{"id":465,"date":"2025-01-31T22:51:43","date_gmt":"2025-01-31T22:51:43","guid":{"rendered":"https:\/\/kontekstikulture.me\/?p=465"},"modified":"2026-02-09T10:37:28","modified_gmt":"2026-02-09T10:37:28","slug":"prilog-poznavanju-viseg-drustvenog-staleza-budve-ferro-i-barunovic","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/2025\/01\/31\/prilog-poznavanju-viseg-drustvenog-staleza-budve-ferro-i-barunovic\/","title":{"rendered":"Savo Markovi\u0107 | Prilog poznavanje vi\u0161eg dru\u0161tvenog stale\u017ea Budve: Ferro i Barunovi\u0107"},"content":{"rendered":"\n

Savo Markovi\u0107<\/strong> [1]
Bar, Crna Gora<\/em><\/p>\n\n\n\n

Sa\u017eetak:<\/em> U Dr\u017eavnom arhivu u Dubrovniku sa\u010duvani su testamenti Budvana Marc\u2019Antonija Ferra iz 1586. i Kristofora Barunovi\u0107a iz 1607. godine. U vrijeme sastavljanja izjave svoje posljednje volje Ferro se nalazio u dubrova\u010dkom za tvoru, dok je Barunovi\u0107 ina\u010de prebivao u Dubrovniku. Njihovi oporu\u010dni zapisi od\u0161krinjuju vrata svijeta u kojem su djelovali, doprinose\u0107i boljem poznavanju \u017eivota na ju\u017enom Jadranu na prijelazu iz XVI u XVII vijek i posebno starog budvanskog vi\u0161eg dru\u0161tvenog stale\u017ea.<\/p>\n\n\n\n

Klju\u010dne rije\u010di<\/em>: testament, Budva, Dubrovnik, XVI i XVII vijek, vi\u0161i dru\u0161tveni stale\u017e, trgovci<\/p>\n\n\n\n

UVOD<\/h3>\n\n\n\n

Budva u kasno srednjovjekovlje ulazi s \u010destim promjenama svojih suverena. Vlast ra\u0161kih, odnosno srpskihvla dara, \u010dija se uspostava vezuje za 1186, okon\u010dava se 1360. godine. Gospodar Budve (dominus Budue<\/em>) Povr\u0161ko u ljeto 1361. tra\u017eio je pomo\u0107 od Dubrovnika, a vjerovatno je iste godine zasnovano gospodstvo Bal\u0161i\u0107a nad gradom. Radi\u010d Crnojevi\u0107 je preoteo Budvu od \u0110ura\u0111a II Bal\u0161i\u0107a prije novembra 1392, a s njegovom pogibijom u sukobu s \u0110ur\u0111evom vojskom, krajem maja 1396, Budva dolazi pod vlast bosanskog vojvode Sandalja Hrani\u0107a, koji ju je, po vjen\u010danju u junu 1396, dao na upravu supruzi Jeleni (Pre movi\u0107 2020: 626\u2013636). Ona je gospodarila Budvom do prolje\u0107a 1398, kada je komuna dospjela pod vlast Bal\u0161i\u0107a, a ve\u0107 1405. godine od Bal\u0161e III je preuzima Mleta\u010dka republika. Slijedi dalja smjena vlasti izme\u0111u Mle\u010dana (1405\u20131412, 1420\u20131426), Bal\u0161e III Bal\u0161i\u0107a, Stefana Lazarevi\u0107a i \u0110ur\u0111a Brankovi\u0107a do 1442. godine (Bo\u017ei\u0107 1970: 149\u2013150), kada Budva ulazi u sastav Mleta\u010dke republike i, s kra\u0107im prekidom, u Kiparskom ratu od avgusta 1571. postaje udionikom pro\u0161losti ve\u0107ine isto\u010dnojadranskih komunalnih sredi\u0161ta, do 1797. godine. Grad koji je spaljen i poru\u0161en u pohodu turskog admirala Uluz-Alije sporo se obnavljao,[2] a pomeni njegovog vi\u0161eg dru\u0161tvenog stale\u017ea u istorijskim izvorima do toga vremena su rijetki.<\/p>\n\n\n\n

Plemstvo grada Budve na istorijsku scenu izrazitije stupa potkraj XVI vijeka, kada se sve vi\u0161e pripadnika toga stale\u017ea javlja u istorijskim izvorima, ukazuju\u0107i na rastu\u0107e u\u010de\u0161\u0107e u zna\u010dajnim doga\u0111ajima svojeg vremena. Svakako su pomenute prijelomne geopoliti\u010dke okolnosti uticale na konsolidaciju budvanskog patricijata, koji je u novonastalim uslovima pograni\u010dja tra\u017eio \u0161ansu za istorijski uzlet. Me\u0111u istaknutim porodicama Budve, koje su se na\u0161le u Analima <\/em>Krsta Ivanovi\u0107a,[3] navedene su porodice Baron i Ferro<\/em>. Pobrojane su me\u0111u drevnim pu\u010dkim casatama koje su u kona\u010dnici u\u017eivale u u\u010destvovanju u pohvalama i slavama, dok su od starine neprestano bile sjedinjene s plemstvom u dobru i u zlu:[4] \u201eImaju\u0107i u vidu srda\u010dne odnose izme\u0111u plemi\u0107a Budve i njenih gra \u0111ana, ima mnogo razloga da se u ovu hroniku uvrste i stare gra\u0111anske obitelji. To su obitelji koje sudjeluju u po hvalama i slavi s plemi\u0107ima s kojima su od najstarijih vremena bile zdru\u017eene u dobru i zlu. […] Iz ovih su obitelji izostavljene obitelji \u010dasnih predaka koje su tako\u0111e bile dobri patrioti.\u201c[5]<\/p>\n\n\n\n

Podatke o pripadniku porodice Del Ferro<\/em> u Budvi donosi pismo glavarima Vije\u0107a desetorice, koje je u Veneciju 22. aprila 1531. poslao budvanski potestat i kapetan Girolamo Celso<\/em>. U vrijeme kada je izme\u0111u Budvana i Pa\u0161trovi\u0107a, posredstvom predstavnika mleta\u010dke vlasti, dogovoren na\u010din rje\u0161avanja me\u0111usobnih sukoba i razmirica (preko 12 mirovnih posrednika i povjerenika sa svake strane), Aluise del Ferro je poremetio slijed utana\u010denih stvari u procesu pomirenja, uzev\u0161i silom i prijetnjama jednu barku dequesti zentilhomini<\/em>, te se, smatraju\u0107i se o\u0161te\u0107enim, sa svojim sau\u010desnici ma uputio direktno u Veneciju. Za njega Celso navodi da je bio prognan iz Budve, da je homo seditioso et scandaloso <\/em>koji \u017eeli rje\u0161avati stvari mimo Conseglio de questa Comunita<\/em> i potestatovih kredencijala, i da tvrdnjama koje \u0107e tamo iznijeti ne treba povjerovati.[6] Sljede\u0107eg dana, 23. aprila 1531, potestat i kapetan Budve Hieronymus Celso<\/em> obavje\u0161tava vlasti u Veneciji da je postupak mirenja zastao, da im je kotorski providur otposlao spise postupka koji je oformio njegov camerlengo i da se o\u0161te\u0107enici shodno tome \u017eele, koliko je mogu\u0107e, obe\u0161tetiti.[7]<\/p>\n\n\n\n

Pored Anala<\/em> Krsta Ivanovi\u0107a (Anali di Budua 1650. di Don Christophoro Ivano vich nobile canonico e publico precettore d\u2019essa citt\u00e0 di Budua<\/em>) (Vu\u010dkovi\u0107 1965: 629) pripadnici porodice Ferro se bilje\u017ee i kasnije u XVII vijeku. Barski nadbiskup Andrija Zmajevi\u0107<\/em> 3. no vembra 1671. u svojem izvje\u0161taju Sv. kongregaciji za \u0161irenje vjere navodi nedoumicu koja se odnosila na brak sklopljen u prisustvu pravoslavnog sve\u0161tenika ili monaha izme\u0111u pravoslavaca i katolikinje, u \u017eupi katoli\u010dkog sve\u0161tenika, a bez prethodne dozvole mjesnog \u017eupnika: \u201e\u017deli se znati: jesu li ovi brakovi, koji se ni na jedan na\u010din ne mogu sprije\u010diti, va\u017ee\u0107i. Sli\u010dan brak bio je sklopljen prethodnih godina ovdje u Budvi izme\u0111u Andrije Rasunatovicha<\/em>,[8] <\/sup>srpskog obreda iz Pa\u0161trovi\u0107a, i Ivane (Joanna<\/em>) (Pand\u017ei\u0107 1971: 240),[9] k\u0107i Michiela Ferra, mojeg obreda. Ovo dvoje, sada neslo\u017enih, podnijeli su molbu da se proglasi ni\u0161tavim ovaj njihov ugovor, jer nije na\u010dinjen uz pomo\u0107, niti saglasnost vlastitog paroha, pa kako odluka u ovom na ro\u010ditom slu\u010daju zavisi od op\u0161te druge nedoumice, suspendovao sam moja rje\u0161enja do dolaska ovih, koje molim za vlastito upravljanje od Va\u0161ih Uzoritosti […].\u201c[10]<\/p>\n\n\n\n

MARC\u2019ANTONIO FERRO<\/em> IZ BUDVE<\/h3>\n\n\n\n

O Budvaninu Marc\u2019Antoniu Ferru<\/em> saznaje se iz testamenta koji je dao sastaviti 13. novembra 1586. u Dubrovniku, kao i na osnovu zabilje\u0161ke na\u010dinjene u dubrova\u010dkom Senatu. Kada je 20. novembra 1586. njegov testament,[11] koji je shodno obi\u010daju bio pohranjen na \u010duvanje u dubrova\u010dkom notarijatu, otvoren, kazna nad njim bila je izvr\u0161ena. Mogu\u0107e je da je \u010din oduzimanja njegovog \u017eivota sproveden vje\u0161anjem.[12] Svjedoci testamenta bili su g. Marin Bin\u010dola,[13] sudija, i Luka Primi. <\/p>\n\n\n\n

Ferrov<\/em> testament, sa\u010dinjen u zatvoru (alle Porte della Prigione),[14] zapo\u010dinje prizivanjem Hristovog imena. Prisje\u0107aju\u0107i se svete evan\u0111eoske izreke estote parati quia nescitis diem, nequehoram<\/em>,[15] Budvanin isti\u010de da se ona obistinila upravo u njegovom slu\u010daju, jer je vjerovao da \u0107e \u017eivjeti jo\u0161 izvjesno vrijeme, budu\u0107i u zrelom dobu i pun snage. Me\u0111utim, s obzirom na to da ga je iznenadno sustigla smrt i da mu po pravdi treba umrijeti, a ne htiju\u0107i da ostavi svoje stvari i dobra neure\u0111enima, \u017eelio je da sa\u010dini izjavu svoje posljednje volje, zdrav u duhu, zbog \u010dega da je Bogu hvala, a za zdravlje svoje du\u0161e, koju neka Bo\u017eansko Veli\u010danstvo udostoji smjestiti me\u0111u svoje bla\u017eenike i voljeti ga \u017eivim strpljenjem.[16]<\/p>\n\n\n\n

U raspodjeli oporu\u010dnih legata Marc\u2019 Antonio Ferro<\/em> najprije namjenjuje po tri gro\u0161a za desetine i prvine dubro va\u010dkoj katedrali Sv. Marije Velike i svetili\u0161tu Sv. Marije na Dan\u010dama. Odre\u0111uje zatim svoju majku za univerzalni nasljednicu ostale svoje imovine, pokretne i nepokretne, da mo\u017ee njom slobodno raspolagati tokom \u017eivota, kao i u slu\u010daju sastavljanja testamenta. Zatim odre\u0111uje da se za njegovu du\u0161u dr\u017ee mise Sv. Grgura, koje treba da dr\u017ei sve\u0161tenik Damjan Markov iz Budve (pre Damiano Marcouv de Budua<\/em>). Isti sve\u0161tenik (1607. g. bilje\u017ei se kao Damiano Marcovich) tako\u0111e treba da odr\u017ei po tri paramisa za du\u0161e njegovog oca, njegove supruge i njegovog brata.<\/p>\n\n\n\n

Za epitropa svojeg testamenta Ferro je odredio Marka Markovi\u0107a iz Budve, kojem je preporu\u010dio svoju du\u0161u i opteretio njegovu savjest. Markovi\u0107i se u Budvi bilje\u017ee u drugoj polovini XIV vijeka.[17] U Analima<\/em> Krsta Ivanovi\u0107a navode se me\u0111u Le casate nobili di Budua<\/em>; \u201eDalla resa felice d\u2019essa citt\u00e0 sotto la Repubblica Veneta, le susse guenti famiglie de nobili son tra vive et estinte […] Markovich da Mitrovich da Pastrovichi<\/em>\u201c (Vu\u010dkovi\u0107 1965: 635) \u2013 Markovi\u0107 od Mitrovi\u0107a iz Pa\u0161trovi\u0107a.[18] Pripadnici ove porodice pominju se kao duhovnici, pomorski preduzetnici, ali i kao vr\u0161ioci va\u017enih du\u017enosti u komuni, vojni zapovjednici i odlikovani ratnici. Budvanski na\u010del nik je 23. februara 1561. izvje\u0161tavao vlasti u Veneciji o procesu contra pre (presbiterum) Stephano Marcouich<\/em>, u vezi sa \u010dime su mu napisane instruk cije 11. novembra 1560.[19] Septembra 1566. zabilje\u017eeno je da je brigantin patruna Krsta Markovi\u0107a iz Budve prevozio osiguran teret u Veneciju (Lueti\u0107 1985: 54). Izme\u0111u 1595. i 1606. godine advokat u Budvi koji je sa stavljao pisma bio je Battista Markovi\u0107 (Bartl 1974: 119). Marin Petrov Borisi iz Bara, nastanjen u Dubrovniku, u testamentu sa\u010dinjenom 30. aprila 1631. istakao je da je netto udionik u brodu (Nave) kojeg je kapetan bio Budva nin Markovi\u0107 (al presente capitanata da Nicoletto Marcovich di Budua<\/em>), koliko trupa et argaci di detta Nave, quanto del patronato e beneficio di garzoni tra loro, \u0161to \u0107e proporcionalno naslijediti njegovi sinovi.[20] Pismom od 9. maja 1649, upu\u0107enim kardinalu Capponi ju, vikar Budve Giovanni Marcovich <\/em>tra\u017eio je dopu\u0161tenje za posve\u0107enje sve\u0161tenika prije navr\u0161ene dobi koja je za to zahtijevana.[21] Budvanskim Markovi\u0107ima je pripadao i Marko Markovi\u0107,[22] istaknuti u\u010desnik po\u010detnih godi na Kandijskog rata na dalmatinskom boji\u0161tu. Zabilje\u017een je kao guvernadur i zapovjednik albanskih (Soldati Albanesi<\/em>) i hrvatskih formacija koje su 1646\/1647. g. u\u010destvovale u borbama kraj \u0160ibenika i Skradina.[23] Poginuo je u ljeto 1648. u okr\u0161aju s Osmanlijama kraj Ribnika u Lici, u kojem je ubijen i istaknuti hrvatski protivturski ratnik Stjepan Sori\u0107. Mogu\u0107e da je bio odlikovan naslovom viteza. Markov brat Petar Markovi\u0107 (Caualier Piero Marcovichio, Pietro Marcouich<\/em>), tako\u0111e u\u010desnik u Kandijskom ratu, mleta\u010dkim vitezom imenovan je 17. avgusta 1656. Potvrdu o imenovanju objavio je vitez Luca Cosnin, u ime du\u017eda Bertuccia Valiera (1656\/1658); u obja\u0161njenju razloga za imenovanje Petra Markovi\u0107a za mleta\u010dkog viteza, navodi se njegov \u010din (guvernadur) i dru\u0161tveni status (plemi\u0107 Budve i Pa\u0161trovi\u0107a \u2013 Nobile di Budua e de Pastro uichi<\/em>). Posebno su nagla\u0161ene zasluge njegove bra\u0107e (morte de doi suoi fratelli<\/em>) Matije (Gouernator Mattio Marcouich<\/em>) i Marka (Caualier Marco<\/em>), poginulih u ratovima sa Osmanlijama (\u010corali\u0107 2008: 354, 357).[24] Oko 1685\/1686. g. naoru\u017eanim budvanskim brodovima radi odbrane i ratnih potreba pridru\u017euje se i feluka kavalijera Markovi\u0107a, kojoj se \u2013 po nare\u0111enju vanrednog providura \u2013 daje oprema iz Tvr\u0111ave.[25] Marko Ant. Markovi\u0107 bio je vlasnik galije koja je sagra\u0111ena i opremljena na Kor\u010duli 1686. godine (Zlokovi\u0107 1964: 175).<\/p>\n\n\n\n

