{"id":463,"date":"2025-02-03T22:47:44","date_gmt":"2025-02-03T22:47:44","guid":{"rendered":"https:\/\/kontekstikulture.me\/?p=463"},"modified":"2026-02-09T10:35:19","modified_gmt":"2026-02-09T10:35:19","slug":"zivot-jednog-trga-niksicki-trg-kroz-vrijeme","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/2025\/02\/03\/zivot-jednog-trga-niksicki-trg-kroz-vrijeme\/","title":{"rendered":"Luka Rakojevi\u0107 | \u017divot jednog trga: nik\u0161i\u0107ki trg kroz vrijeme"},"content":{"rendered":"\n

Luka Rakojevi\u0107<\/strong> [1]
Crnogorska akademija nauka i umjetnosti<\/em>
Leksikografski centar<\/em>
Podgorica, Crna Gora<\/em><\/p>\n\n\n\n

Zato s nostalgijom gledamo na stari Nik\u0161i\u0107 koji je uspio<\/em>
da okupi stanovnike grada u \u201ezajednicu koja je po\u010divala<\/em>
na kolektivu razli\u010ditih individualnosti\u201c, u kome se osje\u0107ao<\/em>
kosmopolitski duh i stvarala\u010dka atmosfera, u kome je,<\/em>
bez obzira na njegovu veli\u010dinu, pulsirao gradski \u017eivot.<\/em>
Branislav Rakojevi\u0107<\/p>\n\n\n\n

Sa\u017eetak: <\/em>Rad \u010dine fragmenti koji zbirno donose storiju o jednom mjestu, odnosno jednom gradu i njegovom prostornom i ambijentalnom identitetu i esenciji duha. U pitanju je pri\u010da o odre\u0111enim aspektima centralnog prostora nik\u0161i\u0107kog gradskog jezgra. Faktografski podaci o Trgu slobode uspostavljaju odre\u0111eni okvir i prezentuju genezu doga\u0111aja i razli\u010dite evolutivne procese, dok, s druge strane, tekst za cilj ima poku\u0161aj odgonetanja tajne te velike pjace, uvrije\u017eene jednako u prostor Grada Nik\u0161i\u0107a i \u017eivotne navike i emocije njegovih stanovni ka tokom proteklih 140 godina. Opisani su i pojedini doga\u0111aji, kako bi se kroz hronologiju uvidjela magneti\u010dnost i \u017eivost ovog slobodnog prostora oivi\u010denog ku\u0107ama. Trg bi, po definiciji, trebalo da ozna\u010dava pozornicu \u017eivota, ali rijetki su oni poput nik\u0161i\u0107kog, na kom se prosto svakodnevno i svakosatno de\u0161ava \u017eivot u svim svojim oscilacijama.<\/p>\n\n\n\n

Klju\u010dne rije\u010di<\/em>: trg, grad, Nik\u0161i\u0107, plan grada, identitet, ambijent<\/p>\n\n\n\n

UVOD<\/h3>\n\n\n\n

Fenomen trga interesantan je iz vi\u0161e aspekata. Istorijska, urbanisti\u010dka, so ciolo\u0161ka, antropolo\u0161ka istra\u017eivanja trga, kao \u010dinioca grada, daju nam za pravo da se bavimo ovom temom. Bogdan Bogdanovi\u0107 zapisuje: \u201eTrgovi \u2013 taj blistavi, taj varljivi, taj podli nakit gradova!\u201c (Bogdanovi\u0107 1982: 376). Naredni redovi su posve\u0107eni ba\u0161 jednom takvom trgu, onom koji je kreirao urbano jezgro jednog grada i koncentri sao \u017eivot njegovih stanovnika. Tekst koji slijedi nema pretenziju da bude pisan iz ugla stroge teorije, ve\u0107 je vi\u0161e postavljen kao zbirka odabranih fakata i zanimljivosti vezanih za nik\u0161i\u0107ki trg, pro\u017eeta raznorodnim citatima.<\/p>\n\n\n\n

PLAN I TRG<\/h3>\n\n\n\n

Nakon oslobo\u0111enja i Berlinskog kongresa odr\u017eanog 1878, Nik\u0161i\u0107 po\u010dinje da se intenzivno razvija na vi\u0161e nivoa. Po\u0161ta je otvorena 1879. godine, 1889. po\u010dela je gradnja puta Nik\u0161i\u0107 \u2013 Podgorica, 1896. uspostavljena je pivara, 1898. nastalo je Kulturno-umjetni\u010dko dru\u0161tvo Zahumlje, 1900. zavr\u0161ena je izgradnja hrama, 1901. otvorena je Nik\u0161i\u0107ka \u0161tedionica, a 1906. formirano je Nik\u0161i\u0107ko trgova\u010dko dru\u0161tvo. Ve\u0107ini ovih doga\u0111aja prethodio je jedan vrlo va\u017ean dokument, koji je uticao na formiranje identiteta grada i to ne samo u prostorno-funkcionalnom i likovnom smislu. Naime, 1883. godine trogirski in\u017eenjer Josip Slade izradio je urbanisti\u010dki plan Nik\u0161i\u0107a. <\/p>\n\n\n\n

Svojevremeno je engleski arheolog Artur D\u017eon Evans stanje grada Nik\u0161i\u0107a definisao kroz opise stradalih ku\u0107a (\u0421\u0430\u0440\u0438\u045b 1997: 103). U izvje\u0161tajima iz 1883. godine i vojvoda Cerovi\u0107 opi suje razvaline ru\u0161evne varo\u0161i. Dakle, bilo je neophodno stvoriti viziju prema kojoj \u0107e se naseobina u budu\u0107nosti formirati i razvijati. U martu 1883. godine Slade je snimio stanje i shvatio da mu se otvorila idealna mo gu\u0107nost za novu varo\u0161, okrenutu ka suncu i prirodi. Plan je podrazumijevo prostranu pjacu i manje pjacete sa rubnom gradnjom objekata. Slade je projekat zavr\u0161io u maju iste godine u svom ateljeu u Kotoru. Narednog mjeseca knjaz je plan donio u Nik\u0161i\u0107 (\u0428\u0430\u043a\u043e\u0442\u0438\u045b 1996: 94\u2013100). Bilo je ja sno \u0161ta je planirani centar \u017eivota Sladeovog koncepta \u2013 \u201e… sredinu nove varo\u0161i \u010dini \u010detvorougaona pijaca, a iz nje se \u0161est ulica grana zvezdasto\u201c (\u0428\u043e\u0431\u0430\u0458\u0438\u045b 2017: 126). Proces naseljavanja je tekao na sljede\u0107i na\u010din: \u201e… od po\u010detka 1883. i Dr\u017eavni savjet u\u010d stvuje u davanju zemlje pojedincima na poklon, naravno \u2013 uz knja\u017eevu sa glasnost\u201c (\u041f\u0435\u0458\u043e\u0432\u0438\u045b 1969: 13).<\/p>\n\n\n\n

Sladeovom logikom urbanog pla niranja predvi\u0111eno je da se glavni gradski trg postavi tako da sa\u017eima okolne ulice po zrakastom principu. Ta renesansno-barokna \u0161ema predvidjela je gradnju samo po obodu i rubovima trga. U potpunosti po\u0161tuju\u0107i \u010dovjekomjernu dimenziju grada, trogirski in\u017eenjer s potpunom svijesti o zna\u010daju ovih mjesta za okupljanje stanovni\u0161tva trgovima dodjeljuje po\u010dasne lokacije.<\/p>\n\n\n\n

