za sada, zaokru\u017euje pri\u010da o glavnoj ulici Starog budvanskog grada, a u kom smjeru \u0107e i\u0107i dalji \u017eivot u njoj, tek \u0107emo vidjeti.<\/p>\n\n\n\n

PRILOG: \u201eULICOM MOGA GRADA\u201c \u2013 MEMOARSKA PROZA MIROSLAVA LUKETI\u0106A[40]<\/h3>\n\n\n\n

Poku\u0161a\u0107u da opi\u0161em glavnu, Njego\u0161evu ulicu u kojoj se nalazi i moja rodna ku\u0107a. Sa desne strane, odmah do ulaza bio je kiosk koji je dr\u017eala Mar\u0107ela \u0160uljak; u prvoj ku\u0107i \u017eivjela je Marija Vilovi\u0107 sa ocem i majkom, a u prizemlju je bila apoteka Kuzmanovi\u0107: do nje je ku\u0107a moga oca Luke Luketi\u0107a sa trgovinom mje\u0161ovite robe. Sa lijeve strane bila je knji\u017eara (danas \u201eMocart\u201c) koju su dr\u017eali Vu\u010dkovi\u0107i; do nje je bila radnja \u010dasovni\u010dara Homena, koji je lijepo svirao na havajskoj gitari, i jedinog fotografa budvanskog \u2013 Josipa \u0160uljaka; zatim kafana, koju je dr\u017eao Stevo Su\u0111i\u0107, pa kroja\u010dka radnja \u201eNapredak\u201c \u2013 Iva Mikovi\u0107 (sve u ku\u0107i Mira Antonjolija i gospo\u0111e Ro\u017eine). Dalje, sa desne strane bila je omanja ku\u0107a u vlasni\u0161tvu porodice Mu\u0161ure, sa magacinom u prizemlju. Do nje nenaseljena ku\u0107a sa piljarskom radnjom u prizemlju, koju je dr\u017eala Joke; dalje ku\u0107a Rajkovi\u0107a \u2013 nova, lijepa kamena ku\u0107a koju su imu\u0107na bra\u0107a Niko i \u0160piro izgradili sa trgovinom u prizemlju: ovo je bila prva ve\u0107a predratna investicija u Starom gradu. Do njih je bila ku\u0107a Pera Kulja\u010de: u prizemlju je dr\u017eao brija\u010dku radnju Toni Skutari, a do njega ku\u0107a i bife vlasnika Sava Zambeli\u0107a, poznatog Budvanina, o kome su pri\u010dane brojne anegdote, a poznat je bio i po rezanju pr\u0161ute i slikarskom daru. Sa lijeve strane ulice nalazila se ku\u0107a Srzenti\u0107a i u njoj bife koji je dr\u017eao Dano Ra\u0111enovi\u0107, zatim ku\u0107a \u017divkovi\u0107a u kojoj je \u017eivjela gospo\u0111a Olga, a do nje ku\u0107a stare imu\u0107ne budvanske porodice Iva i Nika Medina \u2013 sa trgovinom mje\u0161ovite robe u prizemlju. Na dana\u0161njem Trgu pjesnika, prema moru, Medini su prije rata ogradili novu ku\u0107u sa terasama, veoma atraktivni turisti\u010dko-ugostiteljski objekat, koji je sru\u0161en u obnovi poslije zemljotresa. Sa isto\u010dne strane trga je ku\u0107a Iva Ra\u0111enovi\u0107a \u2013 sa trgovinom u prizemlju, a sa sjeverne strane trospratna ku\u0107a u kojoj sam poha\u0111ao Gra\u0111ansku \u0161kolu. Dalje, ulicom prema crkvama bila je ku\u0107a Mila Ra\u0111enovi\u0107a, a uz nju ku\u0107a Marike Gregovi\u0107, prve budvanske dame, supruge Du\u0161ana Gregovi\u0107a, nekada\u0161njeg ministra inostranih poslova Crne Gore. U toj ku\u0107i se okupljala nevelika budvanska intelektualna elita, tu su se kartali i zabavljali. Zatim je bila ku\u0107a popa Ra\u0111enovi\u0107a, gdje je \u017eivio Rade Zambeli\u0107, i do nje crkvena ku\u0107a koja je sru\u0161ena poslije zemljotresa, jer su ispod nje otkrivene rimske terme. Sa lijeve strane od Trga pjesnika prema crkvi, nalazila se ku\u0107a \u0110ura Radovi\u0107a sa prodavnicom i magazinom, zatim ku\u0107a \u0160umi\u0107a, i na samom Trgu pored zvonika i katoli\u010dke crkve, \u010detvorospratna stambena ku\u0107a, jedna od najve\u0107ih u Budvi \u2013 ku\u0107a \u0106ude (porodica \u0106ude je iz Pa\u0161trovi\u0107a \u2013 nema vi\u0161e \u017eivih potomaka). U njoj je na tre\u0107em spratu \u017eivio Milorad Perazi\u0107, muzi\u010dar i lokalni kompozitor \u2013 sa \u017eenom Kajom, omiljenom u\u010diteljicom u Budvi.<\/p>\n\n\n\n

BIBLIOGRAFIJA<\/h3>\n\n\n\n

Izvori<\/em><\/p>\n\n\n\n

Dr\u017eavni arhiv u Zadru (HR-DAZD), 382 Uprava za katastarsku izmjeru (1823\u20131838).<\/p>\n\n\n\n

Literatura<\/em><\/p>\n\n\n\n

Brajovi\u0107, Sa\u0161a. 2006. U Bogorodi\u010dinom vrtu: Bogorodica i Boka Kotorska \u2013 barokna pobo\u017enost zapadnog hri\u0161\u0107anstva<\/em>. Beograd: Plato. <\/p>\n\n\n\n