Vra\u0107aju\u0107i se pra\u0107enju odredbi testamenta, u njemu Marc\u2019Antonio Ferro<\/em> dalje navodi da zavje\u0161ta svojem kumu Dimitriju pet ili \u0161est talira, kako on bude po svojoj savjesti kazao da mu ostavilac duguje. Dijani, \u017eeni Nikole Batglave (Nicola Batglava<\/em>), namjenjuje iznos koji ona bude odredila, tako\u0111e po svojoj savjesti.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Badglave<\/em> se tako\u0111e sredinom XVII stolje\u0107a ubrajaju me\u0111u le casate nobili di Budua<\/em>.[26] U 19. glavi Ivanovi\u0107evih Anala<\/em> se isti\u010de da je Zuane Bedglava<\/em> bio vitez Republike (\u201eZuane Bed glava[27] fu cavaliere apresso la repubblica\u201c).[28] Pripadnici ove casade bili su isto tako pomorski preduzetnici. Dana 9. januara 1585. u dubrova\u010dkoj luci pred Lokrumom bila je usidrena nava Santa Maria della ponta di Budva pod zapovjedni\u0161tvom kap. Miha Batiglave; ukrcala je dio tereta \u2013 vosak \u2013 koji je bio odre\u0111en da se iskrca u Messini. \u0160est mjeseci poslije toga ova nava obavlja u Dubrovniku drugo putovanje (Lueti\u0107 1985: 55). Miho se bilje\u017ei u jednom izvoru i dvije godine kasnije. Muslimanka Marizza<\/em> iz Pa\u0161trovi\u0107a je 1587. g. svjedo\u010dila da je tokom prethodnog rata oti\u0161la u Kotor i dala sve svoje haljine i ostale stvari Micheleu Beglavi<\/em> iz Budve i njegovoj \u017eeni Nicoletti<\/em>, da ih \u010duvaju; Marica se nije vratila, ali se nije odrekla svoje imovine u zavi\u010daju, te je odlu\u010dila da je ostavi ne\u0107akinji Eleni iz Pa\u0161trovi\u0107a (Pedani 2014: 317). Budvanski patricij i suvlasnik novog broda Batista Bel glava primio je 17. novembra 1601. po osnovu tercarije 200 dukata ongarina i pe\u010dukariseja, da za te vrijednosti nabavi \u017eitarice, preveze ih i proda u Veneciji (Hrabak 1988: 124). Galijun Santa Maria de Ponta di Budva<\/em>, koji je bio pod zapovjedni\u0161tvom kap. Batiste Belglave jedrio je 18. aprila 1606. iz Dubrovnika u Veneciju (Lueti\u0107 1985: 56). Ubrzo zatim, njegova se saecija bilje\u017ei na plovidbi od Budve za Rodon, 27. aprila 1606, gdje je Marko Bastijanov Fidati, Venecijanac nastanjen u Kotoru, po naredbi kotorskog pro vidura krenuo po \u017eito; Turci su ga u toj javnoj slu\u017ebi zarobili (krcanje \u017eita bilo je zabranjeno sultanovom nared bom), a zatim oslobodili uz otkupni nu od 102 talira i predaju nekih stvari, na \u0161to je morao pristati, jer su mu prijetili da \u0107e ga nabiti na kolac (Hrabak 1988: 124). Isti Baptista<\/em> Belglava bilje\u017ei se kao sudija (Judex<\/em>) Magnifici Budu\u00e6 Communis<\/em> 1. jula 1609. u odnosu na odre\u0111enje njenih zvani\u010dnika prema barskom nadbiskupu Marinu Bizziju (Farlati & Coleti MDCCCXVII: 113). Porodica Belglava, zavi\u010dajem iz Budve, bilje\u017ei se i kao iseljena. \u201eGodine 1651. zabilje\u017een je kupoprodajni ugovor u kojemu stanovnica Zadra Lucija Belglava, podrijetlom iz Budve, prodaje Marku Medinu oranicu i kamenu ku\u0107u u Babindubu za 2400 lira, uz mogu\u0107nost prvootkupa istih nekretnina.\u201c Redovnice zadarskog samostana Sv. Nikole su kao vlasnice jedne tro\u0161ne gradske ku\u0107e oko 1657\/1662. g. najam odlu\u010dile ustupiti kapetanu Luki Belglavi (Novosel 2018: 230). Novoj sredini se ipak brzo prilagodila, te je u XVIII stolje\u0107u Belglava bila jedna od zapa\u017eenijih zadarskih[29] gra\u0111anskih[30] porodica (\u010corali\u0107 2011: 149). U djelu Heyera von Rosenfelda se isti \u010de da je biskup Anton Belglava ro\u0111en u Zadru, a u odnosu na grb porodice navodi se da joj je \u0161tit popre\u010dno podijeljen; gornje polje je obojeno crvenom bojom i na njemu je ispod krune prikazan dvoglavi orao koji motri; dolje je srebrno polje na kojem se nalazi naoru\u017eani lav koji dr\u017ei isukanu zakrivljenu sablju. Vrh grba krasi \u0161ljem s istim takvim propetim lavom, dok su mu strane kratkog pla\u0161ta u bojama \u0161tita (crvena zdesna) (Heyer von Rosenfeld 1873: 96, taf<\/em>. 57). Ovaj se grb mo\u017ee uporediti s onim iste porodice prikazanim u Blaisons et armoiries en Dalmatie<\/em>.[31]<\/p>\n\n\n\n

Sljede\u0107u testamentarnu odredbu tako\u0111e \u010dini priznanje duga Marc\u2019Antonija Ferra<\/em>, koji izjavljuje da je du\u017enik svojeg \u0161uraka Rada Naleti\u0107a (Naletich<\/em>), ali da ne zna koliko dug iznosi, te \u017eeli da se isplati koliko povjerilac ka\u017ee po svojoj savjesti. Mo\u017eda bi se u porodici iz koje je poticala Marc\u2019Antoniova<\/em> \u017eena mogla prepoznati porodica Boxi (Bo\u017ei), kako se navodi u Ana lima Krsta Ivanovi\u0107a (le casate antiche di popolari<\/em>).[32]<\/p>\n\n\n\n

Kao povjerilac, me\u0111utim, Ferro<\/em> je trebalo da dobije od \u017eene Marina Orza s Lopuda (d\u2019Isola di Mezo<\/em>) dva i po talira za jedan star \u017eita, koje je \u017eelio da se naplate. Tako\u0111e, trebalo je da primi od \u017eene Nikole Zurovi\u0107a (Surovich<\/em>) jedan talir, koliko i od Nikole Radelji\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

Radeli\u0107i i Radalji su tako\u0111e bili plemi\u0107ki rodovi u Budvi; porijeklo se prvima vezuje za Bjelopavli\u0107e, a drugima za Grbalj.[33] Gospodina Marina Radeglicha<\/em> je zajedno sa g. Stjepanom Bubi\u0107em preporu\u010dio 22. aprila 1531. kao oratora Budve mleta\u010dkom du\u017edu Andrei Grittiju<\/em> budvanski na\u010delnik i kapetan Girolamo Celso<\/em>.[34] Budvanin Marin Radelji\u0107 je s prolje\u0107a 1535. ukrcao neku p\u0161enicu u Albaniji Dubrov\u010daninu Franu Nik. Boljojevi\u0107u, s tim da se iskrca u Dalmaciji, Istri ili Veneciji; prema zapisu od 10. juna 1535. spor oko isplate vozarine rije\u0161ili su izabrani presuditelji u Dubrovniku (Hrabak 1988: 92). U Dubrovniku je 1578. g. registrovan skirac \u201eSanta Maria delle Gratie\u201c kap. Krista Radelje iz Budve, koji je u dubrova\u010dkoj luci ukrcao 2.382 komada ko\u017ea i prevezao ih u Veneciju. U tom poslu su u\u010destvovali jevrejski trgovci iz Skoplja i dubrova\u010dki trgovci Marin Men\u010deti\u0107, Ago Puci\u0107, Brnje Jeli\u0107 i drugi (Lueti\u0107 1985: 54). Zuanne Radeglich<\/em>, koji je plovio blizu Boke, i njegov sin Stefano<\/em>, bilje\u017ee se 1602. g., prilikom eskalacije neprijateljstava izme\u0111u Pera\u0161tana i Budvana.[35] Patrun fregate Ludovik Radalji je 19. januara 1606. dovozio i prodavao arbana\u0161ko \u017eito kotorskoj komori, te preko pravnog zastupnika primao cijenu (Hrabak 1988: 124). U odluci koja je bila u vezi sa stavom Malog vije\u0107a budvanske komune od 1. jula 1609, a odnosila se na barskog nadbiskupa Bizzija<\/em>, pominje se da je potvr\u0111uje i Karlo<\/em> Radeli\u0107, koji je bio jedan od vije\u0107nika (Bizzi 1985: 105). Me\u0111utim, u vezi s tim na drugom mjestu se navodi: Ego Georgius Radelichius Actor<\/em> (Farlati & Coleti MDCC CXVII: 113). Signor Francesco<\/em> (Frano) Radagli iz Budve 2. septembra 1669. slu\u017eio je na bra\u010dkoj galiji (gallera Brazzana<\/em>) u mleta\u010dkoj mornarici; galija je navedenog dana bila u Kotoru (Ma\u017eibradi\u0107 2015: 186). Budvanin Matija Radoli je 26. februara 1680. pokopan u Veneciji, na tro\u0161ak blagajne bratov\u0161tine Sv. \u0110or\u0111a i Tripuna (\u010co rali\u0107 2021: 435).<\/p>\n\n\n\n

U zavr\u0161nom dijelu svoje oporuke Budvanin Marc\u2019Antonio <\/em>kazuje da u kasi, koja se nalazi na njegovoj barci u Dubrovniku, ima 54 talira, koji pripadaju Marku Markovi\u0107u, pomenutom testamentarnom epitropu. Markovi\u0107u je pripadalo \u017eito vrijednosti 159 talira, koje se tako\u0111e nalazilo na barci.[36] Na njoj su ostale i dvije skjavine, crvena i bijela, kao i sama kasa.[37] Ferrov<\/em> testament se zavr\u0161ava uobi\u010dajenom notarskom formulacijom o nepovredivosti izjave posljednje volje svjedo\u010danstvima drugih. <\/p>\n\n\n\n

CHRISTOPHORO BARUNOVICH DE BUDUA (CHRISTOPHORUS BARONUS)<\/em><\/h3>\n\n\n\n

Testament Kristofora Barunovi\u0107a iz Budve sastavljen je 8. juna 1607, a po hranjen u dubrova\u010dkom javnom notarijatu, gdje su se \u010duvali i ostali takvi dokumenti \u2013 objavljen je 26. juna iste godine.[38] Tome su \u010dinu bili prisutni svjedoci Dominus Nicolaus Viti de Goze Judex<\/em>,[39] poznati filozof, i kao svjedok Ser Achilles Pozza Cancellarius<\/em>.[40]<\/p>\n\n\n\n

Slijedi sadr\u017eaj Kristoforovog testamenta, koji je, kao i Marc\u2019Antonio Ferro<\/em>, poticao iz ugledne budvanske porodice,[41] i koji je preminuo u Dubrovniku. Budvanin Kristofor je testament dao sastaviti 8. juna 1607. u Dubrovniku, u ku\u0107i u kojoj je \u017eivio. Izjava njegove posljednje volje zapo\u010dinje invokacijom Boga, pri \u010demu je bio tjelesno bolestan, ali zdrav duhom i umom, prisje\u0107aju\u0107i se poznatog evan\u0111eoskog citata estote parati<\/em> o izvjesnosti sudnjeg, a neizvjesnosti posljednjeg ljudskog \u010dasa. Na osnovu toga je, kao vjernik i dobar hri\u0161\u0107anin, odlu\u010dio da sa\u010dini oporuku kojom \u0107e ujedno poni\u0161titi i staviti van snage bilo koji svoj raniji testament, kodicil ili zavje\u0161tanje, koje je prije toga sastavio. Temeljem ove oporuke i jedino onoga \u0161to je u njoj sadr\u017eano imale su se izvr\u0161avati stvari odre\u0111ene oporu\u010diteljevom voljom, koji je svoju du\u0161u preporu\u010dio Stvoritelju.<\/p>\n\n\n\n

Najprije je oporu\u010dno zavje\u0161tao za desetine i prvine dva perpera dubrova\u010dkoj prvostolnici Sv. Marije Velike, koliko su iznosile i svote legata namijenjena crkvama Sv. Vlaha i Gospe na Dan\u010dama.[42] Nakon pominjanja dubrova\u010dkih svetili\u0161ta prisjetio se onih zavi\u010dajnih. Tako je odredio da poslije njegove smrti njegovo tijelo bude prenijeto u Budvu i sahranjeno u crkvi Sv. Ivana[43] (nella chiesa di Santo Giovanni<\/em>),[44] gdje su sahranjeni njegovi roditelji i ostali ro\u0111aci.[45] Za ljubav Bo\u017eju, a za svoju du\u0161u, ostavio je zavje\u0161tanje prema kojem \u0107e se u navedenoj crkvi Sv. Ivana napraviti jedan srebrni krst sa svilenim povezom (con la bandiera di seta<\/em>),[46] sve u vrijednosti od 60 talira.<\/p>\n\n\n\n

Budvanskoj crkvi Sv. Marije della Pont<\/em>a[47] ostavio je svotu od 30 dukata, za koju odnosni po\u0161tovani oci franjevci treba da odr\u017ee odgovaraju\u0107i broj misa za du\u0161u njegovog oca i mole Boga za njega. Jo\u0161 jedan legat, tako\u0111e od 30 dukata, ostavio je istoj crkvi (alla me desma chiesa di Santa Maria della Ponta di Budua<\/em>), za koji tamo\u0161nji franjevci treba da odr\u017ee toliko misa i da mole Boga za du\u0161u njegove majke.[48] <\/p>\n\n\n\n