Iz sagledavanja istorijskih procesa i situacija u Nik\u0161i\u0107u mo\u017ee se uvidjeti opravdanje Mamfordove definicije: \u201ePrvobitni grad je bio tvr\u0111ava, pribe\u017ei\u0161te u vreme ratova. Savremeni grad je, naprotiv, prevashodno mesto za trgovinu i nastanak duguje pijaci oko koje se podizao\u201c (Park 2005: 80, 84). Prije oslobo\u0111enja fokus je bio oko zidina bedema, da bi se po izradi plana \u017eari\u0161te i \u017ei\u017ea svih de\u0161avanja preselili na glavni trg. Umjesto utvr\u0111enja, sredi\u0161te je postala velika pijaca oko koje su gra\u0111eni objekti.<\/p>\n\n\n\n

\u201eArhitekte su o\u010darani elementom italijanskog pejza\u017ea: trgom\u201c (Venturi 1988: 6). Trogirski in\u017eenjer je i sam imao takvu vrstu fascinacije. On je jednim vrlo racionalnim pristupom lokalizovao veliku pijacu, smje\u0161taju\u0107i je u srce tada potpuno novog urbanog tkiva.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Brojni pisci u svojim gradovima pro nalaze inspiraciju, a neki od njih daju vrlo slikovite prikaze trgova odre\u0111e ne atmosferom koja na njima vlada. Iskander Pala u svojim istanbulskim momentima pripovijeda o \u0161est uli ca koje izlaze na trg i o trgu na kom duva jugo, \u0161to privla\u010di sjetni grad (Pala 2019: 271, 351). Juka Vikila je zapisao: \u201eErenstrem je u planu gra da genijalno uzeo u obzir vetrovitost Helsinkija, me\u0111utim, nije se suprot stavio vetru, ve\u0107 ga je duboko uvukao u grad. Finci imaju poseban ose\u0107aj za u\u017eivanje u vetru, jer prepu\u0161taju\u0107i mu se na milost i nemilost mogu sebe da po\u0161tede susreta s drugima\u201c (Vikila 2019: 26). Suprotno tome, Josip Sla de je u sr\u017e nik\u0161i\u0107kog gradskog tkiva uveo sunce. Mediteranskom ambijentu koji je kreirao, i na koncepcijskom i na simboli\u010dkom nivou, u potpunosti je kompatibilan osun\u010dani trg. Tako \u0111e, poput pomenutog kolege, i on je o\u010digledno razmi\u0161ljao i o mentalitetu stanovni\u0161tva. Za razliku od opisanog finskog, crnogorski mentalitet je dru\u017eeljubiviji i sklon mjestima susreta, a Slade je shvatio gdje bi tom zbirnom prostoru bila najbolja lokacija.<\/p>\n\n\n\n

\u201eU kompoziciji grada svaka stvar mora u najve\u0107oj mogu\u0107oj meri (sa najve\u0107om mogu\u0107om prijem\u010divo\u0161\u0107u) izra\u017eavati sam \u017eivot tog kolektivnog organizma koji zapravo predstavlja grad. U osnovi tog organizma je postojanost (trajanje) plana\u201c (Rosi 2008: 51). Sladeov biograf, in\u017eenjer i teoreti\u010dar arhitekture Slobodan Mitrovi\u0107 bilje\u017ei: \u201eSlade nalazi urbanisti\u010dko rje\u0161enje koje \u0107e mo\u0107i da zadovolji svaku budu\u0107u nepredvidivu situaciju.\u201c Sred tog rje\u0161enja je idealno pozicionirana velika pjaca dimenzija 90 x 133 m (Mitrovi\u0107 2020: 123\u2013124). Arhitekta i teoreti\u010dar dr Vladimir Bojkovi\u0107 je posve\u0107eni\u010dki prona\u0161ao i zabilje\u017eio hronologiju kasnijih regulacionih planova. Regulacioni plan iz 1941. godine prati Sladeov koncept. Prvi poslijeratni plan je bio djelo bra\u0107e Stojanovi\u0107 iz Beograda, ali je odbijen kao preambiciozan. Tim stru\u010dnjaka, koji su \u010dinili Josip Sajsel, Dragan Boltar, Boris Maga\u0161 i Bruno Mari\u0107, izradio je 1958. godine novi urbanisti\u010dki akt. Na konkursu za Trg mar\u0161ala Tita 1971. godine nagradu dobija Fe\u0111a Ko\u0161ir iz Ljubljane: \u201eRazvoj gradskog centra \u0107emo, naravno, osloniti na ono \u0161to ve\u0107 imamo pozitivno i upotrebljivo, na postoje\u0107e \u017eari\u0161ne ta\u010dke gradskog \u017eivota, to su Trg Save Kova\u010devi\u0107a, Trg mar\u0161ala Tita i novija intenzivna koncentracija aktivnosti oko solitera Skup\u0161tine op\u0161tine.\u201c Urbanisti\u010dki in stitut Hrvatske iz Zagreba izradio je plan 1984. godine, koji je usvojen dvije godine kasnije (\u0411\u043e\u0458\u043a\u043e\u0432\u0438\u045b 2019: 25 32). Interesantno je da se, bez obzira na sve, urbanisti\u010dki razvoj grada nikada nije su\u0161tinski udaljio od osnovne vizije iz 1883. godine.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Koliko je Trg zna\u010dajan za Nik\u0161i\u0107 svjedo\u010di i to ko je svojevremeno odlu\u010divao o njemu. Naime, pomenuti Op\u0161tejugoslovenski konkurs za izradu urbanisti\u010dko-arhitektonskog re\u0161enja Trga mar\u0161ala Tita u Nik\u0161i\u0107u \u2013 centralnog poteza grada sa prate\u0107im prostorima objavljen je 1971. godi ne, a odbor za ocjenu \u010dinili su: \u0110or\u0111ije Gruji\u010di\u0107, predsjednik SO Nik\u0161i\u0107; arhitekta Stanko Mandi\u0107, redovni profesor Arhitektonskog fakulteta u Beogradu; arhitekta Juraj Najdhart, redovni profesor Urbanisti\u010dko-arhitektonskog fakulteta u Sarajevu; arhitekta Uro\u0161 Martinovi\u0107, redovni profesor Arhitektonskog fakulteta u Beogradu; Ivan Anti\u0107, vanredni profesor Arhitektonskog fakulteta u Beogradu; kustoskinja Anika Skovran, zaposlena u Narodnom muzeju u Beogradu; arhitektica Svetlana Kana Radevi\u0107, u ime Saveza arhitekata Crne Gore; arhitekta Ljubomir Vojvodi\u0107, na\u010delnik Odjeljenja za komunalne poslove SO Nik\u0161i\u0107; ekonomista Bo\u017eo Kova\u010d, pomo\u0107nik direktora Zavoda za planiranje SRCG; arhitekta \u0110or\u0111e \u0110oko Minjevi\u0107, direktor Republi\u010dkog zavoda za urbanizam i projektovanje; in\u017eenjer gra\u0111evinarstva Radomir Glu\u0161\u010devi\u0107 i nik\u0161i\u0107ki kulturni i javni radnik Veljko \u0160akoti\u0107 (\u041a\u043e\u043d\u043a\u0443\u0440\u0441<\/em>… 1971: 13).<\/p>\n\n\n\n

ZBIVANJA<\/h3>\n\n\n\n

\u201eGradski prostor ima dvostruku ulogu u \u017eivotu dru\u0161tva \u2013 kao poligon na kome se materijalizuju razli\u010dite aspiracije, ali i kao pozornica svakodnevnom aktivnostima, sve\u010danim trenucima ili revolucionarnim promenama\u201c (Stupar 2016: 8). <\/p>\n\n\n\n