Brajovi\u0107, Sa\u0161a i Tatjana Koprivica. 2021. Vizuelna kultura mediteranske Crne Gore od 15. do 20. vijeka<\/em>. Podgorica: Crnogorska akademija nauka i umjetnosti.<\/p>\n\n\n\n

\u0414\u0438\u043c\u0438\u0442\u0440\u0438\u0458\u0435\u0432\u0438\u045b, \u041c\u0438\u043b\u0438\u0458\u0430\u043d. 2016. \u0423\u0442\u0432\u0440\u0452\u0435\u043d\u0430 \u0445\u0435\u043b\u0435\u043d\u0438\u0437\u043e\u0432\u0430\u043d\u0430 \u043d\u0430\u0441\u0435\u0459\u0430 \u043d\u0430 \u0458\u0443\u0433\u043e-\u0438\u0441\u0442\u043e\u0447\u043d\u043e\u043c \u0408\u0430\u0434\u0440\u0430\u043d\u0443 \u043e\u0434 4. \u0432\u0435\u043a\u0430 \u0441\u0442\u0430\u0440\u0435 \u0435\u0440\u0435 \u0434\u043e \u0440\u0438\u043c\u0441\u043a\u0438\u0445 \u043e\u0441\u0432\u0430\u0458\u0430\u045a\u0430: \u0410\u0441\u043f\u0435\u043a\u0442\u0438 \u0434\u0440\u0443-\u0448\u0442\u0432\u0435\u043d\u0438\u0445 \u0438 \u0435\u043a\u043e\u043d\u043e\u043c\u0441\u043a\u0438\u0445 \u043f\u0440\u043e\u043c\u0435\u043d\u0430 \u0443 \u043f\u0430\u043b\u0435\u043e\u0431\u0430\u043b\u043a\u0430\u043d\u0441\u043a\u0438\u043c \u0437\u0430\u0458\u0435\u0434\u043d\u0438\u0446\u0430\u043c\u0430<\/em> (\u0434\u043e\u043a\u0442\u043e\u0440\u0441\u043a\u0430 \u0434\u0438\u0441\u0435\u0440\u0442\u0430\u0446\u0438\u0458\u0430). \u0411\u0435\u043e\u0433\u0440\u0430\u0434: \u0424\u0438\u043b\u043e\u0437\u043e\u0444\u0441\u043a\u0438 \u0444\u0430\u043a\u0443\u043b\u0442\u0435\u0442 \u0423\u043d\u0438\u0432\u0435\u0440\u0437\u0438\u0442\u0435\u0442\u0430 \u0443 \u0411\u0435\u043e\u0433\u0440\u0430\u0434\u0443.<\/p>\n\n\n\n

Duleti\u0107, Vlado \u0110. 2010. Budva od mita do stvarnosti: studija o razvoju budvanskog turizma. <\/em>Budva: Vlado \u0110. Duleti\u0107.<\/p>\n\n\n\n

\u0402\u0443\u0440\u0430\u0448\u043a\u043e\u0432\u0438\u045b, \u041b\u0443\u0446\u0438\u0458\u0430. 2009. \u201e\u041a\u0443\u043b\u0442\u043e\u0432\u0438 \u0443 \u0441\u0442\u0430\u0440\u043e\u0458 \u0411\u0443\u0434\u0432\u0438: \u041f\u0440\u0435\u0441\u0432\u0435\u0442\u0430 \u0411\u043e\u0433\u043e\u0440\u043e\u0434\u0438\u0446\u0430 \u0438 \u0421\u0432. \u0410\u043d\u0442\u0443\u043d \u041f\u0430\u0434\u043e\u0432\u0430\u043d\u0441\u043a\u0438\u201c. \u0423: \u0412\u043b\u0430\u0445\u043e\u0432\u0438\u045b, \u041f\u0435\u0442\u0430\u0440 (\u0443\u0440.). \u0415\u0442\u043d\u043e\u043b\u043e\u0433\u0438\u0458\u0430 \u0433\u0440\u0430\u0434\u0430 \u0443 \u0426\u0440\u043d\u043e\u0458 \u0413\u043e\u0440\u0438: p\u0430\u0434\u043e\u0432\u0438 \u0441\u0430 \u043e\u043a\u0440\u0443\u0433\u043b\u043e\u0433 \u0441\u0442\u043e\u043b\u0430, \u041f\u043e\u0434\u0433\u043e\u0440\u0438\u0446\u0430, 16. \u043d\u043e\u0432\u0435\u043c\u0431\u0430\u0440 2006.<\/em> \u041f\u043e\u0434\u0433\u043e\u0440\u0438\u0446\u0430: \u0426\u0440\u043d\u043e\u0433\u043e\u0440\u0441\u043a\u0430 \u0430\u043a\u0430\u0434\u0435\u043c\u0438\u0458\u0430 \u043d\u0430\u0443\u043a\u0430 \u0438 \u0443\u043c\u0458\u0435\u0442\u043d\u043e\u0441\u0442\u0438, 271\u2013279.<\/p>\n\n\n\n

Jelu\u0161i\u0107, Bo\u017eena i Mato Jelu\u0161i\u0107. 2008. Kako je Budva sanjala Mediteran: istra\u017eivanje \u017eivota grada na osnovu njegovog jelovnika.<\/em> Budva: Argonaut. <\/p>\n\n\n\n