Barunovi\u0107 je zatim ostavio zavje\u0161tanje da se da uobi\u010dajena milostinja za deset misa Sv. Grgura vele\u010dasnom sve\u0161teniku Damjanu Markovi\u0107u (Damiano Marcovich<\/em>) iz Budve, da ih odr\u017ei za njegovu du\u0161u. Ovaj duhovnik, pripadnik ugledne budvanske poro dice, naveden je 1586. godine povodom odr\u017eavanja misa Sv. Grgura i u Ferrovom<\/em> testamentu. Barunovi\u0107 je ostavio uobi\u010dajeni milodar (lemozinu) pre\u010dasnom sve\u0161teniku Nunciju Gardanu, za drugih deset gregorijanskih misa, koje \u0107e odr\u017eati za njegovu du\u0161u. Potom je obznanio da ima jednu fregatu koja se u momentu sastavljanja oporuke nalazila na Krku, tako da ostavlja, koliko bude trajalo, svaki put kada pomenuta fregata uspje\u0161no okon\u010da svoj vija\u0111, da se po takvom putovanju od njene zarade daju po dva dukata siroma\u0161nima, za ljubav Bo\u017eju. <\/p>\n\n\n\n

Sljede\u0107i legati namijenjeni su njegovoj najbli\u017eoj rodbini. Marici, svojoj sestri, iz ljubavi prema njoj, ostavlja jedan zlatni prsten vrijednosti deset dukata i \u017eeli da joj se na\u010dini i preda odmah po njegovoj smrti. Angelini<\/em> (Anghelina<\/em>), svojoj drugoj sestri, iz ljubavi prema njoj, ostavlja pet dukata da joj se na \u010dini zlatni prsten. Mari, k\u0107eri re\u010dene An\u0111eline, zavje\u0161ta prsten vrijednosti tako\u0111e pet dukata, kao i njenoj majci. A trima k\u0107erima pomenute Mare, njegove sestri\u010dine, ostavlja (za) tri suknjice, vrijednosti \u0161est dukata svaku.[49] Tako\u0111e, ostavlja Vi\u0161ici, k\u0107erki Nikole Barunova (Visciza figliola di Nicol\u00f2 Barunovo<\/em>), neudatoj djevojci i ro\u0111aki, kada bude odlazila kod mu\u017ea, ili se bude udavala, kao pripomo\u0107 za njenu udaju, svoj posjed koji \u010dini cijeli vinograd koji se nalazi u mjestu zvanom Garghieva<\/em> Rijeka u Budvi. Ime Vi\u0161ica moglo bi biti hipokoristik od imena Vi\u0161eslava. Shodno transkripciji prezimena koje ozna\u010dava \u010dovjeka vi\u0161eg dru\u0161tvenog i imovnog statusa, rije\u010d je o Kristoforovim ro\u0111acima koji su pri padali istoj porodici.[50]<\/p>\n\n\n\n

Svojoj dragoj i voljenoj supruzi Marici testator zavje\u0161tava ostatak (che detratto il remanente<\/em>) od svojih nepokretnih i pokretnih dobara, da bude gospo darica i gazdarica dok bude \u010duvala svoju udovi\u010dku postelju, tj. dok se ne preuda, i da joj niko s toga razloga ne pri\u010dini kakvu pote\u0161ko\u0107u, zato \u0161to je to njegova izri\u010dita volja.[51] A u slu\u010daju da poslije Kristoforove smrti njegova udovica ode drugom mu\u017eu, ista Marica po ostaviteljevoj savjesti dobi ja 100 dukata i vinograd koji se nalazi u mjestu zvanom Spilice (Spilize<\/em>), \u0161to sve mo\u017ee sa sobom odnijeti s drugom udajom, i \u010diniti i postupati s time kao s vlastitom stvari. U odnosu na ovaj lokalitet zna\u010dajno je pomenuti da se u bilje\u017enici kanonika Petra Markovi\u0107a iz 1708. godine, u katastihu dobara crkve Sv. Ivana Krstitelja, navode Podspilice <\/em>(Bujukli\u0107 2014: 42). <\/p>\n\n\n\n

Ono \u0161to je odre\u0111eno Kristoforovoj supruzi Marici ima joj pripasti preko njenog miraza, koji \u0107e joj se vratiti, i on u tom slu\u010daju \u017eeli da sva njegova dobra, kako nepokretna, tako i po kretna, pripadnu Crkvi Budvanske biskupije (siano della chiesa del Vescova to di Budua<\/em>), kojoj pomenuta dobra ostavlja za ljubav Bo\u017eju i ako nje gova \u017eena bude u\u0161\u010duvala udovi\u010dku postelju, a dok \u017eivi kao udovica da je njihova plodou\u017eivateljka. <\/p>\n\n\n\n

Prema Budvanskom statutu, udovica je imala obavezu dati vinograde na primjereno obra\u0111ivanje, popravljati ku\u0107u i \u010duvati druge stvari kao da su njene vlastite, te nije smjela prodavati pokretne stvari i nepokretnosti u roku od godine dana, pod prijetnjom njihovog gubitka. Ukoliko se doka\u017ee da je to \u010dinila, imovina se predavala onima kojima je trebala pripasti po \u0161to je u potpunosti izvr\u0161en testament umrlog. Ne\u0161to prije, ili u godini sa stavljanja Barunovi\u0107evog testamenta, u Budvi je umro barski nadbiskup, Toma Orsini (Medvidovi\u0107), doktor teologije sa Sorbone, franjevac opservant dubrova\u010dke provincije rodom iz Orahova Dola u Popovu u Hercegovini, koji je 1606. g. rezidirao u Budvi (\u201eBudu\u00e6 domum sibi sedemque delegit\u201c).[52] Od 1608. g. barski nadbi skup i upravitelj Budvanske biskupije bio je Rabljanin Marin Bizzi<\/em>. Budvanskom gra\u0111aninu i sve\u0161teniku Franu iz porodice Cruta<\/em> pojedina je dobra, vinograde i maslinjake, koje su Christophorus Baronus i Christina<\/em> Stanjevi\u0107 nekad testamentarno ostavili katedrali u Budvi, kada su joj prokuratori iste prilo\u017eili, barski nadbiskup Bizzi, dok je bio u Rimu, ovla\u0161\u0107enjem dao da ih dr\u017ei, i da, koliko bude smatrao prikladnim, u njima plodou\u017eiva, kao \u0161to je vidljivo iz njegovih pisama koja mu je dao u Rimu 5. februara 1620. godine.[53]<\/p>\n\n\n\n

Barunovi\u0107 je, nadalje, ostavio \u017divi, k\u0107eri Domenika Bjelana, legat za suknjicu vrijednosti \u0161est dukata, iznosa istovjetnog onima namijenjenim prethodno navedenim ro\u0111akama. Nasljednicima Mattea Fuoca<\/em> iz Barija u Apuliji ostavio je sedam i po dukata jer se po svojoj savjesti sje\u0107a da je toliko trebalo vratiti Matteu<\/em> kao ostatak duga za barku. Navedeno zavje\u0161tanje ukazuje na upu\u0107enost budvanskih pomorskih trgovaca na susjednu pre komorsku, apulijsku obalu. Zatim je zavje\u0161talac obznanio da treba vratiti botegi koja se nalazi na Rijaltu u Veneciji i ima oznaku di Ragusa<\/em>[54] (?) 15 lira malih, kazav\u0161i da \u017eeli da se odmah isplate.<\/p>\n\n\n\n

Svojem univerzalnom nasljedniku Kristofor je zavje\u0161tao ostatak nepokretnih i pokretnih dobara, odre\u0111uju\u0107i da je to Crkva, odnosno Budvanska biskupija, pod uslovima kako su prethodno navedeni. Shodno raspolaganju nadbiskupa Bizzija<\/em> iz 1620, njegova \u017eelja je ispo\u0161tovana. Za izvr\u0161itelja, odnosno epitropa izjave posljednje volje iskazane testamentom, Barunovi\u0107 je odredio svojeg kuma Marka Bellafusu<\/em> (Marco Balafuscia<\/em>)[55] iz Budve. <\/p>\n\n\n\n

Marko Balafuscia<\/em> je bio ljekar u Budvi koji je preminuo 1610. godine, i otac kasnijeg budvanskog hirurga Rinal da Belafave<\/em>. Markovim radom budvanska je komuna bila zadovoljna, a on je, prate\u0107i op\u0161tu situaciju, lije\u010dio i narod koji nije bio pod mleta\u010dkim suverenitetom i koji je tra\u017eio njegove usluge, \u0161to je doprinosilo mirnom \u017eivljenju na granici,[56] pa je istu slu\u017ebu nastojala ishodovati i njegovom sinu s mjese\u010dnom platom od 27 malih lira. Rinaldo Belafava<\/em> je 1627. godine po izboru Velikog vije\u0107a Budve (conseglio di Budua<\/em>) trebalo da bude potvr\u0111en u obavljanju javne du\u017enosti hirurga (ceroico col salario publico<\/em>) (Srednjovjekovni statut Budve<\/em> 1988: 165). Tu je du\u017enost po\u010deo obavljati znatno ranije, naslijediv\u0161i upravo oca, pokojnog Marka; \u201eIn molti casi queste richieste venivano inoltrate a Venezia con sensibile ritardo: Rinaldo quondam Marco Belafava fu eletto ciruico<\/em> di Budua nell\u2019ottobre del 1610 succedendo al padre defunto (Castellani 2011\/2012: 69; ASV, Risposte di fuori, fol. 379, 29\/11\/1626). La nomina venne fatta dal provveditore generale Marc\u2019Anto nio Venier su istanza della comunit\u00e0, evidentemente soddisfatta dell\u2019ope rato del Belafava padre, mantenendo lo stesso salario del genitore di 27 lire de\u2019 piccoli<\/em> al mese.\u201c[57] Zna\u010dajnu dru\u0161tvenu ulogu imao je i kapetan Marco Belafusa<\/em> iz Budve, confidente publico<\/em>, koji je 12. juna 1676, stupiv\u0161i na galiju kapetana Golfa Alvisea Foscarija<\/em> (\u010dijom je oru\u017eanom stra\u017eom komandovao Andrija Becich), obavje\u0161tavao tog zapovjednika o najavljenom ulasku u Jadran galijica iz Lepanta, Santa Maure, Tunisa i Bizerte, kojima su, radi navo\u0111enja, u susret po\u0161li Turci iz Herceg Novog (Castel Nuovo<\/em>).[58] Da je porodi\u010dna tradicija nastavljena, svjedo\u010di \u010dinjenica da se u Budvi oko 1684. godine nalazio vojni hirurg Nikola Delafus<\/em> (Milo\u0161evi\u0107 2003: 259). Fusta<\/em> Pa\u0161trovi\u0107a Mirka Rafailovi\u0107a, skupa sa felukom<\/em> Budvanina Nikole Belafuze pratila je po nalogu mleta\u010dkih vlasti 1684. g. kretanje ulcinjskih gusarskih brodova (Zlokovi\u0107 1959: 88). Me\u0111utim, kapetan i vlasnik feluke Nikola bio je iste godine i optu\u017een za zloupotrebu datih ovla\u0161\u0107enja gonjenja plja\u010dka\u0161kih brodova (Zlokovi\u0107 1964: 173\u2013174). U drugoj polovini XVIII vijeka aktivan je bio capitan<\/em> Nikola Belafusa<\/em>.[59] U vrijeme pripreme pisanja sedmog toma Farlatijevog i Coletijevog djela Illyrici sacri<\/em> \u017eivio je budvanski patricij Marco Antonio, a Bellafusa<\/em> istog imena se bilje\u017ei 29. januara 1729, kada potestat Budve Antonio Venier<\/em> izvje\u0161tava vlasti u Veneciji o gra\u0111anskim nemirima i pod streka\u010dima okupljanja (trasportarono arbitrariamente la scandalosa conuenticola in questa Chiesa Cattedrale<\/em>), me\u0111u kojima se i on nalazio.[60] Pripadnici porodice Bellafusa <\/em>bilje\u017ee se i kasnije u XIX stolje\u0107u.[61]<\/p>\n\n\n\n

Uz hvalu Bogu, razmatrani Barunovi\u0107ev testament zavr\u0161ava uobi\u010dajenom notarskom formulacijom o njegovoj nepovredivosti drugim svjedo\u010danstvima.[62]<\/p>\n\n\n\n

ZAKLJU\u010cAK<\/h3>\n\n\n\n

Na osnovu testamenata dvojice pripadnika vi\u0161eg dru\u0161tvenog stale\u017ea u Budvi s kraja XVI i po\u010detka XVII sto lje\u0107a saznaje se vi\u0161e o krajnjoj komu ni onovremenih mleta\u010dkih isto\u010dnoja dranskih ste\u010devina i o \u017eivotu njenih stanovnika. Marc\u2019Antonio Ferro<\/em> bio je osu\u0111en u grupi Budvana (homines de Budua<\/em>) odlukom dubrova\u010dkog Senata od 13. novembra 1586. U odluci se ne navodi razlog, niti se imenuje iko iz te skupine ljudi. Jedini je me\u0111u njima Ferro dao sastaviti testament. Shodno obliku izre\u010dene kazne, moglo bi se pretpostaviti da su on i njegovi sugra\u0111ani uhva\u0107eni zbog gusarenja. Trebalo je da osu\u0111eni Budvani iste no\u0107i budu ubijeni u utvrdi Sv. Ivana, a njihova tijela obje\u0161ena na isto utvr\u0111enje. Smrtna kazna nad Ferrom <\/em>je najvjerovatnije i izvr\u0161ena u Dubrovniku.[63] Kroz razmotrenu izjavu posljednje volje Marc\u2019Antonija<\/em> ostvaruje se uvid i u trgova\u010dke operacije i pomorske poduhvate koje su Budvani preduzimali u vrijeme kad je njihov grad postao najistureniji mleta\u010dki obavje\u0161tajni punkt na Jadranu. Takve su djelatnosti bile na tragu njihovih ranijih anga\u017eovanja, posebno u vremenima suprotstavljenih geopoliti\u010dkih interesa na ju\u017enom dijelu isto\u010dnog Jadrana. Gusarenje Budvana bilje\u017ei se jo\u0161 u prolje\u0107e 1359. godine, kada je jedna budvanska la\u0111a isplovila i na otvorenom moru napala dubrova\u010dki trgova\u010dki brod; Veliko vije\u0107e je 2. jula 1359. glasalo da se gusarima iz Budve iskopaju o\u010di zbog nedjela nanesenih Dubrov\u010danima. Odluka je sprovedena 14. jula, ali je ve\u0107 narednog mjeseca izvr\u0161en novi napad na dubrova\u010dke trgovce, o \u010demu je obavije\u0161ten i mleta\u010dki Senat. Dubrova\u010dki poklisar je kazao da Budvu kao gusarsko gnijezdo treba uni\u0161titi, kako bi se obezbijedila pomorska trgovina.[64] Izjava posljednje volje Kristofora Barunovi\u0107a iz 1607. godine tako\u0111e je sagledana iz razli\u010ditih per spektiva i pru\u017ea unekoliko druga\u010diju sliku vi\u0161eg dru\u0161tvenog stale\u017ea, iako nije odraz materijalnih mogu\u0107nosti najbogatijih Budvana toga vremena. Barunovi\u0107 je posjedovao fregatu i ba vio se pomorsko plovidbenom djelatno\u0161\u0107u, koja je na Jadranu obuhvatala venecijanski Rijalto i Krk na sjeveru, te Apuliju na jugu, i u tim koordinatama ogleda se dinamika njegovih trgova\u010dkih poduhvata, a posredno i pregnu\u0107a cijele profesionalne grupacije kojoj je pripadao. Njegove dru\u0161tvene veze, prije svega preko rodbine i kumstva, ali i crkvenih osoba, ukazuju na obilje\u017eja svakodnevnog \u017eivota vi\u0161eg dru\u0161tvenog stale\u017ea, dok nabo\u017eni legati iscrtavaju obrise klju\u010dnih crkvenih institucija mati\u010dne komune. Testamentarne odredbe otkrivaju imovinski status i pominjanjem nekretnina, odnosno zemlji\u0161nih parcela kultivisanih vinovom lozom na odre\u0111enim mikrotoponimima na podru\u010dju budvanske okoline, s kojih su svakako ubirani plodovi. Kako se vidi iz punomo\u0107ja barskog nadbiskupa Marina Bizzija<\/em>, njih \u0107e od 1620. godine u\u017eivati budvanski sve\u0161tenik i vikar Frano Kruta. <\/p>\n\n\n\n

