{"id":2007,"date":"2026-07-31T20:13:55","date_gmt":"2026-07-31T20:13:55","guid":{"rendered":"https:\/\/kontekstikulture.me\/?p=2007"},"modified":"2026-08-01T10:58:30","modified_gmt":"2026-08-01T10:58:30","slug":"savo-markovic-italijanska-korespodencija-osmanskog-bara-pismo-dubrovackim-vlastima-iz-1767-godine","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/2026\/07\/31\/savo-markovic-italijanska-korespodencija-osmanskog-bara-pismo-dubrovackim-vlastima-iz-1767-godine\/","title":{"rendered":"Savo Markovi\u0107 | Italijanska korespodencija osmanskog Bara: Pismo Dubrova\u010dkim vlastima iz 1767. godine"},"content":{"rendered":"\n

Savo Markovi\u0107<\/strong> [1] 
Bar, Crna Gora<\/em><\/p>\n\n\n\n

Sa\u017eetak<\/em>: U kontekstu kulturnih pro\u017eimanja i civilizacijskih preplitanja od najstarijih vremena poseban zna\u010daj imali su ekonomski odnosi, privredni tokovi i trgova\u010dka usmjerenost. U XVIII vijeku ju\u017enojadransko podru\u010dje pod osmanskom vla\u0161\u0107u bilo je i preko Dubrovnika povezano s prostorima Bosne i Hercegovine. Ustaljenoj komunikaciji i cirkulaciji ljudi i dobara u uslovima mira nisu postojale zapreke. U vrijeme naru\u0161ene sigurnosti i teritorijalne cjelovitosti kontakti su omogu\u0107avali izvi\u0111anje, razmjenu obavje\u0161tenja i saradnju. Ugla\u0111enost i u\u010dtivost obra\u0107anja svjedo\u010de o dru\u0161tvenoj komunikaciji koja nije bila normirana samo vrijednostima svojeg vremena, ali i o dugoj kulturi po\u0161tovanja odabrane leksike i forme, isticanja pouzdanosti i potvr\u0111ivanja socijalne distinkcije elite. Shodno tome, razmotren je sadr\u017eaj pisma na italijanskom jeziku koji je kapetan i muselim Bara uputio dubrova\u010dkim vlastima (knezu i Vladi) 1767. godine.<\/p>\n\n\n\n

Klju\u010dne rije\u010di<\/em>: Bar, Dubrovnik, lukobran Ka\u0161e, XVIII vijek, korespondencija, pomorstvo, trgovina<\/p>\n\n\n\n

Bar je sredinom XVIII vijeka bio sudsko-administrativno sredi\u0161te kadiluka koji se preko podru\u010dja Spi\u010da prostirao do tvr\u0111ave Nehaj. Izvr\u0161ni starje\u0161ina grada bio je muselim, a fortifikovanim Barom, u kojem je \u017eivjelo vi\u0161e aga, zapovijedao je kapetan. Uz kapetana je postojao dizdar, kao starje\u0161ina neposrednog objekta (Hrabak 1984: 67). Barski kadiluk, kojem su zatim pripadali i Mrkojevi\u0107i, me\u0111utim, bio je udru\u017een s Ulcinjem.<\/p>\n\n\n\n

Na etni\u010dki limitrofnom podru\u010dju promjene na najvi\u0161im pozicijama vlasti nisu proticale bez odjeka i potresa u njenoj strukturi. Tako je krajem 1752. barski muselim, ina\u010de ro\u0111ak skadarskog pa\u0161e Bu\u0161atlije, postavljen za skadarskog muselima, \u0161to je izazvalo Skadrane na otpor i upotrebu oru\u017eja (Hrabak 1984: 67\u201368). Prvaci barskog kadiluka, uvijek vjerni Porti, do\u0161li su u sukob sa Ulcinjanima 1767, kad su osmanski ratni brodovi do\u0161li da umire odmetnute pobunjenike Dra\u010da i Ulcinja (Hrabak 1984: 68).<\/p>\n\n\n\n

Dokument iz tog vremena, koji se \u010duva u dubrova\u010dkom arhivu, otkriva ko je u to vrijeme bio barski prvak izvr\u0161ne i za-povjedne vlasti. Smail-beg Mustafhaglich<\/em>, kapetan i muselim Bara 15. marta 1767, poticao je iz jedne od najistaknutijih i najuglednijih osmanskih porodica. Zanimljivo je da se sredinom XVIII vijeka kao kapetan u Baru pominje izvjesni Mustafa (Hrabak 1984: 67). Jo\u0161 se u izvje\u0161taju barskog nadbiskupa Andrije Zmajevi\u0107a prilikom prve vizitacije njegovoj dijecezi, septembra 1671. godine, ukazuje na zna\u010daj i ulogu pripadnika ove porodice (Ahmat Celebia Mustafagich, uno de principali Turchi della citt\u00e0, con una comitiva di vinti due altri suoi compagni<\/em>).[2] Mustafagi\u0107i, begovi od Lond\u017ee<\/em>, po predaji izvod\u0435 porijeklo \u201eiskraj Dra\u010da\u201c, odakle su se doselili poslije 1571. godine.<\/p>\n\n\n\n