Skokovita hronologija faktografsko-anegdotskog tona mo\u017ee poslu\u017eiti kao skica prilika koje su se odvijale na Trgu. Istorijski pregled otkriva multi funkcionalnosti magneti\u010dnost ovog prostora. Bekica \u0160obaji\u0107 je zapisao kako su 1884. godine pijaca i ulice bile neravne. Ve\u0107 naredne godine trg je bio sre\u0111en i poplo\u010dan kaldrmom, a ulice nasute pijeskom. Za ozelenjavanje su iskori\u0161\u0107ene lipe donesene sa Budo\u0161a, Duge i Vojnika. Sve\u010dano\u0161\u0107u odr\u017eanom 1. marta proslavljeno je naseljavanje nove varo\u0161i. Na trgu su se 1886. nalazila dva bunara. U isto vrijeme su tu bile i dvije ku\u0107ice za prodaju i vaganje raznorodnih proizvoda. Njema\u010dki fotograf i profesor geografije Kurt Haser je u ljeto 1891. zabilje\u017eio da u Nik\u0161i\u0107u cvjeta evropski izgra\u0111eni dio grada<\/em>. Varo\u0161 je 1899. dobila osvjetljenje u vidu nekoliko ferala. Mnogo godina kasnije, Zulfikar Zuko D\u017eumkur je apelovao za o\u010duvanje trga, a Olga Perovi\u0107 ga je okarakterisala kao svojevrsni spomenik (Vuja\u010di\u0107 2007: 14\u201325). <\/p>\n\n\n\n

\u010cesti su bili raznovrsni skupovi na ovom mjestu. Po\u010dast Petru, tre\u0107em sinu knjaza Nikole organizovana je 28. septembra 1892. godine, kada su u krugu pijace<\/em> bili i kne\u017eevska porodica i Visoki dom. Za trpezom se na\u0161lo oko 480 osoba, me\u0111u kojima su bili \u010dinovnici i gra\u0111ani. Tom prilikom je knjazu pre data sablja \u2013 djelo tri zlatara iz varo\u0161i. Doga\u0111aj je uveli\u010dan zastavama i barjacima i upam\u0107en po emotivnom govoru knjaza Nikole (\u0412\u0443\u043a\u0438\u045b 2003: 224).<\/p>\n\n\n\n

Upe\u010datljiva je slika zabilje\u017eena u putopisima, gdje je opisan jedan skup na gradskom pija\u010dnom trgu. Naime, za pis do\u010darava starog barda koji gusla o Cetinju, Hercegovini i oslobo\u0111enju. Opisana je njegova ekspresija i pjevanje koje poga\u0111a u srce ratnika<\/em> (\u0410\u0432\u0435\u043b\u043e 1996: 120\u2013121).<\/p>\n\n\n\n

Viko Mantegaca svojevremeno Nik\u0161i\u0107 opisuje kao ljupki grad i isti\u010de glavni trg na koji izlazi nekoliko ulica. Karakteri\u0161e ga kao najve\u0107u i najzna\u010dajniju pijacu u kne\u017eevini. Zapisuje i da se u Crnoj Gori s ponosom govori o ovom mjestu, te da ponosni Nik\u0161i\u0107ani rado pokazuju slavne krajeve grada (\u041c\u0430\u043d\u0442\u0435\u0433\u0430\u0446\u0430 2008: 207\u2013209).<\/p>\n\n\n\n

Zabilje\u017eena je i posjeta njegovog viso\u010danstva knjaza Nikole, knjaza Mirka, vojvode zetskog i grahovskog i knjaza Franca Josifa Batemberga nik\u0161i\u0107koj varo\u0161i. Za tu priliku ona je doma\u0107inski oki\u0107ena i osvijetljena (\u0414\u0432\u043e\u0440\u0441\u043a\u0435 \u0432\u0438\u0458\u0435\u0441\u0442\u0438<\/em> 1898: 4).<\/p>\n\n\n\n

Ljeto 1900. godine je obilje\u017eilo mno\u0161tvo va\u017enih doga\u0111aja. Me\u0111u njima se desila i posjeta Nik\u0161i\u0107u pomenutog Kurta Hasera, predava\u010da na univerzitetu u njema\u010dkom Tibingenu (\u041c\u0438\u043b\u0438\u0433\u043e\u0441\u0442<\/em> 1900). Magnetizam ovog grada privukao je brojne ljude koji su stizali iz svih krajeva Evrope, a Haser je bio jedan od najvi\u0111enijih posjetilaca.<\/p>\n\n\n\n

Pri\u010da o obilje\u017ejima objekata na rubovima nik\u0161i\u0107kog trga traje od davnina. Interesantna je storija o jednoj ku\u0107i, koja se nalazi u sjevernom nizu. List Narodna misa<\/em>o je prenio vijest o smrti Rista Radni\u0107a, koji je preminuo 27. decembra 1906. godine. Kako pokojnik nije imao poroda, odlu\u010dio je da testamentom svoju imovinu prepi\u0161e osnovnoj \u0161koli (\u0423\u043f\u0440\u0430\u0432\u0430 \u0448\u043a\u043e\u043b\u0435 <\/em>1907: 3\u20134). Milo\u0161\u0107u gospodina Radni\u0107a ovaj objekat je dugo vremena slu\u017eio siroma\u0161nim u\u010denicima. O tome po stoji i spomen-plo\u010da na fasadi. Pored tog obilje\u017eja, postoji i natpis koji bilje\u017ei pionirske poduhvate \u0161tampanja lista Pobjeda<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Tridesetih godina XX vijeka zabilje\u017eeni su radovi na modernizovanju grada: \u201eStaru kaldrmu zamenjuje planski moderna ulica sa dvospratnim zgradama. Fenjeri koji su \u017emirkali kroz puste i zaba\u010dene ulice zamenjeni su prvo velikim lampama, da i njih docnije zameni \u0161iroka elektri\u010dna mre\u017ea sa jakom svetlo\u0161\u0107u\u201c (\u041c. \u041a. 1938: 9).<\/p>\n\n\n\n

Pri\u010da o bombardovanju je posebno enigmati\u010dna. Nik\u0161i\u0107 je prvi put bom bardovan 6. januara 1915, tokom Prvog svjetskog rata. Tri decenije kasni je 7. i 8. aprila 1944. godine dogodio se najsuroviji napad u modernoj istorija grada. Tom prilikom je poginulo oko 200 ljudi i jo\u0161 toliko je ranjeno (Vuja\u010di\u0107 2009: 7).<\/p>\n\n\n\n