\u041a\u043e\u0432\u0430\u0447\u0435\u0432\u0438\u045b, \u041c. 1996. \u201e\u0411\u0443\u0434\u0432\u0430 \u2013 \u043e \u0433\u0440\u0430\u0434\u0438\u0442\u0435\u0459\u0441\u043a\u043e\u0458 \u0431\u0430\u0448\u0442\u0438\u043d\u0438\u201c. \u0423: \u041a\u0430\u043b\u0435\u0437\u0438\u045b, \u0414\u0430\u043d\u0438\u043b\u043e (\u0443\u0440.). \u0411\u0443\u0434\u0432\u0430<\/em>. \u0411\u0435\u043e\u0433\u0440\u0430\u0434: \u041e\u043a\u0442\u043e\u0438\u0445: \u041a\u0418\u0417 \u041a\u0443\u043b\u0442\u0443\u0440\u0430, 28\u201335.<\/p>\n\n\n\n

Lipovac Radulovi\u0107, Vesna. 1997. Romanizmi u Crnoj Gori: Budva i Pa\u0161trovi\u0107i<\/em>. Novi Sad: MBM-plas.<\/p>\n\n\n\n

\u041b\u0443\u043a\u0435\u0442\u0438\u045b, \u041c\u0438\u0440\u043e\u0441\u043b\u0430\u0432. 1996. \u0411\u0443\u0434\u0432\u0430, \u0421\u0432. \u0421\u0442\u0435\u0444\u0430\u043d, \u041f\u0435\u0442\u0440\u043e\u0432\u0430\u0446.<\/em> \u0426\u0435\u0442\u0438\u045a\u0435: \u041e\u0431\u043e\u0434; \u0411\u0443\u0434\u0432\u0430: \u0422\u0443\u0440\u0438\u0441\u0442\u0438\u0447\u043a\u0438 \u0441\u0430\u0432\u0435\u0437.<\/p>\n\n\n\n

\u041b\u0443\u043a\u0435\u0442\u0438\u045b, \u041c\u0438\u0440\u043e\u0441\u043b\u0430\u0432. 1997. \u0422\u0443\u0440\u0438\u0437\u0430\u043c \u0443 \u0411\u0443\u0434\u0432\u0438:<\/em> 1918\u20131941. \u0411\u0443\u0434\u0432\u0430: \u041c\u0438\u0440\u043e\u0441\u043b\u0430\u0432<\/p>\n\n\n\n

\u041b\u0443\u043a\u0435\u0442\u0438\u045b.<\/p>\n\n\n\n

\u041b\u0443\u043a\u0435\u0442\u0438\u045b, \u041c\u0438\u0440\u043e\u0441\u043b\u0430\u0432. 2000. \u041f\u043e\u043c\u0435\u043d\u0438\u043a \u041f\u0430\u0448\u0442\u0440\u043e\u0432\u0438\u045b\u0430 I.<\/em> \u041f\u0435\u0442\u0440\u043e\u0432\u0430\u0446: \u0411\u0430\u043d\u043a\u0430\u0434\u0430 \u2013 \u0437\u0431\u043e\u0440 \u041f\u0430\u0448\u0442\u0440\u043e\u0432\u0438\u045b\u0430.<\/p>\n\n\n\n

Luketi\u0107, M\u0438\u0440\u043e\u0441\u043b\u0430\u0432. 2017. Zapisi i pri\u010danja.<\/em> Budva: JU Narodna biblioteka Budva. <\/p>\n\n\n\n

Luketi\u0107, Miroslav i Luka Luketi\u0107. 2011. \u0110edova pri\u010danja i unukove pri\u010de<\/em>. Budva: Miroslav Luketi\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Markovi\u0107, \u010cedomir. 2006. Arheologija Crne Gore<\/em>. Podgorica: CID.<\/p>\n\n\n\n

Martinovi\u0107, Jovan. 2016. \u201eDatiranje grbova mleta\u010dkih rektora u Budvi\u201c. \u041f\u0430\u0448\u0442\u0440\u043e\u0432\u0441\u043a\u0438 \u0430\u043b\u043c\u0430\u043d\u0430\u0445 II: \u0437\u0430 2015. \u0433\u043e\u0434\u0438\u043d\u0443<\/em>: 382\u2013390.<\/p>\n\n\n\n

Martinovi\u0107, Mira\u0161. 1999. Putevi Prevalise<\/em>. Podgorica: CID.<\/p>\n\n\n\n

Medin, Du\u0161an. 2015. \u201ePrilog bibliografiji o anti\u010dkoj Budvi i njenom naslje\u0111u\u201c. Nova anti\u010dka Duklja<\/em> VI: 209\u2013224.<\/p>\n\n\n\n

Medin, Du\u0161an (prir.). 2018. Radovi o anti\u010dkoj Budvi<\/em>: 1938\u20131940. Budva: JU Muzeji i galerije Budve.<\/p>\n\n\n\n

Medin, Du\u0161an (ur.). 2021. Anti\u010dka Budva: zbornik radova s Me\u0111unarodnog multidisciplinarnog nau\u010dnog simpozijuma po pozivu odr\u017eanog u Budvi 28\u201330. novembra 2018. godine. <\/em>Budva: JU Muzeji i galerije Budve.<\/p>\n\n\n\n

\u041c\u0438\u043b\u043e\u0432\u0438\u045b, \u041c\u0438\u043b\u043e\u0440\u0430\u0434. 2001. \u0411\u0438\u0431\u043b\u0438\u043e\u0433\u0440\u0430\u0444\u0438\u0458\u0430 \u043e \u041f\u0430\u0448\u0442\u0440\u043e\u0432\u0438\u045b\u0438\u043c\u0430<\/em>. \u041f\u0435\u0442\u0440\u043e\u0432\u0430\u0446 \u043d\u0430 \u041c\u043e\u0440\u0443: \u041e\u0434\u0431\u043e\u0440 \u0437\u0430 \u0441\u0430\u043a\u0443\u043f\u0459\u0430\u045a\u0435 \u0438\u0441\u0442\u043e\u0440\u0438\u0458\u0441\u043a\u0435 \u0433\u0440\u0430\u0452\u0435 \u043e \u041f\u0430\u0448\u0442\u0440\u043e\u0432\u0438\u045b\u0438\u043c\u0430.<\/p>\n\n\n\n