U Baru toga vremena jo\u0161 jedna porodica je imala izuzetno zna\u010dajnu dru\u0161tvenu vidljivost, a u XVII vijeku, podizanjem d\u017eamije na ulazu u utvr\u0111eni grad, ostavila mu je u naslje\u0111e prepoznatljiv ambijentalni ozna\u010ditelj. To su Omerba\u0161i\u0107i, porodica koja je tako\u0111e dala muselime i druge uglednike, po predaji tako\u0111e iza 1571. doseljena iz Dra\u010da. Muselimi Omerba\u0161i\u0107i su bili u dobrim odnosima i sa skadarskim pa\u0161ama i sa mleta\u010dkim funkcionerima (Krsti\u0107 1988: 23). Poznato je da se sa uglednim Ali-agom Omerba\u0161i\u0107em, \u010dije je dr\u017eanje bilo za pohvalu, u Splitu razgovaralo bez prevodioca za turski jezik (Hrabak 1984: 67). On je 2. novembra 1721. pisao generalnom providuru. Podr\u017eavao je 1726. vezu izme\u0111u Ulcinjana i skadarskog Arslan-pa\u0161e, \u010diji je \u0107ehaja i miljenik bio. Poslije smaknu\u0107a skadarskog pa\u0161e potajno je uputio njegovog ro\u0111aka i dva doma\u0107a \u010dovjeka kavalijeru Ivanu Burovi\u0107u (Krsti\u0107 1988: 56), nadintedantu i guverneru Herceg Novog, koji je jo\u0161 1718. u\u010destvovao u mleta\u010dkom poku\u0161aju osvajanja Ulcinja. Njegov sin, Soliman<\/em>-aga Omerba\u0161i\u0107, zajedno sa Sulejmanom \u010cau\u0161evi\u0107em iz Skadra i glavnim osmanskim prvacima iz Bara, nemilosrdno je, utjeruju\u0107i porez 1733, progonio neke Spi\u010dane i nagonio ih da napuste dr\u017eavu kako bi uzeo njihove zemlje, ili da se potur\u010de, \u0161to je svakako bilo u vezi sa talasom iseljavanja sa \u0161ireg barskog prostora,[3] koji uklju\u010duje \u0160estane (Krsti\u0107 1988: 34). O tome je muselim ili kapetan[4] Bara pisao mleta\u010dkom generalnom providuru Zorziju Grimaniju u Zadar, a on januara 1734. izvijestio Senat (Krsti\u0107 1988: 35\u201236).<\/p>\n\n\n\n

Neki barski kapetani su bili pomirljivi prema susjednim mleta\u010dkim suditima <\/em>(podanicima, odnosno gra\u0111anima). Tako je kapetan Bara, vrlo vjerovatno isti Smail-beg Mustafagi\u0107, podstaknut \u017ealbom Pa\u0161trovi\u0107a i plja\u010dkanjem toga kraja, u kasno prolje\u0107e 1767. savjetovao skadarskom namjesniku da stane na kraj ulcinjskom gusarenju i razbojni\u0161tvu kako ne bi bilo ve\u0107e \u0161tete (Hrabak 1984: 70).<\/p>\n\n\n\n

Ipak, privredne aktivnosti su se odvijale ustaljenim i novim smjerovima, pa je u prvoj polovini XVIII vijeka izvoz barskog maslinovog ulja bio preko Boke (posebno posredstvom pera\u0161kih prevoznika) naro\u010dito usmjeren u Veneciju, a od sredine tog stolje\u0107a u Bosnu i druge balkanske zemlje (Hrabak 1984: 71). Skadarski Mahmutpa\u0161a Bu\u0161atlija, u \u010diju je blagajnu i\u0161la polovina prihoda Bara, prodavao je 1767. ulje u balkanskim zemljama, od Sarajeva do Beograda, Plovdiva i Skoplja (Hrabak 1984: 71).<\/p>\n\n\n\n