Savezni\u010dki avioni su svakodnevno nadlijetali grad kretav\u0161i se ka Rumuniji, Ma\u0111arskoj, Njema\u010dkoj i Austriji. Potpuno nenadano, 7. aprila saveznici su bombardovali Nik\u0161i\u0107. Ve\u0107 narednog dana ponovljen je isti \u010din vazduhoplovnih trupa. Ulice su bile razorene, a brojni objekti o\u0161te\u0107eni \u2013 me\u0111u njima su bile Crkva Sv. Petra i Pavla i Saborna crkva Sv. Vasilija Ostro\u0161kog. Novi napad se desio 24. avgusta 1944. godine. Posljedice ovih ataka su bile uni\u0161tavanje hotela Evropa i Nik\u0161i\u0107, o\u0161te\u0107enja objekta Dvorca kralja Nikole i ta da\u0161nje zgrade Doma zdravlja u gradskom parku, kao i ostavljanje kratera na gradskom trgu i ru\u0161evina na okolnim ulicama (Nik\u010devi\u0107 2009: 8\u201316). \u010cak su i te tragi\u010dne prilike probudile autenti\u010dni nik\u0161i\u0107ki duh. Jedan ori\u0111inal je izgovorio re\u010denicu po kojoj se pamti. Naime, sinonim za Stevana Vukovi\u0107a zvanog Stevan Zlatni postala je anegdota zapisana na vi\u0161e mjesta. Prilikom aprilskog napada koje su izvr\u0161ili saveznici 1944. godine on se na\u0161ao na trgu i, dok je narod bje\u017eao u skloni\u0161ta, neko ga je upitao \u010diji su avioni, a ovaj je mudro odgovorio: \u201eVaistinu, ne znam \u010diji su avioni, ali znam da su bombe na\u0161e!\u201c I ta slika ostaje kao jedan zna\u010dajan biljeg o duhu. <\/p>\n\n\n\n

Sredinom XX vijeka, tokom \u010detrdese tih i pedesetih, glavni nik\u0161i\u0107ki trg bio je mjesto na kom su se de\u0161avali va\u017eni dru\u0161tveno-politi\u010dki doga\u0111aji. Borci Drugog udarnog bataljona su u\u0161li u grad 1944. godine. Svjetlopisci su za bilje\u017eili i kolo na Trgu. Iste godine, Stana Toma\u0161evi\u0107, sekretarka PK SKOJ za Crnu Goru i Boku, govorila je na mitingu u Nik\u0161i\u0107u. Tom prilikom je nastala njena prepoznatljiva fotografija.<\/p>\n\n\n\n

Politi\u010dki mitinzi su, tako\u0111e, bili doga\u0111aji va\u017eni za povijesnicu velike nik\u0161i\u0107ke pjace. Prilikom govora Aleksandra Rankovi\u0107a 9. novembra 1953. godine \u201eoko 12 \u010dasova na Trgu mar\u0161ala Tita okupila se skoro osmina odraslih stanovnika Crne Gore…\u201c (\u0413\u043e\u0432\u043e\u0440<\/em> 1953) Nekoliko ljeta kasnije Nik\u0161i\u0107 je posje tio predsjednik Josip Broz. \u201eNarodni zbor bio je zakazan za 12 \u010dasova na Trgu mar\u0161ala Tita. Mnogo ranije mno\u0161tvo naroda sa morem zastava i transparenata, slilo se na ovaj pro strani trg, o\u010dekuju\u0107i nestrpljivo pojavu druga Tita na tribini. Ra\u010duna se da je na trgu bilo vi\u0161e od 60 hiljada ljudi\u201c (\u0412\u0435\u043b\u0438\u0447\u0430\u043d\u0441\u0442\u0432\u0435\u043d\u0438 \u043d\u0430\u0440\u043e\u0434\u043d\u0438 \u0437\u0431\u043e\u0440<\/em> 1959: 2).<\/p>\n\n\n\n

Sve ove crtice samo svjedo\u010de o va\u017enosti i privla\u010dnosti ovog dijela urbanog tkiva. Glavni trg predstavlja esenciju nekada varo\u0161i, a kasnije gra da i o(p)staje kao simbol i oprostore na metafora su\u0161tine Nik\u0161i\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

DU\u0160A GRADA<\/h3>\n\n\n\n

Pozicionirano izme\u0111u dva masiva sa bokova \u2013 gradske tvr\u0111ave Bedem i brda Trebjesa \u2013 egzistira urbano jezgro starog Nik\u0161i\u0107a. Sred tog tkiva te\u010de Njego\u0161eva ulica, koja se na dva kraja nastavlja na Trg slobode. Dio nje, za jedno sa velikom pjacom, \u010dini \u010duveni nik\u0161i\u0107ki korzo, jo\u0161 jedan mediteranski simptom ovog grada.<\/p>\n\n\n\n

Svi markeri grada imaju svoje zna\u010de nje: hotel, po\u0161ta, park, motel, muzej, Mali stadion, Stadion kraj Bistrice ili Manitovac, Krupac, Slano jezero. Ipak, na trasi odre\u0111enoj otprilike dvijema ta\u010dkama \u2013 skulpturom Ljubavnici vajara Branka Tomanovi\u0107a (1971) ispred hotela Onogo\u0161t s jedne i objektom stare po\u0161te sa druge strane, odvija se klju\u010dni dio svih de\u0161avanja.<\/p>\n\n\n\n

U u\u017eem gradskom jezgru su funkci onisali razli\u010diti sadr\u017eaji koji se uglavnom ti\u010du uslu\u017enih djelatnosti poput kafana, prodavnica, du\u0107ana, maga zina, bakalnica, radnji sa manufakturom, obu\u0107arskih i kroja\u010dkih radnji, poslasti\u010darnica, \u0161tamparija, hotela, restorana, knji\u017eara, berbernica, banaka. Sredi\u0161te svih zbivanja je bio centralni gradski trg. Magnetizam koji posjeduje u potpunosti opravdava i osmi\u0161ljava njegovu funkciju. Emotivna vezanost \u010dlanova starih gradskih porodica, kod kojih se naklonjenost ovom mjestu prenosi generacijama, za grande pjacu mogla bi se opisati stihovima: <\/p>\n\n\n\n

Na trgu koji je za mene sredi\u0161te svijeta I sredi\u0161te moga srca.<\/em>
(Dedi\u0107 1982: 63)<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Upravo zahvaljuju\u0107i pomenutom prostornom planiranju, na nik\u0161i\u0107kom glavnom trgu se uvijek svako osje\u0107ao dobrodo\u0161lim. U razli\u010ditim periodima, koje su obilje\u017eili druga\u010diji nazivi, pred stavljao je gostoljubivo mjesto dru\u0161tvene interakcije. Do Drugog svjet skog rata nosio je ime Trg Kara\u0111or\u0111a Petrovi\u0107a, zatim Trg mar\u0161ala Tita do 1992, kada je preimenovan u Trg slo bode. U svim tim fazama opravdao je politiku trgova po kojoj na njima treba da ima mjesta za sve<\/em> (Cullen 2007: 101). Smje\u0161ten u sr\u017e grada postao je simbol njegovog urbanog duha.<\/p>\n\n\n\n

\u201eU svakom slu\u010daju, geografija grada je nerazdvojiva od njegove istorije, bez njih ne mo\u017eemo shvatiti gradsku arhitekturu, koja je stvarno obele\u017eje ove \u2019ljudske tvorevine\u2019\u201c (Rosi 2008: 97). Arhitektura objekata po obodu Trga slobode ima vrijednost u cjelini i kompaktnosti nizova ku\u0107a. \u201eSaglasnost, prijateljstvo i harmonija me\u0111u ku\u0107ama jeste \u2019urbanitet\u2019\u201c (Radovi\u0107 1979: 26). Ba\u0161 takav sklad susjednih objekata ima veliku ambijentalnu vrijednost. Oni predstavljaju izuzet no zna\u010dajan dekor naju\u017eeg gradskog jezgra. Slijede\u0107i logiku da je prizemlje<\/em> du\u0161a ku\u0107e<\/em> (Radovi\u0107 1979: 45), u svakom od njih nalazi se odre\u0111eni sadr\u017eaj usmjeren ka potrebama gra\u0111ana. Ova zdanja se mogu tuma\u010diti i prema logici o tri lica ku\u0107e<\/em>, od kojih je jedno okrenuto ka ulici, drugo ka dvori\u0161tu, a tre\u0107e ka nebu. Lako je uo\u010diti ideju da se napravi sklad me\u0111u fasadama koje gravitiraju trgu. Bogdanovi\u0107 tvrdi da ista fasada ispod razli\u010ditih krovova mo\u017ee djelovati ju\u017enja\u010dki ili sjevernja\u010dki (Bogdanovi\u0107 1958: 100). U toj podjeli licima ovih nik\u0161i\u0107kih ku\u0107a bi pripao epitet ju\u017enja\u010dkih. Nerijetko se njihov izgled karakteri\u0161e kao mediteranski \u2013 i zbog estetike i zbog fasadne dekoracije. One odi\u0161u tim duhom i doprinose utisku velike pjace.<\/p>\n\n\n\n