Mitrovi\u0107, Katarina. 2021. \u017divot u manastiru: benediktinci u Pomorju srpske srednjovekovne dr\u017eave<\/em>. Beograd: Evoluta.<\/p>\n\n\n\n

Mitrovi\u0107, Slobodan. 2022. \u201eMarko Anzulovi\u0107 (1876\u20131957)\u201c. U: Foto hronika Marka Anzulovi\u0107a \u2013 Budva u osvit XX vijeka (1902\u20131938)<\/em>. Budva: JU Grad teatar, 1\u20133.<\/p>\n\n\n\n

Ostoji\u0107, Ivan. 1964. Benediktinci u Hrvatskoj i u ostalim na\u0161im krajevima: sv. 2. Benediktinci u Dalmaciji<\/em>. Split: Benediktinski priorat Tkon.<\/p>\n\n\n\n

\u041et, \u0408ane. 2016. \u201eTu\u017ebalica uz odar Ljubice Ljube Medin, ro\u0111. Gregovi\u0107, udove Anta Tona Medina Budva, 1928. godine\u201c (s komentarom Vojmira Voja Medina i Olge Srko\u010d iz 1999. godine). \u041f\u0430\u0448\u0442\u0440\u043e\u0432\u0441\u043a\u0438 \u0430\u043b\u043c\u0430\u043d\u0430\u0445 II: \u0437\u0430 2015. \u0433\u043e\u0434\u0438\u043d\u0443<\/em>: 317\u2013333.<\/p>\n\n\n\n

Radovi\u0107, Sr\u0111an. 2013. Grad kao tekst<\/em>. Beograd: Biblioteka XX vek.<\/p>\n\n\n\n

\u0420\u0430\u0434\u043e\u0432\u0438\u045b, \u0421\u0440\u0452\u0430\u043d. 2014. \u0411\u0435\u043e\u0433\u0440\u0430\u0434\u0441\u043a\u0438 \u043e\u0434\u043e\u043d\u0438\u043c\u0438<\/em>. \u0411\u0435\u043e\u0433\u0440\u0430\u0434: \u0415\u0442\u043d\u043e\u0433\u0440\u0430\u0444\u0441\u043a\u0438 \u0438\u043d\u0441\u0442\u0438\u0442\u0443\u0442 \u0421\u0410\u041d\u0423.<\/p>\n\n\n\n

\u0412\u043b\u0430\u0445\u043e\u0432\u0438\u045b, \u0414\u043e\u0431\u0440\u0438\u043b\u0430. 2017. \u201e\u0417\u0430\u0448\u0442\u0438\u0442\u0430 \u0438 \u043e\u0447\u0443\u0432\u0430\u045a\u0435 \u043a\u0443\u043b\u0442\u0443\u0440\u043d\u043e-\u0438\u0441\u0442\u043e\u0440\u0438\u0458\u0441\u043a\u0438\u0445 \u0432\u0440\u0438\u0458\u0435\u0434\u043d\u043e\u0441\u0442\u0438 \u0434\u0432\u0430 \u0437\u043d\u0430\u0447\u0430\u0458\u043d\u0430 \u0441\u0430\u043a\u0440\u0430\u043b\u043d\u0430 \u043e\u0431\u0458\u0435\u043a\u0442\u0430 \u0441\u0430 \u0442\u0435\u0440\u0438\u0442\u043e\u0440\u0438\u0458\u0435 \u041f\u0430\u0448\u0442\u0440\u043e\u0432\u0438\u045b\u0430 \u0438 \u0411\u0443\u0434\u0432\u0435 (\u043a\u043e\u043d\u0437\u0435\u0440\u0432\u0430\u0442\u043e\u0440\u0441\u043a\u0438 \u043f\u0440\u0438\u0441\u0442\u0443\u043f\u0438 \u043d\u0430 \u043f\u0440\u0438\u043c\u0458\u0435\u0440\u0438\u043c\u0430 \u043f\u043e\u043a\u0440\u0435\u0442\u043d\u043e\u0433 \u0444\u043e\u043d\u0434\u0430)\u201c. \u041f\u0430\u0448\u0442\u0440\u043e\u0432\u0441\u043a\u0438 \u0430\u043b\u043c\u0430\u043d\u0430\u0445 III: \u0437\u0430 2016. \u0433\u043e\u0434\u0438\u043d\u0443<\/em>: 487\u2013515. <\/p>\n\n\n\n

Vrata br. 1 \u2013 Glavna gradska vrata \/ Porta di terra ferma <\/em>(konzervatorski projekat sanacije gradskih vrata). Tivat: Projektor d. o. o. 2018.<\/p>\n\n\n\n

Vujovi\u0107, Sreten. 1990. Ljudi i gradovi<\/em>. Budva: Mediteran; Beograd: Filozofski fakultet.<\/p>\n\n\n\n

Vujovi\u0107, Sreten. 2018. Transformacija crnogorskih gradova: 1990\u20132018<\/em>. Podgorica: Matica crnogorska.<\/p>\n\n\n\n

Internet izvori<\/em><\/p>\n\n\n\n

\u201eBudvanostalgi\u010dari\u201c. Facebook<\/em>. https:\/\/www.facebook.com\/groups\/820775188329184 (pristupljeno 8. 8. 2024).<\/p>\n\n\n\n

COBISS.CG<\/em>. https:\/\/plus.cobiss.net\/cobiss\/cg\/cnr_latn\/bib\/search?q=budva&db=cobib&mat=allmaterials (pristupljeno 24. 10. 2024).<\/p>\n\n\n\n

