{"id":461,"date":"2025-02-02T22:44:06","date_gmt":"2025-02-02T22:44:06","guid":{"rendered":"https:\/\/kontekstikulture.me\/?p=461"},"modified":"2026-02-09T10:36:52","modified_gmt":"2026-02-09T10:36:52","slug":"kako-su-u-budvanskim-analima-don-krsta-ivanovica-anticki-budvani-postali-liburni","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/2025\/02\/02\/kako-su-u-budvanskim-analima-don-krsta-ivanovica-anticki-budvani-postali-liburni\/","title":{"rendered":"Gordana Ljubanovi\u0107 | Kako su u \u201eBudvanskim analima\u201c don Krsta Ivanovi\u0107a anti\u010dki Budvani postali Liburni"},"content":{"rendered":"\n

Gordana Ljubanovi\u0107<\/strong> [1]
JU Narodna biblioteka Budve<\/em>
Odjeljenje za zavi\u010dajnu zbirku<\/em>
Budva, Crna Gora<\/em><\/p>\n\n\n\n

Sa\u017eetak: <\/em>Budvanski anali<\/em> don Krsta Ivanovi\u0107a predstavljaju povest grada kroz tri knjige. U uvodnom delu rada predstavljen je put originala, prepisa i prevoda ovog dela. Uzrok za selektivni izbor u postoje\u0107em prevodu jeste \u010dinjenica da se pisac kao izvorom slu\u017eio poznatim teorijama Mavra Orbina, koje su bez nau\u010dne podloge, te da odre\u0111eni delovi stoga nisu vredni truda da se prevedu i pru\u017ee na uvid savremenom \u010ditaocu. S obzirom na to da je u toku prevo\u0111enje integralnog teksta Budvanskih anala, pojavila se mogu\u0107nost da se isprati tok geopoliti\u010dkog lociranja Budve i njenog stanovni\u0161tva u pro\u0161losti. \u010cak i uz pretpostavku da se sve izlo\u017eene tvrdnje ne zasnivaju na proverenim istorijskim informacijama, mogu\u0107e je pratiti formiranje narativa i otkrivati mehanizme preno\u0161enja ta\u010dnih informacija u kombinaciji sa istorijskim zabludama. Kao uzorak za ovo istra\u017eivanje uzet je odlomak iz drugog poglavlja prve knjige, gde se tvrdi da se Budva nalazila u Liburniji, odnosno Hrvatskoj. Za potvrdu se pozivaju stariji autoriteti, kao \u0161to je Plinije Stariji. Analiza navedenih izvora otkriva krupne faktografske gre\u0161ke. U zaklju\u010dku se sugeri\u0161e da treba uzeti u obzir dru\u0161tvenoistorijske okolnosti u kojima je ova hronika pisana, porodi\u010dne okolnosti i obrazovanje Krsta Ivanovi\u0107a, literaturu i geografske mape koje je mogao imati pri sebi. Izvodi se teza da autore i dela iz pro\u0161lih vremena ne treba posmatrati i ocenjivati iz perspektive savremenih metoda i nau\u010dnih saznanja.<\/p>\n\n\n\n

Klju\u010dne re\u010di<\/em>: Krsto Ivanovi\u0107, Budvanski anali<\/em>, istorijska istina, Budvani, Liburni<\/p>\n\n\n\n

UVOD<\/h3>\n\n\n\n

U malom, debelim zidinama opasanom gradu na jugoisto\u010dnom Jadranu, na udaljenoj periferiji poseda Mleta\u010dke republike i na samoj nemirnoj granici sa Turcima, mladi lokalni kanonik i gradski u\u010ditelj \u2013 u tom trenutku imao je 22 godine \u2013 pi\u0161e istoriju svog grada. Godina je 1650, grad je Budva, a sve\u0161tenik \u2013 don Krsto Ivanovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Krsto Ivanovi\u0107 (1628\u20131688\/9) potomak je budvanske plemi\u0107ke porodice o kojoj nema mnogo svedo\u010danstava, najpre zbog toga \u0161to nisu sa\u010duvane starije lokalne crkvene knjige. Poslednji njen pripadnik pominje se po\u010detkom XVIII veka. Prvih 25 godina \u017eivota, prema dostupnim podacima, provodi u rodnom gradu, u neprekidnoj senci nesigurnosti i pretnje ratnim opasno stima, koje do\u017eivljavaju vrhunac izbi janjem Kandijskog rata 1645. godine. U \u017eelji da ga zadr\u017ei u gradu, budvanska op\u0161tina ga postavlja za gradskog u\u010ditelja i kanonika u katedrali Sv. Iva na, me\u0111utim, Ivanovi\u0107 1653. ili 1654. nepovratno odlazi u Italiju, prvo u Veronu, pa u Veneciju. Tamo \u0107e se uzdizati intelektualnim, dru\u0161tvenim i crkvenim lestvicama. Ste\u0107i \u0107e doktorat prava \u201eod oba zakona\u201c (crkveno i gra\u0111ansko pravo) u Padovi, postati \u010dlan vi\u0161e akademija (Accademia Filarmonica, Accademia dei Temperati, Accademia dei Delfici), pisac poezije i libreta za muzi\u010dke drame, hroni\u010dar mleta\u010dkog teatra i kanonik bazilike Sv. Marka u Veneciji. Umro je u Veneciji i po\u010diva pod rasko\u0161nim spomenikom za koji se sam pobrinuo za \u017eivota. Nije poznata dalja sudbina njegove ostav\u0161tine: knjiga, rukopisa, li\u010dne prepiske i dokumenata.[2]<\/p>\n\n\n\n

Osim tvrdnje Milo\u0161a Velimirovi\u0107a da se Ivanovi\u0107 \u0161kolovao u Italiji, nemam nijedan dokumentovani izvor koji to potvr\u0111uje. Njegov prijatelj Antonio Lupis u jednom pismu ka\u017ee: [dok je \u017eiveo u Budvi] \u201eVeoma je napredovao u u\u010denju […].\u201c[3] Iz budvanskog perioda ostavio je nekoliko zna\u010dajnih rukopisa. Prepisao je sa originala Statut Budve i time doprineo da se sa\u010duva ovaj zna\u010dajni srednjovekovni pravni dokument. Tako\u0111e je napravio prepis Budljanske pjesmarice<\/em>, zbirke narodnih dramskih tekstova, skra\u0107enih verzija prikazanja i lirike raznih bratov\u0161tina. Najzad, ostavio nam je Budvanske anale<\/em>, povest rodnog grada u tri knjige.<\/p>\n\n\n\n

BUDVANSKI ANALI<\/h3>\n\n\n\n

Budvanski anali su donedavno u literaturi opisivani kao nepotpuni, jer se iz sa\u010duvanih prepisa vidi da nedostaju poglavlja u prve dve knjige i cela tre\u0107a knjiga. Jedan prepis, samo prve knjige, i to nepotpun, uradio je 1898. Budvanin Pavo Mikula, sa originala koji se \u010duvao u Arhivu u Kotoru. Taj prepis je danas u Dr\u017eavnom arhivu u Zadru. Drugi, sli\u010dan, nastao je dve godine kasnije, a uradio ga je njegov sin Nikola Mikula i nalazi se u Arhivu u Kotoru. Jo\u0161 dva, starija i ne\u0161to potpunija, nalaze se u Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. U ovom arhivu je i druga knjiga koju je prepisao budvanski vikar Petar Markovi\u0107, 1713. godine.[4]<\/p>\n\n\n\n