U Nik\u0161i\u0107u je, otkako postoji ovaj slo bodni i \u010disti \u010detvorougaoni prostor, ba\u0161 tu fokus svih zbivanja. Kroz do ga\u0111aje koji se ovdje odvijaju mogu se pratiti i sagledavati procesi funkcionisanja grada. On je kao velika scena, kao pozornica na kojoj se manifestuje \u017eivot svakodnevice. Na njemu se odvijalo sve veliko i bitno za grad, ali je tu nastajala i jedna mala uzbuna duha, koji se humorom borio protiv svega \u0161to smatra anomalijom svakida\u0161njice. Jedan dramaturg koji je odrastao nedaleko odatle pi\u0161e: \u201eTrg slobode u N. imao sam ose\u0107aj da me s \u2019krana\u2019 prati kamera. Te da moram misliti na mizanscen, na \u2019svetlo\u2019 \u2013 uvek na\u0111em svetlo, na kostim, na partnera…\u201c (Ko privica 2018: 405). Na tom mjestu je kao ritualna tradicija opstala \u0161etnja. Trg jeste mjesto susreta sa prijatelji ma i mjesto na kom se de\u0161ava uvijek ne\u0161to novo. Pjesnik Vitomir Nikoli\u0107 je zapisao da se na tada\u0161njem Trgu mar \u0161ala Tita u zavjetrini kod Jugoplastike, gdje se danas nalazi jedan od lokala na uglu, uvijek mogao na\u0107i onaj koga je neko trebao, ili bar neko ko bi znao gdje je taj koji se tra\u017ei (Nikoli\u0107 2010: 13\u201314). Osun\u010dana strana trga je, da kle, bila i zbirno mjesto i nezvani\u010dna slu\u017eba informacija<\/em>. Smisao Trga za gra\u0111anstvo bi se mogao opisati citatom: \u201eIdemo u centar?! Zami\u0161ljao sam ogroman \u0161estar kako opasuje grad, i \u0161iljato upori\u0161te u \u010diju ta\u010dku treba upakovati na\u0161e navike\u201c (\u041f\u0440\u0435\u043b\u0435\u0432\u0438\u045b 2015: 20). Na tom mjestu su se oslobodile sve scene va\u017ene za gradsku hroniku. Ve\u0107ine pri\u010da \u2013 dobrih i lo\u0161ih odigralo se tu. Stotine de\u0161avanja, hiljade speci f i\u010dnih momenata i situacija (p)ostale su dio ovog trga. Njegova otvorenost i \u0161i rina i prostora i du\u0161e sazdale su jedan ambijent koji nosi zna\u010denje i smisao. <\/p>\n\n\n\n

Veliki plato okru\u017een ulicama predodre\u0111en za centralni gradski trg okuplja sve generacije i sve profile ljudi. Na njemu se svakodnevno \u0161to\u0161ta zbiva i tvore se brojne pri\u010de. Nekad je lokacija na kojoj se odr\u017eavaju koncerti i festivali, a uvijek je mjesto koje odi\u0161e urbanim \u0161armom. Od posljednjih decenija XIX vijeka predstavlja \u017ei\u017eu i epicentar dru\u0161tvenih de\u0161avanja. Trg kakav bi trebalo da bude u odnosu na grad koji reprezentuje svojom privla\u010dno\u0161\u0107u, kroz istoriju je bio sredi\u0161te okupljanja: kao pijaca, kao mjesto odr\u017eavanja odre\u0111enih skupo va i manifestacija ili jednostavno kao svoja su\u0161tina \u2013 sabirna promenada. Korzo, koji \u010dini \u0161etni dio Njego\u0161eve ulice zajedno sa Trgom slobode, predstavlja najposje\u0107eniju gradsku vertikalu. Obodom cijele \u0161etali\u0161ne zone u prizemljima ku\u0107a nalaze se lokali razli\u010ditih sadr\u017eaja \u2013 od ugostiteljskih do prodajnih. Na bo\u010dnim djelovima trga linije prozorskih nizova svjedo\u010de o nekada\u0161njem uzornom uniformnom gra\u0111enju.<\/p>\n\n\n\n

Tu, na platou izme\u0111u gradskih ulica Kara\u0111or\u0111eve i Novaka Ramova sa zapadne i Novice Cerovi\u0107a i Manastirske sa isto\u010dne strane, te nastavljaju\u0107i se na dva kraja Njego\u0161eve ulice, \u017eivi Trg slobode. Pulsira kao samo srce gradskog jezgra i svakodnevno veli\u010da i kao primjer vanrednog urbanisti\u010dkog rje\u0161enja slavi zamisao svog tvorca.<\/p>\n\n\n\n

Horizont koji se otvara ispred \u010dovjeka koji iz neke od bo\u010dnih ulica u\u0111e na glavni gradski trg predstavlja vanredan urbani prizor \u2013 lijepu gradsku oazu opasanu uglavnom jednospratnicama. Kao takav egzistira poput svojevrsnog fenomena i brenda.<\/p>\n\n\n\n

PROSTOR KOJI PAMTI<\/h3>\n\n\n\n

Po\u010detkom novog milenijuma izmijenjen je izgled Trga slobode uslijed renoviranja i postavljanja spomenika. \u010cuvene lipe su zamijenjene tulipane rima, a niski cvijetni aran\u017emani ras pore\u0111eni su du\u017e betonskih kada koje egzistiraju sred trga, pa je nekada\u0161nji slobodni centralni prostor sada ispresijecan dugim \u017eardinjerama. Nova intervencija je, dakle, donijela druga\u010dije koncepcijsko i vizuelno rje\u0161enje, no navike gra\u0111anstva su se odr\u017eale.<\/p>\n\n\n\n

\u201eGrad je bi\u0107e sa du\u0161om i memorijom… […] Spomenici, oslobo\u0111eni pragmati\u010d ne svrsishodnosti i funkcije, postoje poruka radi, da tu poruku odr\u017ee, da je zapamte, zabele\u017ee i prenesu dalje onima koji pohode prostor spomenika, ali i onima koji \u0107e nekad, u budu\u0107 nosti, tamo pristi\u0107i\u201c (Bobi\u0107 2009: 31, 139). Interesantno je da, zbog gabarita i kontinuiteta trajanja dva razli\u010dita obilje\u017eja na toj lokaciji, termin spomenik<\/em> Nik\u0161i\u0107ane obi\u010dno asocira na oprostoreni memorijal podno Trebjese. Naime, nedaleko od mjesta gdje je postavljena spomen-plo\u010da 13. jula 1952, godine 1961. je ura\u0111en betonski spomenik obilje\u017een bareljefima od bijelog mermera, da bi 17. septembra 1987. na istom mjestu bio otkriven dana\u0161nji gigantski spomen-objekat sa 32 plo\u010de na kojima su imena strijeljanih rodoljuba i boraca NOB (Bijeli\u0107 2014: 213).<\/p>\n\n\n\n