COBISS.SR.<\/em> https:\/\/plus.sr.cobiss.net\/opac7\/bib\/search?q=budva&db=cobib&mat=allmaterials (pristupljeno 24. 10. 2024).<\/p>\n\n\n\n

Digitalna kolekcija Narodne biblioteke Budva<\/em>. https:\/\/digital.nbbd.me (pristupljeno 13. 8. 2024).<\/p>\n\n\n\n

Ivanovi\u0107, Krsto. \u201eLjetopis Budve\u201c. Montenegrina. <\/em>https:\/\/www.montenegrina.net\/pages\/pages1\/istorija\/odcrnojevica_dopetrovica\/ljetopis_budve.htm (pristupljeno 13. 8. 2024). <\/p>\n\n\n\n

\u201eIzvr\u0161ena restauracija glavnih starogradskih vrata\u201c. Portal RTV Budva. <\/em>https:\/\/www.rtvbudva.me\/vijesti\/izvrsena-restauracija-glavnih-starogradskih-vrata\/22032 (pristupljeno 10. 4. 2024).<\/p>\n\n\n\n

\u201eNjego\u0161eva ulica\u201c. Montenegrina<\/em>. https:\/\/montenegrina.net\/njegoseva-ulica-me\/ (pristupljeno 3. 4. 2024).<\/p>\n\n\n\n

Ra\u017enatovi\u0107, Gordana. 2023. \u201eArhitektonsko nasle\u0111e Starog grada Budve s osvrtom na mleta\u010dki period\u201c. YouTube<\/em>. https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=gMpiZadFdak (pristupljeno 10. 4. 2024).<\/p>\n\n\n\n

THE OLD TOWN OF BUDVA AND ITS GLAVNA (NJEGO\u0160EVA) <\/strong>
<\/strong>STREET THROUGH THE AGES<\/strong><\/h2>\n\n\n\n

Abstract: <\/em>Every city can be viewed as a dynamic system of signs and symbols, akin to a text or even a specific language, functioning as a communication system of messages that generate various meanings. In this context, a city can become a symbolic space where cultural and social interventions are carried out in line with certain socio-political tendencies. This perspective will be applied to the Old Town of Budva and its Glavna (Main) Street, now known as Njego\u0161eva Street, tracing its evolution through time to the present day. This is the most famous and frequently traversed pedestrian passage, the longest and widest street connecting two key points of the city: the main entrance at Velja vrata (City Gate) and the central square (Square of Churches), passing by the Great Piazzetta, best known for its literary events (\u201cPoets\u2019 Square\u201d). Through a series of short stories about this city and its main street, an attempt will be made to examine Budva as a text, exploring its key characteristics, social and cultural history, and the development of the old town through the centuries. Given that the fate of the entire city has historically unfolded along this street, Njego\u0161eva Street today seems to be the true reflection of Budva\u2019s Old Town and all its attributes.<\/p>\n\n\n\n

Keywords<\/em>: city, text, Budva, Old Town, Glavna\/Njego\u0161eva Street, Velja Vrata, archaeological findings, coastal architecture, urban anthropology, hodonyms.<\/p>\n\n\n\n

ENDNOTES<\/h3>\n\n\n\n

[1] dusan.medin@gmail.com.<\/p>\n\n\n\n

[2] Pisanje ovog \u010dlanka inicirala je Maja \u0110uri\u0107, istori\u010darka umjetnosti i fotografkinja, pa se tekst, stoga, pridru\u017euje njenom digitalnom umjetni\u010dkom istra\u017eiva\u010dkom projektu o ulicama u gradovima Crne Gore koje nose Njego\u0161evo ime. Detaljnije vidjeti u Facebook grupi \u201eNjego\u0161eva ulica\u201c \u2013 https:\/\/www.facebook.com\/groups\/820775188329184, kao i na linku https:\/\/montenegrina.net\/njegoseva-ulica-me\/ (pristupljeno 3. 4. 2024), te portalu samog projekta (https:\/\/www.njegoseva.me), koji je dodu\u0161e trenutno van fukcije.<\/p>\n\n\n\n

[3] Svi navedeni podaci dobijeni su od Gordane Ra\u017enatovi\u0107, arhitektice-konzervatorke.<\/p>\n\n\n\n

[4] Posebnu zahvalnost dugujemo Miroslavu Miru Luketi\u0107u na podijeljenim sje\u0107anjima, obilju korisnih podataka i potpori za ovo istra\u017eivanje.<\/p>\n\n\n\n

[5] Od najranijeg djetinjstva, s \u0111edom po maj\u010dinoj strani, Ilijom Zecom (1928\u20132008), koji je \u017eivio u blizini Gospo\u0161tine, autor je do\u017eivljavao svoja prva iskustva \u0161etnji po Starom gradu.<\/p>\n\n\n\n

[6] O ovim otkri\u0107ima pisali su krajem tridesetih i po\u010detkom \u010detrdesetih Petar \u0160erovi\u0107, Mihovil Abrami\u0107, Jozo Petrovi\u0107, Jak\u0161a Ku\u0161an i drugi, a dio njihovih tekstova sabran je u publikaciji Radovi o anti\u010dkoj Budvi 1938\u20131940. (Medin [prir.] 2018). Koristan pregled dosada\u0161njih arheolo\u0161kih istra\u017eivanja anti\u010dke Budve mo\u017eemo \u010ditati i kod Milijana Dimitrijevi\u0107a (\u0414\u0438\u043c\u0438\u0442\u0440\u0438\u0458\u0435\u0432\u0438\u045b 2016: 199\u2013200), te \u010cedomira Markovi\u0107a (Markovi\u0107 2006).<\/p>\n\n\n\n