Kona\u010dno, slika ranonovovjekovnih Budvana, posredno i djelimi\u010dno rasvijetljena analiziranim testamentima, ukazuje na tendenciju uzidizanja rodova i porodica vi\u0161eg dru\u0161tvenog stale\u017ea strate\u0161ki izuzetno zna\u010dajne mleta\u010dke komune, koji \u0107e upravo narednih decenija stremiti svojoj punoj afirmaciji. Istra\u017eivanje posredstvom analize arhivske gra\u0111e vezane za Budvu doprinos je poznavanju i boljem razumijevanju urbane istorije njenih i dalje nedovoljno istra\u017eenih razdoblja dru\u0161tvenog \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Testamentum Marci Antonii Ferri de Budua<\/h3>\n\n\n\n

M.D.LXXXVI. Indictione XIV. Die vero XX novembris, Ragusii. Hoc est testamentum quondam Marci Antonii Ferri de Budua, repertum in Notaria publica civitatis eiusdem, ubi datum fuerat servandum inter alia Testamenta Viventium ex consuetudine civitatis, qui testamento erant ascripti testes Ser Marinus Binciola Judex, et Lucas Primi testis. Cuius testamenti tenor sequitur, videlicet<\/em><\/p>\n\n\n\n

 In Christi Nomine, Amen. Anno ab eis Nativitate 1586. Die 13 Novembris, Ragusii,<\/em> alle Porte della Prigione.<\/p>\n\n\n\n

Ricordandomi io Marc\u2019Antonio Ferro da Budua di quella santa parola di Nostro Signore estote parati quia nescitis diem, neque horam<\/em>, verificata veramente in me, il quale credendo ancora di vivere per qualche tempo in questa mia et\u00e0 virile, ma sopragiuntami la morte, repentina, et convenendomi morir per giustitia, ne volendo lassar le mie cose e beni inordinati ho voluto far questo mio ultimo testamento, sano di mente il quale sia a laude di Dio, et alla salute dell\u2019anima mia la quale piaccia \u00e0 sua Divina Maest\u00e0 locare tra li suoi beati, et amar me\u2019 di viva patienza. <\/p>\n\n\n\n

Inprima, lasso per decime et primitie a Santa Maria Magiore di Ragusa grossi tre et alle Danze grossi tre. Di tutti gli altri li miei beni, tanto stabili quanto mobili, lasso et instituisco mio universal herede la mia madre, che possa di essi disporre in vita et in morte liberamente. Item lasso che per anima mia siano celebrate le messe di Santo Gregorio le quali debba celebrar \/f. 86\/ pre Damiano Marcouv de Budua. Item lasso che per anima di mio Padre siano celebrate dal detto Prete tre para di dette messe. Item lasso che per anima di mia Consorte siano celebrate da detto Prete altri tre para di dette messe. Item lasso che per anima di mio fratello siano celebrate come di sopra tre para di dette messe.<\/p>\n\n\n\n

Epitropo di questo mio testamento lasso Marco Marcovich di Budua, al quale raccommando l\u2019anima mia, e gli incarico la conscienza. <\/p>\n\n\n\n

Item lasso \u00e0 Dimitrio mio compare talari sei, o cinque, come lui dir\u00e0 sopra la sua conscienza. Item lasso a Diana consorte di Nicola Batglava quel che lei dira sopra la sua conscienza. Item sono debitore al mio cognato Rado Naletich, ma non so quanto, per\u00f2 voglio che li si paghi quanto dir\u00e0 sopra la sua conscienza. <\/p>\n\n\n\n

Item debo havere dalla moglie di Marino Orza d\u2019Isola di Mezo per un staro di grano talari dui e mezo, li quali voglio che si riscotano. Item debo havere dalla moglie di Nicolo Surovich talaro uno, da Nicolo Radeglich talaro uno. <\/p>\n\n\n\n

Item dichiaro che si trovano in mia cassa qui in barca talari cinquanta quattro, li quali sono di Marco Marcovich, et ancora del grano sino la somma di talari cento cinquanta nove, li quali sono suoi. Item ho in barca due schiavine, una rossa e l\u2019altra bianca, et una cassa.<\/p>\n\n\n\n

Hot autem testamentum, etc. <\/em><\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Testamentum Christophori Barunovich.<\/p>\n\n\n\n

MDCVII. Indictione quinta, die vero XXVI junij, Ragusii. Hoc est testamentum quondam Christophori Barunovich, repertum in publica Notaria eiusdem civitatis, ubi in ter alia viventium Testamenta ex consuetudine civitatis datum fuerat ad servandum, cui quidem testamento erant ascripti testes Dominus Nicolaus Viti de Goze Judex, et Ser Achilles Pozza Cancellarius testis. Cuius testamenti tenor talis est, videlicet:<\/em><\/p>\n\n\n\n

Adi VIII del mese di giugno 1607. Indizione quinta. In casa della solita habitatione dell\u2019 infrascritto Christoforo Barunovich de Budua in Ragugia.<\/p>\n\n\n\n

In Nomine Domini, Amen<\/em>. Io Christophoro Barunovich de Budua, ritrovandomi infermo del corpo, ma per\u00f2 per la Dio gratia sano della mente, et considerando quanto sia certo il transito da questa all\u2019altra vita, et quanto incerta l\u2019hora sua, ricordandomi del detto del Salvator nostro Ges\u00f9, che ci avvert\u00ec per tal caso dicendo estote parati<\/em>, e qual che segue, si che sia debito di fedele, e buon christiano, ho deliberato di far il mio ultimo testamento, che \u00e8 questo con quale annullo et casso qualsivoglia altro mio testamento, codizillo, o testamentaria volont\u00e0 che havessi per adietro fatto, o fatta, et voglio che il presente sola mente e le cose presso esso che si mettano ad essecutione, e raccomandando l\u2019anima mia al suo Creatore, et vedent testo (?) nel modo che segue, videlicet<\/em>:<\/p>\n\n\n\n

 In primis, lasso per decime et primizie alla chiesia di Santa Maria Maggiore di questa Citt\u00e0 perperi dua, alla chiesa pure di Santo Biagio iperperi dua, et alla Madonna delle Danze altri iperperi dua. <\/p>\n\n\n\n

Item lascio, che dopo che io sar\u00f2 morto, si debbia portar il mio corpo a Budua et ivi sepelire nella chiesa di Santo Giovanni, dove si sono sepolti i miei maggiori. Item lascio per amor di Dio, e per l\u2019anima mia, che nella detta chiesa di Santo Giovanni di Budua si debba fare una Croce di argento con la bandiera di seta, il tutto di valore di tallari sessanta. \/f. 83v\/ Item lascio ducati trenta alla chiesa di Santa Maria della Ponta di Budua per li quali quei Reverendi frati debbano dire tante messe per l\u2019anima di mio Padre, e pregare Dio per lui. Item lascio altri ducati trenta alla medesma chiesa di Santa Maria della Ponta di Budua, per li quali quei Reverendi frati debbano dire tante messe, e pregar Dio per l\u2019anima della mia madre. <\/p>\n\n\n\n

Item lascio che si dia la solita elemosina per diece messe gregoriane al Reverendo Damiano Marcovich di Budua, et che le dichi per l\u2019anima mia. <\/p>\n\n\n\n

Item lascio al Reverendo Domino Nuntio Gardano la solita elemosina per altre diece messe gregoriane, et che le dichi per l\u2019anima mia. <\/p>\n\n\n\n

Item dichiaro che ho una fregata, la qual adesso si ritrova a Veglia, siche lasso che fin tanto durer\u00e0, ogni volta che la detta fregata torner\u00e0 a salvamento in tutti suoi viaggi, di viaggio in viaggio, si diano de\u2019 suoi guadagni dua ducati a poveri per amor di Dio, et questo in ogni viaggio.<\/p>\n\n\n\n

Item lascio a Mariza mia sorella per l\u2019amor che io le porto un\u2019annello d\u2019oro, di valuta di diece ducati, et voglio che se le faccia fare, e dia subito che io son morto. <\/p>\n\n\n\n

Item lascio ad Anghelina mia sorella per l\u2019amor che io le porto altri ducati cinque, et che di tanti se le faccia un\u2019annello d\u2019oro, cio\u00e8 che gli istessi ducati cinqua siano quelli delli quali si ha da fare l\u2019annello. Item lascio a Mara figlia della detta Angelina un\u2019altro annello di valore ut supra<\/em> di cinque ducati. \/f. 84r\/ Item lascio alle tre figlie della detta Mara mia nepote una suchgniza per una che seranno tre, di valore di sei ducati per ogni suchgniza.<\/p>\n\n\n\n

Item lascio a Visciza figliola di Nicol\u00f2 Barunovo mia cugina donzella quando sar\u00e0 che vadi a marito, \u00f2 che si mariti, in aiuto della sua maritazione, la possessione mia, che \u00e8 tutta vigna posta al luogo che si nomina in Budua Garghieva Rieka. <\/p>\n\n\n\n

Item lascio alla mia cara, et amata consorte Mariza che detratto il remanente di mia beni stabili, e mobili, sia signora et patrona mentre viver\u00e0 nel su letto viduale, et che niuno per tal causa gli dia alcun fastidio, perche questa \u00e8 mia espressa volont\u00e0, et caso che andar\u00e0 ad altro marito dopo la morte mia, in tal caso lasso alla detta Mariza mia moglie per conscienza ducati cento, e la vigna posta in loco detto Spilize, la quale, et i quali possa seco portare alle altre nozze et far di quelli come di cosa propria. Et questo oltre la sua dote, qual se le restituir\u00e0, et in tal caso voglio, che tutti i miei beni, si stabili come mobili vadino, et siano della chiesa del Vescovato di Budua, alla qual chiesa anche li detti beni lasso per amor di Dio, dopo la morte della detta mia moglie se viver\u00e0 nel detto viduale, perche vivente lei vedova ut supra<\/em> voglio che ne habbi l\u2019usufrutti tantum<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Item lascio a Giva figla di Domenico Bielan una sukniza de valore de ducati sei. <\/p>\n\n\n\n

Item lasso a gli heredi di Matteo Fuoco di Bari in Puglia ducati sette e mezzo perche tanti conosco in conscienza di haver dovuti dare al detto Matteo per resto, e saldo della barca… <\/p>\n\n\n\n

Item dichiaro che devo dare alla bottega che sta in Rialto in Venetia et ha l’insegna di Ragusa (?) lire quindici picole, et voglio che se le paghino subito. <\/p>\n\n\n\n

Item lascio mio universale herede del resto de miei beni stabili e mobili la predetta chiesa del Vescovato di Budua, con le conditioni ut supra<\/em> \/f. 84v\/ et lascio et instituisco epitropi, et essecutori di questa mia ultima volont\u00e0 e testamento, Marco Balafuscia di Budua mio compare. \u2020 Laus Deo<\/em> \u2020<\/p>\n\n\n\n

Hoc autem testamentum nullo testimonio rumpi possit. <\/em><\/p>\n\n\n\n

BIBLIOGRAFIJA<\/h3>\n\n\n\n

Izvori<\/em><\/p>\n\n\n\n

Hrvatska \u2013 Dr\u017eavni arhiv u Dubrovniku (dalje: HR\u2013DADU), Testamenta notariae<\/em> (dalje: TN) sv. 47, ff. 85v\u201386r (13. XI 1586. \u2013 20. XI 1586). <\/p>\n\n\n\n

HR\u2013DADU, TN, 10.1., sv. 61, ff. 47r\u2013 47v (30. IV 1631. \u2013 2. XII 1634).<\/p>\n\n\n\n

Literatura<\/em><\/p>\n\n\n\n

Acta et diplomata res Albaniae me diae aetatis illustrantia<\/em>, collegerunt et digesserunt Ludovicus de Thall\u00f3czy, Constantinus Jire\u010dek et Emilia nus de Sufflay, vol. I (Annos 344\u2013 1343 tabulamque geographicam con tinens), Vindobonae, Typis Adolphi Holzhausen, MCMXIII.<\/p>\n\n\n\n

Alvise Foscari Capitano in Golfo 1676\u2013 1678, Capitano Estraordinario delle Galeazze 1690\u20131692, Dispacci<\/em>, A cura di Fausto Sartori, Venezia, La Malcontenta, 2009.<\/p>\n\n\n\n

Antonovi\u0107, Milo\u0161. 2003. Grad i \u017eupa u Zetskom primorju i severnoj Albaniji u XIV i XV veku<\/em>. Beograd: Istorijski institut.<\/p>\n\n\n\n

Bartl, Peter. 1974. Der Westbalkan zwischen spanischer Monarchie und osmanischem Reich: zur Turkenkriegsproblematik an der Wende vom 16. zum 17. Jahrhundert. Albanische Forschungen<\/em>, Bd. 14. Wiesbaden: In Kommission bei O. Harrassowitz.<\/p>\n\n\n\n

Redakcija. 1983. \u201eBelglava, Antun\u201c. U: Kolumbi\u0107, Nikica (ur.). Hrvatski biografski leksikon<\/em>, 1, A\u2013Bi. Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod, 611\u2013612.<\/p>\n\n\n\n

Bizzi (Bici), Marin. 1985. Isku\u0161enja na putu po Crnogorskom primorju, Albaniji i Srbiji 1610. godine<\/em>. Budva: Op\u0161tinski arhiv.<\/p>\n\n\n\n

Bo\u017ei\u0107, Ivan. 1970. \u201eZeta u Despotovini\u201c. U: Istorija Crne Gore: knj. 2: Od kraja XII do kraja XV vijeka, tom 2: Crna Gora u doba oblasnih gospodara<\/em>. Titograd: Redakcija za istoriju Crne Gore, 135\u2013277.<\/p>\n\n\n\n

Bujukli\u0107, \u017dika. 2014. Pravno ure\u0111enje srednjovekovne budvanske komune<\/em> (drugo izmenjeno i dopunjeno izdanje). Beograd: Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu. <\/p>\n\n\n\n

Castellani, Erasmo. 2011\u20132012. Voci distanti. La comunicazione tra governati e governanti nelle Bocche di Cattaro tra XVI e XVII secolo<\/em>. Corso di Laurea in Storia dal Medioevo all\u2019Et\u00e0 Contemporanea, Prova finale di Laurea Magistrale. Venezia: Universit\u00e0 Ca\u2019 Foscari.<\/p>\n\n\n\n

 \u010corali\u0107, Lovorka. 2000. \u201eIz pro\u0161losti Boke: budvanska zajednica u Mleci ma (XV. \u2013 XVIII. st.)\u201c. Povijesni prilozi<\/em> 19: 125\u2013152.<\/p>\n\n\n\n

\u010corali\u0107, Lovorka. 2005. \u201ePrilog \u017eivotopisu barskoga nadbiskupa Franje Leonardisa (1644\u20131645)\u201c. Croatica Christiana periodica <\/em>55: 79\u201395.<\/p>\n\n\n\n

\u010corali\u0107, Lovorka. 2008. \u201eBudvani \u2013 vitezovi svetoga Marka\u201c. Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku<\/em> 46: 347\u2013358.<\/p>\n\n\n\n

\u010corali\u0107, Lovorka. 2011. \u201eBudvanski iseljenici u Zadru (od kraja XVI. do po\u010detka XIX. stolje\u0107a)\u201c. Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru<\/em> 53: 135\u2013162.<\/p>\n\n\n\n