Autor spomen-kompleksa na Gra hovu, Miodrag \u017divkovi\u0107, poznat i po djelima izvedenim na Sutjesci, Kadinja\u010di i \u0160umaricama, zaslu\u017ean je za izgled jo\u0161 jednog obilje\u017eja na teritoriji op\u0161tine Nik\u0161i\u0107. Njegov spomenik kralju Nikoli I Petrovi \u0107u Njego\u0161u otkriven je na glavnom gradskom trgu 9. maja 2006. godine. Predstavlja dominantnu vertikalu Trga slobode. Visok je devet metara, pri \u010demu visina konjani\u010dke figure iznosi \u0161est metara (Bijeli\u0107 2014: 216). Postojanje ovog obilje\u017eja podsje\u0107a na zna\u010daj crnogorskog knjaza, kasnije i kralja, za razvoj i napredak Nik\u0161i\u0107a po oslobo\u0111enju od turske vlasti. Svoju naklonjenost on je izrazio i kroz stihove u \u201eZdravici Onogo\u0161tu\u201c, koju je sjevernoga kraja stra\u017ea<\/em> zaslu\u017eila svojim slavnim bojovni\u0161tvom i pregala\u0161tvom<\/p>\n\n\n\n

Spomenik novijeg datuma na samom po\u010detku platoa sada\u0161njeg Trga pod sje\u0107a na nepokornost nik\u0161i\u0107kih partizana. U gotovo svakoj od ulica koje se ulivaju u korzo postoji spomen-plo\u010da koja svjedo\u010di antifa\u0161isti\u010dku su\u0161tinu ovog grada. Narodni heroj \u010cedomir Ljubo \u010cupi\u0107, jedan od simbola tih ideja i svjetonazora, dobio je znamenje na Trgu u viziji vajara Zlatka Glamo\u010daka. Spomenik Heroj na korzu<\/em> otkriven je 13. jula 2018. godine. Figura je dimenzija 2,20 x 0,9 m. Nastala je prema \u010duvenoj fotografiji koju je snimio Karlo Ravni\u010d, a od zaborava spasio Migo Zori\u0107. Tom fotosu se d vio i \u017dan Pol Sartr. Spomenik vi\u0161e od obli\u010dja zna\u010di kao simbol, \u201etaj osmijeh, na trgu, izliven od bronce, jedan od najupe\u010datljivijih i najlep\u0161ih osmijeha u povijesti\u201c (Toma\u0161 2019: 59). <\/p>\n\n\n\n

ZAKLJU\u010cAK<\/h3>\n\n\n\n

\u201eGrad je dramski doga\u0111aj u na\u0161em okru\u017eju. […] Ipak, ako posle svega toga grad deluje dosadno, nezanimljivo i bez du\u0161e, onda neispunjava svrhu svog postojanja. On je proma\u0161en\u201c (Cullen 2007: 6). Razli\u010dite inscenacije svakovrsne istorijske drame u\u010dinile su pro\u0161lost Grada N. posebno zani mljivom, a navike njegovog gra\u0111an stva odr\u017eavale moderni \u017eivot potpu no dinami\u010dnim. Velika pjaca, smje\u0161tena na po\u010dasnom mjestu, predstavlja epicentar tog malog svijeta, koji ima svoje specifi\u010dnosti i nekad sumanute za konitosti. Lijepa scenografija okolnih ku\u0107a ga \u010dini jo\u0161 \u017eivljim i plemenitijim i vi\u0161e mediteranskim, bez obzira na geografiju. \u201ePlovi taj grad, sa trgom i ulicama oko trga, sa tim cinober krovovima, plovi, plovi i uliva se u Mediteran\u201c (Koprivica 2015: 186).<\/p>\n\n\n\n

BIBLIOGRAFIJA<\/h3>\n\n\n\n

Literatura<\/p>\n\n\n\n

\u0410\u0432\u0435\u043b\u043e, \u0410\u043d\u0440\u0438 \u0438 \u0416\u043e\u0437\u0435\u0444 \u0434\u0435 \u043b\u0430 \u041d\u0435\u0437\u0438\u0458\u0435\u0440. 1996. \u0426\u0440\u043d\u0430 \u0413\u043e\u0440\u0430 \u0438 \u0425\u0435\u0440\u0446\u0435\u0433\u043e\u0432\u0438\u043d\u0430<\/em>. \u041f\u043e\u0434\u0433\u043e\u0440\u0438\u0446\u0430: \u0426\u0418\u0414. <\/p>\n\n\n\n

Bijeli\u0107, Veljko. 2014. Spomen-obilje\u017eja oslobodila\u010dkih ratova u op\u0161tini Nik\u0161i\u0107.<\/em> Nik\u0161i\u0107: Op\u0161tinski odbor UBNOR-a i antifa\u0161ista.<\/p>\n\n\n\n

Bobi\u0107, \u0110or\u0111e. 2009. Arhitektura uiznu di.<\/em> Beograd: Arhipelag. Bogdanovi\u0107, Bogdan. 1958. Mali urbanizam. Sarajevo: Narodna prosvjeta.<\/p>\n\n\n\n

Bogdanovi\u0107, Bogdan. 1982. Gradoslovar.<\/em> Beograd: Vuk Karad\u017ei\u0107.<\/p>\n\n\n\n

\u0411\u043e\u0458\u043a\u043e\u0432\u0438\u045b, \u0412\u043b\u0430\u0434\u0438\u043c\u0438\u0440. 2019. \u0410\u0440\u0445\u0438\u0442\u0435\u043a\u0442\u0443\u0440\u0430 \u0438 \u0443\u0440\u0431\u0430\u043d\u0438\u0437\u0430\u043c \u041d\u0438\u043a\u0448\u0438\u045b\u0430 \u043d\u0430\u043a\u043e\u043d \u0414\u0440\u0443\u0433\u043e\u0433 \u0441\u0432\u0458\u0435\u0442\u0441\u043a\u043e\u0433 \u0440\u0430\u0442\u0430<\/em>. \u0411\u0435\u043e\u0433\u0440\u0430\u0434: \u0417\u0430\u0434\u0443\u0436\u0431\u0438\u043d\u0430 \u0410\u043d\u0434\u0440\u0435\u0458\u0435\u0432\u0438\u045b. <\/p>\n\n\n\n

Cullen, Gordon. 2007. Gradski pjeza\u017e<\/em>. Beograd: Gra\u0111evinska knjiga. <\/p>\n\n\n\n

Dedi\u0107, Arsen. 1982. \u201eKavana \u2019Opera\u2019\u201c. Brod u boci<\/em>. Zagreb: Znanje, 63\u201364. <\/p>\n\n\n\n

Koprivica, Bo\u017eo. 2018. \u201eA od ljubov ne se bega<\/em>\u201c. U: San ulice. Bijelo Polje: JU Ratkovi\u0107eve ve\u010deri poezije, 391\u2013423<\/p>\n\n\n\n

Koprivica, Bo\u017eo. 2015. Lu\u0111ak je vje\u010dno dijete<\/em>: Partizanski eseji. Podgorica: Sibila.<\/p>\n\n\n\n

\u041c\u0430\u043d\u0442\u0435\u0433\u0430\u0446\u0430, \u0412\u0438\u043a\u043e. 2008. \u0423 \u0426\u0440\u043d\u043e\u0458 \u0413\u043e\u0440\u0438<\/em>. \u041f\u043e\u0434\u0433\u043e\u0440\u0438\u0446\u0430: \u0426\u0418\u0414. <\/p>\n\n\n\n