JU Narodna biblioteka Budve je 2017. po\u010dela s projektovanjem digitalne biblioteke, koja je postala funkcionalna 2018. godine. Osim druge gra\u0111e, odlu\u010deno je da se kreiraju tematske kolekcije zna\u010dajnih pisaca rodom iz Budve, koji su stvarali u daljoj pro\u0161losti. To su bili, pre svih, dvojica hroni \u010dara ovog grada: don Krsto Ivanovi\u0107 i don Antun Kojovi\u0107. Po\u0161tuju\u0107i hronologiju, krenulo se prvo s prikuplja njem dela Krsta Ivanovi\u0107a. Budu\u0107i da je budvanska gradska biblioteka, uprkos bogatoj tradiciji prikupljanja knjiga na teritoriji op\u0161tine, koja je na\u017ealost prekidana zbog ratova, paljevina i drugih okolnosti, su\u0161tinski biblioteka sa mladim fondom, re\u0161enje se na\u0161lo u nabavci digitalnih verzija radova koji nedostaju. Prvi rukopis \u010dija je digital na kopija nabavljena bila je Ivanovi \u0107eva hronika Rat Svete\/Pravoverne lige<\/em> protiv Turaka<\/em>. Sledili su \u0161tampani radovi, poezija, drame i Minerva za stolom<\/em>, a onda je na red do\u0161lo da se stupi u kontakt sa Arhivom Hrvatske aka demijeznanosti i umjetnosti (HAZU) zbog nabavke prepisa Budljanske pje smarice<\/em> i Budvanskih anala<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

U tom trenutku, Arhiv HAZU je mogao ponuditi samo da se do\u0111e na lice mesta i fotografi\u0161e \u017eeljena gra\u0111a, pa su zaposleni u Odjeljenju zavi\u010dajne zbirke JU Narodna biblioteka Budve koji rade na razvijanju Digitalne biblioteke Budve, radi smanjenja tro\u0161 kova, odlu\u010dili da kontaktiraju kolege u Nacionalnoj i sveu\u010dili\u0161noj knji\u017enici (NSK) u Zagrebu, s molbom da njihov tim obavi to fotografisanje za ra\u010dun Biblioteke. Tokom prepiske s kolegama iz Odjela posebnih zbirki, ta\u010dnije Zbirke rukopisa i starih knjiga, pojavila se informacija da je NSK nedavno nabavila originalni Ivanovi \u0107ev rukopis Anala<\/em> od antikvarijata iz Minhena, koji je specijalizovan za literaturu sa ju\u017enoslovenskih prostora (Antiquariat Slavica Verlag Dr. Anton Kova\u010d & S\u00fcdosteuropa Buchhandel). S obzirom na novu informaciju, odlu \u010deno je da se ne nabavljaju nepotpuni prepisi, nego da se od NSK kupi digitalni primerak Budvanskih anala.<\/em> Tako je Ivanovi\u0107eva povest o Budvi vra\u0107e na u grad iz kog je potekla.<\/p>\n\n\n\n

Autograf Budvanskih anala<\/em> sadr\u017ei uku pno 376 strana, sa tri knjige Anala i dodacima. Prva knjiga je potpuna, za razliku od poznatih prepisa u kojima je prili\u010dno skra\u0107ena (20, odnosno 35 poglavlja) i sadr\u017ei 46 poglavlja ozna \u010denih brojevima, ali u su\u0161tini 47, jer su dva razli\u010dita poglavlja ozna\u010dena istim brojem \u2013 34. Druga ima 20 poglavlja, i sude\u0107i po tom broju, poklapa se s prepisom vikara Petra Markovi\u0107a. Tre\u0107a knjiga, do sada nepoznata, ima sedam poglavlja. Pored Anala<\/em>, novo otkriveni rukopis sadr\u017ei jo\u0161 dva spisa: Popis budvanskih plemi\u0107a, gra\u0111ana, stanovnika Pa\u0161trovi\u0107a, zanatlija, vojnika i \u010dlanova gradskih vlasti \u2013 stanje iz 1638. godine, i zbirku po\u010dasni ca na narodnom jeziku, ali prema italijanskom pravopisu.<\/p>\n\n\n\n

Tematski, gra\u0111a je u Budvanskim analima<\/em> raspore\u0111ena na slede\u0107i na\u010din: u prvoj knjizi se izla\u017ee istorija Budve od najstarijih vremena, preko doba vladavine srednjovekovnih dinastija i Venecije, s naglaskom na polo\u017eaju i povlasticama koje je grad u\u017eivao za vreme vladavine Mleta\u010dke republike. Druga knjiga se bavi gradskim crkvama i verskim \u017eivotom zajednice. Tre\u0107a otkriva svakodnevni \u017eivot stanovnika, opisuje njihov izgled, obi\u010daje i gradske sve\u010danosti.<\/p>\n\n\n\n

Prva knjiga je, u odnosu na prepise, dosta obimnija. Bogatija je za desetak poglavlja koja su prepisiva\u010di ispustili, usredsre\u0111uju\u0107i se prete\u017eno na period od dolaska Budve pod vlast Mleta\u010dke republike.<\/p>\n\n\n\n

Nikola Vu\u010dkovi\u0107, prvi prevodilac Budvanskih anala<\/em>, uporedio je zadarske prepise sa zagreba\u010dkim i o razlozi ma da ne prevede 15 \u201ezagreba\u010dkih\u201c poglavlja napisao je: \u201ePoglavlja koja su u zadarskom prepisu ispu\u0161tena odnose se na staru povijest Budve do njene predaje Mleta\u010dkoj Republici. U tim poglavljima pisac na osnovu tada ra\u0161irenih genealo\u0161kih kombinacija o porijeklu naroda utvr\u0111uje porijeklo Budvana, po\u010dev\u0161i od Jafeta, sina Nojevog, iz Biblije. Zatim govori o vlada rima kojima je Budva bila pot\u010dinjena. U izlaganju ove starije povijesti Budve pisac se kao izvorom gotovo isklju\u010divo slu\u017ei Orbinovom knjigom II regno degli Slavi<\/em>. Kako su to poznate Orbinove teorije, bez nau\u010dne podloge, to nema svrhe da se ta poglavlja prevedu. Tim manje \u0161to je o Orbinovoj povijesti srpskih vladara (Nemanji\u0107a, Brankovi\u0107a, Bal\u0161i\u0107a itd.), koja se u Analima najop\u0161irnije obra\u0111uje, kod nas dosta pisano i \u0161to u tim poglavljima nema podataka koji se na Budvu neposredno od nose, pa stoga njenoj povijesti ni\u0161ta ne doprinose\u201c (Vu\u010dkovi\u0107 1965: 624).<\/p>\n\n\n\n