[7] Novi naziv ovog kraja, prili\u010dno bizaran, Ri\u010dardova glava, reflektuje sje\u0107anje na ameri\u010dkog glumca Ri\u010darda Vidmarka (1914\u20132008), koji je po\u010detkom \u0161ezdesetih boravio u Budvi snimaju\u0107i scene za igrani film Dugi brodovi<\/em> (The Long Ships<\/em>, 1964). Stariji Budvani pamte kako je tokom i nakon snimanja filma negativno govorio o Budvi, Jugoslaviji i tada\u0161njem predsjedniku Josipu Brozu Titu. No, uprkos tome (a vjerovatno i ne znaju\u0107i to), nove su generacije, otprilike od devesesetih, kreirale i po\u010dele upotrebljavati ovaj novi toponim (nerijetko smatraju\u0107i kako je rije\u010d o njima poznatijem Ri\u010dardu Giru), polako bri\u0161u\u0107i iz kolektivnog sje\u0107anja stariji naziv Brijeg od Budve.<\/p>\n\n\n\n

[8] Cjeloviti pregled saznanja do kojih se tada do\u0161lo jo\u0161 uvijek nije dostupan, ali su njegove klju\u010dne karakteristike djelimi\u010dno publikovane (\u041a\u043e\u0432\u0430\u0447\u0435\u0432\u0438\u045b 1996: 28\u201335). Gordana Ra\u017enatovi\u0107 je aprila 2023. na nau\u010dnom simpozijumu o Pa\u0161trovi\u0107ima i Mle\u010danima predstavila dio rezultata rada sa Mirkom Kova\u010devi\u0107em, rukovodiocem projekta sanacije i obnove Starog grada nakon potresa 1979. godine (Ra\u017enatovi\u0107 2023).<\/p>\n\n\n\n

[9] O tome je naro\u010dito pisao Sreten Vujovi\u0107, sociolog urbanog prostora, koji je budvanskim prilikama posvetio vi\u0161e svojih radova (Vujovi\u0107 1990; Vujovi\u0107 2018).<\/p>\n\n\n\n

[10] Popis najve\u0107eg dijela nau\u010dne i stru\u010dne literature o anti\u010dkoj Budvi i njenom naslje\u0111u objavljen je prije desetak godina (Medin 2015: 209\u2013224), a do 2024. je znatno pro\u0161iren. U nedavno publikovanom zborniku radova Anti\u010dka Budva<\/em> (Medin [ur.] 2021) relevantni istra\u017eiva\u010di iz istorijskih i sroodnih disciplina pisali su o brojnim segmentima \u017eivota ovoga grada u anti\u010dko doba, kao i o odnosu savremenika prema anti\u010dkoj ba\u0161tini. <\/p>\n\n\n\n

[11] O nau\u010dnoj analizi ove legende dosad su pisali mnogi, a me\u0111u posljednjima je i arheolog Adnan Kaljanac u radu objavljenom u zborniku Anti\u010dka Budva<\/em> 2021. godine. No, bilo je poku\u0161aja i da se osnivanje naselja na prostoru Budve hronolo\u0161ki smjesti u mitsko vrijeme Kadma i Harmonije (Duleti\u0107 2010: 17, 60, 121\u2013124), \u0161to treba prihvatiti kao pseudonau\u010dna nastojanja, jer ne postoje dokazi za ne\u010dim takvim.<\/p>\n\n\n\n

[12] Koristan pregled politi\u010dke i vojne istorije novovjekovne Budve pru\u017ea Miroslav Luketi\u0107 u svojoj prvoj knjizi Budva, Sv. Stefan, Petrovac<\/em> (\u041b\u0443\u043a\u0435\u0442\u0438\u045b 1966: 67\u2013100).<\/p>\n\n\n\n

[13] Konkretno, djela don Krsta Ivanovi\u0107a, don Antuna Kojovi\u0107a i dio dnevni\u010dkih zapisa Pava Mikule, a od ove (2024) godine, prevedena je i objavljena i tre\u0107a knjiga Ivanovi\u0107evih Anala<\/em> Budve<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

[14] Projekat naziva \u201eDigitalna biblioteka\u201c JU Narodna biblioteka Budva pokrenut je 2018, a u dijelu \u201eRukopisi\u201c nalaze se skenovi fragmenata pisane gra\u0111e Ivanovi\u0107a i Kojovi\u0107a. Biblioteka je digitalizaciju pokrenula \u201eda bi izabrane dijelove svog fonda i drugu zavi\u010dajnu gra\u0111u pru\u017eila na uvid i kori\u0161\u0107enje \u0161irokom krugu publike. Uz pomo\u0107 novih tehnologija Biblioteka je prekora\u010dila granice svog fizi\u010dkog prostora i iskoristila njihove prednosti da na jednom mjestu okupi dokumente koji su u stvarnosti skrajnuti na policama ili rasuti po raznim zemljama i kolekcijama\u201c, navedeno je u obrazlo\u017eenju (https:\/\/digital.nbbd.me; pristupljeno 13. 8. 2024). Dio Ljetopisa Budve<\/em> iz 1650., autora don Krsta Ivanovi\u0107a, koji je ranije preveden, nau\u010dno prou\u010den i objavljen, digitalno je dostupan i na portalu Montenegrina<\/em> (https:\/\/www.montenegrina.net\/pages\/pages1\/istorija\/odcrnojevica_dopetrovica\/ljetopis_budve.htm; pristupljeno 13. 8. 2024).<\/p>\n\n\n\n

[15] Anzulovi\u0107eve fotografije \u010duva porodica njegove unuke, Svjetlane \u010cukvas, ro\u0111. Anzulovi\u0107, iz Budve, zahvaljuju\u0107i kojoj su arhitekta Slobodan Mitrovi\u0107 i fotograf Lazar Pejovi\u0107 ljeta 2022. napravili izlo\u017ebu \u201eFoto hronika Marka Anzulovi\u0107a \u2013 Budva u osvit XX vijeka (1902\u20131938)\u201c, a naredne godine snimljen je i dokumentarni film \u201eAnzulovi\u0107i\u201c. Izlo\u017eba je realizovana u produkciji JU Grad teatar Budva (Mitrovi\u0107 2022: 1\u20133).<\/p>\n\n\n\n