\u010corali\u0107, Lovorka. 2012. \u201e\u017dupljani, sve\u0107enici, darovatelji \u2013 hrvatski iseljenici i mleta\u010dka \u017eupa i crkva S. Mois\u00e8 (XV. \u2013 XVIII. stolje\u0107e)\u201c. Povijesni prilozi<\/em> 43: 119\u2013134.<\/p>\n\n\n\n

\u010corali\u0107, Lovorka. 2021. \u201eBudvani u Mlecima (15. \u2013 18. stolje\u0107e)\u201c. Pa\u0161trovski almanah IV: za 2017\u20132021. godinu<\/em>: 425\u2013444.<\/p>\n\n\n\n

\u010corali\u0107, Lovorka i Nikola Markulin. 2018. \u201eKotorski plemi\u0107 Benedikt Paskvali (1704. \u2013 1790) \u2013 zapovjednik mleta\u010dkih prekomorskih pje\u0161a\u010dkih postrojbi\u201c. Acta Histriae<\/em> 26(2): 393\u2013428. <\/p>\n\n\n\n

Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia<\/em>, compilato dall\u2019ab. Simeone Gliubich di Citt\u00e0 Vecchia, Vienna, 1856. Rod. Lechner librajo dell\u2019 I. R. Universit\u00e0. Zara. Battara e Abelich Libraj.<\/p>\n\n\n\n

Fabijanec, Sabine Florence. 2009. \u201ePrijevoznici i pomorski trgovci s podru\u010dja Crnogorskog primorja u XVI. stolje\u0107u\u201c. U: \u010corali\u0107, Lovorka (ur.). Hrvatsko-crnogorski dodiri \/ crnogorsko-hrvatski dodiri: identitet povijesne i kulturne ba\u0161ti ne Crnogorskog primorja<\/em> (zbornik radova). Zagreb: Hrvatski institut za povijest: Matica hrvatska, 225\u2013247.<\/p>\n\n\n\n

Farlati, Daniele & Jacobus Coleti. MDCCC. Illyricum sacrum<\/em>, tomus VI. (Episcopi Corcyrenses). Venetiis: Apud Sebastianum Coleti.<\/p>\n\n\n\n

Farlati, Daniele & Jacobus Coleti. MD CCCXVII. Illyrici Sacri tomus septimus<\/em>. Venetiis: Apud Sebastianum Coleti.<\/p>\n\n\n\n

Foreti\u0107, Vinko. 1982. \u201eGra\u0111a u dubrova\u010dkom arhivu za povijest sjevernog Hrvatskog primorja i Istre\u201c. Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu<\/em> 25: 405\u2013433.<\/p>\n\n\n\n

Gogi\u0107, Miljan. 2020. \u201eO kotorskom Statutu tiskanom 1715. godine\u201c. Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru<\/em> 62: 139\u2013170.<\/p>\n\n\n\n

Heyer von Rosenfeld, Carl Georg Friedrich. 1873. Wappenbuch Der Adel des K\u00f6nigreichs Dalmatien<\/em>. N\u00fcrnberg: Verlag von Bauer und Raspe (Emil K\u00fcster).<\/p>\n\n\n\n

Hrabak, Bogumil. 1988. \u201eBokelji kao nabavlja\u010di arbana\u0161kih \u017eitarica\u201c. Boka: zbornik radova iz nauke, kulture i umjetnosti<\/em> 20: 77\u2013159.<\/p>\n\n\n\n

Ja\u010dov, Marko. 1998. Le missioni cattoliche nei Balcani tra le due grandi guerre: Candia (1645\u20131669), Vienna e Morea (1683\u20131699)<\/em>: Citt\u00e0 del Vaticano: Biblioteca apostolica vaticana. <\/p>\n\n\n\n

Janekovi\u0107 R\u00f6mer, Zdenka, 1994. \u201eNa razme\u0111i ovog i onog svijeta, Pro\u017eimanje pojavnog i transcendentnog u dubrova\u010dkim oporukama kasnoga srednjeg vijeka\u201c. Otivm<\/em> 2(3\u20134): 3\u201315.<\/p>\n\n\n\n

Kora\u0107, Vojislav, 1970. \u201eArhitektura\u201c. U: Istorija Crne Gore: knj. 2: Od kraja XII do kraja XV vijeka, tom 1: Crna Gora u doba Nemanji\u0107a<\/em>. Titograd: Redakcija za istoriju Crne Gore, 117\u2013201. <\/p>\n\n\n\n

Lonza, Nella. 2016. \u201eProstori vlasti, prostori svakodnevice\u201c. U: Vila\u0107, Pavica (ur.). Kne\u017eev dvor u Dubrovniku: utvrda \u2013 pala\u010da \u2013 muzej<\/em>. Dubrovnik: Dubrova\u010dki muzeji, 235\u2013275.<\/p>\n\n\n\n

Lueti\u0107, Josip. 1985. \u201eO me\u0111unarodnoj djelatnosti moreplovaca, trgovaca i brodova iz Herceg-Novog, Perasta, Kotora, Budve i Bara u pomorskoj privredi Dubrova\u010dke Republike 1566 \u20131650.\u201c. Boka: zbornik radova iz nauke, kulture i umjetnosti<\/em> 17: 31\u201370.<\/p>\n\n\n\n

Ljubi\u0107, \u0160ime. 1869. Ogledalo knji\u017eevne poviesti jugoslavjanske: knj. II<\/em>. Rie\u010dki Emidija Mohovi\u0107a Tiskarski Kamen. Zavod. <\/p>\n\n\n\n

Ljubi\u0107, \u0160ime. 1880. \u201eMarijana Bolice Kotoranina opis sand\u017eakata skadarskoga od godine 1614.\u201c. Starine JAZU<\/em> XII: 164\u2013193.<\/p>\n\n\n\n

Marjanovi\u0107, Zlata, 2020. Kora\u2019ljica sre brom zakovana: Poj od Budve i Ljute prema rukopisu Mijata Sabljara iz 1854. godine.<\/em> Budva: JU Muzeji i galerije Budve.<\/p>\n\n\n\n

Markovi\u0107, Savo. 1998. \u201ePrvi izvje\u0161taj Andrije Zmajevi\u0107a o Barskoj nadbiskupiji Sv. Kongregaciji za \u0161irenje vje re: godina 1671.\u201c. Istorijski zapisi<\/em>, god. LXXI, br. 1\u20132: 209\u2013223.<\/p>\n\n\n\n

Markovi\u0107, Savo. 2006. Studia Antibarensia<\/em>. Perast: Gospa od \u0160krpjela.<\/p>\n\n\n\n

Ma\u017eibradi\u0107, Anita. 2015. Tivat kroz stolje\u0107a. Mjesto kmetova i gospodara<\/em>. Donja Lastva: Hrvatsko nacionalno vije\u0107e Crne Gore.<\/p>\n\n\n\n

Mijovi\u0107, Pavle. 1970. \u201eSlikarstvo i primijenjena umjetnost\u201c. U: Istorija Crne Gore: knj. 2: Od kraja XII do kraja XV vijeka, tom 1: Crna Gora u doba Nemanji\u0107a<\/em>. Titograd: Redakcija za istoriju Crne Gore, 223\u2013305.<\/p>\n\n\n\n

Molmenti, Pompeo. 1889. Sebastiano Veniero e la battaglia di Lepanto<\/em>. Firenze: G. Barb\u00e8ra, editore.<\/p>\n\n\n\n

Novosel, Filip. 2018. Dru\u0161tvene prilike i svakodnevlje Zadra u pozadini vojnih zboivanja za vrijeme Kandijskoga rata <\/em>(doktorski rad). Zagreb: Sveu\u010dili\u0161te u Zagrebu, Filozofski fakultet.<\/p>\n\n\n\n

Pand\u017ei\u0107, Bazilije. 1971. \u201ePrvi izvje\u0161taj Andrije Zmajevi\u0107a o barskoj nadbiskupiji\u201c. Radovi Hrvatskog povijesnog instituta u Rimu<\/em> 3\u20134: 223\u2013241.<\/p>\n\n\n\n

Pedani, Maria Pia. 2014. \u201eVenetian Slaves in the Ottoman Empire in the Early Modern Period\u201c. In: Han\u00df, Stefan & Juliane Schiel (Hg.). Mediterranean Slavery revisited (500\u20131800)<\/em>. Z\u00fcrich: Chro nos Verlag, 309\u2013324.<\/p>\n\n\n\n

Pisma i poruke rektora Dalmacije i Mle ta\u010dke Albanije, sv. 1, Pisma i poruke rektora Bara, Ulcinja, Budve i Herceg-Novog \u2013 Epistolae et communicationes rectorum Dalmatiae et Albaniae Venetae<\/em>, vol. 1, Epistolae et communicationes re ctorum Antibarensium, Dulcinensium, Buduensium et Castri Novi; Monumenta spectantia historiam Slavorum meridio nalium; vol. 55; prepisali i uredili Lovorka \u010corali\u0107 i Damir Karbi\u0107; kazala izradili: Maja Katu\u0161i\u0107 i Ivan Majnari\u0107, Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, 2009.<\/p>\n\n\n\n

Premovi\u0107, Marijan. 2020. \u201ePoliti\u010dki odnosi komuna Budve i Dubrovnika od 1358. do kraja XIV. stolje\u0107a\u201c. Acta Histriae<\/em> 28(4): 623\u2013644.<\/p>\n\n\n\n

Romio, Marco. 2019\/2020. Le mura di Cattaro. Conflitti, comunit\u00e0 e sistemi giuridici al confine veneto-turco<\/em> (dottorato di ricerca). Trieste: Universit\u00e0 degli studi di Trieste.<\/p>\n\n\n\n

Srednjovjekovni statut Budve<\/em>, s italijanskog preveo i predgovor napisao Nikola Vu\u010dkovi\u0107, priredili Miroslav Luketi\u0107, \u017dika Bujukli\u0107 (drugo, dopunjeno izdanje). Budva: Istorijski arhiv, 1988.<\/p>\n\n\n\n

\u201eStatuta et leges civitatis Buduae, civitatis Scardonae, et civitatis et insulae Lesinae\u201c, op. \u0160ime Ljubi\u0107, Monumenta historico-iuridica Slavorum meridionalium<\/em>. Zagrabiae: Academia scientiarum et artium Slavorum meridionalium, opera societatis typographicae; Hartmann [et al.], 1882\u20131883.<\/p>\n\n\n\n

Vekari\u0107, Nenad, 2012. Vlastela grada Dubrovnika<\/em>, sv. 2. Vlasteoski rodovi<\/em> (A\u2013L). Zagreb. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti; Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku.<\/p>\n\n\n\n

Vekari\u0107, Nenad. 2012. Vlastela grada Dubrovnika<\/em>, sv. 3. Vlasteoski rodovi<\/em> (M\u2013Z). Zagreb. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti; Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku.<\/p>\n\n\n\n

Vekari\u0107, Nenad. 2014. Vlastela grada Dubrovnika<\/em>, sv. 5. Odabrane biografije<\/em> (E\u2013Pe). Zagreb. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti; Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku.<\/p>\n\n\n\n

Vekari\u0107, Nenad. 2017. Vlastela grada Dubrovnika<\/em>, sv. 8. Genealogije<\/em> (M\u2013Z). Zagreb. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti; Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku.<\/p>\n\n\n\n

Vinaver, Vuk. 1960. \u201ePrilozi istoriji plemenitih metala, cena i nadnica (srednjovekovni Dubrovnik)\u201c. Istoriski glasnik <\/em>1\u20132: 51\u201394.<\/p>\n\n\n\n

Vu\u010dkovi\u0107, Nikola. 1965. \u201e\u2019Budvanski anali\u2019 Krsta Ivanovi\u0107a\u201c. Istorijski zapisi<\/em>, god. XVIII, knj. XXII, 4: 623\u2013652.<\/p>\n\n\n\n

Zlokovi\u0107, Ignjatije. 1959. \u201ePomorstvo i trgovina Pa\u0161trovi\u0107a (XVII\u2013XVIII v.)\u201c. Godi\u0161njak Pomorskog muzeja u Kotoru<\/em> VIII: 87\u201397.<\/p>\n\n\n\n

Zlokovi\u0107, Ignjatije. 1964. \u201ePrilozi za istoriju pomorstva i trgovine Budve\u201c. Godi\u0161njak Pomorskog muzeja u Kotoru<\/em> XII: 167\u2013186. <\/p>\n\n\n\n

Internet izvori<\/em><\/p>\n\n\n\n

Belglava: Blaisons et armoiries en Dalmatie<\/em>. http:\/\/boutique.genealogie.com\/ produits\/publique\/blasons\/degrade\/B\/ Belcastel-B%C3%A9lin-50-5a8b8q3v8s. jpg% (posje\u0107eno 16. 2. 2021).<\/p>\n\n\n\n

Belglava, Dalmatie<\/em>. https:\/\/www.ar moriale.it\/wiki\/RIET_-_famiglie_italiane_-_B (posje\u0107eno 25. 1. 2023).<\/p>\n\n\n\n

H\u00e9raldique: base de donn\u00e9es; Belglava.<\/em> https:\/\/www.euraldic.com\/lasu\/bl\/ bl_b_el.html (posje\u0107eno 25. 1. 2023).<\/p>\n\n\n\n

Dokumente p\u00ebr historin\u00eb e Shqip\u00ebrise (1623\u20131653), Documenti per la storia dell\u2019Albania 1623\u20131653<\/em>. Transkriptuar e p\u00ebrkthyer nga \/ Trascritti e tradotti da Injac Zamputti, Parafjala Albert Ramaj, St. Gallen-Prishtin\u00eb, 2015. https:\/\/ www.academia.edu\/44488103\/ (posje\u0107eno 1. 10. 2023).<\/p>\n\n\n\n

Foreti\u0107, Miljenko. 2005. \u201eIvanovi\u0107, Krsto\u201c. Hrvatski biografski leksikon<\/em>. https:\/\/ hbl.lzmk.hr\/clanak.aspx?id=8766 (posje\u0107eno 30. 10. 2023).<\/p>\n\n\n\n

Izvje\u0161taj Pietra Zorzija, potestata Budve od 16. aprila 1602. Dispaccio del 16\/4\/1602, AS Venezia, Senato<\/em>, Dispacci, Dalmazia, b. 1, trascrizione di Tiziana Aramonte. http:\/\/www.statodamar.it\/mare. php?ly=6&ar=4&rt=74&re=4482&d s=615&sid= (posje\u0107eno 16. 2. 2021).<\/p>\n\n\n\n

Lloren\u00e7 I Blat, Josep, Les Sent\u00e8ncies cat\u00f2liques del div\u00ed poeta Dant<\/em> (1545) de Jaume Ferrer de Blanes; Edici\u00f3 cr\u00edtica, estudi i contextualitzaci\u00f3 biogr\u00e0fica i liter\u00e0ria; Universitat de Girona, 2014. Dip\u00f2sit legal: Gi. 2013\u20132014, http:\/\/hdl-handle.net\/10803\/284767; creativecommons.org\/licenses\/by nc-nd\/4.0\/deed.ca (posje\u0107eno 15. 7. 2023).<\/p>\n\n\n\n

Ljetopis Budve<\/em>. https:\/\/www.montene grina.net\/pages\/pages1\/istorija\/odcr nojevica_dopetrovica\/ljetopis_budve. htm (posje\u0107eno 18. 11. 2023).<\/p>\n\n\n\n

Usmiani, Ante. 1983. \u201eBellafusa\u201c. Hrvatski biografski leksikon<\/em>. https:\/\/hbl. lzmk.hr\/clanak.aspx?id=1652 (posje\u0107eno 1. 8. 2023).<\/p>\n\n\n\n