OD \u201eISTINE\u201d DO NARATIVA<\/h3>\n\n\n\n

U toku je novo prevo\u0111enje Budvanskih anala<\/em>, koje \u0107e obuhvatiti integral ni tekst svih poglavlja sve tri knjige. Razumljivo je da pored tre\u0107e, koja se prvi put pojavljuje u javnosti, najve\u0107u pa\u017enju izaziva prva knjiga, jer je od njenih originalnih 46\/7 poglavlja do sada prevedeno 20, dakle, manje od pola. Ako se prihvati Vu\u010dkovi\u0107eva ocena da ona ne sadr\u017ee istorijske informacije ve\u0107 neosnovane teorije, opet je zanimljivo pratiti puteve kojim se stvaraju i fiksiraju odre\u0111eni narativi. Tako se otkriva i mehanizam kojim se \u201eistine\u201c autoriteta sele iz dela u delo, iz epohe u epohu. Pokazuje se kako u\u010deni ljudi, s najboljom namerom da saberu i podele znanje, a veruju\u0107i prethodnim izvorima, ili prate\u0107i neke druge potrebe i aktuelne intelektual ne mode, bez provere i kritike umno\u017eavaju zablude. I kako to, po istom obrascu, rade i oni posle njih.<\/p>\n\n\n\n

Jedan takav primer je drugo poglavlje prve knjige, na 8. i 9. strani originalnog rukopisa. Ispod naslova \u201eO tome kako se Budva nalazi u Evropi, u Liburniji\u201c, u originalu pi\u0161e:<\/p>\n\n\n\n

 \u201eLa citt\u00e0 di Budua descritta summariamente nell\u2019antecedente capitolo si troua nell\u2019Europa, dominata da aria soauissima e temperata per tutte le stagioni d\u2019anno, nella regione di Liburnia cioe Croatia, ci\u00f2 deducendo si dalle dichiarationi delle ragioni da pi\u00f9 scrittori fatte, \u00e8 Plinio Natu ral Historico, libro terzo, capitolo 2, parlando de vrbe Liburniae diuersi auttori interpretano Cattaro, il che si pu\u00f2 senza dubio credere, mentre Fe lippo Vennuti, vocabulista di lingua uolgare e latina, Budua, di cui al presente si discorre, e Scuttari descriue in Liburnia e ueramente non si pu\u00f2 che uerissima tenire l\u2019opinione di questi scrittori. Giach\u00e9 Liburnia \u00e8 diuisa in Esemptia inferiore e superiore. L\u2019in feriore da una parte confina con Macedonia et Epiro, hora detto Albania, d\u2019altra con la superiore che \u00e8 detta Illiria et \u00e8 dannata falsa l\u2019opinione di Pineto che Liburnia vide presso Zara il contado opponendole Vegetio esser parte di Dalmatia e si legge nell’opera del Regno di Slaui di don Mauro Orbini, abbate melitense, che nel assegnationi fatte di mettropoli alli vescoui di Dalmatia e Croatia f\u00f9 da Dalmatia fino Durazzo detta Croatia Rubbea che \u00e8 interprettata per Liburnia. Da quali raggioni per inffalibile si pu\u00f2 e deue dire Budua in Liburnia.\u201c<\/p>\n\n\n\n

U prevodu Katarine Mitrovi\u0107, koja je i ra\u0161\u010ditala originalni rukopis, ovo poglavlje glasi:<\/p>\n\n\n\n

\u201eGrad Budva, uop\u0161teno opisan u prethodnom poglavlju, nalazi se u Evropi, gde preovla\u0111uje prijatna i umerena klima u svako doba godine, u oblasti Liburniji, odnosno Hrvatskoj, \u0161to se zaklju\u010duje na osnovu izjava i promi\u0161ljanja vi\u0161e pisaca. Tako Plinije, u delu Poznavanje prirode<\/em>, knjiga tre\u0107a, poglavlje drugo, govori o gradu Liburnije, u kome mnogi autori pre poznaju Kotor, u \u0161ta se nesumnjivo mo\u017ee verovati, dok Filip Venuti, pi sac re\u010dnika narodnog i latinskog jezika, pi\u0161e da su Budva, o kojoj je ovde re\u010d, i Skadar u Liburniji, a mi\u0161ljenje ovih autora zaista se ne mo\u017ee shvatiti druga\u010dije nego kao izuzetno ta\u010dno. Liburnija je podeljena na Donju i Gornju Esemptiju. Donja Esemptija jednom stranom grani\u010di se s Makedonijom i Epirom, koji se danas naziva Albanija, a drugom stranom s Gornjom Esemptijom, koja se zove Ilirija. Veoma je pogre\u0161no Pinetovo mi\u0161ljenje, koji je Liburniju video u okolini Zadra, \u010demu se suprotstavio Vegecije, smatraju\u0107i da je ona deo Dalmacije. U delu Kraljevstvo Slovena<\/em> don Mavra Orbina, mljetskog opata, u odeljku koji govori o dodeljivanju mitropolije episkopima Dalmacije i Hrvatske \u010dita se da se od Dalmacije do Dra\u010da nalazi nare\u010dena Crvena Hrvatska, \u0161to se tuma\u010dilo kao Liburnija. Iz tih razloga mo\u017ee se nepokolebljivo smatrati da se Budva nalazi u Liburniji.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Poglavlje po\u010dinje tvrdnjom da se Budva nalazi u evropskoj oblasti Libur niji, odnosno Hrvatskoj. Ova tvrdnja se potkrepljuje pozivanjem na Plinija Starijeg i Filipa Venutija (Filippo Venuti, 1531\u20131587), italijanskog gramati\u010dara i leksikografa, sastavlja\u010da popularnog Re\u010dnika narodnog i italijanskog jezika ( Dittionario volgare & latino, 1561),<\/em> koji je samo do kraja XVI veka do\u017eiveo 19 izdanja. Potom se u argumentaciju uvodi Esemptija, naziv koji se sre\u0107e samo kod Mavra Orbina. S Orbinom, kao izvorom kona\u010dne potvrde po\u010detne tvrdnje, Krsto Ivanovi\u0107 okon\u010dava poglavlje. U tekstu se, tako\u0111e, pominju i autori Pineto i Vegecije, koji razli\u010dito lociraju Liburniju. <\/p>\n\n\n\n

Ako ostavimo po strani zagonetku Ivanovi\u0107evog \u0161kolovanja, ostaje pitanje literature koja mu je bila na raspolaganju da je koristi za pisanje Anala<\/em>. U citiranom poglavlju pominje se pet autora. \u0160ta je od njihovih dela Ivanovi\u0107 imao na polici iznad svog budvanskog radnog stola?<\/p>\n\n\n\n

Mo\u017ee se pretpostaviti da Plinijevo Poznavanje prirode<\/em> nije posedovao, jer da jeste, video bi da drugo poglavlje tre\u0107e knjige \u2013 na koje se poziva \u2013 govori o \u0161panskoj oblasti oko reke Gvadalkivir (anti\u010dka Betika \u2013 Boetica) (Pliny 1885: 153).<\/p>\n\n\n\n