Ponajprije je u vezi sa barskim maslinarstvom bilo pismo kapetana i muselima Bara Mustafagi\u0107a, od 15. marta 1767. godine. Poznato je da je u Baru njegova porodica posjedovala masline pod Kurilom. On se tada biranim rije\u010dima obratio najsvjetlijoj, najizvrsnijoj, najdragocjenijoj gospodi, rektorima Dubrova\u010dke republike<\/em>, obavje\u0161tavaju\u0107i ih da bi u dubrova\u010dku luku trebalo da uplovi zapovjednik (reis<\/em>) s njegovom tartanelom.[5] Radilo se o Baraninu Jusufu reisu Rami\u010devi\u0107u, Mustafagi\u0107evom \u010dovjeku od povjerenja (mio homo<\/em>). Iz tog vremena poznata su iz pomorsko-trgova\u010dkih izvora[6] jo\u0161 dva barska brodska zapovjednika: reis Husein (1749) i reis Sulejman Jusuf (1755) (Hrabak 1984: 67). Barski kapetan i muselim Smail-beg zamolio je dubrova\u010dkog kneza i vladu da reisu Rami\u010devi\u0107u dozvole uplovljenje u gradsku luku i pripuste mu tartanelu do valobrana Ka\u0161e[7] i njihovog za\u0161ti\u0107enog akvatorija. Poznavanje naziva objekta koji je vrhunski spomenik renesansnog in\u017eenjerskog graditeljstva (Pekovi\u0107 2017: 326\u2012327), koji odolijeva udarima talasa i drugim neda\u0107ama i pru\u017ea sigurnu za\u0161titu brodovima (Ni\u010deti\u0107 1988: 52), ukazuje na kontinuiranu upu\u0107enost i saobra\u0107anje barskih pomoraca i trgovaca s Dubrovnikom. Dubrova\u010dka trgova\u010dka luka bila je i ratna, i luka zakloni\u0161ta za\u0161ti\u0107ena odbrambenim lancem. Osim zbog ukrcaja i iskrcaja tereta, u njoj su boravili i sidrili se brodovi koji su se sklonili od nevremena, gusara, a bio je ondje i pokoji manji ratni brod na vezu, npr. ormanica ili fusta (Ni\u010deti\u0107 1986: 71). Osim \u0161to \u0161tite luku od udara talasa, Ka\u0161e s Tvr\u0111avom Sv. Ivana tvore \u010dvrst fortifikacijski sistem, a za tu se gra\u0111evinu vezivao lu\u010dki lanac koji je sprje\u010davao ulazak u luku nepo\u017eeljnim stranim brodovima (Ni\u010deti\u0107 2006: 154; Pekovi\u0107 2017: 327).<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Odlukom dubrova\u010dkog Vije\u0107a umoljenih od 18. februara 1484, kojom je prihva\u0107en nacrt Paskoja Mili\u010devi\u0107a za ure\u0111enje luke, najve\u0107i i najva\u017eniji objekt koji je trebalo izgraditi bile su Ka\u0161e (Ni\u010deti\u0107 1988: 52). Tada se vr\u0161e i ostali radovi u luci pod vo\u0111stvom in\u017eenjera Mili\u010devi\u0107a.[8] Prvi, sjeverni dio valobrana[9] zavr\u0161en je do avgusta 1486, a gradnja se nastavlja 1487. i te je godine vjerovatno zavr\u0161en drugi, ju\u017eni, odvojeni dio Ka\u0161a. Tre\u0107a faza izgradnje, spoj dvaju odvojenih blokova, izvedena je 1498, a dogradnja prema sjeveru 1514. godine (Pekovi\u0107 2017: 335\u2012337, 352\u2012353, 371). Po\u010detkom XVI vijeka Ka\u0161e su bile u cijelosti izgra\u0111ene s dva ulaza u luku \u2013 \u0161irim za ve\u0107e i u\u017eim za manje brodove, koji je zatrpan 1631. velikim kamenjem (Ni\u010deti\u0107 2006: 155). Popravke valobrana su zapo\u010dele gotovo s njegovom izgradnjom i nastavile se tokom XVI (anga\u017eovanjem in\u017eenjera \u0110or\u0111a [Giorgio] iz Barlete),[10] XVII i XVIII vijeka (Ni\u010deti\u0107 1996: 161\u2012167; Pekovi\u0107 2017: 333, 338, 349).<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Ka\u0161e, longitudinalna gra\u0111evina od oblikovanih kamenih blokova, duga oko 79 m, visoka oko 9,5 i \u0161iroka od 7,5 do 10,9 m, i danas slu\u017ei svojoj svrsi (Ni\u010deti\u0107 1986: 68, 70; Pekovi\u0107 2017: 328\u2012329).<\/p>\n\n\n\n

Tartanela, tip jedrenjaka, odnosno vrsta manje tartane koju je posjedovao kapetan i muselim Bara, a njom zapovijedao njegov \u010dovjek (reis), brod je o\u0161trog pramca kao u tartane, s krajevima koji su pokriveni kratkom palubom i sa dva jarbola s latinskim jedrima, nosivosti 2\u20134 tone (Pomorski leksikon<\/em>, 1990).<\/p>\n\n\n\n

U literaturi se navodi da joj je kapacitet mogao biti i znatno ve\u0107i, sa \u010detiri do \u0161est \u010dlanova posade, jednim ili dva jarbola s latinskim, krstastim i oglavnim jedrima, zavisno o provenijenciji. Mogla je biti du\u017eine 10\u201313 m, \u0161irine do 5 m. Slu\u017eila je za prevoz robe, putnika, za ribolov i u ratu (Podhra\u0161ki \u010cizmek 2019: 111\u2013112).<\/p>\n\n\n\n