A CONTRIBUTION TO THE KNOWLEDGE OF THE UPPER SOCIAL CLASS OF BUDVA: FERRO AND BARUNOVICH <\/strong><\/h2>\n\n\n\n

Summary: <\/em>The last will of Marc\u2019Antonio Ferro from Budva, composed in 1586, is preserved in the State Archives of Dubrovnik. At the time of making his testament, Ferro was in a Dubrovnik\u2019s prison. He was convicted in the group of men from Budva by the decision of the Dubrovnik\u2019s Senate. It could be assumed that Ferro and his fellow citizens were caught for piracy. The convicted Budvans were to be executed in the fortress of Sv. Ivan<\/em>. His testamentary words open the door to the world in which he lived before his imprisonment. The last will of Christoforo Barunovich<\/em>, dating from 1607, provides a somewhat different picture of the upper social class. Barunovi\u0107 owned a frigate and was engaged in maritime activities that included Venice and Krk in the north and Apulia in the south in the Adriatic. His pious legates draw the outlines of the key church institutions of the mother commune. The testamentary provisions also reveal his property status by mentioning vineyards on micro-toponyms in the area around Budva. The activity of Budvans, indirectly attested by the analyzed wills, indicates the rise of some clans and families in the strategically extremely important Venetian commune, which will strive for its full affirmation in the forthcoming decades of its history.<\/p>\n\n\n\n

Keywords<\/em>: testament, Budva, Dubrovnik, the 16th\u201317th centuries, upper social class, merchants<\/p>\n\n\n\n

ENDNOTES<\/h3>\n\n\n\n

[1] maritime@t-com.me.<\/p>\n\n\n\n

[2] O situaciji na terenu u to vrijeme svjedo\u010di podatak da je Sebastiano Venier na Hvar stigao 19. avgusta 1572, gdje je dobio pisma iz Kotora od 17. avgusta o tome da Turci s velikim snagama idu pod Budvu; iz Budve je primio pisma da pod grad sti\u017eu \u010detiri sand\u017eaka s velikim snagama (Molmenti 1899: 283, 344).<\/p>\n\n\n\n

[3] O Krstu Ivanovi\u0107u v.: Foreti\u0107, Miljenko. \u201eIvanovi\u0107, Krsto\u201c, Hrvatski biografski leksikon, 2005. https:\/\/hbl.lzmk.hr\/ clanak.aspx?id=8766 (posje\u0107eno 30. 11. 2023), i tamo citiranu literaturu, i pose bno \u010corali\u0107 2000: 142\u2013143, 146, 151; \u010corali\u0107 2012: 126\u2013127, 133\u2013134. <\/p>\n\n\n\n

[4] Le casate antiche di cittadini e popolari. Capitolo decimo settimo<\/em>: […] le casate antiche di popolari che a fine godino la partecipatione di lodi e glorie mentre costantemente furono ab antiquis uniti con li medesimi e in bene e male dunque sono le seguenti:<\/em> […] Baron<\/em> […] Ferro<\/em> […] \u2013 tralasciate le casate di honorati antenati che furono buoni patrioti<\/em> (Vu\u010dkovi\u0107 1965: 640).<\/p>\n\n\n\n

[5] \u201eSedamnaesto poglavlje. Stare obitelji gra\u0111ana i pu\u010dana\u201c (Vu\u010dkovi\u0107 1965: 650). <\/p>\n\n\n\n

[6] Pisma i poruke rektora Dalmacije i Mleta\u010dke Albanije, sv. 1, Pisma i poruke rektora Bara, Ulcinja, Budve i Herceg-Novog \u2013 Epistolae et communicationes rectorum Dalmatiae et Albaniae Venetae, vol. 1, Epistolae et communicationes rectorum Antibarensium, Dulcinensium, Buduensi um et Castri Novi; Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium<\/em>; vol. 55; Prepisali i uredili Lovorka \u010corali\u0107 i Damir Karbi\u0107; kazala izradili: Maja Katu\u0161i\u0107 i Ivan Majnari\u0107, Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, 2009, 126\u2013127 (dalje: Epistolae<\/em>).<\/p>\n\n\n\n

[7] Epistolae<\/em>, 127\u2013128.<\/p>\n\n\n\n

[8] Mogu\u0107e je da se radi o transkripciji prezimena Ra\u017enatovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n

[9] Up.: \u201eZoanna fig<\/em>[li]a di Michiel Ferro<\/em>\u201c (Ja\u010dov 1998: 165).<\/p>\n\n\n\n

[10] Druga Zmajevi\u0107eva nedoumica zavr\u0161ava rije\u010dima: \u201edo kojih, dok za sad nemam \u0161to drugo novo dodati, preporu\u010duju\u0107i sebe i ovaj siroma\u0161ni narod i mole\u0107i na kraju one pomo\u0107i koje \u0107e ova Sv. kongregacija procijeniti nu\u017enim da bih mogao sa\u010duvati ovo hri\u0161\u0107anstvo, najponiznije se klanjam Va\u0161im Uzoritostima\u201c (Markovi\u0107 1998: 223). <\/p>\n\n\n\n

[11] Hrvatska \u2013 Dr\u017eavni arhiv u Dubrovniku (dalje: HR\u2013DADU), Testamenta notariae<\/em> (dalje: TN), sv. 47, ff. 85v\u201386r (13. XI 1586. \u2013 20. XI 1586).<\/p>\n\n\n\n

[12] U Dubrovniku se smrtna kazna redovno izvodila vje\u0161anjem na Dan\u010dama, a rijetko je \u017eivot zlo\u010dinca naglo okon\u010davan davljenjem u zatvoru ili odsijecanjem glave u atrijumu Kne\u017eevog dvora. Zatvorenike je pratio kapelan, koji im je dodjeljivao posljednji sakrament, shodno idealu \u201edobre smrti\u201c (Lonza 2016: 248).<\/p>\n\n\n\n

[13] Marin Bernardov Bin\u00e7ola (Boda\u00e7a), oko 1539. \u2013 1590, boravio je 1565. kao du brova\u010dki poklisar kod \u0161panskog sicilijanskog namjesnika u Messini [tim po vodom Marin Dr\u017ei\u0107 u pismu Cosimu I Mediciju od 2. jula 1566, \u017eele\u0107i pokazati \u0161krtost dubrova\u010dke vlade, ka\u017ee: \u201eZbog istih razloga potkralju Sicilije nedavno posla\u0161e plemi\u0107a (Binciolu \u2013 op. NV) s osamdeset \u0161kuda za tro\u0161kove i s darom Njegovoj Preuzvi\u0161enosti, a to je bio umivaonik sa srebrnim sudom, prosta stvar, pa se Njegova Preuzvi\u0161enost takvu daru nasmijala i poklonila ga donosiocu\u201c], a od 1578. do 1580. na dvoru \u0161panskog kralja Filipa II i \u0161panskog namjesnika u Napulju radi potvrde dubrova\u010dkih privilegija. Marin u testamentu navodi: \u201eda mu je, kad se trebao o\u017eeniti, zna\u010dajnom svotom nov ca pomogao Miho Pracat\u201c; to je vjerojatno bilo oko 1573. g., kada se o\u017eenio vladikom iz roda Bona. Imao je sinove Bernarda i Nikolu, i k\u0107er udatu u dubrova\u010dki rod Proculo (Vekari\u0107 2012: 85\u201387).<\/p>\n\n\n\n

[14] Tamnice u sklopu Kne\u017eevog dvora i Vije\u0107nice imale su \u017eivopisna imena: Toranj, Zmaj, Pod krst, Sekretarica (tajni zatvor); razlikovale su se te\u017einom \u017eivotnih uslova i mjerom izolacije. U ju\u017enom krilu prizemlja Kne\u017eevog dvora nalazila se tamnica Sekretarica, koja je u pogledu uslova za \u017eivot bila najte\u017ea. Vjerovatno u podzemnoj razini, u nju se ulazilo iz prostorije srednjeg zatvora u ju\u017enom krilu Dvora (Lonza 2016: 248). <\/p>\n\n\n\n

[15] U pripremi za dolazak pred Bo\u017eji sud \u010desto je podje\u0107ano na ovaj biblijski citat. Sli\u010dnim rije\u010dima, upu\u0107uju\u0107i na nemar smrtnika u odnosu na vlas tito spasenje, opominju i poruke iz Jevan\u0111elja po Luki (Lk 12, 40): Et vos estote parati, quia qua hora non putatis, Filius hominis venit<\/em>; po Marku (Mk 13, 33): videte, vigilate et orate nescitis enim quando tempus sit<\/em>; kao i po Mateju (Mt 25, 13): Vigilate itaque, quia nescitis diem neque horam<\/em>. U maniru formule gotovo je svaki testament citirao odnosnu poruku iz Jevan\u0111elja, koja je bila geslo srednjovjekovnog \u010dovjeka (Janekovi\u0107 R\u00f6mer 1994: 13; Josep Lloren\u00e7 I Blat, Les Sent\u00e8ncies cat\u00f2liques del div\u00ed poeta Dant<\/em> (1545) de Jaume Ferrer de Blanes, Edici\u00f3 cr\u00edtica, estudi i contextualitzaci\u00f3 biogr\u00e0fica i liter\u00e0ria; Universitat de Girona, 2014. Dip\u00f2sit legal: Gi. 2013 2014, http:\/\/hdl-handle.net\/10803\/284767;creativecommons.org\/licenses\/by-nc nd\/4.0\/deed.ca (posje\u0107eno 15. 7. 2023).<\/p>\n\n\n\n

[16] HR\u2013DADU, TN, sv. 47, fol. 85v.<\/p>\n\n\n\n

[17] Krajem decembra 1369. trgovac Tripko Markovi\u0107 iz Budve zajedno sa Stjepkom Ivanovi\u0107em iz Zadra, koji je bio stanovnik Dubrovnika te Petrom Radosti\u0107em i Bogdanom Mil\u010devi\u0107em, kreditno se zadu\u017euje radi trgovine (Premovi\u0107 2020: 637, 641).<\/p>\n\n\n\n

[18] \u201eMarkovi\u0107-Mitrovi\u0107 iz Pa\u0161trovi\u0107a\u201c; Ljetopis Budve<\/em>, https:\/\/www.montenegri na.net\/pages\/pages1\/istorija\/odcrnoje vica_dopetrovica\/ljetopis_budve.htm (posje\u0107eno 18. 10. 2023).<\/p>\n\n\n\n

[19] Epistolae<\/em> (processum contra presbiterum Stephanum Marcouich<\/em>), 159\u2013161.<\/p>\n\n\n\n

[20] HR\u2013DADU, TN, 10.1, sv. 61, fol. 47v.<\/p>\n\n\n\n

[21] Dokumente p\u00ebr historin\u00eb e Shqip\u00ebrise <\/em>(1623\u20131653), Documenti per la storia dell\u2019Albani<\/em>a 1623\u20131653, Transkriptuar e p\u00ebrkthyer nga \/ Trascritti e tradotti da Injac Zamputti, Parafjala Albert Ramaj, St. Gallen-Prishtin\u00eb, 2015, 42. https:\/\/ www.academia.edu\/44488103\/ (posje\u0107eno 1. 10. 2023).<\/p>\n\n\n\n

[22] Don Marco Marcovich<\/em> je pomenut u tetamentarnom kodicilu barskog nadbiskupa Frana Leonardisa sastavljenom u Kotoru, kojem on 3. septembra 1645. zavje\u0161ta per suo servo la sua veste negra di panno et la veste croatina<\/em> (\u010corali\u0107 2005: 92, 94). <\/p>\n\n\n\n

[23] Zajedno sa doma\u0107im jedinicama, koje su predvodili Hrvat Frane Posedarski i Albanac Mihailo Kruta (\u010corali\u0107 2008: 354, 357).<\/p>\n\n\n\n

[24] Dokument naslovljen Dalla Stampa di Perasto vsata nell\u2019 Illustr<\/em>. Pien Colleg, a c. 32, nastao krajem XVII ili po\u010detkom XVIII v., s bilje\u0161kom o vjen\u010danju dviju Pera\u0161tanki s plemi\u0107ima iz Budve, iznosi podatke o njihovom daljem bra\u010dnom statusu i potomstvu. Tu se ka\u017ee da je Pietro Marcouich GENTIL HVOMO di BUDVA<\/em> o\u017eenio gospo\u0111u Andricich da Perasto<\/em>, \u010dije je ime u ispravi ispu\u0161teno. Imali su k\u0107erku Mariju che f\u00f9 Moglie del Sign. Pietro Mazarouich da Perasto, e Madre della Sig. Angelica Moglie del Sign. Triffon Vrachien Nobile di Cattaro.<\/em> Dokument, sastavljen u Veneciji 21. februara 1712, svjedo\u010denje je sve\u0161tenika Augusti na s Kor\u010dule, podneseno predstavnici ma komune Perasta i zabilje\u017eeno kod javnog notara. U njemu je navedeno da se na Kor\u010duli rodila Sig. Angelica<\/em>, koja je bila k\u0107i gospodina kapetana Pietra Marcouicha<\/em> iz Budve, e descedente la stes sa dalli q. Sig. Cacich<\/em>. Ona je bila supru ga doktora obaju prava Marina Draga, kotorskog plemi\u0107a, & hora Vescouo di Curzola<\/em>. Njihov sin Bernardo Antonio Drago bio je plemi\u0107 u kotorskom vi je\u0107u. Shodno svjedo\u010denju sve\u0161tenika, re\u010deni gospodin kapetan Marcouich<\/em> i re\u010dena gospo\u0111a, njegova k\u0107i, nisu bili plemi\u0107i s Kor\u010dule (pag. 27). Prema zapisima Julija Balovi\u0107a, oko 1724. g., Jelena Andri\u0107<\/em> se udala za viteza Petra Markovi\u0107a, Budvanina (Gogi\u0107 2020: 156, 157; Marjanovi\u0107 2020: 110\u2013111).<\/p>\n\n\n\n

[25] Rije\u010d je vjerovatno o posjedniku filuke (1684\/1685) Stevanu Markovi\u0107u (Zlokovi\u0107 1964: 175\u2013176).<\/p>\n\n\n\n

[26] \u201eCapitolo nono\u201c; \u201ele susseguenti fami glie de nobili son travive et estinte.\u201c; \u201eni\u017ee navedene plemi\u0107ke obitelji, od kojih su neke izumrle a neke i danas \u017eive\u201c (Vu\u010dkovi\u0107 1965: 635). Navodi se i \u201eBadglava iz Smedereva\u201c. Ljetopis Budve<\/em>, https:\/\/www.montenegrina. net\/ (posje\u0107eno 18. 12. 2023).<\/p>\n\n\n\n

[27] Selo Badglavi<\/em> se bilje\u017ei u Crmnici, izme\u0111u Trnova i Komarna, kod Marijana Bolice: \u201eTarnovo commandata da Vucoslavaz Radognin 100. N. 30 Badglavi commandata da Dacivo Dabecci 70. N. 27. Comarno commandata da Vule Tomasev 60\u201c (Ljubi\u0107 1880: 171, 202).<\/p>\n\n\n\n