Verovatnije je da je podatak uzeo iz Venutijevog Re\u010dnika<\/em>, gde odrednica \u201eBudva\u201c glasi: \u201eBudua, citta, Hec bu dua, uae. pe. p. oppidium Liburniae, Ptol.\u201c (Venutti MDLXXXV: 132\u2013133). Dakle, Budva je grad, a bila je liburnski opidijum \u2013 utvr\u0111eni provincijski grad bez samouprave u Rimskom carstvu. Na kraju je naznaka da je izvor Ptolomej, koji je u odlomku iz Anala<\/em> postao Plinije. Sam Venuti ne navodi knjigu niti poglavlje iz kog je preuzeo \u201epodatak\u201c. U Ptolomejevoj Geografiji<\/em>, u 2. knjizi, 15. poglavlje nosi naziv \u201eLokacija Ilirije ili Liburni je, i Dalmacije\u201c (uz 5. mapu Evrope). Tu se, me\u0111u mestima i re\u010dnim u\u0161\u0107ima Dalmacije, posle \u201eRizonskog zaliva\u201c, na popisu nalazi \u201eButua\u201c (Ptolemy 1991: 68\u201369). Nije ga Venuti preuzeo ni od svog velikog uzora Kalepina (Ambrogio Calepio \u2013 Calepino, cca. 1435\u20131511), sastavlja\u010da enciklopedijskog dela Latinski re\u010dnik (Dictionarium latinum). Kalepino ima odrednice Liburni (narod) i Liburnija (oblast), ali u njima nema pomena Budve. Dodu\u0161e, karakterizacija Budve kao opidijuma poklapa se sa odrednicom u \u201ePopisu najstarijih i klasi\u010dnih polisa\u201c, gde je Budva svrstana u prethelenska naselja bez priznatog statusa polisa. Auto ri priloga se pozivaju na Pseudo-Skilaksa, \u201eEtymologicum Magnum\u201c i Stefana Vizantinca (Wilkes & Fischer-Hansen 2004: 326).<\/p>\n\n\n\n

Tre\u0107a knjiga Plinijevog Poznavanja prirode (Historia Naturalis) <\/em>nosi pod naslov: \u201eIzve\u0161taj o zemljama, dr\u017eavama, morima, gradovima, planinama, rekama, razdaljinama i narodima koji postoje ili su ranije postojali\u201c. Dvadeset peto poglavlje te knjige naslovljeno je \u201eLiburnija i Ilirik\u201c. Njegov uvodni deo je predmet nau\u010dnih ra sprava, posebno u delu gde se odre\u0111uju granice Liburnije. Mate Sui\u0107, na primer, pi\u0161e: \u201eKad bismo prikupili na jedno mjesto sve anti\u010dke pisce, gr\u010dke i rimske od 6. st. pr. Kr. pa do 6. st. po Kr., lako bismo opazili da se vrlo \u010desto Liburni posebno tretiraju, od nosno da se odvajaju od \u0161ireg ilirskog kulturno-etni\u010dkog kompleksa. […] S druge strane, mnogi anti\u010dki pisci \u2013 et nografi, geografi i histori\u010dari \u2013 \u010desto i Liburne svrstavaju u \u0161iri ilirski sklop, u onaj \u0161to ga Plinije nazivlje Illyricum generatim, od Istre do sjeverne Alba nije\u201c (Sui\u0107 1992: 55). Slobodan \u010ca\u010de navodi: \u201ePo\u010detni dio tog opisa uisti nu je neo\u010dekivan. Umjesto uvodnih napomena, na po\u010detku prikaza nove cjeline (Ilirik\/Dalmacija, Panonija, Mezija, Norik te jadranski otoci), s kojom ujedno i zavr\u0161ava tre\u0107a knjiga, Plinije zapo\u010dinje s Liburnima koji se prote\u017eu od Ra\u0161e do Krke, pa nastav lja govore\u0107i koje su sve etnije nekada bile dio Liburna, te da se sve zajed no danas naziva ilirskim imenom; potom zapo\u010dinje s prikazom provin cije Ilirika (= Dalmacije)\u201c (\u010ca\u010de 2020: 153\u2013154). Plinijev tekst koji komentari\u0161u Sui\u0107 i \u010ca\u010de u prevodu glasi: \u201e[…] deo rase Liburna su tako\u0111e Mentori, Himani (Ismeni), Enheleji, Buni i narod koji je Kalimah zvao Peuceti; svi su oni sada okupljeni pod op\u0161tim na-zivom Ilirije.\u201c[5]<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

U Plinijevom odre\u0111ivanju teritorije Li burna izme\u0111u reka Ra\u0161e i Krke ogle da se stanje iz doba rimske vladavine. Me\u0111utim, pre \u201epripitomljavanja\u201c Liburna, njihovog pokoravanja vlasti Rima i ulaska u sastav provincije Iliri ja, potom Dalmacija, ovaj moreplova\u010dki narod je osvajao teritorije niz isto\u010dnu jadransku obalu, do Krfa: \u201ePominju\u0107i Liburne kao gospodare Korkire, Stra bon, ili njegov izvor (verovatno Efor), uva\u017eio je njihovu premo\u0107 na Jadranskom moru u arhajsko vreme, bilo da se to mo\u017ee ispravno nazvati \u201etalasokratijom\u201c, ili ne\u201c[6] (\u0160a\u0161el Kos 2015: 9). Prema svedo\u010danstvima, Liburni nisu osnivali kolonije kao Grci, ve\u0107 su osvojene ta\u010dke dr\u017eali kao pomorska utvr\u0111enja i podr\u0161ku svojoj mornarici: \u201ePrerimska Liburnija, bila je u svojoj istoriji, pomorska oblast a njeni stanovnici su smatrani okorelim piratima i moreplovcima. U stvari, prema Strabonu (6.2.4), Liburni su u nekom peri odu tokom 8. v. p. n. e. dr\u017eali anti\u010dku Korkiru, dok ih nisu oterali gr\u010dki naseljenici\u201c[7] (Kurili\u0107 & Serventi 2015: 14).<\/p>\n\n\n\n

Uzimaju\u0107i u obzir prethodno, moglo bi se spekulisati da postoji neki pra stari odjek prisustva Liburna u budvanskom kraju, naro\u010dito ako se obrati pa\u017enja na to da Plinije u Liburne svrstava i Enhelejce. Me\u0111utim, nema obja\u0161njenja kako je Venuti, pozivaju\u0107i se na Ptolomeja, Budvu opisao kao liburnski grad.<\/p>\n\n\n\n

Posle dva autoriteta \u010dije se \u201emi\u0161ljenje […] zaista ne mo\u017ee shvatiti druga\u010dije nego kao izuzetno ta\u010dno\u201c, Ivanovi\u0107 dana\u0161njem \u010ditaocu naglo ote\u017eava razumevanje time \u0161to uvodi niz novih geografskih imena. Bli\u017ee locira Budvu u Donjoj Esemptiji, dok je Gornja drugo ime za Iliriju, pi\u0161e on. Ta donja Esemptija, to jest Liburnija, iznad je Albanije (kako se, ka\u017ee autor, u njegovo vreme zove nekada\u0161nji Epir), a ispod Ilirije. Potom uvodi novi naziv, Dalmaciju (verovatno na tragu pode le rimske provincije Ilirije na Pano niju i Dalmaciju, u vreme vladavine Oktavijana Avgusta), i staje na stranu Vegecija, koji Liburniju sme\u0161ta u Dalmaciji, nasuprot Pinetu, koji je locira oko Zadra. Dakle, Liburnija bi bila ju\u017eni deo rimske Dalmacije, koja se prostirala do Epira.<\/p>\n\n\n\n

 Ko su ova dva autora na koje se poziva Ivanovi\u0107 i \u0161ta imaju da ka\u017eu o Liburniji i Budvi?<\/p>\n\n\n\n