Tartanela barskog kapetana i muselima bila je natovarena uljem iz barskog i drugih sredozemnih krajeva, koje je preko Dubrovnika trebalo da bude uklju\u010deno u trgova\u010dke tokove u Bosni.[11] Dubrova\u010dka republika je sultanu u XVIII vijeku pla\u0107ala hara\u010d svake tre\u0107e godine, \u0161to je obezbje\u0111ivalo prava i slobodan prolaz njenim trgovcima kroz osmanske krajeve, kao i osmanskim trgovcima na njenoj teritoriji. U odnosu na susjedne osmanske pokrajine dubrova\u010dka luka je imala monopol trgova\u010dkog saobra\u0107aja. Stoga se i Smailbeg Mustafagi\u0107 pouzdavao u adekvatan prijem svog plovila, u izlazak u susret i milost dubrova\u010dkih vlasti, stavljaju\u0107i im se na raspolaganje za svaku uzvratnu uslugu koja bi Republici mo-gla biti od koristi.<\/p>\n\n\n\n

Ugla\u0111enost i konvencionalna u\u010dtivost obra\u0107anja na italijanskom jeziku svjedo\u010de ne samo o dru\u0161tvenoj komunikaciji koja nije bila normirana isklju\u010divo vrijednostima svojeg vremena ve\u0107 i o dugoj kulturi po\u0161tovanja odabrane leksike i forme, isticanja pouzdanosti i potvr\u0111ivanja socijalne distinkcije elite.<\/p>\n\n\n\n

\u201eNajsvjetlijoj, najizvrsnijoj, najpo\u0161tovanijoj gospodi,<\/p>\n\n\n\n

gospodi rektorima Dubrova\u010dke republike.<\/p>\n\n\n\n

Najsvjetlija, najizvrsnija, najpo\u0161tovanija gospodo,<\/p>\n\n\n\n

Dolazi pod ovaj Grad Jusuf reis Rami\u010devi\u0107 Baranin, moj \u010dovjek s mojom tartanelom, stoga molim Va\u0161a najsvjetlija gospodstva da bi ga iz najve\u0107e milosti mogli primiti i pustiti ga u Ka\u0161e. Pomenuta tartanela je natovarena uljem sa razli\u010ditih strana za Bosnu. Vi\u0161e sam nego siguran u milost, dok mi zauzvrat Va\u0161a preslavna gospodstva tako\u0111e izvole \u0161to narediti iz u\u010dinaka koje \u0107e prepoznati, a koji su znak da sam Va\u0161ih presvijetlih gospodstava

Bar, 15. mart 1767.<\/p>\n\n\n\n

najponizniji, najodaniji, najobavezaniji slu\u017eitelj
Smail-beg Mustafhaglich<\/em>, kapetan i muselim.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Na dubrova\u010dkoj granici su mir i sigurnost koje su Osmanlije \u010duvale \u010desto bili uznemiravani upadima i napadima preko mleta\u010dke teritorije. Upravo u to vrijeme, 1766. godine, u Crnoj Gori se pojavljuje \u0160\u0107epan Mali, koji \u0107e 17. oktobra 1767. biti izabran za gospodara. Otuda su i Dubrov\u010dani, u vazalnom odnosu prema Porti, istaknutom i razboritom Baraninu, koji im se simboli\u010dkim, pe\u010datiranim instrumentom identiteta preporu\u010divao, mogli \u0161to narediti iz u\u010dinaka koje \u0107e prepoznati <\/em>(HR-DADU, Acta et Diplomata, 18. st<\/em>.).<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Prilog: Pismo barskog kapetana i muselima dubrova\u010dkom knezu i vladi od 15. marta 1767. godine (Dr\u017eavni arhiv u Dubrovniku, Acta et Diplomata, 18. st.<\/em>, 3389\/II, 283)<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

All\u2019 Illustrissimi Signori, Signori Eccellentissimi, Colendissimi, <\/p>\n\n\n\n

Li Signori Rettori della Rebublica (!) di
Ragusa.                                                                                                         [na omotnici]<\/p>\n\n\n\n

Illustrissimi Signori, Signori Eccellentissimi, Colendissimi, <\/p>\n\n\n\n

[L. s.]<\/p>\n\n\n\n

Si porta sotto questa Citt\u00e0 Jusuf Reis Ramicevic Antivarino, mio homo con mia tartanella, onde sono a supplicare loro Signorie Illustrissime; perche per sommo favore lo ricevino ed ammetino entro il Case detta tartanella \u00e8 carica d\u2019oglio con diversi mananti per la Bosina. Sono pi\u00f9 che certo della grazia, mentre in contracambio anche Vostre Signorie Illustrissime mi commandino che dell\u2019 effetti conoscieranno, che sono qualmente segno,<\/p>\n\n\n\n

Di loro Signorie Illustrissime<\/p>\n\n\n\n

Antivari, 15 marzo 1767<\/p>\n\n\n\n

Umilissimo, Devotissimo, Obligatissimo Servitor
Smail-Begh Mustafhaglich,
Capetanio, e Muselimo.<\/p>\n\n\n\n