[28] \u201eZano Bedglava je postigao naziv vi teza u slu\u017ebi Republike.\u201c Hronolo\u0161 ki vjerovatno prije toga isti\u010de se da su bra\u0107a Bernardo Girolamo<\/em>, Steffano, Ludovico<\/em> i Zuane<\/em> (Zano<\/em>) Koli\u0107 (Collich<\/em>) vjerno slu\u017eili Katoli\u010dkom Veli\u010danst vu s nazivima vitezova, istakav\u0161i se juna\u0161tvom kad je taj monarh odlu\u010dio da osvoji Tripoli i Barbariju, kojom prilikom je osvojena \u0110erba, 1560. g. (Vu\u010dkovi\u0107 1965: 641, 650). Poznato je da je na\u010delnik Budve Giovanni Battista de Pesaro<\/em> 26. maja 1513. izvje\u0161tavao du\u017eda Loredana o \u017eelji Grbljana, tada pod vla\u0161\u0107u Osmanlija, da prije\u0111u pod mleta\u010dku vlast; s tim u vezi upu\u0107eno je na ser Zuan de Collu<\/em> (Iohanne de Colla<\/em>), koji je preporu\u010den; \u201e[…] ha sparagnato metter la uita sua a mille periculi per honor di Vostra Sublimita. Et apresso e perito de lettere non solum Latine ma et Schiaue, itache molte uolte se faria male de qui se la industria sua non subuenisse dela interpretation et scriuer de lettere Schiaue. Et apresso homo de molto inzegno et modestia, siche merita ogni bene<\/em>; […]\u201c. Me\u0111utim, potestat Alvise Contarini<\/em> je 13. avgusta 1525. pisao poglavarima Vije\u0107a desetorice o sinovima Iannis de Colla<\/em> (fioli tre de Zuan di Colla<\/em>), koji su, iako poslati u Vene ciju, do\u0161li pred vrata grada Budve i s nekima koji su bili prognani mogli da izazovu nerede. Nikola i Ludovik, iz jaraka ispred zidina, prijetili su \u017eitelji ma grada (uerborum et inobedientie Nico lai et Lodouici filiorum Ioannis de Colla<\/em>). Godine 1530, 7. marta, Nikola fu figliolo de Zuanne de Colla de Budua<\/em>, prognanik, bio je 1529. uhva\u0107en od budvanskog potestata nella cipta de Antiuari<\/em>; njegova udovica bila je donna Ruosa<\/em>, s kojom je imao dvoje djece. Na\u010delnik Girolamo Celso tra\u017eio je 22. aprila 1531. Poglavarima Vije\u0107a desetorice pomilovanje preostale dvojice, osu\u0111enih na progonstvo \u2013 liberation del bando de li fioli del quondam Zuane de Colla<\/em>. Isti potestat i kapetan Budve dalje isti\u010de da je Zuan de Cola<\/em> bio jedan de primati de qusta cipta<\/em>, a da se \u201epodigao\u201c sa sinovima Stephanom<\/em>, Lodouico et Nicolo<\/em>, da je (Ivan) kas nije oslobo\u0111en, ali fu crudelmente morto<\/em>, kao i dva njegova sina; da je ipak dobar mir sklopljen uz pomo\u0107 njegovih preo stalih sinova (cum lo aiuto li fioli restanti<\/em>) s Budvanima i s turskim podanicima, ali da je ostala u gradu njegova \u201evna domina vechia impotente<\/em> […] carga de fi gliolini invtili<\/em>\u201c i bez sredstava za \u017eivot, te se moli za pomilovanje preostalih sinova, aut farli saluo conducto<\/em> (Epistolae<\/em>, 120\u2013121, 122\u2013126).<\/p>\n\n\n\n

[29] Antun Belglava (Zadar, 16. april 1730. \u2013 Trogir, 20. februar 1790) kor\u010dulanski (od 1781\/1782) i trogirski (od 1787) biskup, glagolja\u0161, ro\u0111en je, navodi se, me\u0111utim, \u201eu plemi\u0107koj obitelji. C. G. F. Heyer navodi Belglave kao zadarsko plemstvo, a \u0160. Ljubi\u0107 za Antuna ka\u017ee da je \u2019lozom Budvanin\u2019. God. 1750. B. je postao klerikom, stekav\u0161i prvu naobrazbu kod dominikanaca u rodnom mjestu. Bogosloviju je u\u010dio u Padovi, gdje je stekao doktorat obaju prava, a po povratku u Zadar postavljen je za kancelara nadbiskupa M. Kara mana (1745\u20131771)\u201c; \u201eBelglava Ante, Zadranin a lozom Budvanin, kanonik ninski, nadbilje\u017enik apostolski, kancilir najprije splietskoga nadbiskupa Dinari\u0107a, a kasnije zadarskoga Karamana, a napokon bogoslovni kanonik zadarski i odvietnik kurialski. Po na logu Sv. Skup\u0161\u0107ine poizpravi breviare crkvene narodne, te Pio VI imenova ga biskupom od Zanta, zatim od Kor\u010dule […]\u201c; \u201ePer solenne ingresso nella Chiesa Vesc. di Tra\u00f9 di Mons. Antonio Belglava, Orazione, Venezia, presso S. Occhi 1788 in 8\u2070\u201c (\u201eBelglava, Antun\u201c [tekst: Redakcija]; Hrvatski biografski leksikon,<\/em> 1, A\u2013Bi. 1983: 611\u2013612; Ljubi\u0107 1869: 468; Dizionario Biografico degli uomini illustri della Dalmazia<\/em>, compilato dall\u2019ab. Simeone Gliubich di Citt\u00e0 Vecchia, Vienna, 1856: 211\u2013212 [Michieli-Vitturi Conte Rados Antonio]).<\/p>\n\n\n\n

[30] \u201eJaderae natus est, quo paterejus Nicolaus e familia Belglava inter Buduenses nobilissima, & emeritis Venetae Reipublicae stipendiis ornatissima sese receperat militiae functus muner ibus, & primas adeptus dignitates. Adolescens Theologiae, et sacrorum Canonum studiis excelluit in Gym nasio Patavino, quibus sibi viam ape ruit ad ecclesiastica munia in clerum jam adscitus. Nam Nonensis primum, deinde Jaderensis Canonicus ad theo logicas disciplinas tractandas a Bene dicto XIV. renunciatus est, cum antea Nicolao Dinaricio Spalatensi, ac Mat thaeo Caramano Jaderensi Archiepiscopus suam operam egregie navasset Cancellarii officio. Maximo in honore fuit apud principes Dalmatiae magis tratus, quorum auctoritate gravissima plurium Episcoporum negotia felici exitu confecit. Dum in Illyricam liturg iam corrigendam incumbebat jussu Praesidum Congregationis pro Fide propaganda institutae, Pius VI. Pon tifex Zacynthi Ecclesiam ei destinavit; quam cum abdixisset, paullo post Corcyrensi Episcopatu ab eodem Pontifice insignitus fuit ob praeclara ejus merita anno 1781. Eodem anno pridie Kal. Octobris consecrationis munus Venetiis accepit in templo D. Petri a Friderico Maria Giovanelli Patriarcha; & XVIII. Kal. Decembris suae Ecclesiae posses sionem adivit per Dominicum Beori um Archidiaconum Corcyrensem, & generalem Vicarium. Vix sexennium egit in sua dioecesi, valetudine parum f irma, et gravibus saepe molestiis jacta tus; quare anno 1787. IV. Kal. Octobris Corcyrensem cum Traguriensi Ecclesia commutavit, ipso Pio Pontifice annu ente\u201c (Farlati & Coleti MDCCC: 408).<\/p>\n\n\n\n

[31] Belglava: Blaisons et armoiries en Dalmatie<\/em>. http:\/\/boutique.genealogie.com\/ produits\/publique\/blasons\/ degrade\/B\/ Belcastel-B%C3%A9lin-50-5a8b8q3v8s. jpg% (posje\u0107eno 16. 2. 2021). Grb Belglava, Dalmacija, podijeljen je, s prikazanim crnim orlom nad kojim je zlatna kruna na gornjem crvenom polju, a na donjem srebrnom crni lav koji dr\u017ei sablju; \u0161ljem mu je okrunjen s uzdignutim lavom na ukrasnom cimeru; https:\/\/ www.armoriale.it\/wiki\/RIET_\u2013_famiglie_italiane_\u2013_B (posje\u0107eno 25. 1. 2023); H\u00e9raldique: base de donn\u00e9es<\/em>; Belglava; https:\/\/www.euraldic.com\/ lasu\/bl\/bl_b_el.html (posje\u0107eno 25. 1. 2025).<\/p>\n\n\n\n

[32] Uniti con li medesimi e in bene e male<\/em> (Vu\u010dkovi\u0107 1965: 640).<\/p>\n\n\n\n

[33] Le casate nobili di Budua<\/em>; \u201e21. Radelich da Bielopavlichi […] 32. Radagli da Zuppa\u201c; \u201eRadeli\u0107 iz Bjelopavli\u0107a\u201c i \u201eRadalji iz Grblja\u201c (Vu\u010dkovi\u0107 1965: 635; Ljetopis Budve<\/em>. https:\/\/www.montenegrina.net\/ [posje\u0107eno 18. 12. 2023]). SI GNOR LUCA RADALI NOBILE DI BUDVA o\u017eenio se Anom, koja je figliola del Sign. Christoforo Ferrara da Perasto<\/em>. Nakon Lukine smrti, ona passo \u00e0 secondi Voti con il Sign. Triffon Pasquali Nobile Cattarino<\/em>. Pera\u0161tanka iz gra\u0111anske porodice koja je bila udata za plemi\u0107a iz Budve, poslije njegove smrti udala se za pripadnika kotorskog plemstva (Gogi\u0107 2020: 157\u2013158).<\/p>\n\n\n\n

[34] Epistolae<\/em>, 158.<\/p>\n\n\n\n

[35] \u201eHavendo ritrovato da poi a Zuanne Radeglich nelle acque vicine alle bocche di Cattaro gli hanno fatto certo insulto, senza che habbi colpa della questione successa tra li prenominati. Daci\u00f2 mosso Stefano, figliolo de su detto Zuanne Radeglichi s\u2019ha resentito contra Lorenzo d\u2019Andrea del predetto luoco di Perasto, che a caso era capitato in questo porto et lo ferr\u00ec in una mano. Dalle quali cause di disparere et inimicicie, considernado l\u2019illustrissimo signor Antonio Grimani, Proveditor di Cattaro, con me anchora il fine di molti inconvenienti et disturbi che potreb bero nassere tra l\u2019habitanti dell\u2019un et l\u2019altro luoco […].\u201c Pietro Zorzi, potestat Budve tako izvje\u0161tava, 16. aprila 1602. Dispaccio del 16\/4\/1602, AS Venezia, Senato, Dispacci, Dalmazia<\/em>, b. 1, trascrizione di Tiziana Aramonte. http:\/\/ www.statodamar.it\/mare.php?ly=6 &ar=4&rt=74&re=4482&ds=615&sid= (posje\u0107eno 16. 2. 2023).<\/p>\n\n\n\n

[36] Trgova\u010dke barke u XIV stolje\u0107u u Dubrovniku, koje su plovile do Italije i Peloponeza, imale su po oko \u0161est mornara, do deset vesala, prevozile su 80\u2013200 stara \u017eita i bile duge do osam se\u017eanja (16,4 metara). \u010cak su i manje barke godi\u0161nje zara\u0111ivale 30\u201340% svoje vrijednosti (Vinaver 1960: 66\u201367).<\/p>\n\n\n\n

[37] \u0160to se ti\u010de robe u trgova\u010dkom prometu iz Budve i daljeg zale\u0111a, koje je bilo pod osmanskom vla\u0161\u0107u, na italijansku obalu, konkretno Ankonu, sredinom XVI stolje\u0107a izvo\u017eeni su kordovan i ov\u010dije ko\u017ee, vosak, vuna i tepisi. Ankonski Quarto za 5. jun 1562. navodi brigantin s teretom sira pomorskog preduzetnika Nicola de Michele da Budua<\/em> (Fabijanec 2009: 230, 242).<\/p>\n\n\n\n

[38] HR\u2013DADU, TN, sv. 53, ff. 83r\u201384v (8. VI 1607. \u2013 26. VI 1607).<\/p>\n\n\n\n

[39] Nikola Gozze, Vitkov, s nadimkom Vitkovi\u0107 (oko 1549. \u2013 24. januar 1610), sin kneza Vitka (Vida) Gozze (oko 1507. \u2013 1591) i Marije Gondule (ro\u0111ene oko 1510), filozof, od 1589. do 1609. g. sedam puta je bio dubrova\u010dki knez. Filozofova \u017eena (od oko 1575) bila je knji\u017eevnica Marija Ivanova Gondula, Gondola (ro\u0111ena oko 1557). Njihov sin je Vido. U vrijeme Velike zavjere \u017eivjela je casata ovoga filozofa i podr\u017eavala zavjereni\u010dki Bobaljevi\u0107ev klan. Casata je izumrla 6. aprila 1667, kada je u potresu poginuo Nikolin unuk Ivan Vidov (oko 1611. \u2013 1667), koji je osam puta bio dubrova\u010dki knez (Vekari\u0107 2012: 121, 122\u2013123; Vekari\u0107 2017: 151). Biografija Nikole Vitkova predstavljena je u: Vekari\u0107 2014: 325\u2013333.<\/p>\n\n\n\n

[40] Ahil Pozza, ro\u0111en oko 1580. godine, benemeritus, kancelar, pominje se 1612. kao poklisar, koji je poslan da se po tu\u017ei \u201epred carskijem komesarom u Senju\u201c. Dubrova\u010dke Litterae et commis siones Ponentis<\/em> 1613. g. za Rijeku i Senj navode Commissione a ser Achille Pozza cancelliere destinato per Fiume o Segna al signor Generale di Croatia, et ai signori commissari della Maest\u00e0 Cesarea, e dal Serenissimo di Graz<\/em>. Smatra se pu\u010daninom s prezimenom Po\u00e7a<\/em> koji je mo\u017eda bio vlasteoskog porijekla. Njegova \u017eena bila je Kata, k\u0107i Petra Bi\u010di\u0107a, iz antuninske porodice, ro\u0111ena oko 1605, poginula u dubrova\u010dkom potresu 6. aprila 1667. (Vekari\u0107 2017: 233; Foreti\u0107 1982: 414). <\/p>\n\n\n\n

[41] Porodica Baron<\/em> je navedena u spisku starih gra\u0111anskih casata (le casate antiche popolari<\/em>) \u2013 iz kojih su izostavljene porodice \u010dasnih predaka koje su ta ko\u0111e bile dobri patrioti (Vu\u010dkovi\u0107 1965: 640)<\/p>\n\n\n\n

[42] Crkva i samostan Svete Marije od Mi losti na Dan\u010dama zavjetno je svetili\u0161te izvan gradskog jezgra Dubrovnika, koje je utemeljilo Vije\u0107e umoljenih Dubrova\u010dke republike, 5. decembra 1457, na prostoru nekada\u0161njeg karantina, kao izraz mjera preduzimanih protiv epidemije kuge. Mjesto molitve smje\u0161tenih u lazaretu na Dan\u010dama tokom narednog vremena se isti\u010de pobo\u017eno\u0161\u0107u Gospi, te uz katedralu i crkvu Sv. Vlaha postaje vrlo darivano svetili\u0161te.<\/p>\n\n\n\n

[43] Po predanju, najstarija crkva u Budvi je crkva Sv. Ivana Krstitelja, za\u0161titnika grada, podignuta jo\u0161 u VII vijeku. Nova crkva Sv. Jovana<\/em> gradila se, prema Krstu Ivanovi\u0107u, 1538. godine (Antonovi\u0107 2003: 40).<\/p>\n\n\n\n