Vegecije (Publius\/Flavius Vegetius Renatus, kasni IV vek), o \u010dijem se \u017eivotu malo zna, autor je poznatog priru\u010dnika o ustrojstvu vojske (Epitoma rei militaris)<\/em> i manje poznatog priru\u010dnika iz veterine. Po\u0161to se podatak o Liburniji i Budvi verovatno ne bi na\u0161ao u knjizi o veterini, potra\u017eili smo ga u Vojnoj or ganizaciji. Liburnija se pojavljuje dva puta. U 2. knjizi, pod nazivom Organizacija legije<\/em>, o organizaciji mornarice se ka\u017ee da ona ima dva dela: jedan s ratnicima [na brodovima, prim. aut.] koji se nazivaju Liburne (Liburnae), a drugi s naoru\u017eanim \u0161alupama.[8] U 23. poglavlju 4. knjige autor navodi da su brodovi Liburna presudno uticali na Oktavijanovu pobedu u bici kod Akcija 32. g. p. n. e. Budva se ne pominje ni u jednom obliku: Budua, Butua, Buthua, Buthoa\/e.<\/p>\n\n\n\n

Ivanovi\u0107ev \u201ePinato\u201c je, u stvari, \u0161panski franjevac, Huan de Pineda (Juan de Pineda, 1513\u20131593), pisac enciklopedijski dela u pet tomova Crkvena monarhija ili Op\u0161ta istorija sveta (Monarchia Ecclesiastica o, Historia Universal Del Mundo<\/em>, 1576). De Pineda je \u010duven po tome \u0161to se verovalo da je u svojoj Istoriji citirao sve do tada poznate pisce. U prvoj knjizi, koja je digitalizovana i pregledana, a pokri va istoriju mediteranskog sveta do Antonijevog i Kleopatrinog poraza u bici kod Akcija (31. pre n. e.), od svih geografskih naziva i naroda koji nas zanimaju pominju se samo Iliri. Detaljno se opisuje vladavina ilir ske kraljice Teute i njeno ratovanje s Rimljanima. Liburnija i Liburni se ne pominju.<\/p>\n\n\n\n

Najzad, u argumentaciju se uvodi Mavro Orbin (Mauro Orbini, 1563 1610), koji \u0107e se ispostaviti kao pre te\u017eni izvor koji je koristio Ivanovi\u0107, a i njega kreativno. U Orbinovom delu, koje se na\u010delno smatra sumnjivim istorijskim izvorom, Kraljevstvu Slovena (Regno degli Slavi<\/em>, 1601), u odeljku o ratnim podvizima Dalma tinaca nalazimo odlomak: \u201ePokraji na Liburnija dobi to ime (kako tvrdi Strabon) po gradu Liburniji. Pineda ka\u017ee da se na mjestu Liburnije da nas nalazi Zadar s okolicom. Kako se \u010dini, isto to tvrdi i Vegecije, koji pi\u0161e da Liburnija bija\u0161e dio Dalmacije i da bija\u0161e podre\u0111ena gradu Zadru\u201c (Orbini 1999: 221). Strabon, u odeljku 7.5.4 svoje Geografije<\/em> zaista navodi da je Liburnija imala grad: \u201eA posle putovanja du\u017e obale zemlje Japoda nailazi se na obalu zemlje Liburna, koja je petsto stadija du\u017ea od zemlje prethodnih; na ovom putovanju je reka (Krka), kojom mogu ploviti u unutra\u0161njost kopna trgova\u010dka plovila, sve do zemlje Dalmatinaca, kao i do liburnijskog grada Skarda (Skra din)\u201c.[9] Tu, dakle, imamo imenom dva Ivanovi\u0107eva izvora: pogre\u0161no nave denog De Pinedu (Pineto) i Vegecija. Tako\u0111e, vidimo put \u010dinjenica i \u201e\u010dinjenica\u201c: Vegecije pominje Liburne zbog ratno-pomorske ve\u0161tine, Strabon je opisao Liburniju u svoje doba i ime novao Skardo kao njen grad; Mavro Orbin je Skardo prekrstio u Liburniju, a Krsto Ivanovi\u0107 je to preuzeo, za \u201edobru meru\u201c ume\u0161ao i Kotor, kao mo\u017eda najve\u0107i grad koji je do tada video, i sve pripisao Pliniju Starijem. Pored toga, suprotstavio je \u201ePineta\u201c i Vegecija, koji su kod Orbina saglasni u pogledu prostiranja Liburnije oko grada Zadra.<\/p>\n\n\n\n

Slede\u0107u zagonetku donosi odlomak o episkopima Dalmacije i Hrvatske i tvrdnja da: \u201eod Dalmacije do Dra\u010da (se) nalazi Crvena Hrvatska, \u0161to se tuma\u010dilo kao Liburnija\u201c. Na osnovu te tvrdnje Ivanovi\u0107 zaklju\u010duje: \u201emo\u017ee se nepokolebljivo smatrati da se Budva nalazi u Liburniji\u201c. Oblast Crvene Hrvatske stigla je do Ivanovi\u0107a preko Orbina, to jest iz Ljetopisa popa Dukljanina<\/em>, koji je Orbin uvrstio u svoje delo pod naslovom Povijest kraljeva Dalmacije<\/em>.[10] U poznatoj pri\u010di o saboru u Dalmi i podeli na Belu (Donja Dalmacija) i Crvenu Hrvatsku (Gornja Dalmacija) pripoveda se i o tome da su obema oblastima odre\u0111ena nadbi skupska sredi\u0161ta, te nabraja koje im biskupije pripadaju. U toj, Crvenoj Hrvatskoj, nadbiskupu Duklje pri pala je i budvanska biskupija (Orbini 1999: 275\u2013276). Mogu\u0107e da se tom lo gikom vodio na\u0161 hroni\u010dar kad je za klju\u010dio da se Budva nalazi u Crvenoj Hrvatskoj. Me\u0111utim, ostaje nejasno kako je Crvenu Hrvatsku izjedna\u010dio sa Liburnijom, jer se ona u tekstu popa Dukljanina uop\u0161te ne pominje. Mogu\u0107e je da je ose\u0107ao potrebu da u\u010dvrsti argumentaciju koju je zapo\u010deo i da ne protivre\u010di samom sebi, a ako je postojao neki drugi razlog da Budvu smesti u Liburniju, on je u sferi potpune spekulacije.<\/p>\n\n\n\n

ZAKLJU\u010cAK<\/h3>\n\n\n\n

Nakon iznete analize, lako bi bilo Krstu Ivanovi\u0107u pripisati povr\u0161nost, olako baratanje re\u010dima, \u010dak neodgovornu ma\u0161tovitost. Zaista je neobi\u010dno da u celom poglavlju nema nijedne korektno izvorima potkrepljene tvrdnje uprkos prividnoj detaljnosti i preciznosti. Ponegde pisci nisu napisali to \u0161to se tvrdi, ponegde nisu uop\u0161te ni\u0161ta napisali o temi, ponegde je re\u010d o drugim piscima.<\/p>\n\n\n\n