BIBLIOGRAFIJA<\/h2>\n\n\n\n

Izvori<\/strong><\/em><\/p>\n\n\n\n

Hrvatska \u2012 Dr\u017eavni arhiv u Dubrovniku (dalje: HR-DADU). Acta Consilii Rogatorum<\/em>, sv. 39, fol. 220r (22. 6. 1529).<\/p>\n\n\n\n

HR-DADU. Acta et Diplomata<\/em>, 18. st., 3389\/II, 283 (15. 3. 1767).<\/p>\n\n\n\n

Literatura<\/strong><\/em><\/p>\n\n\n\n

Engel, Johann Christian von. 1807. Geschichte des Freystaates Ragusa<\/em>. Wien: Im Verlage bey Anton Doll.<\/p>\n\n\n\n

Gop\u010devi\u0107, Spiridon. 1881. Oberalbanie und seine Liga. Etnographisch-politisch-historisch. <\/em>Leipzig: Verlag Von Duncker & Humblot.<\/p>\n\n\n\n

Hahn, Johann Georg von. 1867. Reise durch die Gebiete des Drin und Wardar. Im Auftrage der K. Akademie der Wissenschaften unternommen im Jahre 1863<\/em>. Wien: Aus der Kaiserlich-K\u00f6niglichen Hofund Staatsdruckerei.<\/p>\n\n\n\n

Hrabak, Bogumil. 1984. \u201ePod turskom vla\u0161\u0107u\u201c. U: Damjanovi\u0107, Nikola (prir.). Bar grad pod Rumijom<\/em>. Bar: Izbor, 54\u201382.<\/p>\n\n\n\n

Krsti\u0107, Kruno. 1988. Doseljenje Arbanasa u Zadar<\/em>. Zadar: Mjesna zajednica Arbanasi.<\/p>\n\n\n\n

Lueti\u0107, Josip. 1956. \u201ePrilozi za pomorsku povijest srednjeg Jadrana u XVIII. stolje\u0107u\u201c. Ljetopis Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti <\/em>63: 252\u2012256.<\/p>\n\n\n\n

Markovi\u0107, Savo. 1998. \u201ePrvi izvje\u0161taj Andrije Zmajevi\u0107a o Barskoj nadbiskupiji Sv. Kongregaciji za \u0161irenje vjere: godina 1671.\u201c Istorijski zapisi <\/em>71 (1\u20132): 209\u2013223.<\/p>\n\n\n\n

Ni\u010deti\u0107, Antun. 1986. \u201eLuka starog Dubrovnika\u201c. Na\u0161e more <\/em>33 (1\u20122): 61\u201271.<\/p>\n\n\n\n

Ni\u010deti\u0107, Antun. 1988. \u201eKa\u0161e u kontinuitetu razvoja luke i grada Dubrovnika\u201c. Na\u0161e more <\/em>35 (1\u20122): 47\u201254.<\/p>\n\n\n\n

Ni\u010deti\u0107, Antun. 1996. Povijest dubrova\u010dke luke<\/em>. Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku, Pomorski fakultet Dubrovnik.<\/p>\n\n\n\n

Ni\u010deti\u0107, Antun. 2006. \u201eNeke nove spoznaje o valobranu Ka\u0161e i Porporeli\u201c. Na\u0161e more <\/em>53 (3\u20124): 148\u2012155.<\/p>\n\n\n\n

Pand\u017ei\u0107, Bazilije. 1971. \u201ePrvi izvje\u0161taj Andrije Zmajevi\u0107a o Barskoj nadbiskupiji\u201c. Radovi hrvatskog Povijesnog instituta <\/em>3\u20124: 223\u2012241.<\/p>\n\n\n\n

Pekovi\u0107, \u017deljko. 2017. \u201eValobran ka\u0161e: tijek i na\u010din izgradnje, primijenjene anti\u010dke tehnike gradnje u renesansi\u201c. Anali Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku <\/em>55 (2): 321\u2012373.<\/p>\n\n\n\n

Podhra\u0161ki \u010cizmek, Zrinka. 2019. \u201eHrvatski pomorski regesti 18. stolje\u0107a: novoobjavljeni izvori o svakodnevici na Jadranu \u2013 vrste brodova kao jedna od mogu\u0107ih analiza\u201c. U: Radi\u0107, Danka (ur.). Na\u0161e More: \u201eMare nostrum\u201c (1069.\u20122019.): prigodom 950. obljetnice prvog spomena Jadrana \u201ena\u0161im morem\u201c<\/em>. Split: Hrvatski pomorski muzej Split, 39\u2012136.<\/p>\n\n\n\n

Internet izvori<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

\u201eTartanela\u201c. Pomorski leksikon, mre\u017eno izdanje. <\/em>https:\/\/pomorski.lzmk.hr\/clanak\/tartanela (pristupljeno 9. 7. 2025).<\/p>\n\n\n\n