[44] \u201eGospa budvanska, poprsna ikona Bogorodice sa Hristom u skutu (cca 90 x 90 cm) u \u017eupskoj crkvi Sv. Ivana u Budvi\u201c, kada su u pitanju crte\u017ei glave i ruku, \u201ekoji su jedino vidljivi, dok je sav ostali dio prekriven oplatom od pozla\u0107enog srebra iz kasnijeg vremena\u201c, \u201etvrdih konturnih linija, o\u0161trih i suvih, ova ikona, vezivana za ju\u017enoitalijanski vizantijski smjer, rad je doma\u0107eg majstora s kraja XIII vijeka\u201c, i to \u201eumjetni\u010dko djelo kotorske \u0161kole\u201c. \u201eNju naime, veoma stara tradicija pred stavlja kao da je slikana za budvansku crkvu Santa Maria in punta<\/em>, osnovanu jo\u0161 840. god., a tako je \u2013 \u2019Beata Maria de Puncta<\/em>\u2019 \u2013 i nazvana u lokalnoj hronici.\u201c \u201eOd vremena budvanskog biskupa Jakova II poti\u010de prvi pisani pomen o njoj: \u2019Haud longe a Buduae moenibus templum visitur pervetus, et antiqua religione augustum ac cele bre, cui cognomen est a Beata Maria de Puncta, cujus effigies e proximo quo dem loco acuminato, unde cognomen tum invenit, illuc translata fuit, et in al tari summo perhonorifice collocata.\u2019\u201c Rije\u010d je o zapisu Farlatija \u2013 Coletija, smje\u0161tenom u kontekst opisa biskupo vanja Baranina Jakova Dalmasa, a ne iz tog vremena (prim. S. M.): \u201eNedaleko od zidina Budve posje\u0107uje se prastari hram, slavan i poznat po drevnoj vjeri, \u010diji je naziv po Bla\u017eenoj Mariji de Puncta, \u010dija je slika tamo prenesena sa \u0161iljastog mjesta u blizini mjesta po kojem je (hram) dobio ime; onamo je prenesena i s velikom \u010da\u0161\u0107u stavljena na vrh oltara\u201c (Mijovi\u0107 1970: 270; Farlati & Co leti MDCCCXVII: 220).<\/p>\n\n\n\n

[45] Ulcinjski i budvanski biskup Jakov Dalmatius<\/em> 10. novembra 1537. odre\u0111u je: \u201e[…] illi Ecclesiae relinqui tribuique volumus, ubi corpus vita functi sepulturae traditur, videlicet \u00c6di cathedrali S. Joannis Baptistae, si forte in hujus coemeterio […]\u201c (Farlati & Coleti MD CCCXVII: 221). <\/p>\n\n\n\n

[46] Up.: \u201eSacra vero votiva in quacumque Ecclesia fieri possunt, salvo jure et in demnitate tum Fratrum, tum Presbyterorum […]\u201c; \u201eSveti se zavjeti mogu obavljati u svakoj crkvi, ne dovode\u0107i u pitanje pravo i obe\u0161te\u0107enje kako fratara tako sve\u0161tenika […]\u201c (Farlati & Co leti MDCCCXVII: 221).<\/p>\n\n\n\n

[47] \u201eCrkva Sv. Marije u Budvi osnovana je 840. godine. Pominje se zatim 1166. i 1346. godine. U XVII vijeku crkvu opslu\u017euju franjevci.\u201c Prethodno je pri padala benediktincima. Jednobrodna gra\u0111evina s pravougaonom apsidom, postavljena u pravcu sjever\u2013jug, vje rovatno zbog oblika terena, pro\u0161la je kroz vi\u0161e gra\u0111evinskih faza. Najstariji dio crkve su ju\u017eni dio naosa i apsida, s kraja XIII ili po\u010detka XIV vijeka, zasvo\u0111eni grublje gra\u0111enim prelom ljenim svodovima. U sjevernom zidu crkve o\u010duvao se latinski natpis, kojim se obilje\u017eava njeno osve\u0107enje, a koji se po obliku slova pribli\u017eno stavlja u drugu polovinu XIII vijeka. Vjerovatno u XVII v. dogra\u0111ene su joj prostorije na isto\u010dnoj, sjevernoj i zapadnoj strani, iz kojeg je vremena vjerovatno i zvonik (Kora\u0107 1970: 187). <\/p>\n\n\n\n

[48] HR\u2013DADU, TN, sv. 53, fol. 83v.<\/p>\n\n\n\n

[49] HR\u2013DADU, TN, sv. 53, fol. 84r.<\/p>\n\n\n\n

[50] Up.: Baron<\/em>, in senso di magnate o ministro; in senso di padrone, dominus; in senso di marito. Statuta et leges civitatis Buduae, civitatis Scardonae, et civitatis et insulae Lesinae <\/em>(Ljubi\u0107 1882\u20131883: 610).<\/p>\n\n\n\n

[51] Budvanski statut u 145. poglavlju predvi\u0111a i obaveze u odnosu na posjedovanje udovi\u010dke postelje, kako u pogledu obavljanja radova i prodaja u vezi sa imovinom u roku od godinu dana, tako i nakon toga roka, u odno su na obilje\u017eavanje godi\u0161njica smrti bra\u010dnog druga: \u201eCap. CXLV. de possed er il letto vidual<\/em>. Ordinemo, che ciascun homo o femina, che volesse posseder il letto dopa la morte di sua moglie o de suo marito, lo possa posseder, et la vorar ben le vigne, et conciar le case, et custodir tutte le altre cose, come se fos sero sue proprie cose. Et se per un anno non lavorasse ben le vigne d\u2019ogni opera […] perda tutte quelle cose, […]; <\/em>et fin che possede il letto, sia tenuta o tenuto de far un pranzo ogn\u2019anno, ove giace il morto o la morta; […]\u201c (Statuta et leges civitatis Buduae, civitatis Scar donae, et civitatis et insulae Lesinae<\/em>, 33).<\/p>\n\n\n\n

[52] Toma Medvidovi\u0107 (Medvjedovi\u0107, Ba\u0161ti\u0107, Bastich, Ursinus) iz Popova postao je barski nadbiskup 17. febuara 1599. (pallium<\/em> mu je dodijeljen 18. avgusta te godine); generalni vikar u Baru 1605. godine bio mu je Marko Giorgia<\/em> (Farla ti & Coleti MDCCCXVII: 107, 109) (\u201eE vivis excessit anno 1607.\u201c) (Markovi\u0107 2006: 359).<\/p>\n\n\n\n

[53] \u201e[…] bona qu\u00e6dam, vineas & oliveta, qu\u00e6 Christophorus Baronus & Christina Stagnevichia \u00c6di Cathedrali Buduensi olim legaverant, cum Procuratores ejusdem \u00c6dis contulissent, Marinus Bizzius Archiepiscopus An tibarensis, dum erat Rom\u00e6, Francisco ea retinendi potestatem fecit, iisque, quoad videret, fruendi, ut constat ex ejus literis ad eumdem datis Rom\u00e6 die 5. mensis Februarii 1620.<\/em>\u201c Poslije 20 godina, 10. septembra 1640, papa Urban VIII je imenovao Frana Krutu biskupem Skadra, te je s tom du\u017eno\u0161\u0107u spojio brigu vikarijata Budvanske crkve. \u201eAnnos quinque vigilantissime pr\u00e6fuit, & vita functus in \u00c6de Cathedrali Buduensi sepultur\u00e6 obtinuit\u201c (Farlati & Coleti MDCCCXVII: 327).<\/p>\n\n\n\n

[54] Ne mo\u017ee se isklju\u010diti da kao oznaka botege nije figurirao neki djevoja\u010dki lik: \u201edi Rag.a\u201c.<\/p>\n\n\n\n

[55] Budvansku casatu Belafusa \u2013 Nobile di Scuttari, agregiranu u plemstvo Budve, navodi u Annali di Budua<\/em> 1650. godine Don Christophoro Ivanovich nobile canonico e publico precettore d\u2019essa citt\u00e0 di Budua<\/em> (Vu\u010dkovi\u0107 1965: 650). Up. opasku o porijeklu u vezi sa komentarom povelje Rata\u010dkoj opatiji, prema kojem je italijanska verzija vrlo iskrivljena (datirana 1310, 15. marta), \u0161to Farlati koristi da ka\u017ee da mu je predao Marco Antonio Bellafusa, \u201epatricij nekad skadarski, sada budvanski\u201c: \u201eVersione italica val de depravata (datum 1310. 15. martii), quam sibi \u2019a Marco Antonio Bellafusa patricio olim Scodrensi nunc Buduen si\u2019 traditam esse narrat, usus est Far latus\u201c. Acta et diplomata res Albaniae mediae aetatis illustrantia<\/em>, collegerunt et digesserunt Ludovicus de Thall\u00f3czy, Constantinus Jire\u010dek et Emilianus de Sufflay, vol. I. (Annos 344\u20131343 tabu lamque geographicam continens), Vin dobonae, MCMXIII, 161.<\/p>\n\n\n\n

[56] Gra\u0111ani Budve optu\u017eivali su 1577\/ 1578. g. Baranina Nikolu Stanizu<\/em>, trgovca konjima i \u017eitaricama, i mleta\u010dkog obavje\u0161tajca, da je iskoristio povla\u0161\u0107enu vezu s Turcima, zastra\u0161uju\u0107i sve koji \u017eele da trguju \u017eitom u tom gradu; optu\u017eivan je da se odrekao vjere i svjesno prodao snahu kadiji. Jedan od svjedoka, ljekar (medico<\/em>) Bellafusa iz Budve, koji je odlazio da lije\u010di bolesnike na tursko podru\u010dje, prikupljao je podatke o Stanizi<\/em>. Trgovac se branio iznose\u0107i u svoju korist iskaze katoli\u010dkih i pravoslavnih \u017eitelja Spi\u010da, a mleta\u010dko Vije\u0107e desetorice je tra\u017eilo presudu od kotorskog rektora (Romio 2019\/2020: 62\u201363).<\/p>\n\n\n\n

[57] \u201ePur apparendo quasi una formalit\u00e0 la presentazione di questa supplica, Rinaldo Belafava decise di aggiungere che, poich\u00e9 le prestazioni sue e di suo padre erano state molto richieste anche dalle popolazioni turche circos tanti, ci\u00f2 aveva contribuito a rendere pacifici quei confini. Probabilmente, sottoline\u00f2 questo particolare punto anche per giustificare il ritardo di 16 anni nel sottoporre all\u2019attenzione del la Serenissima Signoria la richiesta di conferma nel proprio incarico\u201c (Castellani 2011\/2012: 69).<\/p>\n\n\n\n

[58] Bellafusa<\/em> je 29. maja 1676. iz Budve obav e\u0161tavao i o turskoj fusti potopljenoj na domak Pa\u0161trovi\u0107a te galijicama de\u2019 corsa ribarbareschi<\/em> koje su namjeravale ploviti prema Lovranu, terra vicin a Fiume<\/em> (Al vise Foscari Capitano in Golfo 1676\u20131678, Capitano Estraordinario delle Galeazze 1690\u20131692, Dispacci, A cura di Fausto Sa-rtori, Venezia<\/em>, 2009: 19, 20, 21, 24).<\/p>\n\n\n\n

[59] \u201eZadar, 28. VII. 1766; Venecija, 31. XII. 1766; Venecija, 30. VI. 1767; Venecija, 30. VI. 1768; Vicenza, 30. VII. 1770; Vicenza, 19. XI. 1770; Treviso, 12. VII. 1771; Treviso, 8. VIII. 1771; Venecija, 29. IX. 1771; Treviso, 29. III. 1772; Treviso, 30. V. 1772; Treviso, 30. III. 1773) (ASVE, Inquisitori… pubblici ruoli, b. 672, 673, 674, 675)\u201c (\u010corali\u0107 i Markulin 2018: 410).<\/p>\n\n\n\n

[60] Up.: \u201ealterius exemplis e suis mss. tradidit nobis Marcus Antonius Bellafusa patricius olim Scodrensis nunc Buduensis\u201c (Farlati & Coleti MDCCCXVII: 57; Epistolae<\/em>, 148).<\/p>\n\n\n\n

[61] \u201eBellafusa, plemi\u0107ka obitelj. Pripadala je plemstvu u Budvi, a prema C. G. F. Heyeru bila je podrijetlom iz Kotora. Ve\u0107ina \u010dlanova obitelji posvetila se vojni\u010dkom pozivu. Tako je Frane<\/em>, sin Marka Antuna<\/em>, postigao \u010din generala u mleta\u010dkoj vojsci (nakon 1773). Njegov mla\u0111i brat Petar, koji je od 1763. do 1765. bio kapetan na podru\u010dju Omi\u0161a, zapovijedi je od 1781. do 1783. sanitetskim kordonom koji je \u0161titio obalno podru\u010dje od zaraznih bolesti koje su u to vrijeme harale u Poljicama. Od 1794. do 1797. bio je zapovjednik garnizona u Sinju (s \u010dinom pukovnika od 1794). Petrov sin Marko Antun<\/em> (1751\u20131824) stekao je \u010din kapetana prije 1797. Za prve austrijske vladavine (1797\u20131806) \u017eivio je u Zadru, a za francuske vladavine u Dalmaciji (1806\u20131813) bio je lu\u010dki kapetan (sind ik) u Zadru. Nakon \u0161to su ga austrijske vlasti umirovile, odlazi u Veneciju, a 1817. vra\u0107a se u Zadar i do kraja \u017eivota upravlja imanjem u okolici grada, po njemu nazvanim Bellafusa […]\u201c. Ante Usmiani, \u201eBellafusa\u201c, (1983), Hrvatski biografski leksiko<\/em>n. https:\/\/hbl.lzmk.hr\/ clanak.aspx?id=1652 (posje\u0107eno 1. 8. 2023). Budvanin Nikola Belafuza bio je 1848. g. patrun bracere Vera Marietta<\/em> (Zlokovi\u0107 1964: 180).<\/p>\n\n\n\n

[62] HR\u2013DADU, TN, sv. 53, fol. 84r.<\/p>\n\n\n\n

[63] Zahvaljujem akademkinji Nelli Lonzi na ustupanju snimaka Ferrovog i Brunovichevog <\/em>testamenta i kolaciji njihove transkripcije, na uvidu u senatsku odluku i odnosnim sugestijama. Me\u0111u Ispravama i aktima 16. stolje\u0107a<\/em> (HR\u2013DADU) ovog procesa nema,<\/p>\n\n\n\n

[64] Po\u010detkom aprila 1360. dubrova\u010dko Veliko vije\u0107e odlu\u010duje da se izaberu trojica predstavnika koji \u0107e se zadu\u017eiti za staranje o spre\u010davanju gusarskih napada iz Budve, ili od drugih neprijatelja (Premovi\u0107 2020: 627, 636).<\/p>\n\n\n\n

SEPARAT RADA<\/h3>\n\n\n\n

Separat ovog rada (pdf), objavljenog u prvom broju \u010dasopisa Konteksti kulture: studije iz humanistike i umjetnosti<\/em> (2023), mo\u017eete preuzeti klinom na\u00a0ovaj link<\/a>.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Savo Markovi\u0107 [1]Bar, Crna Gora Sa\u017eetak: U Dr\u017eavnom arhivu u Dubrovniku sa\u010duvani su testamenti Budvana Marc\u2019Antonija Ferra iz 1586. i Kristofora Barunovi\u0107a iz 1607. godine. U vrijeme sastavljanja izjave svoje posljednje volje Ferro se nalazio u dubrova\u010dkom za tvoru, dok je Barunovi\u0107 ina\u010de prebivao u Dubrovniku. Njihovi oporu\u010dni zapisi od\u0161krinjuju vrata svijeta u kojem su […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1066,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-465","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-radovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/465","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=465"}],"version-history":[{"count":19,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/465\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1674,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/465\/revisions\/1674"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1066"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=465"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=465"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/kontekstikulture.me\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=465"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}