Osim Venutija, ostali autori na koje se poziva u analiziranom odeljku nalaze se kod Orbina, pa se mo\u017ee pretpostaviti da ih je Ivanovi\u0107 odatle preuzeo (makar s gre\u0161kama) i da je, u stvari, prilikom pisanja raspolagao sa svega dva izvora: Orbinom i Venutijem, \u010diji je Re\u010dnik<\/em>, kao \u0161to je ve\u0107 pomenuto, bio popularno delo s mno\u0161tvom izdanja u XVI i XVII veku. Stoga se izdvajaju tri pretpostavke u vezi sa Ivanovi\u0107evom \u201ereferensnom\u201c lektirom: ili je li\u010dno posedovao oba dela, ili su se ona mogla na\u0107i u Budvanskoj biskupiji, ili je za Venutija znao preko nekog tre\u0107eg izvora koji nije utvr\u0111en. U prilog prvoj pretpostavci ide \u010dinjenica da je na\u0161 pisac bio iz plemi\u0107ke porodice, a mladi\u0107i iz tog sloja u isto\u010dnoja dranskim gradovima obi\u010dno su se \u0161kolovali u Padovi i odatle donosili neke knjige. Kao \u0161to nema dokaza da je Krsto Ivanovi\u0107 studirao u Padovi, nema ni suprotnih, pa je mogu\u0107e da je Venutijev Re\u010dnik <\/em>dospeo u porodi\u010dnu biblioteku preko nekog starijeg \u010dlana porodice ili samog Krsta Ivanovi\u0107a. Mogu\u0107e da je bio i u biskupiji, kao \u201enabavka\u201c nekog od njenih vikara i u\u010ditelja. Tako\u0111e, uvek ostaje otvorena mogu\u0107nost da je autor nai\u0161ao na Venutija i njegovu odrednicu o Budvi u nekom tre\u0107em izvoru, koji jo\u0161 nije utvr\u0111en dosada\u0161njim prou\u010davanjima.<\/p>\n\n\n\n

Bez namere da brani Ivanovi\u0107a, autor ovog rada smatra da bi razlozi za sve \u0161to je otkriveno analizom odlomka zavredili poseban rad, koji bi uzeo u obzir okolnosti u kojima je Krsto Ivanovi\u0107 \u017eiveo i pisao svoju hroniku, porodi\u010dne okolnosti i \u0161kolovanje, kakvu je literaturu mogao imati pri sebi, da li je ikada video neku geografsku mapu ili su mu mnogobrojni toponimi i narodi bili samo nazivi koji ne omogu\u0107avaju vi\u0161e od maglovite prostorne predstave. Taj rad bi eventualno osve tlio njegove \u017eelje i ambicije, te predstavio intelektualne obi\u010daje vremena i druga\u010diji odnos od dana\u0161njeg prema konceptu autorstva i odgovornosti istori\u010dara za svoj tekst.<\/p>\n\n\n\n

BIBLIOGRAFIJA<\/h3>\n\n\n\n

Objavljeni izvori<\/em><\/p>\n\n\n\n

De Pineda, Juan. 1588. Monarchia ecclesiastica.<\/em> Salamanca: La officina de Iuan Fernandez.<\/p>\n\n\n\n

Flavius Vegetius Renatus. 1767. The Military Institutions of the Romans (De Re Militari), translated from the Latin by John Clarke.<\/em> London. https:\/\/archive. org\/stream\/pdfy-sOkC3FmoLlr4C6zz\/ The+Military+Institutions+Of+The+Ro mans+%5BDe+Re+Militari%5D_djvu. txt (pristupljeno 18. 9. 2023).<\/p>\n\n\n\n

Gesta Regum Sclavorum<\/em>. \u0422\u043e\u043c. II (\u043a\u043e \u043c\u0435\u043d\u0442\u0430\u0440 \u0422\u0438\u0431\u043e\u0440 \u0416\u0438\u0432\u043a\u043e\u0432\u0438\u045b). \u0411\u0435\u043e\u0433\u0440\u0430\u0434: \u0418\u0441\u0442\u043e\u0440\u0438\u0458\u0441\u043a\u0438 \u0438\u043d\u0441\u0442\u0438\u0442\u0443\u0442; \u041d\u0438\u043a\u0448\u0438\u045b: \u041c\u0430\u043d\u0430\u0441\u0442\u0438\u0440 \u041e\u0441\u0442\u0440\u043e\u0433, 2009.<\/p>\n\n\n\n

\u0418\u0432\u0430\u043d\u043e\u0432\u0438\u045b, \u041a\u0440\u0441\u0442\u043e. 1996. \u0414\u0440\u0430\u043c\u0435 \u0438 \u043f\u0438\u0441\u043c\u0430<\/em> (\u043f\u0440\u0438\u0440. \u041c\u0438\u043b\u043e\u0448 \u041c\u0438\u043b\u043e\u0448\u0435\u0432\u0438\u045b \u0438 \u041c\u0438\u0440\u043e\u0441\u043b\u0430\u0432 \u041b\u0443\u043a\u0435\u0442\u0438\u045b). \u0426\u0435\u0442\u0438\u045a\u0435: \u041e\u0431\u043e\u0434.<\/p>\n\n\n\n

Orbini, Mavro. 1999. Kraljevstvo Slavena<\/em>. Zagreb: Golden marketing: Narodne novine.<\/p>\n\n\n\n

Pliny. 1855. The Natural History<\/em>, Vol 1. London: Henry G. Bohn. https:\/\/colle ctions.nlm.nih.gov\/catalog\/nlm:nl muid-57011150R-mvset (pristupljen\u043e 20. 9. 2023).<\/p>\n\n\n\n

Ptolemy, Claudius. 1991. The Geography<\/em>. New York: Dover Publictions. https:\/\/ archive.org\/details\/claudius-pto lemy-the-geography_202105\/page\/n5\/ mode\/2up (pristupljeno 20. 9. 2023).<\/p>\n\n\n\n

The Geography of Strabo, literally tran 85 slated, with notes, in three volumes<\/em>. London: George Bell & Sons, 1903. http:\/\/ data.perseus.org\/citations\/urn:ct s:greekLit:tlg0099.tlg001.perseus-en g2:notice (pristupljeno 19. 9. 2023).<\/p>\n\n\n\n

Venuti, Filippo. MDLXXXV. Dittionario volgare, & Latino<\/em>. Venetia: Appresso gli heredi di Luigi Valuassori & Gio. Domenico Micheli. https:\/\/books.google. me\/books?id=dym_squ9oIYC&am p;pg=PP3#v=onepage&q&am p;f=false (pristupljeno 19. 9. 2023).<\/p>\n\n\n\n

Vu\u010dkovi\u0107, Nikola. 1965. \u201eBudvanski anali Krsta Ivanovi\u0107a\u201c. Istorijski zapisi<\/em> XXII(4): 623\u2013652.<\/p>\n\n\n\n

Literatura<\/em><\/p>\n\n\n\n

\u010ca\u010de, Slobodan. 2020. \u201ePo\u010detak Plini jeva opisa Ilirika (Nat. hist. 3, 139) i Liburni\u201c. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku<\/em> 113(1): 151\u2013181. https:\/\/ idus.us.es\/handle\/11441\/128459 (pri stupljeno 18. 9. 2023).<\/p>\n\n\n\n

Kurili\u0107, Anamarija & Zrinka Serventi. 2015. \u201eBuried Far Away: Easterners in Roman Liburnia\u201c. Annales Universitatis Apulensis: Series Historica<\/em> 19 (II): 13\u201336.<\/p>\n\n\n\n