[16] U digitalnoj bibliote\u010dkoj bazi crnogorskog COBISS-a, kada se upi\u0161e rije\u010d \u201eBudva\u201c, ponudi se preko 2.600 bibliografskih jedinica: u pitanju je najrazli\u010ditija knji\u017ena i neknji\u017ena gra\u0111a o Budvi, ali i ona \u010diji su izdava\u010di s te teritorije (https:\/\/plus.cg.cobiss.net\/opac7\/bib\/search?q=budva&db=cobib&mat=allmaterials; pristupljeno 24. 10. 2024). 
U srbijanskom COBISS-u prona\u0111eno je 2.100 bibliografskih zapisa koji sadr\u017ee taj pojam (https:\/\/plus.sr.cobiss.net\/opac7\/bib\/search?q=budva&db=cobib&mat=allmaterials; pristupljeno 24. 10. 2024), ali pretpostavljamo da ima vi\u0161e identi\u010dnih jedinica. Dio bibliografskih zapisa o Budvi ve\u0107 je prikazan u Bibliografiji o Pa\u0161trovi\u0107ima<\/em> Milorada T. Milovi\u0107a (2001). Projekat \u201eCrnogorska bibliografija\u201c kojim rukovodi i stalno je dopunjuje Nacionalna biblioteka Crne Gore \u201e\u0110ur\u0111e Crnojevi\u0107\u201c na Cetinju dragocjen je izvor odakle bi se mogle crpiti informacije za eventualnu bibliografiju Budve, koju bi u budu\u0107nosti svakako trebalo uraditi.<\/p>\n\n\n\n

[17] Ivanovi\u0107, Krsto. \u201eLjetopis Budve\u201c. Montenegrina<\/em>. https:\/\/www.montenegrina.net\/pages\/pages1\/istorija\/odcrnojevica_dopetrovica\/ljetopis_budve.htm (pristupljeno 13. 8. 2024).<\/p>\n\n\n\n

[18] Jo\u0161 jedan naziv koji se javlja na ovom prostoru uz more, \u201eAbacija\u201c, upu\u0107uje na postojanje monaha i nekada\u0161nje opatije (ital. abazia<\/em>; Ostoji\u0107 1964: 212; Mitrovi\u0107 2021: 82). Arhitekta Slobodan Mitrovi\u0107 iz Budve ukazao nam je na postojanje lukova s unutra\u0161nje strane gradskih zidina, u dana\u0161njim dvori\u0161tima privatnih ku\u0107a, dovode\u0107i to u potencijalnu vezu s nekada\u0161njim klaustrima. <\/p>\n\n\n\n

[19] Detaljnije o ostacima ovog bedema u: \u041a\u043e\u0432\u0430\u0447\u0435\u0432\u0438\u045b 1996: 29, 32; \u0414\u0438\u043c\u0438\u0442\u0440\u0438\u0458\u0435\u0432\u0438\u045b 2016: 201\u2013202.<\/p>\n\n\n\n

[20] Podatak dobijen od arhitektice-konzervatorke Gordane Ra\u017enatovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n

[21] Sje\u0107anje svojevremeno dobijeno od Miroslava Luketi\u0107a, koji je kazivao da je kao dje\u010dak posmatrao proces poplo\u010davanja.<\/p>\n\n\n\n

[22] Informacicje u ovom poglavlju koje se ti\u010du urbanisti\u010dkih i arhitektonskih aspekata ulice prete\u017eno su dobijeni od Gordane Ra\u017enatovi\u0107, arhitektice-konzervatorke, koja je istra\u017eivala graditeljsko naslje\u0111e Starog grada i radila s profesorom Mirkom Kova\u010devi\u0107em na projektu snacije i obnove.<\/p>\n\n\n\n

[23] O promjenama kontura primorskih gradova nakon ovog zemljotresa, naro\u010dito u Boki Kotorskoj, v. Brajovi\u0107 i Koprivica 2021: 63\u201390.<\/p>\n\n\n\n

[24] Naziv i dalje poznat kod mje\u0161tana Starog grada, a zabilje\u017een i u literaturi (Lipovac Radulovi\u0107 1997: 227).<\/p>\n\n\n\n

[25] Prema informacijama dobijenim od Slobodana Mitrovi\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

[26] Budvani \u0107e re\u0107i da je porijeklo ovog toponima u uzvika \u201epis!\u201c, koji se koristi za rastjerivanje ma\u010daka, nekada u velikom broju naseljenih u tom dijelu grada.<\/p>\n\n\n\n

[27] Radnja, trgovina (Lipovac Radulovi\u0107 1997: 50).<\/p>\n\n\n\n

[28] Osim uobi\u010dajenog zna\u010denja konoba\/to\u010dionica, nekada u zna\u010denju prostor za odlaganje stvari, poput magazina, ostave ili podruma (Lipovac Radulovi\u0107 1997: 149).<\/p>\n\n\n\n

[29] HR-DAZD-382 Uprava za katastarsku izmjeru (1823\u20131838), br. 574. Zahvaljujemo Dr\u017eavnom arhivu u Zadru na dozvoli za reprodukovanje, odnosno objavi arhivske gra\u0111e \u2013 mape. Napominjemo da je dio ove mape prethodno prikazan na str. 9 u projektnoj dokumentaciji Vrata br. 1 \u2013 Glavna gradska vrata \/ Porta di terra ferma<\/em>, koja se odnosi na konzervatorski projekat sanacije gradskih vrata (Projektor d. o. o. Tivat, 2018). Zahvaljujemo Katarini Nikoli\u0107 Krasan, arhitektici-konzervatorki iz firme Projektor d. o. o. na dostavljenim informacijama.<\/p>\n\n\n\n