\u201eTartanella\u201c. Sito web di Aldo & Corrado Cherini<\/em>. https:\/\/www.cherini.eu\/etnografia\/Italia1\/slides\/059%20Tartanella. html (pristupljeno 10. 1. 2026).<\/p>\n\n\n\n

ITALIAN CORRESPONDENCE OF OTTOMAN BAR: LETTER TO DUBROVNIK AUTHORITIES FROM 1767<\/strong><\/h2>\n\n\n\n

Summary<\/em>: In the context of cultural interactions and civilizational intertwinings since the earliest times, economic relations, economic flows, and commercial orientation have held particular importance. In the 18th century, the town of Bar was a judicial-administrative center of a kadiluk<\/em>, whose hinterland included Scutari, while to the west it extended across the area of Spi\u010d up to the fortress of Nehaj. While a significant portion of Bar\u2019s revenues was directed to the treasury of Scutari, the kadiluk <\/em>of Bar, which also included the Mrkojevi\u0107i, was administratively associated with Ulcinj. This southern Adriatic region, under Ottoman rule, was also connected\u2014via Dubrovnik\u2014with the territories of Bosnia and Herzegovina. The executive head of the town was the muselim, while fortified Bar, inhabited by several agas, was commanded by a captain. However, in the ethnically liminal areas of these neighboring towns, changes at the highest levels of authority did not pass without repercussions and disturbances in their structure. Features of life on the frontier included established contacts between Bar\u2019s leaders and the Venetian authorities, as well as frequent mass migrations of the subjugated population. Nevertheless, during times of peace, there were no obstacles to established communication and the circulation of people and goods. Economic activities followed both established and new routes, so that in the first half of the 18th century, the export of Bar\u2019s olive oil \u2014 via the Bay of Kotor, especially through the mediation of Perast transporters \u2014 was primarily directed toward Venice, and from the mid-century toward Bosnia and other Balkan regions. In connection with Bar\u2019s olive cultivation, there is also a letter from the captain and muselim of Bar dated March 15, 1767, concerning the intended entry of his tarantella into the port of Dubrovnik. The request for permission to access the harbor protected by the Ka\u0161e breakwater indicates the continuous orientation and traffic of Bar\u2019s sailors and merchants toward Dubrovnik. Compared to neighboring Ottoman provinces, the port of Dubrovnik held a monopoly over commercial traffic, ensured free passage for their merchants, and the delivered cargo of oil from Bar and other Mediterranean regions was intended precisely for the Bosnian market. In times of disrupted security and territorial integrity, contacts between Adriatic cities enabled reconnaissance, exchange of information, and cooperation. This was particularly significant along the borders of Dubrovnik, where the peace and security maintained by the Ottomans were often disturbed by incursions and attacks from Venetian territory. The refinement and politeness of correspondence in the Italian language testify to a form of social communication not governed solely by the values of its time, but also to a long-standing culture of respect for selected vocabulary and form, emphasizing reliability and affirming the social distinction of the elite. Accommodating the leading figure of Bar placed him at the disposal of the Dubrovnik rector and government for any reciprocal service. Accordingly, the content of the letter sent by the captain and muselim of Bar to the Dubrovnik authorities in 1767 has been examined.<\/p>\n\n\n\n

Keywords<\/em>: Bar, Dubrovnik, Ka\u0161e Breakwater, 18th Century, Correspondence, Shipping, Trade<\/p>\n\n\n\n

ENDNOTE<\/h2>\n\n\n\n

[1] maritime@t-com.me.<\/p>\n\n\n\n

[2] \u201e[…] u dobar \u010das, budu\u0107i da se pro\u0161irila vijest o mojem dolasku, do\u0161ao je na konju Ahmet \u010celebija Mustafagi\u0107, jedan od glavnih Turaka u gradu, sa povorkom od dvadeset dvojice ostalih sadrugova, dovode\u0107i konje za mene, moje sve\u0161tenike i klerike, ispred kojih, u prelatskom habitu, ljubi\u010dastom ogrta\u010du s pucetom i krstom na grudima, bijah uveden u grad, […]\u201c (Markovi\u0107 1998: 211; Pand\u017ei\u0107 1971: 225, 228).<\/p>\n\n\n\n