\u041b\u0443\u043a\u0435\u0442\u0438\u045b, \u041c\u0438\u0440\u043ec\u043b\u0430\u0432. 1996. \u201e\u041a\u0440\u0441\u0442\u043e \u0418\u0432\u0430\u043d\u043e\u0432\u0438\u045b, \u043f\u0440\u0438\u043b\u043e\u0433 \u0445\u0440\u043e\u043d\u043e\u043b\u043e\u0433\u0438\u0458\u0438 \u0436\u0438\u0432\u043e\u0442\u0430\u201c. \u0423: \u0418\u0432\u0430\u043d\u043e\u0432\u0438\u045b, \u041a\u0440\u0441\u0442\u043e. \u0414\u0440a\u043c\u0435 \u0438 \u043f\u0438\u0441\u043c\u0430<\/em> (\u043f\u0440\u0438\u0440. \u041c\u0438\u043b\u043e\u0448 \u041c\u0438\u043b\u043e\u0448\u0435\u0432\u0438\u045b \u0438 \u041c\u0438\u0440\u043e\u0441\u043b\u0430\u0432 \u041b\u0443\u043a\u0435\u0442\u0438\u045b). \u0426\u0435\u0442\u0438\u045a\u0435: O\u0431\u043e\u0434, 323\u2013338.<\/p>\n\n\n\n

Sui\u0107, Mate. 1992. \u201eLiburnija i Liburni u vrijeme Velikog ustanka u Iliriku od 6. do 9. god. poslije Krista (uz CIL V.3346)\u201c. Vjesnik Arheolo\u0161kog muzeja u Zagrebu <\/em>24\u201325(1): 55\u201366. https:\/\/hrcak.srce.hr\/ f ile\/42214 (pristupljeno 19. 9. 2023).<\/p>\n\n\n\n

\u0160a\u0161el Kos, Marjeta. 2015. \u201eCorcyra in Strabo\u2019s Geography\u201c. In: Antonetti, Claudia & Edoardo Cavalli (eds). Prospective Corciresi.<\/em> Pisa: Edizioni ETS.<\/p>\n\n\n\n

Velimirovi\u0107, Milo\u0161. 1963. \u201eNovi podaci o Hristoforu Ivanovi\u0107u\u201c. Zvuk <\/em>57: 243\u2013255.<\/p>\n\n\n\n

Wilkes, John & Tobias Fischer-Han sen. 2004. \u201eThe Adriatic\u201c. In: Herman Hansen, Mogens & Thomas Heine Nielsen (eds). An Inventory of Archaic and Classical Poleis<\/em>. Oxford: Oxford University Press. https:\/\/www.an cientportsantiques.com\/wp-content\/ uploads\/Documents\/AUTHORS\/ Hansen&Nielsen2004-LexiquePoleis. pdf (pristupljeno 19. 9. 2023).<\/p>\n\n\n\n

HOW ANCIENT BUDVANS BECAME LIBURNIANS IN THE ANNALS OF BUDVA<\/em> BY THE REV. KRSTO IVANOVI\u0106<\/strong><\/h2>\n\n\n\n

Abstract<\/em>: Annals of Budva<\/em> by rev. Krsto Ivanovi\u0107 tells the history of Budva in three parts. The introductory part of this paper presents the history of the original, transcripts and the translation of the work. The cause for selective choice in the existing translation is the fact that Ivanovi\u0107 abundantly used theories by Mauro Orbini that are known for their historical non-accurateness. Therefore, some parts were judged as unworthy of translating and publishing efforts. Translation in progress of the integral text of Annals gives an opportunity to follow the course of the geopolitical locating of Budva and its citizens in the past. Even if we suppose that not all statements are historically confirmed, it is possible to look into the process of forming the narrative and to discover mechanisms of transposition of correct information combined with historical errors. As an example, the author used a passage from the second chapter of the first book. It describes Budvans as Liburnians, situating the city in Liburnia, i.e. Croatia. Ivanovi\u0107 refers to older sources, such as Plinius the Elder. The analysis reveals significant factual errors. The final part of the paper suggests that one should take into account circumstances of the times, family status and education that Ivanovi\u0107 may have received, available literature and geographical maps at his disposition. The conclusion is that authors and works from the past should not be judged from the perspective of modern scientific methods and findings.<\/p>\n\n\n\n

Keywords<\/em>: Krsto Ivanovi\u0107, Annals of Budva<\/em>, historical truth, Budvans, Librrnians<\/p>\n\n\n\n

ENDNOTES<\/h3>\n\n\n\n

[1] gordana.ljubanovic@nbbd.me. <\/p>\n\n\n\n

[2] Osnovni podaci o \u017eivotu don Krsta Ivanovi\u0107a uzeti su iz: Velimirovi\u0107 1963: 243\u2013255; \u041b\u0443\u043a\u0435\u0442\u0438\u045b 1996: 323\u2013335.<\/p>\n\n\n\n

[3] \u201e\u0413\u043e\u0441\u043f\u043e\u0434\u0438\u043d \u0414. \u0410\u043d\u0442\u043e\u043d\u0438\u043e \u041b\u0443\u043f\u0438\u0441 \u040a\u0435\u0433\u043e\u0432\u043e\u0458 \u0435\u043a\u0441\u0435\u043b\u0435\u043d\u0446\u0438\u0458\u0438 \u0434\u043e\u043d \u041a\u0430\u0440\u043b\u0443, \u043f\u0440\u0438\u043d\u0446\u0443 \u043e\u0434 \u041a\u0430\u0440\u0430\u0440\u0435\u201c, \u0443: \u0418\u0432\u0430\u043d\u043e\u0432\u0438\u045b 1996: 233.<\/p>\n\n\n\n

[4] Podaci o postoje\u0107im prepisima uzeti su iz: Vu\u010dkovi\u0107 1965: 623\u2013652. <\/p>\n\n\n\n

[5] \u201eThe Menthores, the Hymani (Ismeni?), the Enchelae, the Buni, and the people whom Callimachus calls the Peucetiae, formerly formed part of it; but now the whole in general are comprised under the one name of Illiricum.\u201c Prema: The Natural History of Pliny. London: Henry G. Bohn, MDCCCLV, 139. <\/p>\n\n\n\n

[6] \u201eBy having mentioned the Liburni as former masters of Corcyra, Strabo, or rather his source (probably Ephoros), acknowledged their supremacy in the Adriatic in the archaic period, whether this could adequately be called a \u2018thalassocracy\u2019 or not.\u201c<\/p>\n\n\n\n

[7] \u201ePre-Roman Liburnia was, throughout its history, a sea-faring region and its people were regarded as notorious pirates and sea-people. In fact, according to Strabo (6.2.4), for some time during the eighth century BC, the Liburni held ancient Corcyra, until they were cast out by Greek settlers.\u201c<\/p>\n\n\n\n

[8] \u201e[…] the one of men of war called Liburnae, and the other of armed sloops.\u201c Prema: Flavius Vegetius Renatus, The Military Institutions of the Romans (De Re Militari), translated from the Latin by John Clarke. London, 1767. https:\/\/archive.org\/stream\/ pdfy-sOkC3FmoLlr4C6zz\/The+Military+Institutions+Of+The+Romans+%5BDe+Re+Militari%5D_djvu.txt (pristupljeno 18. 9. 2023). <\/p>\n\n\n\n