Mitrovi\u0107, Slobodan. 2020. Arhitekt Josip Slade \u0160ilovi\u0107: graditeljska djela u Knja\u017eevini Crnoj Gori<\/em> 1877\u20131900.<\/em> Zagreb: Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske; Podgorica: Ministarstvo odr \u017eivog razvoja i turizma Crne Gore. <\/p>\n\n\n\n

Nik\u010devi\u0107, Slobodan. 2009. \u201eTragi\u010dno nik\u0161i\u0107ko prolje\u0107e\u201c. U: Vuja\u010di\u0107, Maksimur (ur.). Razoreni grad<\/em>. Nik\u0161i\u0107, 8\u201325.<\/p>\n\n\n\n

Nikoli\u0107, Vito. 2010. \u201eDobri duh Nik\u0161i\u0107a\u201c. U: Vuja\u010di\u0107, Maksim (ur.). Nik\u0161i\u0107 pedesetih<\/em>. Nik\u0161i\u0107, 13\u201314. <\/p>\n\n\n\n

Pala, Iskander. 2019. Istanbulska ru\u017ea<\/em>. Beograd: Laguna. <\/p>\n\n\n\n

Park, Robert Ezra. 2005. \u201eGrad \u2013 pred lozi za istra\u017eivanje ljudskog pona\u0161anja u gradskoj sredini\u201c. U: Vujovi\u0107, Sreten i Mina Petrovi\u0107 (ur.). Urbana sociologija.<\/em> Beograd: Zavod za ud\u017ebenike i nastavna sredstva, 78\u2013100. <\/p>\n\n\n\n

\u041f\u0435\u0458\u043e\u0432\u0438\u045b, \u0402\u043e\u043a\u043e \u0414. 1969. \u041d\u0430\u0441\u0435\u0459\u0430\u0432\u0430\u045a\u0435 \u041d\u0438\u043a\u0448\u0438\u045b\u0430 \u043f\u043e\u0441\u043b\u0438\u0458\u0435 1878. \u0433\u043e\u0434\u0438\u043d\u0435<\/em>. \u041d\u0438\u043a\u0448\u0438\u045b: \u0417\u0430\u0458\u0435\u0434\u043d\u0438\u0446\u0430 \u043a\u0443\u043b\u0442\u0443\u0440\u043d\u0438\u0445 \u0443\u0441\u0442\u0430\u043d\u043e\u0432\u0430. <\/p>\n\n\n\n

\u041f\u0440\u0435\u043b\u0435\u0432\u0438\u045b, \u0414\u0443\u0448\u0430\u043d \u041f\u0440\u0435\u043b\u0435. 2015. \u041e\u0434\u043b\u0430\u0437\u0430\u043a \u0441\u0430 \u0427\u0443\u0431\u0443\u0440\u0435 \u0443 \u041f\u043e\u0441\u043b\u0435\u0434\u045a\u0438 \u043a\u0440\u0443\u0433 \u0443 \u041c\u043e\u043d\u0446\u0438.<\/em> \u0411\u0435\u043e\u0433\u0440\u0430\u0434: \u041b\u043e\u043c. <\/p>\n\n\n\n

Radovi\u0107, Ranko. 1979. \u017divi prostor.<\/em> Beograd: R. Radovi\u0107: S. Ma\u0161i\u0107. \u0420\u0430\u043a\u043e\u0458\u0435\u0432\u0438\u045b, \u0411\u0440\u0430\u043d\u0438\u0441\u043b\u0430\u0432. 1996. \u201e\u041f\u0440\u0435\u0434 \u0433\u043e\u0432\u043e\u0440\u201c. \u0423: \u0412\u0443\u0458\u0430\u0447\u0438\u045b, \u041c\u0430\u043a\u0441\u0438\u043c (\u0443\u0440.). \u041d\u0438\u043a\u0448\u0438\u045b: \u0433\u0440\u0430\u0434 \u0438 \u0459\u0443\u0434\u0438 1944\u20131970. \u041d\u0438\u043a\u0448\u0438\u045b: \u0410\u0411 \u041d\u0438\u043a\u0448\u0438\u045b, 3\u20134. <\/p>\n\n\n\n

Rosi, Aldo. 2008. Arhitektura grada<\/em>. Beograd: Gra\u0111evinska knjiga. <\/p>\n\n\n\n

\u0421\u0430\u0440\u0438\u045b, \u041c\u0438\u043b\u0430\u043d. 1997. \u041d\u0438\u043a\u0448\u0438\u045b\u043a\u0430 \u043e\u0431\u043b\u0430\u0441\u0442<\/em> 1878\u20131918<\/em>. \u0411\u0435\u043e\u0433\u0440\u0430\u0434: [\u041c. \u0421\u0430\u0440\u0438\u045b]. <\/p>\n\n\n\n

Stupar, Aleksandra. 2016. Grad: forme i procesi.<\/em> Beograd: Orion art.<\/p>\n\n\n\n

\u0428\u0430\u043a\u043e\u0442\u0438\u045b, \u0412\u0435\u0459\u043a\u043e. 1996. \u041d\u0438\u043a\u0448\u0438\u045b \u0443 \u041a\u045a\u0430\u0436\u0435\u0432\u0438\u043d\u0438 (\u041a\u0440\u0430\u0459\u0435\u0432\u0438\u043d\u0438) \u0426\u0440\u043d\u043e\u0458 \u0413\u043e\u0440\u0438.<\/em> \u041d\u0438\u043a\u0448\u0438\u045b: \u0426\u0435\u043d\u0442\u0430\u0440 \u0437\u0430 \u0438\u043d\u0444\u043e\u0440\u043c. \u0434\u0458\u0435\u043b\u0430\u0442\u043d\u043e\u0441\u0442. <\/p>\n\n\n\n

\u0428\u043e\u0431\u0430\u0458\u0438\u045b, \u041f\u0435\u0442\u0430\u0440. 2017. \u041d\u0438\u043a\u0448\u0438\u045b \u2013 \u041e\u043d\u043e\u0433\u043e\u0448\u0442<\/em> (\u0444\u043e\u0442\u043e\u0442\u0438\u043f. \u0438\u0437\u0434\u0430\u045a\u0435). \u041d\u0438\u043a\u0448\u0438\u045b: \u0408\u0423 \u041d\u0430\u0440\u043e\u0434\u043d\u0430 \u0431\u0438\u0431\u043b\u0438\u043e\u0442\u0435\u043a\u0430 \u201e\u040a\u0435\u0433\u043e\u0448\u201c. <\/p>\n\n\n\n

Toma\u0161, Marko. 2019. Posljednje ljetno putovanje u Pisma s juga.<\/em> Beograd: Knji\u017eevna radionica Ra\u0161i\u0107, 53\u201360. <\/p>\n\n\n\n

Venturi, Robert et al. 1988. Pouke Las Vegasa<\/em>. Beograd: Gra\u0111evinska knjiga. <\/p>\n\n\n\n

Vikila, Juka. 2019. Akvareli Engelovog grad<\/em>a. Novi Sad: Akademska knjiga. <\/p>\n\n\n\n

Vuja\u010di\u0107, Maksim (ur.). 2009. Razoreni grad<\/em>. Nik\u0161i\u0107. <\/p>\n\n\n\n