[3] Prema podacima iz narednog, XIX vijeka oblast barskog mudirluka nije se poklapala sa \u0161irim podu\u010djem Barske dijeceze, kojoj su pripadali \u0160estani. \u0160estani i Krajina su u pogledu civilne nadle\u017enosti bili upravljeni na Skadar. Do novembra 1877. Bar je u Starom gradu (Altstadt<\/em>) imao 212 ku\u0107a (Gop\u010devi\u0107 1881: 348). Za istorijsku demografiju zna\u010dajni su onovremeni podaci koje donosi Johan Georg fon Han (Johann Georg von Hahn). Utvr\u0111eni Bar je s neposrednim okru\u017eenjem 1863. imao otprilike 200 ku\u0107a i 114 radnji odnosno tezgi, a sa dva podgra\u0111a 430 ku\u0107a, sa 610 familija i 3200 du\u0161a, od kojih muslimana 2140 (75,31%), 420 katolika (13,12%) i 370 (11,56%) grkopravoslavnih<\/em>. U Tu\u0111emilima su pobrojane 44 ku\u0107e sa 210 muhamedanaca<\/em>, u Zupcima 83 ku\u0107e sa 440 katolika, a u \u0160u\u0161anju 88 ku\u0107a sa 420 katolika. To je na prostoru Bara \u010dinilo ukupno 4270 \u017eitelja, od kojih 2620 muslimana (61,35%), 1280 katolika (29,97%) i 370 pravoslavnih (8,66%). U Spi\u010du je po Hanu bilo 1185 stanovnika (665 katolika \u2013 56,11% i 520 pravoslavnih \u2013 43,88%), a u Mrkojevi\u0107ima 2890 muhamedanaca <\/em>i 20 katolika. To je biomudirlik <\/em>Bara, \u010diji je mudir odgovarao pa\u0161i u Skadru. U \u017eupi \u0160estani (koji su administrativno pripadali Skadru) 1857. bilo je 579 katolika i preko 300 pravoslavnih, a u \u017eupi Livari 440 du\u0161a, sa zna\u010dajnim brojem muslimana u selima ovog podru\u010dja. Nadbiskupija je tada imala sedam \u017eupa i ne\u0161to preko 3000 katolika (Hahn 1867: 321\u2012322).<\/p>\n\n\n\n

[4] Barski kapetan Sulejman je krajem 1768. tra\u017eio od Mletaka da mu se izru\u010di jedan crnogorski arhimandrit (Hrabak 1984: 70).<\/p>\n\n\n\n

[5] Na ostvarenom uvidu, ustupanju snimka i kolaciji transkripcije dokumenta iz Dr\u017eavnog arhiva u Dubrovniku (HR-DADU), fond Acta et Diplomata, 18. st<\/em>., zahvaljujem akademkinji Nelli Lonzi.<\/p>\n\n\n\n

[6] Pomorsko-trgova\u010dke veze izme\u0111u Dubrova\u010dke republike i sjeverne i srednje Dalmacije u XVIII vijeku podr\u017eavali su i ulcinjski i bokeljski brodovi. Za ilustraciju tih odnosa indikativna je ulcinjska tartana koja je stigla u Dubrovnik s Hvara 5. maja 1728, kao i 1733. godine. U Dubrovnik je i 1736. doplovila jedna ulcinjska tartana iz Dalmacije, a iste godine je bokeljska feluka bila uposlena i izvr\u0161avala plovidbene zadatke na liniji Dalmacija\u2012Dubrovnik (Lueti\u0107 1956: 254, 256).<\/p>\n\n\n\n

[7] Objekt je dobio naziv Ka\u0161e po ka\u0161eti, kako se u Dubrovniku naziva sanduk (capsa<\/em>), a gradska luka, prema nekim starijim zapisima i kartama, luka Ka\u0161un, italijanski Porto Cassone<\/em>; smatralo se prema rije\u010di cassone <\/em>(keson; Dubrov\u010dani su ih nazvali ka\u0161unima<\/em>): posebnom kalupu od drva ili metala u koji se ubacuje beton, napravljenom izvan vode i u pravilu bez dna, postavljenom u konstrukciju podvodnih temelja. Mili\u010devi\u0107 je gradio valobran u potopljenoj pa isu\u0161enoj ka\u0161eti (kutiji, suvom doku<\/em>), spu\u0161tenoj na morsko dno. Ka\u0161e su vertikalno postavljene na smjer \u0161iloka (jugoisto\u010dnog vjetra) (Ni\u010deti\u0107 2006: 149\u2012150, 155; Pekovi\u0107 2017: 332, 335, 361, 363, 366\u2012371).<\/p>\n\n\n\n

[8] Graditelj Paskoje Mili\u010devi\u0107 (magister diversorum ingeniorum<\/em>), doma\u0107i in\u017eenjer, livac topova i metalurg, u slu\u017ebu Dubrovnika je primljen 29. decembra 1465, poslije nekoliko velikih stranih majstora graditelja. U slu\u017ebi Republike ostao je 51 godinu, a izgradio je mnogo fortifikacija u Dubrovniku i Stonu; bio je i izvan njenih granica, gradio je most na Neretvi kod Po\u010ditelja. Umro je u Dubrovniku 1516. godine (Pekovi\u0107 2017: 328).<\/p>\n\n\n\n

[9] Valobran je gra\u0111evinski objekat koji se gradi ispred luke, potpuno od nje odvojen, dok je lukobran povezan s obalom (Ni\u010deti\u0107 1996: 163).<\/p>\n\n\n\n