[9] \u201eStrab. 7.5.4: After the voyage along the coast of the country of the Iapodes comes that along the coast of the country of the Liburni, the latter being five hundred stadia longer than the former; on this voyage is a river (Krka) which is navigable inland for merchant-vessels as far as the country of the Dalmatians, and also a Liburnian city, Scardo (Skradin)\u201c, prema: The Geography of Strabo, literally translated, with notes, in three volumes. London: George Bell &Sons,1903.http:\/\/data.perseus.org\/citations\/urn:cts:greekLit:tlg0099.tlg001.perseus-eng2:notice (pristupljeno 19. 9. 2023).<\/p>\n\n\n\n

[10] O nazivima Bela i Crvena Hrvatska, motivima popa Dukljanina koji su povezani sa interesima velika\u0161ke porodice \u0160ubi\u0107 i kori\u0161\u0107enju boja za ozna\u010davanje zemalja prema stranama sveta, v. vi\u0161e u: Gesta Regum Sclavorum 2009: 150. \u201e\u041c\u0438\u0441\u043b\u0438\u043c\u043e \u0434\u0430 \u0458\u0435 \u0443\u043f\u0440\u0430\u0432\u043e \u0437\u0431\u043e\u0433 \u043d\u0430\u0440\u0430\u0441\u043b\u0438\u0445 \u0428\u0443\u0431\u0438\u045b\u0435\u0432\u0438\u0445 \u0430\u043f\u0435\u0442\u0438\u0442\u0430, \u041f\u043e\u043f \u0414\u0443\u043a\u0459\u0430\u043d\u0438\u043d \u0443 \u043a\u043e\u043d\u0430\u0447\u043d\u043e\u0458 \u0440\u0435\u0434\u0430\u043a\u0446\u0438\u0458\u0438 \u0413\u0420\u0421 [Gesta Regum Sclavorum, prim. aut.] \u0443\u0432\u0435\u043e \u0442\u0435\u0440\u043c\u0438\u043d \u0426\u0440\u0432\u0435\u043d\u0430 \u0425\u0440\u0432\u0430\u0442\u0441\u043a\u0430, \u043a\u0430\u043a\u043e \u0431\u0438 \u0458\u0435 \u0441\u043f\u043e\u0458\u0438\u043e \u0441\u0430 \u0411\u0435\u043b\u043e\u043c \u0425\u0440\u0432\u0430\u0442\u0441\u043a\u043e\u043c \u0438 \u0442\u0438\u043c\u0435 \u0428\u0443\u0431\u0438\u045b\u0443 \u0434\u0430\u043e \u0434\u043e\u0434\u0430\u0442\u043d\u0438 \u043b\u0435\u0433\u0438\u0442\u0438\u043c\u0438\u0442\u0435\u0442. \u0408\u043e\u0448 \u043d\u0435\u0448\u0442\u043e \u0458\u0435 \u0432\u0435\u043e\u043c\u0430 \u0432\u0430\u0436\u043d\u043e. \u041d\u0430\u0438\u043c\u0435, \u0431\u043e\u0458\u0430\u043c\u0430 \u0441\u0435 \u043e\u0434\u0440\u0435\u0452\u0443\u0458\u0443 \u0441\u0442\u0440\u0430\u043d\u0435 \u0441\u0432\u0435\u0442\u0430 \u043e\u0434 \u0434\u0430\u0432\u043d\u0438\u043d\u0430, \u0430\u043b\u0438 \u0458\u0435 \u0442\u0430\u0458 \u043e\u0431\u0438\u0447\u0430\u0458 \u0434\u0430\u043b\u0435\u043a\u043e \u0440\u0430\u0441\u043f\u0440\u043e\u0441\u0442\u0440\u0430\u045a\u0435\u043d\u0438\u0458\u0438 \u043c\u0435\u0452\u0443 C\u0435\u0432\u0435\u0440\u043d\u0438\u043c \u0421\u043b\u043e\u0432\u0435\u043d\u0438\u043c\u0430, \u043d\u0435\u0433\u043e \u043a\u043e\u0434 \u0408\u0443\u0436\u043d\u0438\u0445 \u0421\u043b\u043e\u0432\u0435\u043d\u0430. \u0423 \u0441\u0440\u0435\u0434\u045a\u043e\u0432\u0435\u043a\u043e\u0432\u043d\u0438\u043c \u0441\u043f\u0438\u0441\u0438\u043c\u0430 \u0438\u0437 \u0425\u0440\u0432\u0430\u0442\u0441\u043a\u0435 \u0438 \u0421\u0440\u0431\u0438\u0458\u0435, \u0431\u043e\u0458\u0430\u043c\u0430 \u0441\u0435 \u043d\u0438\u043a\u0430\u0434\u0430 \u043d\u0435 \u043e\u0431\u0435\u043b\u0435\u0436\u0430\u0432\u0430\u0458\u0443 \u0441\u0442\u0440\u0430\u043d\u0435 \u0441\u0432\u0435\u0442\u0430, \u0430\u043b\u0438 \u0441\u0435 \u0437\u0430\u0442\u043e \u043a\u043e\u0434 \u0427\u0435\u0445\u0430 \u0438 \u041f\u043e\u0459\u0430\u043a\u0430 \u043e\u043d\u0435 \u043a\u043e\u0440\u0438\u0441\u0442\u0435. \u041e\u0432\u043e \u0431\u0438 \u043c\u043e\u0433\u0430\u043e \u0434\u0430 \u0431\u0443\u0434\u0435 \u0432\u0430\u0436\u0430\u043d \u0437\u043d\u0430\u043a \u0434\u0430 \u0458\u0435 \u0430\u043d\u043e\u043d\u0438\u043c\u043d\u0438 \u043f\u0438\u0441\u0430\u0446 \u0413\u0420\u0421, \u043d\u0430\u0458\u0432\u0435\u0440\u043e\u0432\u0430\u0442\u043d\u0438\u0458\u0435 \u0431\u0438\u043e \u0421\u043b\u043e\u0432\u0435\u043d \u0438\u0437 \u0441\u0435\u0432\u0435\u0440\u043d\u0438\u0445 \u043a\u0440\u0430\u0458\u0435\u0432\u0430 \u2013 \u0427\u0435\u0445 \u0438\u043b\u0438 \u041f\u043e\u0459\u0430\u043a.\u201c<\/p>\n\n\n\n

SEPARAT RADA<\/h3>\n\n\n\n

Separat ovog rada (pdf), objavljenog u prvom broju \u010dasopisa Konteksti kulture: studije iz humanistike i umjetnosti<\/em> (2023), mo\u017eete preuzeti klinom na\u00a0ovaj link<\/a>.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Gordana Ljubanovi\u0107 [1]JU Narodna biblioteka BudveOdjeljenje za zavi\u010dajnu zbirkuBudva, Crna Gora Sa\u017eetak: Budvanski anali don Krsta Ivanovi\u0107a predstavljaju povest grada kroz tri knjige. U uvodnom delu rada predstavljen je put originala, prepisa i prevoda ovog dela. Uzrok za selektivni izbor u postoje\u0107em prevodu jeste \u010dinjenica da se pisac kao izvorom slu\u017eio poznatim teorijama Mavra Orbina, […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1069,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-461","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-radovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/461","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=461"}],"version-history":[{"count":17,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/461\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1671,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/461\/revisions\/1671"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1069"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=461"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=461"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=461"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}