Vuja\u010di\u0107, M. 2007. Trg slobode.<\/em> Nik\u0161i\u0107. <\/p>\n\n\n\n

\u0412\u0443\u043a\u0438\u045b, \u041f\u0440\u0435\u0434\u0440\u0430\u0433. 2003. \u0409\u0435\u0442\u043e\u043f\u0438\u0441\u0438 \u043e\u0441\u043d\u043e\u0432\u043d\u0438\u0445 \u0448\u043a\u043e\u043b\u0430 \u0443 K\u045a\u0430\u0436\u0435\u0432\u0438\u043d\u0438 \u0426\u0440\u043d\u043e\u0458 \u0413\u043e\u0440\u0438 (1885\u20131908): \u0437\u0431\u043e\u0440\u043d\u0438\u043a \u0434\u043e\u043a\u0443\u043c\u0435\u043d\u0430\u0442\u0430<\/em>. \u0426\u0435\u0442\u0438\u045a\u0435: \u0414\u0440\u0436\u0430\u0432\u043d\u0438 \u0430\u0440\u0445\u0438\u0432 \u0426\u0440\u043d\u0435 \u0413\u043e\u0440\u0435.<\/p>\n\n\n\n

Periodika<\/em><\/p>\n\n\n\n

\u201e\u041a\u043e\u043d\u043a\u0443\u0440\u0441 \u0437\u0430 \u0438\u0437\u0440\u0430\u0434\u0443 \u0443\u0440\u0431\u0430\u043d\u0438\u0441\u0442\u0438\u0447\u043a\u043e \u0430p\u0445\u0438\u0442\u0435\u043a\u0442\u043e\u043d\u0441\u043a\u043e\u0433 \u0440\u0435\u0448\u0435\u045a\u0430 \u0422\u0440\u0433\u0430 \u043c\u0430\u0440\u0448\u0430\u043b\u0430 \u0422\u0438\u0442\u0430 \u0443 \u041d\u0438\u043a\u0448\u0438\u045b\u0443 \u2013 \u0446\u0435\u043d\u0442\u0440\u0430\u043b\u043d\u043e\u0433 \u043f\u043e\u0442\u0435\u0437\u0430 \u0433\u0440\u0430\u0434\u0430 \u0441\u0430 \u043f\u0440\u0430\u0442\u0435\u045b\u0438\u043c \u043f\u0440\u043e\u0441\u0442\u043e\u0440\u0438\u043c\u0430\u201c. \u0411\u043e\u0440\u0431\u0430<\/em>, 9. V 1971, \u0433. XLIX, \u0431\u0440. 125. <\/p>\n\n\n\n

\u201e\u0412\u0435\u043b\u0438\u0447\u0430\u043d\u0441\u0442\u0432\u0435\u043d\u0438 \u043d\u0430\u0440\u043e\u0434\u043d\u0438 \u0437\u0431\u043e\u0440\u201c. \u0411\u043e\u0440\u0431\u0430<\/em>, 21. IX 1959, \u0433\u043e\u0434. XXIV, \u0431\u0440. 222. <\/p>\n\n\n\n

\u201e\u0413\u043e\u0432\u043e\u0440 \u0410\u043b\u0435\u043a\u0441\u0430\u043d\u0434\u0440\u0430 \u0420\u0430\u043d\u043a\u043e\u0432\u0438\u045b\u0430 \u0443 \u041d\u0438\u043a\u0448\u0438\u045b\u0443 \u043f\u0440\u0435\u0434 40.000 \u0433\u0440\u0430\u0452\u0430\u043d\u0430 \u0426\u0440 \u043d\u0435 \u0413\u043e\u0440\u0435\u201c. \u0411\u043e\u0440\u0431\u0430<\/em>, 10. XI 1953, \u0431\u0440. 282. <\/p>\n\n\n\n

\u201e\u0414\u0432\u043e\u0440\u0441\u043a\u0435 \u0432\u0438\u0458\u0435\u0441\u0442\u0438\u201c. \u041d\u0435\u0432\u0435\u0441\u0438\u045a\u0435 <\/em>10, 1. VII 1898. <\/p>\n\n\n\n

\u041c. \u041a., \u201e\u041d\u0438\u043a\u0448\u0438\u045b\u043a\u0430 \u043e\u043f\u0448\u0442\u0438\u043d\u0430 \u043f\u0440\u0435\u0434\u0443 \u0437\u0438\u043c\u0430 \u0432\u0435\u043b\u0438\u043a\u0435 \u0440\u0430\u0434\u043e\u0432\u0435\u201c. \u041f\u0440\u0430\u0432\u0434\u0430<\/em>, 15. VII 1938, \u0433\u043e\u0434. XXXIV, \u0431\u0440. 12122. <\/p>\n\n\n\n

\u201e\u041c\u0438\u043b\u0438 \u0433\u043e\u0441\u0442\u201c. \u041e\u043d\u043e\u0433\u043e\u0448 <\/em>36, 7. IX 1900. <\/p>\n\n\n\n

\u201e\u0423\u043f\u0440\u0430\u0432\u0430 \u0448\u043a\u043e\u043b\u0435: \u0414\u043e\u0431\u0440\u043e\u0442\u0432\u043e\u0440 \u0448\u043a\u043e\u043b\u0435 \u043d\u0438\u043a\u0448\u0438\u045b\u0441\u043a\u0435\u201c. \u041d\u0430\u0440\u043e\u0434\u043d\u0430 \u043c\u0438\u0441\u0430\u043e<\/em> 7, 11. II 1907<\/p>\n\n\n\n

THE LIFE OF ONE SQUARE: <\/strong>NIK\u0160I\u0106 SQUARE THROUGH TIME<\/strong><\/h2>\n\n\n\n

Abstract<\/em>: <\/em>Paper consists of fragments that collectively convey the story of one place, that is, one city and its spatial and ambient identity and essence of the spirit. It is a story about certain aspects of the central area of Nik\u0161i\u0107 city core. Factual data about Trg Slobode (Square of Freedom) establish a certain framework and present the genesis of the events and various evolutionary processes, while, on the other hand, the text aims to unravel the secret of that large square, embedded equally in the space of the City of Nik\u0161i\u0107 and the life habits and emotions of its inhabitants during the past 140 years. Certain events are also described in order to, chronologically, see the magnetism and liveliness of this free space, lined with houses. The square, by definition, should symbolize the stage of life, but one in Nik\u0161i\u0107 in one of the few where life, in all its oscillations, happens every day and every hour.<\/p>\n\n\n\n

Keywords<\/em>: square, city, Nik\u0161i\u0107, city plan, identity, ambience<\/p>\n\n\n\n

ENDNOTES<\/h3>\n\n\n\n

[1] lukarakojevic@canu.ac.me.<\/p>\n\n\n\n

SEPARAT RADA<\/h3>\n\n\n\n

Separat ovog rada (pdf), objavljenog u prvom broju \u010dasopisa Konteksti kulture: studije iz humanistike i umjetnosti<\/em> (2023), mo\u017eete preuzeti klinom na\u00a0ovaj link<\/a>.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Luka Rakojevi\u0107 [1]Crnogorska akademija nauka i umjetnostiLeksikografski centarPodgorica, Crna Gora Zato s nostalgijom gledamo na stari Nik\u0161i\u0107 koji je uspioda okupi stanovnike grada u \u201ezajednicu koja je po\u010divalana kolektivu razli\u010ditih individualnosti\u201c, u kome se osje\u0107aokosmopolitski duh i stvarala\u010dka atmosfera, u kome je,bez obzira na njegovu veli\u010dinu, pulsirao gradski \u017eivot.Branislav Rakojevi\u0107 Sa\u017eetak: Rad \u010dine fragmenti koji […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1061,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-463","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-radovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/463","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=463"}],"version-history":[{"count":13,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/463\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1669,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/463\/revisions\/1669"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1061"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=463"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=463"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=463"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}