[10] Zbog nevremena je stabilnost valobrana \u010desto bila ugro\u017eena, pa Vije\u0107e umoljenih 19. avgusta 1542. odre\u0111uje tri nadstojnika gradnje valobrana, koji s majstorom \u0110or\u0111om (Giorgio) iz Barlete (ranije se smatralo da je bio iz Bara!) i protima (protomagistrima) treba da sru\u0161e glavu valobrana kojoj prijeti ru\u0161enje i zakva\u010de lu\u010dki lanac za novi dio valobrana ispod kule Baba uz gradske zidine. Vije\u0107e umoljenih je tada odlu\u010dilo i da, ako na\u0111u za potrebno, potope \u010dun i staru dvoremu (biremu) s tovarima kamenja da za\u0161tite luku od valova. Prije gradnje trebalo je da nabacaju kamenje oko valobrana radi za\u0161tite od valova i na dnevnom nivou vr\u0161e popravke. O\u0161te\u0107enja \u201eglave\u201c valobrana 1542. bila su prili\u010dno zabrinjavaju\u0107a poslije nevere krajem septembra, a njegovo spa\u0161avanje tako hitno da su pred valobranom potopljena dva stara broda napunjena kamenjem kako bi ga spasili od potpunog ru\u0161enja (HR-DADU, Acta Consilii Rogatorum<\/em>, sv. 39; Pekovi\u0107 2017: 345, 372).<\/p>\n\n\n\n

[11] Jedan bosanski trgovac je 1735. sklopio ugovor sa kapetanom nekog mleta\u010dkog broda za prevoz ve\u0107ih koli\u010dina ko\u017ee iz Bara u Veneciju. Trgovac iz Bara je 1765, na povratku iz Bosne, umro od kuge u Dubrovniku (Hrabak 1984: 71\u201372).<\/p>\n\n\n\n

[12] Univerzitet u Bologni je bio otvoreniji i intelektualno senzibilniji od drugih univerziteta. U njemu je vladao stanoviti duh kozmopolitizma, \u0161to je bilo izra\u017eeno u ve\u0107im slobodama njegovih studenata, nagla\u0161enijoj znati\u017eelji i sklonosti za usvajanjem novih znanja, uklju\u010duju\u0107i i ona muslimanskih znastvenika.<\/p>\n\n\n\n

[13] Witelo je studirao u Parizu i Padovi. Jedno vrijeme je boravio na papinskom dvoru u Viterbu. Njegovo najpoznatije djelo Perspectiva <\/em>zna\u010dajno se zasniva na Ibn al-Haythamovom djelu. S druge strane, on je zauzvrat uticao na kasnije znanstvenike, posebno na Johannesa Keplera. Witellova rasprava o optici bila je usko povezana s latinskom verzijom Ibn al-Haythamovog arapskog djela: Kitab al-Manazir <\/em>(Knjiga o optici<\/em>; De aspectibus <\/em>ili Perspectivae<\/em>), a obje su \u0161tampane u izdanju Friedricha pod nazivom Opticae thesaurus <\/em>(Basel, 1572.), \u0161to je zapravo latinski naslov Ibn al-Haythamovog Kitab al-Manazira <\/em>(El-Bizri 2005).<\/p>\n\n\n\n

[14] U svojim prikazima tema iz Starog zavjeta <\/em>(poznatim kao Vrata raja<\/em>) Ghiberti uvodi prikaz trodimenzionalnih figura, do tada nepoznatih u zapadnoj srednjovjekovnoj umjetnosti, \u010dime ostvaruje iluziju \u010dudesne dubine.<\/p>\n\n\n\n

[15] Hans Belting (u. 2023.) poznati je njema\u010dki histori\u010dar umjetnosti i teoreti\u010dar medija, koji je posebnu pa\u017enju posvetio istra\u017eivanju slike u kontekstu savremene umjetnosti, italijanske umjetnosti srednjeg vijeka i renesanse.<\/p>\n\n\n\n

[16] Gibsonova teorija vizuelne percepcije uticala je na stavove nekih poznatih \u0161kola psihologije u drugoj polovini dvadesetog stolje\u0107a, poput Gestalt psihologije.<\/p>\n\n\n\n

SEPARAT RADA<\/h3>\n\n\n\n

Separat ovog rada (pdf), objavljenog u \u010detvrtom broju \u010dasopisa Konteksti kulture: studije iz humanistike i umjetnosti<\/em> (2026), mo\u017eete preuzeti klinom na ovaj link<\/a>.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Savo Markovi\u0107 [1] Bar, Crna Gora Sa\u017eetak: U kontekstu kulturnih pro\u017eimanja i civilizacijskih preplitanja od najstarijih vremena poseban zna\u010daj imali su ekonomski odnosi, privredni tokovi i trgova\u010dka usmjerenost. U XVIII vijeku ju\u017enojadransko podru\u010dje pod osmanskom vla\u0161\u0107u bilo je i preko Dubrovnika povezano s prostorima Bosne i Hercegovine. Ustaljenoj komunikaciji i cirkulaciji ljudi i dobara u uslovima […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":2021,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-2007","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-radovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2007","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2007"}],"version-history":[{"count":10,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2007\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2161,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2007\/revisions\/2161"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2021"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2007"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2007"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2007"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}