[30] S druge strane, sti\u010de se utisak da je kod gotovo svih \u010dlanova lokalne zajednice tek djelimi\u010dno za\u017eivjela upotreba novih hodonima ulica (osim kada je u pitanju zvani\u010dno adresiranje, po\u0161ta itd., gdje se dosljedno koristi), za razliku od i dalje \u010deste upotrebe starijih\/tradicionalnih naziva koji se odnose na odre\u0111ene djelove grada (Piskara, Vranjak, Vrzak, Ispod palama…).<\/p>\n\n\n\n

[31] Tekst je objavljen u Pa\u0161trovskom almanahu II: za 2015. godinu<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

[32] Me\u0111utim, bilo je i onih koji su smatrali je da je do ovog imenovanja do\u0161lo jo\u0161 nakon Prvog svjetskog rata.<\/p>\n\n\n\n

[33] Kao i iznad Veljih vrata, devedesetih je iznad ovih vrata, s njihove unutra\u0161nje strane, postavljena mozai\u010dka predstava u pravoslavnom ikonografskom maniru s likom Petra I Petrovi\u0107a, odnosno, Svetog Petra Cetinjskog, koji je dakako imao zasluge u o\u010duvanju mira u gradu u turbulentnim vremenima s po\u010detka XIX vijeka.<\/p>\n\n\n\n

[34] U doslovnom prevodu s italijanskog: vrata od \u010dvrste zemlje, odnosno, od kopna.<\/p>\n\n\n\n

[35] Izvo\u0111a\u010d radova je firma \u201eProjektor\u201c d. o. o. iz Tivta, na \u010delu s Katarinom Nikoli\u0107 Krasan, arhitekticom-konzervatorkom, a finansijer Op\u0161tina Budva. Detaljnije na: https:\/\/www.rtvbudva.me\/vijesti\/izvrsena-restauracija-glavnih-starogradskih-vrata\/22032 (pristupljeno 10. 4. 2024).<\/p>\n\n\n\n

[36] Potrebno je ista\u0107i da se ovom, kao i mnogih drugim istorijskim umjetni\u010dkim djelima iz Budve istra\u017eiva\u010di uglavnom nijesu opse\u017enije bavili. Kao godinu njenog nastanka, prema predanju, navodi se 1333. (\u0402\u0443\u0440\u0430\u0448\u043a\u043e\u0432\u0438\u045b 2009: 274), dok je u drugom izvoru uz nju ozna\u010deno \u201eXIX vijek\u201c (\u0412\u043b\u0430\u0445\u043e\u0432\u0438\u045b 2017: 506). <\/p>\n\n\n\n

[37] Zahvalnost na ovom i na mnogim jo\u0161 podacima o negda\u0161njoj i sada\u0161njoj Budvi, posebno o Starom gradu, dugujemo Slobodanu Mitrovi\u0107u, Starogra\u0111aninu, arhitekti, istra\u017eiva\u010du naslje\u0111a i publicisti. Na ovom mjestu izra\u017eavamo zahvalnost i ostalim Budvanima i Budvankama koji su podijelili svoja znanja s nama.<\/p>\n\n\n\n

[38] Stara ikona spominje se u kontekstu nekada\u0161nje katedralne Crkve Sv. Ivana Krstitelja, u \u010dijoj se zbirci nalazi, a zbirka je, zbog svojih izuzetnih kulturnih vrijednosti, za\u0161ti\u0107ena zakonom kao spomenik kulture (nova nomenklatura: pokretno kulturno dobro) rje\u0161enjima o stavljanju pod za\u0161titu broj 08-584\/1 od 15. maja 1963. i 08-648\/2 od 21. maja 1963. godine (\u0412\u043b\u0430\u0445\u043e\u0432\u0438\u045b 2017: 506). <\/p>\n\n\n\n

[39] Spomen-plo\u010da je 1966. stavljena pod za\u0161titu dr\u017eave kao spomenik kulture (novi termin: kulturno dobro). Prvobitna bijela plo\u010da kasnije je, po zemljotresu 1979. i obnovi grada, zamjenjena crnom granitnom.<\/p>\n\n\n\n

[40] Zapis preuzet iz Luketi\u0107eve knjige \u0110edova pri\u010danja unukove pri\u010de<\/em>. Budva: Miroslav Luketi\u0107, 2011, str. 191\u2013202, kasnije publikovan u knjizi Zapisi i pri\u010danja<\/em>. Budva: JU Narodna biblioteka Budve, 2017, 459\u2013462. <\/p>\n\n\n\n

SEPARAT RADA<\/h3>\n\n\n\n

Separat ovog rada (pdf), objavljenog u drugom broju \u010dasopisa Konteksti kulture: studije iz humanistike i umjetnosti<\/em> (2024), mo\u017eete preuzeti klinom na ovaj link.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Du\u0161an Medin [1]Univerzitet Donja GoricaFakultet za kulturu i turizamPodgorica, Crna Gora Miroslavu Miru Luketi\u0107u (1927\u20132022), ro\u0111enom i odraslom u Njego\u0161evoj ulici  Sa\u017eetak: Svaki grad mo\u017ee se posmatrati kao dinami\u010dan sistem znakova i simbola, nalik tekstu ili \u010dak specifi\u010dnom jeziku, koji funkcioni\u0161e kao komunikacijski sistem poruka koje generi\u0161u razli\u010dita zna\u010denja. Grad tako mo\u017ee postati simboli\u010dki prostor u […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1366,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-1307","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-radovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1307","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1307"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1307\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1640,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1307\/revisions\/1640"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1366"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1307"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1307"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1307"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}